Transcript Neogen

NEOGEN
granica između paleogena i neogena nije obilježena nekim dramatičnim
zbivanjima, ni u evolucijskom, ni u tektonskom smislu
 sve četiri neogenske epohe imenovao je Charles Lyell, 1833, a to na
temelju podjele marinskih sedimenata u Francuskoj i Italiji

PERIOD
EPOHA
DOBA
Holocen
0.0115 - 0.00
1.81 - 0.0115
Pleistocen
TETHYS
NEOGEN
Pliocen
prije milijuna
godina
Piacenzij
Zanklij
PARATETHYS
Romanij
Dacij
3.60 - 2.59
5.33 - 3.60
Pont
7.25 - 5.33
Mesin
Torton
Miocen
Panon
Sarmat
Baden
13.7 - 11.6
Seraval
Langij
Burdigal
Akvitan
11.6 - 7.25
Karpat
Otnang
Egenburg
Eger
16.0 - 13.7
20.4 - 16.0
23.0 - 20.4
Klima neogena










tijekom miocena klima je bila toplija nego danas
krajem miocena globalni morski nivo pao je za
50-ak metara - "mesinski događaj" ("mesinska
solna kriza") – oledbe na Antartici –pojava
dijatomejskih sedimenata na južnoj hemisferi
početkom pliocena započinje zatopljenje
(subtropski uvjeti), globalni morski nivo raste i
tijekom donjeg pliocena bio je viši nego danas transgresije
potkraj pliocena (prije 3 milijuna godina),
sjeverna hemisfera Zemlje zahlađuje – razdoblje
"ledenog doba" koje traje i danas
promjena planktonske zajednice sjevernog
Atlantika
pojava morena u prostoru sjevernog Atlantika i
na Islandu
najjasniji tragovi "ledenog doba" u pleistocenu
četiri razdoblja kontinetalnih oledbi - glacijali
klimatske oscilacije i tijekom glacijala i tijekom
interglacijala (18 glacijalnih ekspanzija) (1500.1850. godine - "malo ledeno doba")
glacijalni intervali započinjali su sporije, a
završavali brže (zadnji je započeo prije 100
tisuća godina, maximum je imao prije 18 tisuća
godina, a topljenje leda dešavalo se u intervalu
izmedu 15-8 tisuća godina)




pleistocenski sedimenti na prostorima koji nisu bili zahvaćeni glacijacijom pokazuju
pravilnu cikličnost
sedimenti šumskog tla bogati polenom
sedimenti prerija i šuma četinjača
les







dokazi koji upućuju na postojanje velikih kontinentalnih oledbi vrlo su jasni
eratički blokovi
morene
depresije zaostale nakon otapanja ledenjaka (npr. Velika jezera i Hudsonov zaljev u Sj.
Americi)
izdizanje terena nakon otapanja ledenjaka
formiranje ledenječkih dolina "U" oblika
fosilni "zapis"






Beringija –prostor Aljaske i Sibira za glacijala bez leda – za vrijeme zadnjeg glacijala
prijelaz životinja i ljudi iz Azije u Sj. Ameriku
Grenland i Antartika - ledeni pokrovi koji nalikuju onima iz pleistocenskih glacijala (25
milijuna km3)
tijekom pleistocenskih glacijala volumen leda je bio 3 puta veći nego danas, uz
prosječnu debljinu ledenih pokrova od oko 2 km
sniženja globalne morske razine za 100-120 m u odnosu na današnju (usječene riječne
doline danas su podmorski kanjoni)
tri glacijalna centra - Sjeverna Amerika, Grenland, Skandinavija
golfska struja usmjerena više na istok – pasatni vjetrovi stoga dijelom pušu ka JZ –
manja količina tople ekvatorijalne vode – hladnija golfska struja
Uzroci glacijacije








"automatska glacijacija“ – nastali led
intenzivnije reflektira sunčevu svjetlost –
daljnje hlađenje i stvaranje ledenih pokrova ,
topljenje leda – nastala tamna podloga
absorbira više sunčeve svjetlosti – nastavak
topljenja leda
gibanja kontinenata - kontinent na polu
izaziva intenzivnije oledbe – more na polu je
uvjek pod utjecajem i toplijih strujanja
orogenetska aktvnost - inicijalni nastanci
ledenih pokrova
smanjenje Sunčeve aktivnosti
formiranje panamske prevlake u donjem
pliocenu – formiranje golfske struje – veća
vlažnost i snježne padaline na sjevernoj
hemisferi – prvi ledeni pokrovi
promjena orbitalnih parametara Zemlje
(Milankovićevi ciklusi)
promjene gibanja i orijentacije Zemlje prema
Suncu postupno i različito mijenjaju
intenzitet Sunčeva zračenja na različitim
dijelovima Zemlje
tijekom razdoblja većeg smanjenja
intenzitete Sunčeva zračenja na Zemljinim
polovima, na njima dolazi do oledbi
Paleogeografija neogena na prostoru Tethysa


tijekom oligocena i početkom miocena, zbog približavanja Afrike Euraziji, Tethys se znatno
sužava, te se kolizijom Jadranske ploče i Eurazije izdižu planinski lanaca Dinarida, Helenida (u
Grčkoj) i Taurusa (u Turskoj).
sjeverno od tih izdignutih planinskih lanaca "zaostaje" jedan krak Tethysa koji se naziva
Paratethys

Paratethys je od Tethysa bio odvojen izdignutim planinskim lancima, a sa njegovim
sjevernim dijelom bio je vezan u području Rhone i Alpi, te se preko današnjeg
Panonskog prostora, Crnog i Kaspijskog jezera, protezao dalje na istok


U sarmatu puca veza između Paratethysa i Tethysa u području Rhone i Alpi, te Paratethys
postaje ogromno jezero koje postupno oslađuje
istovremeno, na području današnjih Sirije i Iraka, kolizijom Afričke i Eurazijske ploče, prekida se
veza Tethysa sa indopacifičkim prostorom na istoku - formira se Sredozemno more



krajem miocena dolazi do potpunog isušivanja Sredozemnog mora
Paratethys se raspao na niz manjih bazena; Panonski, Dacijski, Egejski, Crnomorski i Kaspijski
bazeni nastali raspadom Paratethysa najvećom dijelom su isušili, ili su pak od njih zaostala velika
jezera (npr. Kaspijsko jezero)
Razvoj neogena u području centralnog Paratethysa








u području sjeverozapadne i istočne
Hrvatske
između Bavarske i Karpata - centralni
Paratethys - njegov najveći dio predstavlja
panonski bazenski sustav - ograničen
Alpama, Karpatima i Dinaridima
naslage panonskog bazenskog sustava
nalježu ili na oligocenske kopnene naslage
ili na još stariju podlogu
do karpata - bazen Hrvatskog Zagorja i
Sjevernohrvatski bazen
od karpata - jedinstveni taložni prostor
zbog diferenciranag kretanja tektonskih
blokova formiraju se depresije (potoline)
naslage u depresijama debljine su između 47 km
do konca badena su marinske, a od sarmata
brakične, odnosno jezerske
Korelacija podpovršinskih naslaga iz depresija (potolina) panonskog prostora
(INA-Naftaplin)
Razvoj neogena u području Vanjskih Dinarida






tijekom neogena taloženje se na prostoru Dinarida odvijalo jedino u mjestimičnim
izoliranim jezerima zaostalim nakon njihova izdizanja
naslage takvih okoliša danas nalazimo u poljima (depresijama) sjeverne i srednje
Dalmacije; na područjima Knina, Miočića, Sinja
u ovim depresijama tijekom miocena i pliocena taložili su se lapori, gline, vapnenci
vapnenački konglomerati, a mjestimice ima i lignita i tufova
zbog izoliranosti prisutne su endemske životne forme bez izrazitije provodnosti
na prostoru Vanjskih Dinarida ima i glacijalnih i fluvioglacijalnih sedimenata
pleistocena, npr. morene na Rujanskoj kosi i na Krasnom polju Velebita
tijekom holocena mjestimice se formiraju i sedrene barijere, pa su tako na Korani
nastala Plitvička jezera
Razvoj neogena u području Jadranskog bazena










neogenska sedimentacija na "hrvatskom" dijelu Tethysa odvijala se na prostoru
današnjeg Jadranskog mora (bazena)
povremene i mjestimične emerzije za koje su vezane kopnene (slatkovodne) naslage
(npr. na Pagu) – preko tih “koridora” migracije sisavaca iz Dinarida u Apuliju i obrnuto
najduža emerzija na prijelazu oligocen-donji miocen
na kraju miocena - evaporiti
debljina naslaga neogena oko 800 m
depresije - Jadransko-Jonska, Dugootočka, Padska, Venecijanska
tipičan profil neogena vidljiv je unutar bušotina iz središnjih dijelova Jadranskog mora
pliocen na Palagruži
na Korčuli, Lastovu, Mljetu, Hvaru i Susku ima i eolskih sedimenata pleistocena
tijekom pleistocena u marinskom prostoru Jadrana odvijalo se taloženje pjesaka koji
su još i danas necementirani