1119PI-2014-CAS19 833 Kb
Download
Report
Transcript 1119PI-2014-CAS19 833 Kb
Internet – globalna računarska
mreža
Razvoj interneta
Povezivanje sa internetom
Organizacija mreže
Servisi interneta
WWW
Koncept hipermedija
Razvoj interneta
•Internet je veza velikog broja individualnih racunara uz primenu protokola
TCP/IP(Transmission Control Protocol/Internet Protocol). Konačno je
definisan 1983.god. Predstavlja način za razmenu informacija između mreža.
•ARPA
•ARPANET 1972.god.
•1980.god.NFS(National Science Foundation)
•USENET
•BITNET
•EARN
•JANET
•Nurdunet
•FUNET
•1990.NFS-1995.Internet
Povezivanje sa internetom
Za povezivanje sa Internetom potrebna je veza preko
nekog računara koji je već povezan sa Internetom.
Firme koje imaju takve računare nazivaju se Internet
provajederi.
Postoje dva tipa veza sa provajderom:
Terminalski
Mrežni
Kao komunikacioni računar obično se koristi računar
pod nekom od verzija Unix-a, Windows-a ili nekim
drugim operativnim sistemom.
Organizacija mreže
Dvojni sistem adresiranja:
Numeričke (IP) adrese-32-bitni
Alfanumerički (FQDN-Fully Qualifed Domain Name)
Uveden je i standardizovan sistem adresiranja za sve Internet servise( URL-Uniform
Resource Locator)
Primer adresiranja: ftp://aurora.ekof.bg.ac.rs/net/inform.zip
TCP/IP je protokol po kojem funkcioniše Internet i obezbeđuje jedinstven način
komunikacije između računara.
Svaka adresa se sastoji od klase mreže, identifikacije mreže i identifikacije čvora u toj mreži.
Postoje 3 klase adresa prema veličini mreže:
1. Adresa klase A (preko 65636 čvorova)
2. Adresa klase B (od 256 do 65636 čvorova)
3. Adresa klase C (manje od 256 čvorova)
Organizacija mreže
Opšta formula Internet adrese je:
korisnik>ime-računara
petar>aurora.ekof.bg.ac.rs
Ime računara se sastoji iz dva dela:
1.
mesto.domen
2.
aurora.ekof.bg.ac.rs
Domen je deo hijerarhije imenovanja u mreži.
Ime domena se sintaksno predstavlja skupom imena koja su razdvojena tačkom.
Domeni mogu biti sledeći:
com-komercijalni domen
edu-obrazovni domen
gov-državna organizacija
mil-vojna organizacija
net-gateway (mrežni prolaz)
org-rezervisan za organizacije koje ne mogu da se uvrste u druge domene
Servisi interneta
Svi servisi Interneta rade tako što na mreži postoje serveri u
kojima su smešteni podaci, a na našem računaru se izvršava
klijent program koji tim podacima pristupa preko mreže.
Postoji više grupa servisa:
Osnovni
Javni
Servisi za pretraživanje
Sigurnosni
Sistemski servisi
Osnovni servisi
Osnovni servisi su prisutni na svakom računaru koji je
povezan sa Internetom. Da bi se koristili potrebni su:
korisničko ime na nekom od servera i lozinka za
pristup.
E-mail (elektronska pošta)
Telnet
Ftp
Javni servisi
Ovi servisi su instalirani na značajnim serverima u mreži
da bi se korisnicima obezbedio jednostavan pristup
podacima bez dodatne provere identiteta.
WWW-World Wide Web
Protokol kojim WWW klijent i server komuniciraju
naziva se HTTP (Hiper Text Transfer Protocol)
IRC (INTERNET Relay Chat)
Servisi za pretraživanje
Ova grupa servisa omogućava pronalaženje
odgovarajućih dokumenata na javnim servisima.
Najpoznatiji su:
Google – specijalizovan servis za pretragu i
reklamiranje na Internetu
2. Yahoo – mnogi ga smtraju najvećom konkurencijom
Google-u
1.
Sigurnosni servisi
Sigurnosni servisi su neophodni kada zelimo da
zaštitimo podatke koji se prenose preko Interneta.
Neki do njih su:
PGP – tehnikom javnog i tajnog ključa šifrira
elektronsku poštu;
2. SSH – šifrira interaktivnu komunikaciju;
3. KERBEROS – obezbeđuje sa računarom koji proverava
indetitet servera i korisnika;
1.
Sistemski servisi
Ovi servisi namenjeni su administratorima servera i
mreža radi provere da li su računari priključeni na
mrežu i da li postoje problemi sa vezama.
Ping – služi za proveru postojanja i kvaliteta veze
među računarima u mreži;
2. Traceroute – proverava vezu i ispisuje putanju kojom
paket putuje od servera do servera;
1.
World-Wide Web
U slučaju World-Wide Web-a bitne su dve stvari:
1. razvoj hypertext-a
2. razvoj Internet protokola:
1981-1983 projekat „STELLA Satelite Communication“
početkom osamdesetih godina CERN predstavlja TCP/IP
protokol
do 1990. godine CERN je postao najveći Internet sajt u
Evropi
1989. godine Tim Berners-Li stvara World-Wide Web
Za uspeh su bile potrebne tri ključne stvari:
1. Trebalo je napraviti lako pristupačan program;
2. Pristup internetu je morao postati široko dostupan;
3. Sadržina samog interneta;
Internet browser predstavlja program koji je
potrebno pokrenuti pre nego sto korisnik pristupi
internetu:
1.
2.
3.
4.
Safari
Internet explorer
Mozzila
Google Chrome
Koncept hipermedija
Hipertekst je razvio Daglas Engelbert
Naglo se razvija kada firma „Apple Computer“
predstavlja „Hypercard“ (Macintosh računari)
Prednost hiperteksta je u njegovoj sposobnosti da
povezuje informacije
Za World-Wide Web usko su vezani jos neki značajni
programi. Tri najznačajnija su:
Hypertext Transport protocol (HTTP)
2. HyperText Markup Language (HTML)
3. Uniform Resource Locators (URL)
1.
Hypertext Transport protocol
(HTTP)
Projektovao ga je Tim Berners-Li
Osnovni protokol koji se na Web-u koristi za transfer
informacija
Funkcioniše tako što HTTP šalje zahtev za traženim
informacijama serveru, zatim se šalje zahtev za
povezivanje sa odgovarajućim serverom koji šalje
tražene dokumente i njihove linkove za grafiku, audio,
tekst, video itd. Ove informacije stižu do korisnika i
operacija je kompletirana.
HyperText Markup Language
(HTML)
Jezik za označavanje hiperteksta
HyperText Markup Language omogućava
standardni opis dokumenta
Predstavlja jednostavan programski jezik koji nema
puno funkcija ali se njime mogu ostvariti veoma dobri
rezultati
Uniform Resource Locators
(URL)
Predstavlja tačno specificiranu adresu sa koje se
informacije primaju ili na koju se šalju
URL predstavlja lokaciju resursa kojima korisnik želi
da pristupi
Adresa URL-a razlikuje se u zavisnosti od tipa resursa
kome se pristupa, a koji označava na početku URL
adrese