KULTURA BILJNIH ĆELIJA I TKIVA IN VITRO

Download Report

Transcript KULTURA BILJNIH ĆELIJA I TKIVA IN VITRO

KULTURA BILJNIH ĆELIJA I TKIVA

IN VITRO

In vitro

kultura?

In vitro kultura biljnih sastava sredine.

i pod ćelija, tkiva i organa je posebna grana biotehnologije biljaka koja predstavlja skup tehnika za aseptično (sterilno) gajenje i vegetativno razmnožavanje biljaka, biljnih organa, tkiva i ćelija, u hranljivom medijumu definisanog kontrolisanim uslovima

• Biljne ćelije i tkiva imaju sposobnost da rastu i da se razvijaju kada se izoluju iz organizma i gaje na sintetičkoj podlozi.

Totipotencija -

biljnih Sposobnost ćelija da se

in vitro

dediferenciraju, dele embrione ili celu biljku i da regenerišu pojedine organe, •

Plasti

rasta,

čnost

– sposobnost biljke da menja svoj program razvića i metabolizma, u zavisnosti signala iz od uslova spoljašnje sredine.

i

• Postoje različiti tipovi biljnih kultura

in vitro.

Prema tipu eksplantata –

za pokretanje kulture

in vitro

tj.

se mogu koristiti gotovo svi delovi biljke različiti

eksplantati

, počev od embriona, preko delova klijanaca - korena, kotiledona, epikotila i hipokotila (kod dikotila), odnosno mezokotila i koleoptila (kod monokotila) i svih delova odrasle biljke, uključujući listove, lisne peteljke i delove cveta

.

Prema nameni

, kulture se klasifikuju kao kulture haploida, kulture korenova, kulture za mikropropagaciju,

in vitro

propagacija, somatska embriogeneza, somaklonalno variranje,...

Prema toma kakav je rast

: organizovan, neorganizovan i mešovit rast

Vegetativno razmnožavanje biljaka u kulturi

in vitro

Gde se vrši vegetativno razmnožavanje biljaka

in vitro

Laminarna komora kontaminacija

Mikropropagacija u užem i širem smislu

Sl. Mikropropagacija u

u kulturu;

3 а užem i širem smislu 1а

rast izdanaka;

4 а

sakupljanje – multiplikacija izdanaka;

6

bočnih I vršnih pupoljaka; – ožiljavanje izdanaka;

7 2 а

– uvođenje pupoljaka – adaptacija u staklari. Desno su osnovni koraci razmnožavanja stabla kao primarnih eksplantata;

in vitro

2 б

putem regeneracije izdanka iz kalusa: – uvođenje eksplantata u kulturu;

3 б 1 б

izolovanje delova listova i – indukcija kalusa na eksplantatima;

4 б

– kultura nediferenciranih kalusa;

5 б

indukcija izdanaka u kalusu;

6

– ožiljavanje izdanaka;

7

– adaptacija u staklari.

Organogeneza iz kalusa

Organogeneza iz kalusa

Izdanak u kulturi

Direktna organogeneza

Umnožavanje izdanaka

Prednosti vegetativnog razmnožavanja u uslovima

in vitro

• 1.

In vitro

razmnožavanje mnogo je brže od

in vivo

razmnožavanja • 2. Moguće je umnožiti i one biljke koje nije moguće umnožiti u

in vivo

uslovima • 3. Mikroklonirane biljke često rastu bolje i brže od biljaka koje rastu u in vivo uslovima (oslobođene su od patogena i infekcija bakterijama i gljivama) • 4. U

in vitro

kulturi se razmnožavaju samo zdrave biljke • 5. Vegetativno razmnožavanje u

in vitro

uslovima može početi sa vrlo malo biljnog materijala kao početnog eksplantata • 6. Zahvaljujući kontrolisanim uslovima moguće je predvideti vremenski proizvodnju određenih kultura • 7. Veliki značaj ovaj vid razmnožavanja našao je u

ex situ

ugroženih i retkih biljnih vrsta (npr.

Nepeta rtanjensis

) zaštiti

Nedostaci vegetativnog razmnožavanja u uslovima

in vitro

• • 1. U nekim kulturama koje se razmnožavaju na ovaj način genetička stabilnost je niska • 2. Kod drvenastih vrsta teško je uspostaviti formiranje korenovog sistema

in vitro 3.

Prenos biljaka iz uslova

in vitro

u uslove nekada je jako težak i mukotrpan posao

in vivo

• 4. Regenerativna sposobnost se može izgubiti nakon nekoliko subkultura kalusnog tkiva • 5. U nekim slučajevima sterilizacija eksplantata koji se uvode u kulturu

in vitro

je izuzetno teška

Komercijalizacija mikropropagacije 1970s & 1980-tih Murashige 197

4

Broad commercial application

Šta je organogeneza?

Organogeneza

obrazovanja jedinki.

u najosnovnijem obliku značenja predstavlja proces • U

in vitro

uslovima kontrolisanje se organogeneze vrši dodavanje određenih komponenti, a najbitnije među komponentama jesu

FITOHORMONI.

Skoog i Miller hipoteza

• Prekretnica, 1957. balans citokinina i auksina reguliše organogenezu kalusa Skoog i Miller • Ova hipoteza koncentracija govori auksina i o odnosu citokinina u hranljivom medijumu i kako zapravo date koncentracije utiču na morfogenezu u uslovima

in vitro

Dokazi Milerove hipoteze

• Dejstvo citokinina i auksina na organogenezu može se pokazati sledećim primerom. Ako se izoluje deo tkiva stabla duvana i gaji na hranljivoj podlozi koja nutritivne sastojke, a od hormona se dodaju auksin (indol sadrži koncentracijama, potrebne sirćetna kiselina) i citokinin (kinetin) u istim doći će do deobe ćelija i njihovog uvećavanja. Na ovakvom medijumu stvara se koji se sastoji od mase nediferenciranih

kalus

ćelija.

Ako se kalusno tkivo prenese na hranljivu podlogu koja koncentraciju auksina nego citokinina, koncentracija citokinina pojaviće se sadrži veću

korenovi

. Ako je veća od koncentracije auksina, pojaviće se

pupoljci.

Kod Gloxinie

BA 0.3 (mg/L) NAA 0 0.3 0.1 0.3

0.3 0.3 1.0 0.3

3.0

Kultura kalusa

Kultura tkiva

odnosno

kultura kalusa

je tehnika kojom se tkivo može održavati u nediferenciranom stanju neograničeno dugo.

• Kultura kalusa se može dobiti iz bilo kog vegetativnog tkiva dediferencijacijom, tako da kalusna tkiva najčešće nisu fotosintetička.

• Kalusi se često gaje u mraku jer svetlost može podstaći diferencijaciju.

• Kalusi se, generalno, mogu podeliti na dva tipa:

kompaktne

i

rastresite

.

SOMATSKA EMBRIOGENEZA

Somatska embriogeneza

je proces u kome haploidne ili diploidne somatske kroz ćelije prolaze karakteristične embrionalne stadijume bez fuzije gameta i mogu stvarati kompletne biljke • Prvi somatski embrioni dobijeni su u kulturi ćelija šargarepe

1. Direktna (neposredna) embriogeneza -

neposredno iz embrioni se stvaraju pojedinačnih ćelija, što može smanjiti stepen varijabilnosti u kulturi. Na razvoj ovih embriona utiče sastav hranljive podloge i izbor eksplantata.

Direktna somatska embriogeneza

2. Indirektna (posredna) embriogeneza -

ovom metodom se prvo stvara kalusno tkivo u kome se kasnije zameću embrioni Indirektna somatska embriogeneza

“Prirodna” somatska embriogeneza, kao alternativna strategija reprodukcije biljaka

Kultura protoplasta

Šta je protoplast

• •

Protoplasti

su gole biljne zida, tako da su ćelije, bez ćelijskog zaštićene jedino plazmalemom.

• Protoplasti mogu iznova da regenerišu ćelijski zid, da rastu i da se dele

Kultura protoplasta

, „ogoljenih“ ćelija bez ćelijskog zida, se može dobiti bilo iz ćelijske suspenzije, bilo direktno iz mezofila lista.

zid se Ćelijski obično uklanja enzimskim tretmanom, dejstvom celulaza i pektinaza u rastvoru visokog osmolariteta.

• Uklanjanje

protoplasta

ćelijskog i

somatskih hibrida.

zida dobijanje omogućava intra ili i

fuziju

interspecijskih • Protoplasti su idealan materijal za transformaciju pomoću različitih tehnika, kao što su elektroporacija, mikroinjektiranje ili hemijska transformacija • Prebacivanjem protoplasta na čvrst medijum se dobijaju kalusi, iz kojih se mogu regenerisati cele biljke bilo organogenezom, bilo somatskom embriogenezom.

Principi gajenja biljaka u kulturi in vitro

• Gajenje

in vitro

relevantnih kultura podrazumeva kontrolu svih činilaca (faktora), počev od izbora eksplantata i uspostavljanja aseptičnih (sterilnih) uslova, preko manipulacie razvića u kulturi putem definisanja sastava medijuma, prvenstveno balansa hormona, do kontrole spoljašnjih faktora sredine kao što su svetlost, vlažnost i temperatura.

• Kultura in vitro se uvek uspostavlja u aseptičnim uslovima, kako ne bi došlo do razvoja gljiva i bakterija, koje sprečavaju rastenje i razviće biljaka.

• Rad sa

in vitro

kao što su: kulturom podrazumeva i neke od vidiva sterilizacije •

1.

Sterilizacija autoklaviranjem petri kutije,...) (na ovaj način se sterilišu medijumi za gajenje biljaka, kao i posude u kojima se biljke gaje npr. teglice, erlenmajeri, boce, tegle, epruvete,

2.

Sterilizacija iskuvavanjem sterilišu instrumenti za rad ( na ovaj koji manipulativnim tehnikama u laminaru) su način najčešće se neophodni pri

3.

Sterilizacija biljnog materijala ( koja je kao dezinfestacija). Za ovu sterilizaciju se razblažena NaClO (varikina ili domestos).

još označena i najčešće koristi

4.

Sterilizacija filtriranjem filter papira , gde se pomoću specijalnih vrši sterilizacija nestabilnih jedinjenja kao što je npr. ABA, GA 3, antibiotici ili neki vitamini. Ove komponente se naknadno dodaju u prohlađeni medijum.

Autoklav

Medijumi

za gajenje

polučvrsti ili tečni

.

biljaka mogu biti

čvrsti,

• Za većinu kultura optimalan pH podloge je 5.8 ± 0.2.

Tečni medijum za razliku od čvrstog ne sadrži agar.

Vrlo bitna komponenta svakog medijuma jesu i makro i mikro soli, kao i vitamini.

Medijum koji je razliven u erlenmajere

Prostor za gajenje biljaka

Posebne prostorije sa optimalnim uslovima za gajenje biljaka