Transcript VIII-3-2010
VIII3 Zabavište Gorana Štrbac Četri godine, mi smo je mučili, Ali osnovne stvari od nje smo naučili. Često nas je hvalila, Ponekad i grdila Da naše vragolije razume Uvek se trudila. Svu svoju ljubav, Ona nam je pružila, Puno je volimo Jer je to zaslužila... I razred II razred III razred IV razred Slobodan Torović Mnogi su nam govorili: “Kad vam Torke dođe, teško vama!”, A on nam je u školi bio I tata i mama. Iako se ponekad u zbornici, Zbog našeg ponašanja stideo, On nam je uvek opraštao I u nama dobro video. Zahvaljujući njemu, Gramatiku u malom prstu držimo, Pomažemo jedni drugima I lepo se družimo. Pošto nas je trpeo Kada smo bili nemirni, Neka ovim putem Naše izvinjenje primi. V razred VI razred VII razred VIII razred Miroslav Ajduk Učenje mu nije bila jača strana, al’ bez fudbala ne može ni dana. Viceve nam smešne priča često, U njegovoj glavi devojčice imaju posebno mesto, I to od nas krije veoma vešto. Najviše se druži sa Peđom i Sašom, Kad se škola završi, žaliće za družinom našom. Tamara Grujić U školi joj baš ne cvetaju ruže, Ali zato sa njom Svi vole da se druže. Za zabavu svaku dugo se sprema, Al’ zato na časovima Redovno drema. Iako joj na srcu jedan dečko leži, Zbog njega, nikad sa časova ne beži. Policajka ona želi da bude, Verujte, ukrasiće raskrsnicu I zbuniti ljude. Aleksandar Grigorijević Naš Saša mnogo devojke voli, Da nije njih, ne bi ni bio u školi. Na času on nikad ne miruje, Kada čuje zvuk traktora kroz prozor proviruje. Dok Saša kroz atare beži, Njegov Laki na jazavca reži. A kada ugalj u školu dođe Njemu tad vreme vrlo brzo prođe. Tanasije Žabaljac Tale naš, ako može Pomoć će da pruži, Svi ga zato vole, Sa svima se druži. Od svega, najviše ga sport privlači I u školi, od njega nema niko jači. Kad srednju završi, Dobar mesar će biti, A najbolje komade mesa Nama će ostaviti. Branislav Keravčin Naš Bane bi uvek da se šali, A za školu, On baš i ne mari. Ako niste znali On je umetnička duša, Lepo crta, Piše pesme, Ali narodnjake obožava da sluša. Kada ga devojka ostavi, Srce ga zaboli, A kad kulen pojede, Odmah je preboli. Stanislav Kupecki Sa našim Moćnim Rendžerom Nemojte se šaliti, Jest’ da izgleda mirno, Ali šamar će vam zavaliti. Kad je pun mesec, Njemu moći dođu, A kad vidi Savetu, Sve ga muke prođu. U ekipi vladaju Naš Rendžer i sloga, On naleće glavom, Gde ne sme tuđa noga. Stefan Raletić I Stefan se po frizuri prepoznaje, Svi ga kritikuju, Al’ on zbog toga ne haje. Bio je tih i povučen ranije, Ali je postao buntovan I stalno mu nešto pravo nije. Kad ga pogledate, Izgleda smoreno, Čak i kad ga zadirkujemo On reaguje usporeno. Kao i svi ima mane, Ali treba upoznati I njegove dobre strane. Da bude pravi drug on ume, U kompijuterske igrice i bubnjeve Najbolje se razume. Savka Vrsajkov Naša Savka u folkloru igra, U svakom kolu vrti se k’o čigra. U školi baš i ne voli sve da uči, Mada je hemija najmanje muči. Sa svima je dobra I voli da se druži, Ako vam zatreba, Ruku prijateljstva I vama će da pruži. Jovan Budić Buda nam se u sedmom pridružio, Jer predhodne godine, Nije baš svo gradivo skužio. Kad kasni u skolu izgovore ima, Da su ga kere vijale našim šorovima. Frizura mu je ovih dana glavna okupacija, Zato mu je u školi pala koncentracija. Kada vidi dobar motor, Buda se razboli, pa ga nema po mesec dana u školi. Radoslavka Lukić Rada je veoma tiha i mirna I svakog poštuje Retko kad njen glas U učionici može da se čuje. Ona se sa Kaćom i Dajanom Trio čini I one doprinose Miru i tišini. U Vrbasu će školu nastaviti I u novoj sredini bolje se uklopiti, Jer će se naše buke osloboditi. Miloš Popin Šeki strava friz fura, Zato se u njega Zaljubi svaka cura. U aikidu “čak” i žuti (početni) pojas ima, Al’ da našu Radu dostigne, Trbaće mu par godina. Vrlo dobar je bio u školi, Ali od škole više devojčice voli. Kao pilot, želi u oblake da se vine I Sentivan gleda sa visine. Dejan Tomić Do sada nas niko nije pit’o Zašto Dejana zovemo Tito. Sad ćemo vam lepo kas’ti, Kad poraste, on bice na vlasti. Nije mu uspelo Ni predsednik odeljenja da bude, Pošto je lagao i “Boga i ljude”. Istoriju i geografiju Sa voljom uči, Ali sa devojkama muke muči. Nikada skroman bio nije I sada je tražio Da o njemu pišemo opširnije. Ana Glumac Za zabavljanje društva Ana je glavna, Zbog svojih šala Postala je slavna. Na svoj račun šali se često, Al’ ume i druge Da postavi na mesto. Sa ocenama problema nema, Ni pred kontrolni Je ne hvata trema. Ako treba, da pomogne ume I trudi se svakog da razume. Glumac Ana, ne ide kući sama, Stanuje daleko, Pa joj ne da mama. Momci bi rado da je prate Al’ se boje tate. Tata ima i pušku, Razbiće im njušku. Katarina Gombović Naša Kaća ima plave oči, Kad pogleda momka Srce mu poskoči. Nežna je kao pahuljica, I sa svima je dobra drugarica. Jedino sa istorijom U školi muku muči, Iako redovno i vredno uči. U razredu je neprimetna i tiha I jedva sastavismo o njoj Ova dva, tri stiha. Dajana Jefić U školi je stidljiva, U ljubavi probirljiva, U društvu zanimljiva, A u duši dirljiva. Tračevi koji među nama kruže, Nju ne zanimaju. Ona i Kaća se najviše druže I svoje priče imaju. Stalno nam je spominjala Da će da se seli, I da se tome, baš i ne veseli. Kao što vidite, Još uvek je tu, Svima nam je drago, Jer volimo nju. Milica Popin Zaljubi se pet, šest puta U roku od tri minuta. Kod Milice ne važi pravilo Da je mlađe slađe, Ona bi htela Starijeg dečka da nađe. Ona nikad mirna nije, Peđu i Baneta redovno bije. Petice uglavnom u dnevniku ima, Ali je jedino istorija zanima. Stomatološka sestra da postane želi I najlepše osmehe ljudima da deli. Marija Popin Naša Maki zna vic svaki. Lepo lice uvek joj osmeh krasi, I za njom se razležu Dečački uzdasi. Uglavnom je na časovima mirna, Jedino na veronauci lupa, Pa je po kazni Sleduje prva klupa. Istoriju obožava, A na muzičkom, Kad ne zaspi Obavezno je zaboli glava. Mašta da bude psihijatar Kada bude starija, u par reči, To je naša Marija. Stojanka CrnjakSvi misle da je Caca Umiljata kao maca, Al’ kad kandže pusti, Sve redom razbaca. Naočare nosi, To vidite sami, A kada se dotera, Sve uzdahe mami. Škola joj uglavnom dobro ide, A ponekad i stane, Svi je redom vole i kažu Da je drugarica bez mane. Dragana Grigorijević Povučena je i mirna, Redovno uči i sedi kući, Od nje se uvek grebemo za žvake, I prepisujemo domaći. Iako stalno uči i mnogo se trudi, Najveće probleme joj pravi matematika, A za peticom iz istorije žudi. Uvek je raspoložena I da se svađa ne voli, A osećanja nam ne pokazuje Ni kad je nešto zaboli. Radmila Igić U razredu najjača je Rada, Aikido trenira, Zgodna je i mlada. Kriminolog ona bi da bude, Mada baš i ne voli Da cinkari ljude. Sa svima iz razreda, Ona se druži, A rep muziku Najbolje prokuži. Aleksandra Milošević Sandra je sve što Radoslavka nije, Viče, smeje se, skače, Al’ se u njenoj duši umetnik krije. U muzičkoj školi klarinet svira, U folkloru igra i peva, A na našim časovima zeva. Za avanture spremna je mnoge, Pa i kroz prozor, Da prebaci duge noge. Neki nestašluk smisli za čas I u njega uključi i sve nas. Malo, malo, pa se zaljubi, Ali zbog momaka glavu ne gubi. Druženje sa njom, svima nam prija, Zato što iz nje, Nepresušna energija sija. Milica Panin Naša Mica u odeljenju je Jedna od lepotica, Uvek je nasmejana lica I svima je dobra drugarica. Manekenskog stasa, Tanka i visoka, Kratke kose I crnog i nemirnog oka. Rok i metal muziku voli da sluša, Time je opsednuta njena duša. Jedan dečko stvara joj muke, Ali škola, barem njoj ide od ruke. Engleskim ona barata lako, Ali pretpostavljate, S matematikom nije tako. Jednog dana psiholog će biti i probleme mnogih ljudi rešiti. Petar Panin U razredu najglasniji je Peđa, Kad ga devojčica odbije, Jako se vređa. Da bi im se svideo, Diže tegove Pa ga bole leđa. Za devojke se mnogo doteruje, Prijatelje zabavlja, Pa ponekad u šalama i preteruje. Branislava Paroški Brankica osmeh ima od uva do uva, Slobono joj tajnu recite, Ume da je čuva. Ona dobro zna hemiju, Ko joj momak bude, Izvuk’o je premiju. Kad je u školu krenula, Bila je sačuvaj te bože, A malo po malo, videlo se da bez škole ne može. Vukica Paroški Sa Rendžerom sedi, On joj prenosi moći, Zato naša Vukica Zna sve, U po’ dana, u po’ noći. Dok je sa Sašom sedela, Sve je tračeve znala, Te ih razredni razmesti, Bogu hvala. Drugarica je dobra sa svima, Kad nam negde zapne, il’ domaći nemamo, Znamo ko ga ima.