Otpad i reciklaža

Download Report

Transcript Otpad i reciklaža

Katarina Jevremović & Jovana Savić

VIII3

Uvod

U prošlosti su ljudi koristili veoma malo energije. Većinom su koristili prirodne materijale, koji se posle upotrebe brzo razgrađuju. Međutim, u industrijskom svetu mnogi uređaji koji se svakodnevno koriste troše mnogo energije, a izgrađeni su od materijala koji su teško razgradivi. Kada prestanu da se upotrebljavaju, odbacuju se kao otpad, koji završava na deponijama, a ponekad i u rekama i na zemljištu.

Vrste otpada

Pod otpadom se podrazumeva svaki materijal ili predmet koji nastaje u toku obavljanja neke proizvodne ili druge delatnosti, predmeti isključeni iz upotrebe, kao i otpadne materije koje nastaju u potrošnji i koje nisu za dalje korišćenje. Podela otpada može se izvršiti na nekoliko načina. Najčešće se kao kriterijum uzima vrsta materijala od kojeg je odbačeni predmet sačinjen (lim, hartija, staklo, organski materijal), što je pogodno i za razvrstavanje, zbog reciklaže. Takođe, kriterijum može biti i izvor (mesto nastanka) otpada (domaćinstvo (komunalni otpad), fabrika, bolnica), jer se na taj način može uvideti potencijalna opasnost od odbačenog materijala u cilju što bezbednijeg odlaganja. Ovo je posebno uočljivo kod nuklearnog otpada. Postoje i drugi kriterijumi za razvrstavanje otpada (prema toksičnosti, odnosno stepenu opasnosti). Prosečna porodica u Evropi baca oko dve tone otpada godišnje. Od toga:

materijal hartija organski otpad staklo metal plastika tkanina ostalo

procentni udeo 33% 20% 10% 8% 7% 4% 18%

 Sa razvojem civilizacije otpad postaje sve važniji problem. Samo u Velikoj Britaniji se godišnje baci oko 70 miliona tona otpada, što iznosi više od tone po glavi stanovnika. Na čitavoj planeti, u toku jedne godine, baci se više od 50 milijardi tona različitih vrsta otpada. Otpad je zagađivač vazduha, vode i zemljišta. Za ljude, otpad koji se gomila predstavlja opasnost po zdravlje, ne samo time što pojedine vrste otpada trule, već i zato što otpad predstavlja izvor hrane za pacove i druge prenosioce zaraznih bolesti. Otpad uzrokuje ambijentalno zagađivanje, jer okolinu čini vizuelno ružnijim mestom, a i neprijatno miriše.

Na

č

ini odlaganja otpada

Problem odlaganja otpada poprima globalne razmere, pa mu se u današnje vreme posvećuje posebna pažnja. Na području Srbije ima oko 170 zvaničnih deponija za odlaganje komunalnog otpada, ne računajući divlje deponije koje sami stvaramo svakog dana. Na zvaničnim deponijama se godišnje odloži oko 3,5 miliona kubnih metara otpada, što predstavlja više od 1kg dnevno po glavi stanovnika. Otpad se odlaže na različite načine .

Deponije

Deponije su mesta gde se odlaže otpad. One predstavljaju najjednostavniji, najjeftiniji i, nesumnjivo, najzastupljeniji način odlaganja otpada. Gotovo 80% otpada u Evropi se odlaže na deponijama. Najpogodniji su krateri u zemlji zaostali od kamenoloma ili rudnika. Kada se otpad postavi u krater, preko se naspe zemlja i na taj način se dobijaju slojevi. Pritom se vodi računa da kišnica koja dođe u dodir sa otpadom ne dospe do reka i na taj način ih zagadi. Ipak, postoje i deponije koje se ne zatrpavaju zemljom, ali gde se vodi računa da ispunjavaju neke uslove (da ne budu blizu grada, reke ili podzemne vode; da ne budu na vetrovitom mestu...). Deponija koja ne zadovoljava ove uslove i nije verifikovana od strane stručnih službi naziva se

divlja deponija

.

Primeri divljih deponija

Meliorizacija zeMljišta

 Otpad zatrpan ispod sloja zemlje može da pospeši obradivost zemljišta, što znači da se tu mogu saditi biljke. Truljenje otpada obezbeđuje neophodne supstance za razvoj biljaka. Međutim, kada otpad truli, tlo vremenom može da se uruši, pa se na tim mestima ne praktikuje podizanje naselja. Takođe, u nekim slučajevima otpad se melje i koristi kao đubrivo, pri čemu se vodi računa da takav otpad ne sadrži otrovne sastojke.

Spaljivanje otpada

 Nekada se otpad spaljuje, što ima za prednost primetno smanjivanje količine đubreta, a i pepeo je čist i na njemu nema bakterija. Takođe, u svetu postoje fabrike za spaljivanje otpada (Edmonton kod Londona i Bilefeld u Nemačkoj) koje na taj način proizvode električnu energiju. Na nekim mestima, otpad se melje i pretvara u čvrsto gorivo, pa se koristi umesto uglja. Ipak, ove fabrike za spaljivanje otpada su skupe, a dim koji ispuštaju zagađuje vazduh.

Automobili

Automobili prave zaista velike probleme, čak i pre negi što se pojave na našim putevima. U procesu njihove proizvodnje u prirodu se izbacuju velike količine zagađujućih materija i troši se izuzetno velika energija. Na kraju svog radnog veka svi automobili, kao stare olupine, završavaju na otpadu.

Recikla

ž

a

S’ obzirom na to da svako od nas godišnje napravi više od 350kg komunalnog otpada, sve popularnija metoda za rešavanje problema otpada je reciklaža, kojom se količina otpada može značajno smanjiti. Procenjeno je da oko 60% materijala koji se odbaci može ponovo da se upotrebi. Reciklaža je pogodna ne samo zato što smanjuje količinu otpada i zagađenje, već i zato što smanjuje utrošak sirovina i goriva.  Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korišćenje. Recikliranje uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorišćenih stvari ili materijala. Veoma je važno najpre odvojiti otpad prema vrstama materijala od kojeg je sačinjen. Mnoge otpadne materije se mogu ponovo iskoristiti ako su odvojeno sakupljene.

 U recikliranje spada sve što može ponovo da se iskoristi, a da se ne baci. U svetu postoje centri za reciklažu koji iskorišćavaju materijal od starih stvari da bi napravili nove. U Srbiji, nazalost, ne postoje takvi centri. Postoje retki centri papir servisa gde se može odneti stari papir i u zamenu za njega dobiti malo novca. U Srbiji, takođe, ne postoji centar za recikliranje stakla, pa se godišnje baci na stotine hiljada flaša, iako bi staklo moglo ponovo da se iskoristi.

 Ipak, reciklaža se može upražnjavati u svakodnevnom životu, nezavisno od toga da li postoje centri za reciklažu. Na primer, poklanjanje garderobe koja se ne koristi je oblik reciklaže. To je mnogo bolje i korisnije nego da se sva ta odeća baci. Takođe, pravljenje komposta od organskih ostataka je još jedan dobar primer recikliranja. Bez uvodjenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti bilo kakav celovit sistem upravljanja otpadom. Neke materije, poput stiropora, nisu biorazgradive i ne mogu se reciklirati, ali se umesto njih mogu pronaći ekološke zamene.

Zanimljivi podaci

 Reciklažom jedne tone papira od seče se spasava Reciklažom jedne staklene boce uštedi se energija dovoljna da sijalica od 100 W svetli 4 sata. U svetu se baca nekoliko miliona staklenih 17 stabala drveća.

 Proizvodnja aluminijuma zahteva mnogo više energije nego proizvodnja mnogih drugih metala. Recikliranjem upotrebljene ambalaže od aluminijuma štedi se oko 95% energije koja bi bila potrošena da se aluminijum proizvede iz osnove sirovine, rude boksita.

 Od recikliranih plastičnih boca se mogu praviti nove boce, cevi, saksije, pa čak i vlakna za odeću, vreće za spavanje i jakne.

Neupotrebljeni delovi hrane predstavljaju posebnu vrstu otpada. I hrana se može reciklirati na različite načine. Jedan od najlakših načina je prirodna razgradnja, kojom se formira kompost ( materija koja se koristi za uspešno gajenje biljaka).

        Jako je važno razumeti da ljudi imaju ogroman uticaj na povečanje količine otpada, ali takođe treba shavtiti da svaki pojedinac može doprineti smanjenju količine otpada, a samim tim i zdravijoj okolini i čitavoj planeti. To ćemo postići tako što ćemo: kupovati proizvode od recikliranog materijala; smanjiti korišćenje plastičnih kesa (umesto njih možemo koristiti platnene torbe); komunalni i ,,opasni’’ otpad reciklirati, a ne bacati okolo; sortirati otpad u predviđene kontejnere koji bi trebalo da postoje u svakom gradu; kupovati proizvode iste namene, ali u većim pakovanjima, kako bi uštedeli energiju; pre nego što odbacimo stari mobilni telefon, pokušati da ga popravimo; koristiti baterije koje se mogu puniti, umesto jednokratnih; prikupljati papir iz domaćinstva i nostiti ga na reciklažu ili ga prodavati.

I tako živeti u zdravijoj sredini.

Hvala na pažnji...