Transcript Slide 1

GEODEZIJA I PROSTORNE
INFORMACIJE
• Geodezija ili zemljomjerstvo je znanost o izmjeri Zemljine
površine te izradi planova i karata, odnosno izradi baza
prostornih podataka.
• Tragovi praktične geodetske djelatnosti nalaze se u
najranijim vremenima antike. Mjerenje pojedinih zemljišnih
čestica i računanje njihovih površina dovelo je do izučavanja
likova u ravnini i dalo poticaj za studij geometrije i aritmetike.
• S vremenom su se zadaci proširili i na određivanje oblika i
dimenzije Zemlje.
• Razvojem znanosti i tehnologije mijenja se i geodetska
mjerna oprema, na taj način javljaju se i nove metode
izmjere, a time i nova područja geodezije.
Geodetska izmjera
• Geodetska izmjera je prikupljanje, obrada i prikazivanje
podataka geodetskim metodama. Geodetske metode su
takve metode prikupljanja, obrade i prikazivanja
podataka koje su svojstvene geodeziji, odnosno njezinim
granama: primijenjenoj geodeziji, pomorskoj, satelitskoj i
fizikalnoj geodeziji, kartografiji, fotogrametriji i daljinskim
istraživanjima, te geomatici.
• Najčešći su oblici prikupljanja podataka u geodetskoj
izmjeri neposredno prikupljanje - mjerenjem geodetskim
instrumentima ili posredno prikupljanje - mjerenjem
snimaka.
• Pri obradi prikupljenih podataka danas se služimo
računalima. Prikupljeni podaci dalje se obrađuju i postaju
dijelovi raznih prostornih informacijskih sustava.
Rezultati izmjere najčešće se prikazuju na planovima i
kartama.
PROSTORNE INFORMACIJE
• Prostorne informacije čine podaci, kako oni
dobiveni izmjerom, tj. prostorni podaci, tako i
oni koji su prikupljeni ili određeni na druge
načine prilikom neke izmjere, tzv. atributni
podaci.
• Prostorne podatke čine koordinate točaka koje
su određene izmjerom na terenu, a kojima su
definirani različiti objekti (katastarske čestice,
kuće, ceste, mostovi itd.).
• Atributni podaci su opisne karakteristike tih
objekata (na pr. broj katastarske čestice, kultura
katastarske čestice, broj kuće, itd.).
PODJELA GEODEZIJE
•
•
•
•
•
Geodezija se dijeli na slijedeće grane:
Primijenjena geodezija
Pomorska, satelitska i fizikalna
geodezija
Kartografija
Fotogrametrija i daljinska istraživanja
Geomatika
Primijenjena geodezija
• Primijenjena geodezija se bavi mjerenjima
manjih dijelova Zemljine površine radi njenog
grafičkog prikaza u ravnini, odnosno izrade
planova (karata krupnog mjerila), tj. izrade
katastarskih ili topografsko-katastarskih planova.
To je tzv. praktična geodezija.
• Također obuhvaća i inženjersku geodeziju koja
se bavi geodetskim radovima pri projektiranju,
gradnji i kontroli prometnica, mostova, tunela i
raznih drugih građevinskih objekata.
Pomorska, satelitska i fizikalna geodezija
• Pomorska geodezija se bavi radovima na
moru, tj. izmjerom morskog dna.
• Satelitska geodezija se bavi uspostavom
osnovnih geodetskih mreža koje služe za
daljnju detaljnu izmjeru terena.
• Fizikalna geodezija se bavi izmjerom u
svrhu određivanja oblika i dimenzije
Zemlje.
Kartografija
• Kartografija je geodetska disciplina koja se bavi
zasnivanjem, izradom i proučavanjem karata. Na
kartama se, za razliku od planova, prikazuju veći dijelovi
Zemljine površine te treba uzeti u obzir i njenu
zakrivljenost.
• Geodetskih karata ima različitih vrsta:
- topografske,
- tematske,
- turističke,….
Primjenom računalne tehnologije razvila se digitalna
kartografija, a karte se znatno brže izrađuju
kompjuterskim programima.
Fotogrametrija i daljinska istraživanja
• Fotogrametrija je metoda izmjere pri kojoj se u
osnovi upotrebljavaju snimci terena ili nekih
objekata na Zemlji, bilo snimljeni iz zraka
(aviona), bilo sa Zemlje.
• Stvaranjem modela terena ili objekata pomoću
parova njihovih snimaka u autografu ili na
zaslonu računala, može se taj teren mjeriti i
izraditi određeni plan ili karta, odnosno grafički
trodimenzionalni prikaz nekog objekta.
• Daljinskim istraživanjima nazivamo upotrebu
snimaka snimljenih iz daljine ( iz zraka ili
svemira) raznim tehnikama snimanja i mjerenja.
Oblik i veličina Zemlje
• Pri prikazivanju površine Zemlje na ravnini,
odnosno na planovima ili kartama javit će se dva
pitanja:
1. Kakvog je oblika i veličine Zemlja?
2. Kako će se njena površina prikazati na
ravnini plana?
Ad 1) Zemlja je nepravilnog oblika. Ako se zamisli
morska površina produžena ispod svih
kontinenata, dobit će se neprekinuta zatvorena
površina koja se naziva nivo ploha mora, a tijelo
koje ona zatvara – GEOID.
Aproksimacija oblika Zemlje
• Geoid se za potrebe izmjere i izrade planova i
karata aproksimira rotacijskim elipsoidom koji
nastaje rotacijom elipse meridijana oko kraće,
polarne osi. Veličina elipse se izabere tako da
što manje odstupa od plohe geoida.
• Određivanje dimenzija rotacijskog elipsoida
izvršeno je više puta, a na temelju podataka
mjerenja na Zemljinoj površini. Na teritoriju naše
države osnova za izmjeru je bio elipsoid
dimenzija Bessela od 1841. god., a sada je
elipsoid GRS80.
Rotacijski elipsoid
Dimenzije Besselovog elipsoida:
a= 6 377 397,155m
b= 6 356 078,963m
Dimenzije elipsoida GRS80:
a=6 378 137,000m
b= 6 356 752,314m
Preslikavanje Zemlje na ravninu
• Ad 2) Kako je Zemlja oblo tijelo-elipsoid- njena
se površina preslikava na ravninu plana ili karte
putem tzv. projekcije.
• Projekcija znači prikaz neke zakrivljene plohe
na ravnini ili nekoj drugoj plohi koja se može bez
deformacija razviti u ravninu, po nekom
matematičkom zakonu. U slučaju izrade
geodetskih planova i karata, projekcija znači
prikaz dijela plohe Zemlje na ravnini plana ili
karte.
PROJEKCIJE PREMA IZBORU PLOHE
Zemlja se preslikava po zakonima ortogonalne ili
centralne projekcije na ravninu ili tijelo, čiji se plašt može
razviti u ravninu.
Prema izboru plohe na koju se Zemlja preslikava,
dijele se projekcije na:
• perspektivne – kod kojih se preslikava na ravninu,
• konusne – kod kojih se preslikava na plašt konusa
(stošca),
• cilindrične – kod kojih se preslikava na plašt cilindra
(valjka).
Projekcija Zemlje na različite plohe
Princip cilindrične i konusne projekcije
Zemlja se preslikava
na plašt valjka
Zemlja se preslikava
na plašt stošca
Projekcije s obzirom na karakter deformacija
Zemlja se kao oblo tijelo ne može ni u kom slučaju
preslikati bez deformacija.
S obzirom na karakter deformacija projekcije se dijele
na:
• ekvivalentne projekcije – sačuvana jednakost površina
na Zemlji i planu,
• konformne projekcije – sačuvani kutovi između linija na
Zemlji i njihovih slika na planu,
• općenite projekcije – kod kojih ne postoje navedena
svojstva.
Deformacije su to veće, što se na određenu plohu
preslikava veća površina Zemlje.
Gauss-Krügerova projekcija
• Za geodetske planove i karte krupnog mjerila
naše države usvojena je konformna projekcija
Zemlje aproksimirane Besselovim rotacijskim
elipsoidom na 2 eliptična valjka, koji diraju
Zemlju po 15° i 18° meridijanu, tzv. GaussKrügerova projekcija.
• Područje preslikavanja obuhvaća tri stupnja (3°)
geografske dužine za svaki valjak. Dodirni
meridijan se u projekciji preslikava u x-os
državnog koordinatnog sustava.
Preslikavanje elipsoida na plašt valjka u GaussKrügerovoj projekciji
Državni koordinatni sustavi Gauss-Krügerove projekcije
Državni koordinatni sustavi
Ako se zamisli da se plašt valjka razvije u ravninu, onda
se slike 15° i 18° meridijana preslikavaju u x-os, a
projekcija ekvatora je y-os državnog koordinatnog
sustava.
Geodetska mjerenja
• Da bi se izradilo planove ili karte određenog područja
najprije treba provesti mjerenja tog dijela Zemljine
površine. Mjerenja se izvode upotrebom različitih
geodetskih instrumenata i pribora.
• U geodeziji su osnovna slijedeća mjerenja:
1. linearna mjerenja:
mjerenja dužina
mjerenja visinskih razlika
2. kutna mjerenja:
mjerenje horizontalnih kutova
mjerenje vertikalnih kutova
Jedinice za mjerene veličine
• Jedinica za mjerenje duljina je metar (m).
• Postoje stari analogni planovi koji su prikazani u
hvatnom sustavu za koji vrijede odnosi:
1º hvat = 1,896 m
1‘ stopa = 1/6 hvata
1“ palac = 1/12 stope
1'“ crta = 1/12 palca
Jedinice za mjerenje površina:
kvadratni metar (m²)
ar (a) = 100 m²
hektar (ha) = 10 000 m²
1čhv = 3,5966 m²
1 jutro = 1600 čhv
Mjerenje dužina i kutova
• Mjerenje dužina može biti:
mehaničko – mjerenje vrpcom
elektrooptičko – suvremenim mjernim instrumentima
elektrooptičkim principom
Mjerenje kutova se izvodi različitim geodetskim
instrumentima, a nekada je osnovni mjerni instrument za
ta mjerenja bio teodolit.
Jedinica za mjerenje kutova je 1º.
Kvaliteta mjerenja
• U postupku mjerenja bilo koje veličine sudjeluje
mjeritelj, koristeći određeni mjerni instrumentarij, a pri
tome se nalazi u određenim vanjskim uvjetima. Na
kvalitetu mjerenih veličina tada utječu:
1. osobne pogreške mjeritelja,
2. instrumentalne pogreške,
3. pogreške zbog vanjskih utjecaja.
• Kako se pri izvođenju geodetskih mjerenja uglavnom ne
zna prava vrijednost mjerene veličine, potrebno je izvesti
više mjerenja od neophodnih, da bi se mogla provesti
procjena mjerne vrijednosti.
Procjena mjerne vrijednosti
• U praksi bi se moglo izvesti veoma mnogo mjerenja
iste veličine ali se to uglavnom svodi, ovisno o
potrebnoj točnosti, na nekoliko mjerenja. Procjena
mjerne vrijednost neke veličine određuje se tada iz
izraza:
L = ∑ li /n
gdje je li mjerena veličina, a n broj ponovljenih
mjerenja.
Odstupanje pojedinog mjerenja od procijenjene
mjerne veličine je:
vi = L - li
Vrste odstupanja
• Odstupanja vi mogu varirati, pa su neka malih iznosa
te se prihvaćaju kao realna i nazivaju se slučajnim
pogreškama, a neka su nedozvoljeno velika i
smatraju se grubim pogreškama.
• Mjerenja koja su grubo pogrešna ne koristiti se u
procijeni mjerne veličine. Pojava grubih pogrešaka je
najopasnija u postupku mjerenja te mjerenja treba
tako organizirati da je njihovo otkrivanja što sigurnije.
• Osim navedenih pogrešaka mjerenja, postoje i
sustavne pogreške, koje se mogu otkriti i eliminirati
iz konačne mjerne veličine.
Točnost i preciznost mjerenja
• Kod ocjene kvalitete mjerne veličine govori se o točnosti
i preciznosti. Točnost procijenjene mjerene veličine
govori o tome koliko se ona približila pravoj vrijednosti.
Eliminacijom grubih i sustavnih pogrešaka, upotrebom
kvalitetnog instrumentarija, savjesnim i pažljivim
mjerenjem pod povoljnim vanjskim uvjetima točnost
procijenjene mjerne veličine se povećava.
• Veća preciznost znači da se ponovljena mjerenja iste
veličine međusobno manje razlikuju. Velika preciznost
ponekad ne znači velika točnost.
• Da bi povećali točnost mjerenja potrebno je za svaku
mjerenu veličinu provesti i neovisna kontrolna
mjerenja.
Detaljna izmjera terena
• Krajnji produkt detaljne izmjere terena je grafički prikaz
mjerenog područja, odnosno geodetski plan. Ovisno o
svrsi za koju je potreban taj grafički prikaz, mjerenja se
razlikuju po točnosti i obimu.
• Količina posla koja je uključena u mjerenje ovisi o
sljedećim faktorima:
• veličini područja koje se mjeri,
• vrsti terena (otvoreno ili šume, vegetacija,
izgrađenost, nagib terena i sl. )
• dobu godine i vremenskim uvjetima,
• kvaliteti postojećih planova,
• iskustvu stručnjaka koji sudjeluju u izmjeri.
Metode detaljne izmjere
• Razlikujemo nekoliko metoda detaljne izmjere terena, a to
su:
Tahimetrijska metoda – tom metodom se mjere relativne
polarne koordinate, tj. horizontalni i vertikalni kut i dužina od
geodetskih točaka na terenu do nepoznatih detaljnih točaka
čije koordinate y, x i z treba odrediti.
• Geodetske točke su stabilizirane točke na terenu s
određenim koordinatama a ima ih nekoliko vrsta:
trigonometrijske točke,
poligonske točke,
GPS – točke.
Automatska mjerna stanica za
tahimetrijsku izmjeru
Tahimetrijska metoda detaljne izmjere
A
1
2
4
3
d1
B
Lučni presjek
• Metodom lučnog presjeka se mjerenjem od dviju
poznatih točaka do nepoznate točke određuju koordinate
y i x nepoznate točke. Detaljne točke se dakle određuju
samo horizontalno. Ovaj postupak je vrlo jednostavan i
ne zahtijeva skupi instrumentarij, već se može izvesti s
mjernim vrpcama, ali je prikladan samo na ravnom
terenu.
Lučni presjek
A
d1
1
2
4
3
d2
B
GPS – metoda
• GPS – metodom izmjere se direktno na
terenu određuju koordinate y, x i z
detaljnih točaka.
Fotogrametrijska metoda
• Fotogrametrijska metoda detaljne izmjere
znači mjerenje na modelu terena koji se dobije
pomoću avionskih ili terenskih snimaka nekog
područja u posebnom instrumentu - autografu, ili
na zaslonu računala.
• Oprema za fotogrametrijsku metodu izmjere je
veoma skupa pa se investicija u nju isplati samo
ako su u planu detaljne izmjere velikih područja.
• Stoga se ova metoda najviše koristi za izradu
topografskih karata.
Geodetski planovi i karte
• Geodetski plan je nedeformirani prikaz manjeg
dijela Zemljine površine i detalja koji se na tom
zemljištu nalaze na ravnini u određenom mjerilu.
Svi detalji na planu su zadržali isti međusobni
odnos i oblik kao što ga imaju u stvarnosti samo
su umanjeni.
• Za razliku od planova, na kartama je prikazano
veće područje, pa je to smanjeni, deformirani i
generalizirani prikaz dijela Zemljine površine na
ravnini.
• Reljef terena (konfiguracija) se na planovima i
kartama prikazuje izohipsama (slojnicama).
Podjela geodetskih planova i karata
• Geodetski planovi mogu biti:
- katastarski planovi,
- topografski planovi,
- topografsko-katastarski planovi,
- inženjerski planovi,
- tematski planovi.
Karta ima veoma mnogo vrsta, a najčešće su u primjeni
topografske, tematske, statističke, pomorske, političke itd.
U novije vrijeme geodetske planove i karte dijelimo i na
analogne i digitalne.
Analogni (realni) planovi i karte su oni izrađeni na papiru,
a digitalni (virtualni) su oni izrađeni nekim računalnim
programom i prikazani na zaslonu računala.
OSNOVNI ELEMENTI PLANOVA I
KARATA
•
•
•
•
•
•
•
1. ORIJENTACIJA
2. KORISTAN PROSTOR
3. MJERILO
4. SADRŽAJ
5. MARGINE
6. STANDARDI I KVALITETA
7. PROJEKCIJA
Orijentacija i koristan prostor
Dimenzije korisnog prostora planova različitih mjerila
Mjerilo
plana
Korisni prostor plana
Korisni prostor u mjerilu
Veličina
l
i
s
t
a
P
l
o
i
v
s
t
r
š
po x osi
[m]
po y osi
[m]
50
75
250
375
59/84
9,375
1:1000
50
75
500
750
59/84
37,5
1:2000
50
75
1000
1500
59/84
150,0
1:2500
60
90
1500
2250
73/102
337,5
1:5000
60
45
3000
2250
73/51
675,0
1
:
5
0
0
[
c
y
m
m
]
[
j
h
e
a
a
u
po y osi
[cm]
/
n
a
po x osi
[cm]
x
i
r
i
]
l
u
Mjerilo planova i karata
• Mjerilo daje odnos između duljine dužine na planu ili karti i
njene stvarne duljine na terenu.
Na izbor mjerila uglavnom utječe:
• površina zemljišta koje se mjeri,
• namjena plana ili karte,
• veličina katastarskih čestica i veličina objekata kao i
njihova međusobna udaljenost,
• točnost koja se očekuje za budući plan,
• očekivano naknadno popunjavanje plana pri održavanju
(da li su česte promjene na terenu),
• karakter reljefa,
• osigurana financijska sredstva.
MJERILO
K
R
U
P
N
SITNO
O
PRIKAZANO
PODRUČJE
P
O
T
P
U
N
O
S
A
C
T
S
I
N
F
O
R
M
I
J
I
M
B
O
L
I
Z
A
C
I
J
A
A
malo
velika
malo generalizirano
veliko
mala
puno generalizirano
Primjer mjerila: 1:1000
U ovom primjeru 1 izražava broj dužinskih jedinica na planu, a 1000, broj
istih tih jedinica u prirodi.
Najčešća mjerila analognih planova u R. Hrvatskoj: 1: 500, 1:1000, 1:2000,
1:2500, 1:5000.
Mjerila starih grafičkom izmjerom izrađenih planova: 1:2880, 1:1440, 1:2904.
Najčešća mjerila analognih karata u R. Hrvatskoj su: 1:5000, 1:25000,
1: 50000.
Povećanjem mjerila, povećava se kvaliteta plana, ali se
povećava i količina svih poslova vezanih uz izradu plana:
• pri izmjeri: veći broj detaljnih točaka, duže trajanje
izmjere, strože kontrole, veći broj skica,
• pri kartiranju: veći broj detaljnih točaka, duže kartiranje,
više kontrola, više objekata snimljenih jednom točkom,
više topografskih znakova,
• pri crtanju (printanju): više listova planova.
Pri izboru mjerila treba napraviti kompromis između
točnosti planova i troškova njihove izrade.
Sadržaj planova i karti
Sadržaj plana ili karte ovisi o vrsti plana ili karte pa se
po sadržaju oni međusobno najviše i razlikuju. Tako je
sadržaj:
• katastarskog plana: katastarske čestice, izgrađeni
objekti na njima, brojevi katastarskih čestica te granice
kultura i administrativne granice (općina, županija,
država),
• topografskog plana: svi prirodni i izgrađeni objekti,
reljef, vode, vegetacija,
• topografsko-katastarskog plana: kombinacija
prethodno spomenutih sadržaja,
• inženjerskog plana: isto kao i topografskog plana ali sa
svim pojedinostima.
• tematskog plana (karte): prikaz određene teme
(zgrade, komunikacije i sl.)
Sadržaj karata
• Različite vrste karata se upravo po svom sadržaju
najviše razlikuju, pa tako:
• Topografske karte sadrže velik broj informacija o
mjesnim prilikama područja koji prikazuju koje se odnose
na naselja, prometnice, vode, zemljišne oblike,
vegetaciju itd.
• Tematske karte daju prikaz najrazličitijih tema iz
prirodnog i društvenog područja koje su neposredno
vezane uz prostor koji prikazuju. Određena tema je
prikazana s posebnom važnošću.
• Statističke karte prikazuju pojave ili stanja obuhvaćena
statističkim popisima koja se najčešće odnose na
administrativne jedinice.
• Političke karte prikazuju državne ili administrativne
podjele.
Razlikovanje sadržaja na planovima i
kartama
• Za razlikovanje različitih sadržaja na planovima i kartama
glavno sredstvo su boje, zatim nazivi i skraćenice naziva,
brojevi te znakovi.
boje: smeđa – reljef
zelena – vegetacija
crna – izgrađeni objekti
crvena – prometnice
plava - vode
Kod digitalnih planova i karata se koristi više različitih boja
jer je primjena jednostavna.
nazivi, brojevi i znakovi: nazivi ulica, rijeka i sl., brojevi
kat. čestica, kuća i sl. znakovi
geod. točaka, malenih objekata i sl.
Znakovi na planovima i kartama
Margine plana ili karte
Margine geodetskog plana ili karte su prostor lista izvan korisnog prostora
R. Hrvatska
GEODETSKI FAKULTET
K.O. Černomerec
Mjerilo 1:1000
Ekvidistancija 1m
5J22 -34-1
Izradio: Zavod za kartografiju
Margine plana ili karte
• Na marginama plana ili karte se nalaze dodatne
informacije potrebne za razumijevanje i
interpretaciju plana ili karte, a to su:
• Država i županija, naziv plana ili karte ( na pr.
ime katastarske općine koju prikazuje), opća
oznaka (nomenklatura), rubne koordinate,
mjerilo, ekvidistancija, metoda izmjere, datum
izmjere i izrade, naziv tvrtke itd.
• Podaci na marginama plana ili karte se razlikuju
ovisno o njihovom mjerilu i vrsti, odnosno
sadržaju koji prikazuju.
Kvaliteta planova i karata
Kvaliteta, prije svega točnost mnogo je važnija za geodetske
planove, prije svega katastarske planove, jer se iz njih određuju
mnogi veoma važni prostorni podaci, kako za pojedince, tako i za
državu.
Kvaliteta odnosno točnost geodetskih planova nekada se
definirala njihovim mjerilom. Mjerilu se prilagođavala točnost
izmjere koja je trebala zadovoljiti propisane standarde.
Kvaliteta geodetskih planova i karata definirana je s više
parametara, a to su:
1.Porijeklo podataka iz kojih su izrađeni
2.Položajna točnost prostornih podataka
3.Točnost atributa
4.Kompletnost podataka
5.Logična konzistentnost
6.Vremenska točnost (ažurnost)
Porijeklo planova i karti
• Porijeklo planova i karata je vrlo važna informacija u
sagledavanju njihove kvalitete. Porijeklo planova i karata
govori o izvornim materijalima i metodi njihove izrade.
• Pri izradi digitalnih katastarskih planova treba znati kako su
izrađena; je su li izrađeni digitalizacijom starih analognih
planova ili novom detaljnom izmjerom. Ako su izrađeni
digitalizacijom analognih planova, onda je njihova točnost
jednaka ili još manja od tih analognih planova, a ako su
izrađeni novom detaljnom izmjerom, onda je njihova točnost
znatno veća, s obzirom na suvremene postupke mjerenja
visoke kvalitete.
Zbog toga je pri prikupljanju digitalnih podataka važno
zapisati izvore i postupke:
• kako je digitalizirano i iz kojih dokumenata,
• kada su podaci sakupljeni,
• tko ih je sakupio,
• koji su postupci korišteni u prikupljanju podataka,
• točnost rezultata računanja.
Položajna točnost
• Položajna točnost je definirana približenjem položajnih
podataka (koordinata) istinitoj vrijednosti.
Točnost podataka prikupljenih s analognih planova ovisi o:
- mjerilu,
- točnosti geodetske osnove,
- metodi i točnosti izmjere i kartiranja,
- kvaliteti crtaćeg materijala na kojem je
plan izrađen,
- savjesnosti i pažnji operatera koji
radove izvode i dr.
• Točnost mjerenja na planovima je oko debljine linije na planu,
ili 0.2mm, ali stvarni iznos ovisi o mjerilu plana. Točnost
digitalnih planova izrađenih novom izmjerom ovisi o točnosti
te izmjere.
Točnost atributa
• Atribute se može definirati kao činjenice o nekom mjestu,
skupu mjesta ili objektu na površini Zemlje. Atributi služe
za razlikovanje jednog mjesta ili objekta od drugog.
• Točnost (sigurnost) atributnih podataka se definira
kao približenje atributnih podataka istinitim.
• Treba naglasiti da se atributi češće mijenjaju nego
prostorni podaci. Točnost atributa se mora analizirati na
različite načine, ovisno o prirodi podataka, a može se
klasificirati i mjeriti u obliku postotka ispravnih.
Nesigurnost atributa
• Bilo koji atribut može biti nesiguran (npr.nesigurnost
određivanja načina iskorištenja određenog dijela
Zemljine površine zbog česte promjene kultura na
zemljištu).
• Mnogo različitih nesigurnosti utječe na atribute osobito
kad je postupak pridruživanja atributa mjestima ili
objektima dug i složen.
• Atributi se mogu podijeliti na:
kvalitativne (nazivi, kulture, i sl.)
kvantitativne (površine, brojevi i sl.)
Kompletnost podataka
Kompletnost podataka je ključni element koji će
osigurati kvalitetu. Osnovno što se odnosi na kompletnost
je ne ispuštanje podataka.
Definirati se može:
• kvantitativna kompletnost – odnosno količina
podataka
• kvalitativna kompletnost – odnosno prikladnost
podataka
Kompletnost znači da su svi potrebni podaci uključeni u
izradi plana ili karte određene vrste te će oni po svojim
karakteristikama udovoljavati potrebama korisnika.
Naime, može se desiti da efekti pravila selekcije,
generalizacije i različitih mjerila dovedu do
nekompletnosti podataka.
Procjena nepotpunosti
• Na potpunost podataka djelomično se utječe za vrijeme
prikupljanja podataka i daljnjeg izvođenja novih skupova
podataka.
• Nepotpunost može nastati zbog gubitka podataka za
vrijeme prijenosa ili neodgovarajućih postupaka korisnika.
(Npr. izrađena je digitalna karta na kojoj je prikazana mreža
cesta koje su kvalificirane po vrsti. Ako su neke ceste
pogrešno pridijeljene, npr.u 1. red umjesto u autocestu,
novostvoreni skup podataka gdje su prikazane autoceste biti
će nepotpun zbog tog pogrešnog pridjeljivanja).
• Na nepotpunost također utječe i položajna točnost.
(Npr. ako se stvara novi skup podataka u koji ulaze samo
poligoni s većom površinom od minimalne, neki poligoni
mogu biti izbrisani zbog položajne netočnosti).
Logična konzistentnost
Logička konzistentnost se bavi logičkim pravilima
strukture i atributa prostornih podataka i opisuje
usklađenost nekog podatka sa ostalim podacima u
skupu.
• Logična konzistentnost se odnosi na internu
konzistentnost strukture podataka.
Postavljaju se pitanja da li su podaci u skladu definirane
strukture, tj.:
• ako su poligoni, da li su zatvoreni,
• da li postoji samo jedna oznaka unutar poligona,
• da li su čvorovi svugdje gdje se linije križaju?
Vremenska točnost
• Vremenska točnost govori o tome da li su podaci
ažurirani, tj. da li su unijete sve promjene koje su se
desile na terenu.
• Promjene podataka mogu se dešavati u nekim
situacijama vrlo brzo, naročito atributnih podataka, te ih
je potrebno kontinuirano registrirati.
• Ako se prostorni podaci prikupljaju s katastarskih
planova onda treba biti svjestan da oni mogu biti vrlo
stari, odnosno nepotpuni, ako se koriste planovi stare
grafičke izmjere.
Standardi geodetskih planova i karata
Da bi planovi i karte bili upotrebljivi, moraju korektno
prikazivati entitete realnog svijeta geometrijski i
geografski, a da bi omogućili određeni stupanj
mjerljivosti.
Standardi definiraju strukturu i upotrebu informacija s
analognih i digitalnih planova i karata (pravilnici, upute,
kartografski ključ).
Standardima se utvrđuje izgled, kvaliteta, izrada i
testiranje geodetskih planova.
Izgled i izrada planova i karata propisani su pravilnicima,
uputama i kartografskim ključem, kvaliteta je definirana s
nekoliko prethodno navedenih parametara, a da je
stvarno sve tako, provjeravaju određene institucije, koje
verificiraju izrađene planove ili karte.
Katastarski planovi
Katastarski plan je grafički prikaz s podacima o
položaju, obliku, načinu korištenja i namjeni
katastarskih čestica.
Katastarska čestica je dio zemljišta katastarske općine,
odnosno katastarskog područja na moru, omeđena
granicama koje određuju pravni odnos na zemljištu te
granicama načina korištenja i namjene zemljišta.
Katastarska čestica je osnovna prostorna jedinica
katastra nekretnina.
Svaka katastarska čestica ima svoj broj unutar jedne
katastarske općine.
Katastarska općina u pravilu obuhvaća područje jednog
naseljenog mjesta s pripadajućim zemljištem, ali tako da
se sve zemljište nalazi na području nadležnosti jednog
zemljišno knjižnog suda.
Načini korištenja zemljišta
Prema načinu korištenja zemljišta, može ga se
podijeliti na:
– građevinsko zemljište,
– poljoprivredno zemljište,
– šumsko zemljište,
– unutrašnje vode,
– morski i pomorski prostor,
– ostale površine zemljišta.
Kratki povijesni prikaz izrade katastarskih
planova u R. Hrvatskoj
Katastarski planovi koji su sada u uporabi u Republici
Hrvatskoj izrađeni su u različitim vremenskim periodima i
različitim metodama.
Oko 70% tih planova izrađeno je na osnovi grafičke izmjere
geodetskim stolom još u 19. stoljeću. Većina tih planova
izrađena je u mjerilu 1:2880, a rjeđe u mjerilu 1:1440. U jednom
dijelu Dalmacije (zbog pogreške u triangulaciji) postoje i planovi
mjerila 1:2904.
Osim toga, na području teritorija današnje Republike Hrvatske
koristilo se nekoliko koordinatnih sustava s različitim
koordinatnim počecima za pojedina područja, a to su: kloštarivanićki, budimpeštanski, bečki i krimski koordinatni sustav.
Posljedica toga je to da još uvijek u našoj zemlji katastarski
planovi nisu u jedinstvenom državnom koordinatnom
sustavu.
Geodetski stol
Isječak starog katastarskog plana mjerila
1:2880
Prikaz stanja stare i nove izmjere područja
katastra grada Zagreba
Grafička izmjera
• Metoda grafičke izmjere je bila male točnosti,
pa i planovi proizašli iz takove izmjere.
• Primarna namjena tih izmjera je bila izrada
katastarskih planova u svrhu obračuna poreza
sa osnove poljoprivredne proizvodnje.
• Radi izračuna katastarskog prihoda određene su
površine čestica i kulture zemljišta koje se i
danas koriste u katastrima.
• Kako zgrade nisu bile predmet oporezivanja,
njihova je izmjera bila približna, tj. niske točnosti.
Osobine grafičkih planova
• Mjerilo katastarskih planova 1:2880 je relativno sitno, a
time i podaci očitani s njih prilično nepouzdani.
• Računanje površina na starim katastarskim planovima bilo je
različito, ovisno o priboru za mjerenje površina s kojima se
raspolagalo, te veličini i obliku katastarskih čestica
• Većina površina katastarskih čestica izračunano je polarnim
ili nitnim planimetrima, čak i za one planove koji su kasnije
dobiveni iz numeričke izmjere.
• Točnost tih površina ovisi o točnosti izmjere i mjerilu
planova sa kojih su se površine određivale. Točnost grafičke
izmjere je u usporedbi sa suvremenim postupcima izmjere
vrlo mala, a mjerilo tih planova je relativno sitno, te je i
točnost površina mala. Posljedice toga svakodnevno
osjećaju geodetski djelatnici koji u praksi koriste te podatke.
Crtaći materijali na kojima su se izrađivali
katastarski planovi
Osnovna svojstva koja su crtaći materijali morali
zadovoljavati su:
• da su bijele boje i da ne mijenjaju boju,
• da su ravni i malo hrapavi,
• da su pogodni za crtanje tušem,
• da se po njima može brisati (radirati) i na istom
mjestu ponovno crtati,
• da se ne lome pri savijanju,
• da ne mijenjaju dimenzije pri promjeni vanjskih
uvjeta.
Crtanje (katastarskih) planova
•
•
•
•
•
•
Nakon što su sve detaljne točke kartirane tj. označene
laganim ubodom igle koordinatografa, ti ubodi se ispune
crnim tušem. Potom se prema skici izmjere također crnim
tušem debljine pera 0,1 mm :
spajaju detaljne točke međašnim linijama,
označavaju stambene i gospodarske zgrade,
upisuju brojevi geodetskih točaka i kućni brojevi,
upisuju nazivi ulica, rijeka, javnih zgrada i sl. ,
crtaju topografski znaci prema oznakama na skicama
detalja,
opisuje list plana potrebnim informacijama.
U slučaju izrade topografsko-katastarskih planova još se
upisuju visine detaljnih točaka i topografski znakovi za sve
detaljne točke i sadržaj koji plan topografski definira. Cijeli
postupak se radi u skladu važećeg Topografskog ključa,
koji se mijenjao kroz povijest izrade geodetskih planova.
Numeriranje katastarskih čestica
•
•
•
•
Svaka katastarska čestica koja je definirana
granicama vlasništva ima svoj broj.
Preko tog broja se uspostavlja veza između katastarske
čestice i svih ostalih atributa koji ju pobliže opisuju, a to
su:
ime, prezime i adresa stanovanja vlasnika,
površina,
kultura (način korištenja i namjena zemljišta),
vrsta građevinskih objekata.
Numeriranje katastarskih čestica odvija se unutar
jedne katastarske općine.
Numeriranje se odvija od sjeverozapada k. općine, a
završava na njenom južnom području. Posljednje se u
katastarskoj općini numeriraju katastarske čestice koje
se sijeku, a to su dugi uski objekti.
Formiranje katastarskih čestica kultura
• Na katastarskim se planovima, osim čestica zemljišta različitih
vlasnika, prikazuju i čestice različitih kultura
poljoprivrednog zemljišta, te ih je potrebno formirati.
• Formiranje katastarskih čestica pojedine kulture vrši se tako
da procijenjena površina pojedine kulture neće biti manja od
500 m² (nekada je to bilo 200 m²). Samo u slučaju intenzivnih
nasada, tj. vinograda, voćnjaka i maslinika se može odstupiti
od tog principa i u tom slučaju čestica može biti i manja, ali ne
ispod 200 m².
• U slučaju različitih kultura manjih površina, iste se pribrajaju
pretežitoj kulturi. Na većim katastarskim česticama moguće je
odabrati dvije ili više pretežitih kultura.
• Zemljišta pod zgradama i dvorišta prikazuju se prema
stvarnom stanju i čine posebne katastarske čestice. Ako se uz
dvorište nalazi katastarska kultura čija površina po procijeni
iznosi do 500 m², ista se priključuje dvorištu, tj. smatra se
dvorištem i na katastarskom planu se ne prikazuje.
Formiranje katastarskih čestica pod različitim
poljoprivrednim kulturama
Ispisivanje brojeva katastarskih čestica
Brojeve katastarskih čestica treba, po
mogućnosti, upisati u sredini čestice i
to orijentirane prema sjeveru.
Znak pripadnosti istoj katastarskoj čestici
Katastarski plan
Isječak analognog katastarskog plana u mjerilu 1:1000
Računanje površina
Za mnoge stručne i znanstvene djelatnosti prostorni podaci,
prije svih površine čestica zemljišta, a također i različitih
objekata na njima, važne su informacije za njihovo
svakodnevno djelovanje.
Osnova za prikupljanje podataka o površinama čestica
zemljišta su katastarski planovi, a načini kako se površine
određuju su različiti. Koja će se metoda prikupljanja podataka
o površinama primijeniti ovisi o obliku prikaza tih planova.
Ako su planovi u digitalnom obliku, onda se površine čestica
zemljišta i objekata na njima računaju iz digitalnih podataka,
tj. koordinata detaljnih točaka.
U slučaju primjene analognih planova, računanje može biti
na nekoliko načina, a koji će se primijeniti ovisi o različitim
faktorima.
Metode određivanja površina
Određivanje površina se provodi na dva osnovna načina:
● grafičkom metodom,
● iz podataka mjerenja.
Može se koristiti i kombinacija ova dva osnovna postupka
kada je to jednostavnije, efikasnije i točnije.
Takav način se nekada primjenjivao za računanje
površina dugih, uskih objekata (putovi, kanali i sl. ), kada
bi se na terenu izmjerila širina, a s plana očitala duljinu
takvih objekata, te bi se površine izračunale iz tako
različitim metodama dobivenih podataka.
Određivanje površina grafičkom metodom
može biti:
•
•
•
po pravilima planimetrije iz mjera pročitanih na
planu,
analitički iz koordinata graničnih točaka
očitanih na planu,
pomoću različitih sprava za mjerenje površina
na planu.
Određivanje površina iz podataka mjerenja
može biti:
•
•
iz podataka mjerenja dužina po pravilima
planimetrije,
analitički iz koordinata graničnih točaka
izračunanih iz mjerenih podataka.
Razvidno je da se računanje površina i
grafičkom metodom i iz podataka mjerenja može
provesti istim matematičkim postupcima,
samo je razlika u točnosti podataka koji se pri
tome primjenjuju.
Računanje površina iz mjera pročitanih na planu po
pravilima planimetrije
Računanje površina čestica zemljišta po pravilima planimetrije se
uglavnom svodi na računanje površina trokuta, a rjeđe pravokutnika. U
slučaju računanja površina zgrada pak najčešće su one upravo
pravokutnog oblika, pa se kao takve i računaju. Ako je čestica zemljišta
oblika nepravilnog četverokuta, onda je moguće relativno jednostavno
izračunati njenu površinu dijeleći je na dva trokuta.
Na planu se izmjere stranice trokuta, a njihove površine se
tada računaju po Heronovoj formuli:
P = s(s  a)(s  b)(s  c) ,
gdje je s=(a+b+c)/2
Površina čestice zemljišta je tada suma površina ta dva
trokuta.
Opisani postupak računanja površina čestica zemljišta bi se
mogao primijeniti i u slučaju da je zemljišna čestica oblika
nekog višekutnika, ali bi je u tom slučaju trebalo podijeliti na veći
broj trokuta. U tom slučaju postupak mjerenja i računanja se
znatno povećava, što više nije ekonomično. Općenito se ovaj
postupak primjenjuje u pojedinačnim slučajevima računanja
površina čestica zemljišta, a ne za velik broj čestica, kao što je to
slučaj nakon nove katastarske izmjere.
Računanje površina analitički iz koordinata
graničnih točaka očitanih na planu
• Postupak računanja površina analitički iz koordinata
graničnih točaka očitanih na planu počinje numeriranjem tih
točaka. Brojevi graničnih točaka čestica privremeno se upisuju
na planu. Zatim se očitaju koordinate svake detaljne točke i
provjeri njihova ispravnost kontrolnim odmjeravanjem.
• Računanje površina analitički svodi se na računanje
površina trapeza koje definiraju jedna koordinatna os,
paralele s drugom koordinatnom osi kroz krajnje točke
stranica čestice čija se površina računa i stranice te čestice.
Zbrajanjem površina trapeza, a zatim oduzimanjem od te
vrijednosti sumu površina trapeza odredit će se površina
čestice oblika nepravilnog četverokuta. Na isti način može se
izračunati površina čestice bilo kakvog nepravilnog oblika,
samo je tada broj trapeza znatno veći.
Računanje površina iz koordinata
Površina P1
Površina P2
Prvi trapez za računanje površine P1
Površina čestice dobije se razlikom površina trapeza, i to površine P1 koju čine
trapezi 1', 1, 2, 2' i 2', 2, 3, 3' i površine P2 koju čine trapezi 1', 1, 4, 4' i 4', 4, 3, 3':
P1 
x  x3
x1  x 2
( y 2  y1 )  2
(y3  y 2 )
2
2
,
x3  x4
x1  x 4
P2 
( y 4  y1 ) 
(y3  y 4 )
2
2
.
Kako je površina čestice P=P1-P2, slijedi da je
2P  (x1  x 2 )(y 2  y1 )  (x 2  x 3 )(y3  y 2 )  (x1  x 4 )(y 4  y1 )  (x 3  x 4 )(y3  y 4 )
odnosno:
2P  y1 (x 4  x 2 )  y 2 (x1  x 3 )  y 3 (x 2  x 4 )  y 4 (x 3  x1 )
ili općenito za n točaka:
2P 
n
y
n
( x n 1  x n 1 )
1
Analogno ako bi se izlučili svi članovi sa istoimenim x:
n
 2P   x n ( y n 1  y n 1 )
1
Analitičko računanje površina
jednostavnom shemom:
iz
koordinata
se
može
prikazati
U ovoj shemi puna linija označava koordinate koje treba pomnožiti i
zatim zbrajati, a isprekidana linija koordinate čije umnoške treba
oduzeti od dobivene sume. Konačnu sumu treba podijeliti s dva, a
dobiveni rezultat je površina čestice oblika nepravilnog četverokuta.
Navedeni princip vrijedi za bilo koji broj lomnih točaka čestice čiju
površinu treba izračunati ako se koordinate svih točaka unesu u shemu.
Računanje površina iz podataka mjerenja
• Računanje površina čestica zemljišta ili različitih objekata
na njima je najtočnije ako se provede iz podataka
izmjerenih na terenu. Na točnost izračunanih površina utječu
samo pogreške mjerenja.
• U prošlosti je takav postupak računanja površina bio vrlo
zahtjevan, pa se njegova primjena ograničavala samo za
računanje pojedinačnih površina i za računanje površina
objekata (zgrada) pravilnih geometrijskih oblika. Za masovna
računanja površina čestica zemljišta, kojih ima nakon izmjere
katastarske općine, takav postupak ili nije bio moguć (nakon
grafičke izmjere), ili nije bio ekonomičan.
• Tek je uvođenje digitalne tehnologije donijelo prednost
računanju površina iz originalnih podataka mjerenja.
Suvremeni mjerni instrumenti automatski registriraju podatke
mjerenja, a zatim ih se vrlo jednostavno može transferirati u
računalo. Računanje površina u računalu se tada izvodi
pomoću tih mjernih podataka, odnosno iz koordinata graničnih
točaka izračunanih iz mjernih podataka.
Uzroci razlika u površinama kat. čestica stare i
nove izmjere
• Zbog neodržavanja međa, a time promjena oblika kat.
čestica.
• Zbog velike razlike u točnosti izmjere nekada i danas.
• Zbog velikih razlika u metodi određivanja površina
nekada i danas.
• Broj prigovora je različit u različitim dijelovima Republike
Hrvatske gdje se izmjere provode, a ovisi i o tržišnoj
vrijednosti mjerenog zemljišta.
Visinski prikaz terena
• Da bi se neki teren mogao i visinski prikazati na
planovima ili kartama, treba na terenu najprije izmjeriti
niz točaka u visinskom (i horizontalnom) smislu, tj.
odrediti njihove nadmorske visine.
• Nadmorska visina neke točke je vertikalna udaljenost
(visina) između nivo plohe mora i te točke.
• Nadmorske visine točaka mogu se odrediti mjerenjem:
1. visinskih razlika između po visini određenih točaka
i nepoznatih točaka – ta metoda se naziva nivelman.
2. vertikalnog kuta i dužine između poznate i nepoznate
točke – ta metoda se naziva trigonometrijski nivelman.
Nivelman – metoda određivanja
nadmorskih visina
• Nivelmanom se određuju nadmorske visine
točaka na relativno ravnom terenu.
• Instrument za mjerenja iz kojih se određuju
visinske razlike naziva se nivelir.
• Za postupak mjerenja još treba nivelmanska
letva (duljine 3 ili 4 m) na kojoj može biti
nanesena cm ili ½ cm podjela.
• Stabilizirane točke na terenu čije su nadmorske
visine određene nivelmanom nazivaju se reperi.
Prikaz mjerenja visinskih razlika
nivelmanom
lR
l1
R
h
stajalište
Određivanje visinskih razlika nivelmanom
• Nivelirom se čitaju mjesta na letvama koje
se nalaze na točkama između kojih se
određuje visinska razlika.
• Poznato: visina repera R
• Mjeri se: lR i l1
• Računa se: Δh = lR - l1
H1 = H + Δh
Određivanje nadmorskih visina detaljnih
točaka trigonometrijskim nivelmanom
h
d
A
1
s
Trigonometrijski nivelman
• Mjerenjem vertikalnog kuta i udaljenosti između
poznate točke A i nepoznate točke 1, određuje se
nadmorska visina nepoznate točke. Instrument kojim
se mjere kutovi i dužine naziva se mjerna stanica.
• Poznato: visina točke stajališta instrumenta A
• Mjeri se: kut φ, udaljenost d, visina instrumenta i i
visina signala s.
• Računa se:
Δh = d x tg φ
ΔH = Δh + i – s
H1 = HA + ΔH
Topografske karte (planovi)
• Za privredni i tehnički razvoj sadašnjeg doba, odnosno za
potrebe prostornog planiranja, projektiranja i izgradnju
raznovrsnih građevinskih objekata, istraživanje i analizu
osobitosti pojedinih prostornih cjelina te za mnoge druge
svrhe koriste se topografske karte i planovi koji prikazuju
teren u horizontalnom i visinskom smislu.
• Topografska karta (plan) je grafički prikaz topografske
izmjere svih opće geografskih objekata ( reljef,
vegetacija, naselja, prometnice, vode i dr.), pri čemu su
umjesto svih granica katastarskih čestica prikazane samo
granice različitih poljoprivrednih kultura. Topografski plan i
katastarski plan se uglavnom rade zajedno za neku
katastarsku općinu pa je to onda topografsko-katastarski
plan. Topografska karta i plan su trodimenzionalni
prikaz dijela površine Zemlje. Kako je ploha Zemlje
nepravilnog oblika, a upravo reljef tome najviše doprinosi,
nije jednostavan zadatak prikazati površinu Zemlje u ravnini,
tj. na topografskim planovima.
Topografska karta
Reljef zemljišta
Reljef je skup oblika Zemljine površine, ravnine i neravnine,
uzvišenja i udubljenja.
Metode prikaza reljefa veoma variraju u stilu i namjeni.
Prikazivanje oblika reljefa je složen zadatak jer se radi o
kontinuiranom trodimenzionalnom objektu.
Reljef se može prikazati u ravnini:
• kvalitativno: pomoću šrafura (crtice ili točkice), sjenčanjem,
• kvantitativno: pomoću kota, izohipsa i bojanjem različitim
bojama ili intenzitetom boja.
Reljef se može prikazati i trodimenzionalno:
• grafički: pomoću profila, perspektivnih i izometrijskih prikaza i
dr.,
• plastično: u obliku modela reljefa.
Reljef se na topografskim planovima prikazuje izohipsama i
nadmorskim visinama pojedinih karakterističnih točaka
(kotama).
Izrada topografskih planova (karata)
Da bi se mogao izraditi topografski plan nekog
područja, potrebno je teren adekvatno izmjeriti. Osim
izmjere detaljnih točaka potrebnih za horizontalni prikaz
terena, treba izmjeriti i niz točaka koje su potrebne samo
za njegov visinski prikaz.
Smatra se da kod strmog terena točke treba mjeriti po
profilima, tj. u smjeru najvećeg nagiba terena. Treba
izmjeriti i sve karakteristične točke terena koje ga u
visinskom smislu definiraju kao što su točke vrhova,
točke depresija (vrtača), najviše točke grebena, točke
presjeka saobraćajnica i sl.
Kod relativno ravnog terena točke za prikaz reljefa bi
trebale biti u pravilnoj mreži. Razmak između pojedinih
točaka ovisi o mjerilu topografskog plana, pa je tako za
mjerilo 1:1000 optimalan razmak 30 m.
Profil terena
• Mjesta točaka izmjere za visinski prikaz
Mjerne veličine potrebne za interpolaciju
izohipsa
Položaj točaka izmjerenih visina za
ravan teren
Izohipse zamišljene na terenu
Interpolacija i crtanje izohipsa
Izohipse su tragovi presjeka horizontalnih ravnina na određenim
nadmorskim visinama (uglavnom cjelobrojne nadmorske visine) s
plohom Zemlje, projicirani ortogonalno na ravninu plana. Razmak
između tih zamišljenih horizontalnih ravnina naziva se ekvidistancija.
Na planu su izohipse linije koje povezuju točke iste nadmorske
visine.
Presjeci zamišljenih horizontalnih ravnina s terenom i
njihov prikaz izohipsama
• Pri klasičnoj izradi analognih topografskih planova i
karata, položaj izohipsa se određuje metodom
linearne interpolacije.
• Interpolacija je po definiciji, proces računanja srednjih
vrijednosti (veličina) između dviju poznatih veličina. U
procesu izrade topografskog plana interpolacija je
postupak lociranja točaka cjelobrojnih nadmorskih visina
između točaka izmjerenih po visini i položaju.
• Za prikaz ravnog terena, interpolirati se može između
svih susjednih najbližih točaka podjednake udaljenosti.
• Za prikaz strmog terena interpolirati se može samo
između točaka na pojedinim profilima.
• Postupak interpolacije se može provesti na nekoliko
načina, tj. računski, grafički ili pomoću određenih
pomagala.
Računska interpolacije izohipsa
Na planu izmjeriti: D(mm) – međusobna udaljenost točaka između
kojih se interpoliraju visine
Izračunati: ΔH (m) – visinska razlika između tih točaka
Δh (m) – visinska razlika između točke poznate
nadmorske visine i točke na prvoj izohipsi
d = D / ΔH × Δh
Računska interpolacije izohipsa
Ako su određene nadmorske visine H1 i H2 dviju točaka
prikazanih na planu između kojih treba interpolirati
cjelobrojne nadmorske visine, onda treba odrediti
udaljenost d (mm) do točke s cjelobrojnom nadmorskom
visinom H, odnosno njen položaj. Iz sličnosti trokuta slijedi
odnos:
d : Δh = D : ΔH.
Iz ovog izraza dobit će se :
d = D / ΔH × Δh.
U ovom izrazu Δh je za sve daljnje točke vrijednost
ekvidistancije tog topografskog plana te se pomoću ovog
izraza može odrediti položaj svih točaka s cjelobrojnom,
odnosno potrebnom nadmorskom visinom između
izmjerenih dviju točaka.
Crtanje izohipsa - nekada
• Kada se odredi položaj niza točaka nadmorskih visina
budućih izohipsa, slijedi postupak njihovog crtanja.
Linije izohipsa oblikuju se olovkom, crtajući prostom
rukom. Pri tome se treba koristiti skicama izmjere na
kojima se već pri izmjeri moraju naznačiti smjerovi
budućih izohipsa.
• Izohipse se ne crtaju kontinuirano ako prelaze
preko nekih prirodnih ili umjetnih objekata. Tako se
izohipse ne crtaju preko zgrada, trupa saobraćajnica,
jaraka, usjeka, zasjeka, nasipa, rijeka, močvara,
klisura, platoa i sl. Svi ti objekti se moraju tada
označiti pripadajućim topografskim znakovima.
Prikaz izohipsi na planovima i kartama
• Nakon toga se izohipse tuširaju. Izohipse se na
topografskim planovima prikazuju smeđim (sepija)
linijama prema Topografskom ključu i to:
glavne izohipse – debljinom linije 0,3mm i
oznakom visine,
osnovne izohipse – tankom linijom debljine
0,13mm,
dopunske izohipse – crtkanom linijom debljine
0,13.
• Dopunske izohipse se koriste za prikazivanje relativno
ravnih zemljišta, kada se osnovnim izohipsama ne mogu
dovoljno dobro prikazati male promjene u nagibu terena.
Interpolacija i crtanje izohipsa - danas
• Pri suvremenoj izradi topografskih planova
računalom, za interpolaciju i crtanje izohipsa, koriste se
različiti programi izrađeni za te potrebe.
• Treba naglasiti da je i pri takovom crtanju izohipsa
potrebno poznavati sve zahtjeve koje je trebalo udovoljiti
kod ručne konstrukcije izohipsa jer se od njih ne smije
odstupiti niti pri računalnoj izradi izohipsa.
• Postoji opasnost da taj postupak rade nestručne osobe,
koje ne poznaju dovoljno tu problematiku, pa rezultati
mogu biti nezadovoljavajući.
Svojstva izohipsa
•
•
Osnovna svojstva izohipsa:
Izohipse su uvijek zatvorene linije. One se uvijek spajaju i sreću
same sa sobom makar i na velikim udaljenostima od razmatranog
područja.
Nagib terena je okomit na smjer izohipsa. To znači da je najveća
vertikalna promjena na najkraćoj horizontalnoj udaljenosti.
•
Izohipsa se nikada ne siječe. Pojedine izohipse nikada ne dijele same sebe
nego formiraju dvije odvojene izohipse iste visine. Linija izohipse, u slučaju kada
mijenja smjer, može se jako približiti liniji u drugom smjeru. U slučaju da dvije
izohipse iste visine prolaze jedna pored druge, onda je moguće čak da se i spoje.
Ovo se uglavnom može dogoditi kod prikaza nizinskih područja.
●
Izohipse se nikada međusobno ne križaju. Ako na terenu egzistira neki zid,
izohipse će "pasti" od vrha u jednu liniju na planu ali se neće križati.
Raspored gustoće izohipsa
•
Smještaj i raspored izohipsa na planu predstavlja simbolički vokabular
pomoću kojeg se može "čitati" zemljišne oblike nekog područja.
Prikaz udoline i grebena pomoću izohipsa
Vrh (konveksni) i depresija (konkavni) oblici terena
Ekvidistancija izohipsa
Upotrebljivost izohipsa
ovisi o njihovom
vertikalnom razmaku ekvidistanciji.
Izbor ekvidistancije izohipsa
Izbor ekvidistancije izohipsa ovisi o nekoliko faktora:
• Točnosti i kompletnosti podataka – bolji podaci, manja
ekvidistancija.
• Svrsi plana ili karte. Planovi krupnih mjerila, koji se
koriste za planiranja i inženjerske radove, zahtijevaju vrlo
malu ekvidistanciju. Planovi sitnog mjerila i karte koje
služe za prikaz regija i na kojima je dovoljno prikazati
osnovne zemljišne oblike, mogu imati relativno veliku
ekvidistanciju.
• Mjerilu plana. Ekvidistancija koja je premala za neko
mjerilo, rezultirat će u neželjenoj gustoći izohipsa. U vezi
s mjerilom planova, ekvidistancije su uglavnom slijedeće:
1:500
e = 0,5m
1: 1000
e = 1m
1: 2000
e = 2m
1: 2500
e = 2,5m
1: 5000
e = 5m
• Nagibu terena. Što je teren većeg nagiba, ekvidistancija
izohipsa kojima se prikazuje će biti veća. Razvedenost
terena može biti različita za različite dijelove područja
koje treba prikazati na topografskim planovima. U tom
smislu ne može se izabrati takva ekvidistancija koja bi
bila najpogodnija za svaki dio razmatranog područja.
Prikazivanje reljefa točkama određene visine
Reljef se može prikazati na planu i nadmorskim
visinama određenih točaka, a to su najčešće točke
dobivene direktnim mjerenjem.
Visine točaka mogu se dobiti i interpolacijom između
izohipsa. Da bi se to moglo učiniti treba znati mjerilo plana i
ekvidistanciju izohipsa. Zatim treba izmjeriti udaljenost
između točke čiju visinu treba odrediti i susjednih izohipsa i
to okomito na smjer linije izohipsa. Na taj način će se
odrediti proporcionalan odnos između tih dviju udaljenosti a
isti odnos imat će i visinske razlike između te točke i
susjednih izohipsa.
Primjer: Ako se točka nalazi 16 mm od izohipse s visinom
120m i 4mm od izohipse s visinom 121m, omjer tih duljina
je 16:4 odnosno 8:2, pa će visina te točke biti 120.8m.
Određivanje nagiba terena
• Nagib terena je važna informacija koja je potrebna u
projektiranju i planiranju u različitim stručnim i
znanstvenim djelatnicima, a može se odrediti iz
topografskih planova i karata za određene profile.
• Iz podataka o nadmorskim visinama krajnjih točaka
razmatranog profila terena H1 i H2, i njihove međusobne
udaljenosti D, računa se nagib tog profila.
• Nagib terena se najčešće izražava u postocima (%) i
ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike
tog terena.
Računanje nagiba terena izraženog u %
tg α = ΔH / D = i % / 100, iz kojeg slijedi:
i % = ΔH / D ×100.
Karakteristike terena s obzirom na nagib
•
•
•
•
•
Nagib terena se najčešće izražava u postocima (%) i ovisno
o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena.
Tako se smatra da je teren nagiba:
0–1%
- previše ravan te je potrebna odvodnja,
1–5%
- idealnih topografskih uvjeta,
5 – 10 %
- dobrih građevinskih uvjeta,
10 – 15 %
- težih građevinskih uvjeta te je moguća
potreba izgradnje potpornih zidova,
15 % i više - vrlo strm te su potrebni specijalni zahvati pri
izgradnji koja je teška i skupa.
Nagib terena se može izraziti i omjerom horizontalne
duljine i visinske razlike krajnjih točaka terena ( npr. 4:1, 2:1 i
sl. ). Takvo izražavanje nagiba terena najčešće je kod
projektiranja građevinskih objekata (cesta, kanala i sl. ).
Karakteristične linije reljefa prikazanog
izohipsama
PR
E
VO
JN
420
418
416
414
A
DN
PA
JA
NI
LI
NIJA
VODODJELNA LI
A
L
INI
JA
SLI
VN
A
LIN
IJA
422
412
410
Linije zemljišnog skeleta
• Vododijelna linija (vododijelnica) je linija od koje voda
otječe na dvije strane. Točke vododjelne linije su najviše
u profilu.
• Slivna linija (slivnica) je linija kod koje se voda pri
slivanju skuplja i i dalje otječe duž nje. Točke slivnice su
najniže u profilu.
• Padne linije (padnice) su linije koje između dviju
uzastopnih izohipsa imaju najveći pad.
• Prevojne linije su linije koje spajaju točke u kojima
izohipse prelaze iz jedne zakrivljenosti u drugu, tj. gdje
mijenjaju oblik zakrivljenosti.
• Navedene linije nisu prikazane na topografskom planu ili
karti nego ih treba “prepoznati“ iz položaja i zakrivljenosti
izohipsa.
Topografsko – katastarski planovi
• Podaci o topografiji terena nekog područja te o
vlasničkim odnosima nad nekretninama koje se na
njemu nalaze, osnovni su parametri od kojih se
kreće kod prostornog planiranja, projektiranja i
izgradnje različitih građevinskih objekata. Prikaz i
jednog i drugog sadržaja, tj. potpune informacije o
nekom prostoru omogućuju topografskokatastarski planovi.
• Takvi geodetski planovi su potrebni prije svega za
rješavanje zadataka prostornog uređenja.
• Ovisno o području koje se uređuje, za izradu
prostornih planova koristit će se karte i planovi
različitih mjerila. Kod detaljnog uređenja manjih
prostornih cjelina upotrijebit će se topografskokatastarski planovi.
Isječak topografsko-katastarskog plana
Inženjerski planovi
• Inženjerskim planovima nazivamo detaljne geodetske
planove u vrlo krupnom mjerilu. Oni se koriste za
projektiranje, prijenos projekta na teren i izvođenje većih
građevinskih objekata.
• Ovakvi planovi su potrebni i za katastar podzemnih vodova.
Katastarski plan podzemnih vodova mora sadržavati sve
vodove pod zemljom i na otvorenom. Linije vodova se na
planovima prikazuju određenom bojom i tipom linije. Format
može biti postojećih planova, ili mogu biti orijentirani prema
ulicama. U gradovima s gustom izgrađenošću i s
mnogobrojnim podzemnim vodovima preporučuju se mjerila
1:200 ili 1:250. Samo za sporedne ulice mogu biti planovi
mjerila 1:500.
• Planovi u mjerilu 1:200 i 1:100 upotrebljavaju se kod gradnje
podzemnih instalacija, kod sastavljanja projekta križanja
ulica sa podzemnim gradnjama i kod važnijih projekata
inženjerskih objekata.
Izvedbeni plan planiranja terena
•
•
•
•
•
Na izvedbenom planu planiranja terena (promjena
nagiba terena gradilišta) prikazuje se planirano i
postojeće stanje, tj. sve zgrade, zidovi, nogostupi,
stepenice, ulice, sva infrastruktura nadzemna i
podzemna te postojeće i projektirane izohipse. Za
visinski prikaz terena se osim izohipsa koriste i visine
pojedinačnih točaka da bi se prikazale:
neke promjene nagiba terena između izohipsa,
visine nekih karakterističnih točaka (uglovi zgrada,
terasa, nogostupa i sl. )
najviše i najniže točke vertikalnih elemenata kao što su
zidovi, stepenice, rubovi pločnika i sl. )
visine podova i ulaza,
visine najviše i najniže točke terena.
Tematski planovi i karte
• Tematski planovi su se rijetko izrađivali, već su to
uglavnom bile tematske karte. Nova tehnologija
računalne izrade planova s mogućnošću razvrstavanja
različitog sadržaja (tema) u različite slojeve, izradu
tematskih planova čini vrlo jednostavnom. Ali da bi se to
moglo i ostvariti, neophodno je da se pri detaljnoj izmjeri
terena prikupi što više različitih prostornih podataka, da
bi se različiti tematski planovi mogli na temelju njih
izraditi. Takav način istovremenog prikupljanja svih
relevantnih prostornih podataka omogućio bi
njihovu homogenost te bi njihovo međusobno
kombiniranje bilo vrlo jednostavno.
• Tako se danas osim klasičnih planova, traže i planovi
podzemnih instalacija, saobraćajnica, zgrada, zatim
hidrološki, pedološki, bonitetni, geomehanički i mnogi
drugi tematski planovi.
Geodetski planovi i karte kao podloga za
prostorno planiranje
• Geodetske podloge mogu se definirati kao propisima
određeni geodetski planovi i karte koji se koriste kao
prostorna osnova u procesu planiranja.
• Prvi geodetski planovi za teritorij naše države izrađivali
su se grafičkom izmjerom za fiskalne potrebe te su to bili
katastarski planovi koji su prikazivali samo katastarske
čestice te objekte i poljoprivredne kulture koje su na
njima. Takvi planovi su još uvijek u upotrebi u našoj
zemlji, jer za većinu teritorija i nema drugih. Njihova
primjena kao podloga za prostorno planiranje nije
dostatna i zato prostorni planeri imaju velikih problema
pri realizaciji prostornih planova.
Dokumenti prostornog uređenja
• Dokumenti prostornog uređenja jesu:
• Strategija i Program prostornog uređenja države,
• Prostorni planovi:
–
–
–
–
–
–
prostorni plan županije i grada Zagreba,
prostorni plan područja posebnih obilježja,
prostorni plan uređenja općina i gradova,
generalni urbanistički plan,
urbanistički plan uređenja i
detaljni plan uređenja.
• Iz pobližeg opisa svrhe za koju se izrađuju pojedini
planovi, može se pak zaključiti kakove bi to kartografske
podloge trebale biti u pojedinom slučaju (Pravilnik o
sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim
prostornim pokazateljima i standardu elaborata
prostornih planova, NN 106/98) .
Geodetske podloge različitih mjerila
Prostorni planovi
• Za izradu prostornih planova i uređenje prostora,
odnosno za bilo koje urbanističko rješenje, neophodne
su potpune i pouzdane geodetske podloge. Za
urbanističke planove uređenja i detaljne planove
uređenja to bi trebali biti topografsko-katastarski planovi.
Kako takovih planova ima za veoma malo područja u
našoj državi, to se za te potrebe koriste uglavnom
katastarski planovi.
• Prostorno planiranje je djelatnost koja se bavi
proučavanjem, planiranjem i uređenjem prostora
koje nastanjuje ljudsko društvo. Za izradu prostornih
planova potreban je što širi raspon podataka o zemljištu i
nekretninama, u što ulaze podaci o pravnim odnosima
na zemljištu. Za sada su katastarski planovi jedini koji
pružaju te informacije.
Vrste prostornih planova
●
•
•
•
•
•
•
Prostorni plan županije na topografskoj karti u mjerilu:
1:100.000
Prostorni plan Grada Zagreba na topografskoj karti u
mjerilu 1:25.000
Prostorni plan područja posebnih obilježja na topografskoj
karti u mjerilu 1:100.000 i/ili 1:25.000 ili na osnovnoj državnoj
karti u mjerilu 1:5.000 i/ili 1:10.000 ovisno o vrsti obilježja i
površini obuhvata plana
Prostorni plan uređenja općine ili grada na topografskoj
karti u mjerilu 1:25.000, a građevinska područja naselja
utvrđuju se na katastarskom planu u mjerilu 1:5.000
Generalni urbanistički plan na osnovnoj državnoj karti u
mjerilu 1:5.000 i/ili 1:10.000
Urbanistički plan uređenja na osnovnoj državnoj karti u
mjerilu 1:5.000 ili topografsko-katastarskom planu u mjerilu
1:1.000 ili 1:2.000
Detaljni plan uređenja na topografsko-katastarskom planu ili
katastarskom planu u mjerilu 1:1.000 ili 1:500.
Urbanistički plan
• Urbanističkim planom uređenja se utvrđuju osnovni
uvjeti korištenja i namjene javnih i drugih površina za
naselje, odnosno dio naselja, prometnu, odnosno uličnu i
komunalnu mrežu te ovisno o posebnosti prostora,
smjernice za oblikovanje, korištenje i uređenje prostora.
Urbanistički plan uređenja sadrži način i oblik korištenja
javnih i drugih prostora, način uređenja prometa,
odnosno ulične i komunalne mreže te druge elemente,
ovisno o području obuhvata.
• U Uredbi o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog
područja mora (ZOP), koje obuhvaća sve otoke, pojas
kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u
širini od 300m od obalne crte, stoji da se urbanistički
plan uređenja u ZOP-u mora izraditi najmanje u mjerilu
1:1000 ili 1:2000 na topografskom planu, a obuhvaća
cijeli neizgrađeni dio građevinskog područja.
Detaljni plan uređenja
•
•
•
Detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina,
režime uređivanja prostora, način opremanja zemljišta
komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom
infrastrukturom, uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje
drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od važnosti za
područje za koje se plan donosi.
Obveza izrade, postupak i način donošenja detaljnog plana
uređenja utvrđuje se prostornim planom šireg područja,
drugim dokumentima prostornog uređenja, odnosno
programom mjera za unapređenje stanja u prostoru. Detaljni
plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće,
odnosno gradska skupština na čijem području se nalazi
naselje za koje se izrađuje plan.
Svaki detaljni prostorni plan iskazuje svoju specifičnost, koja
se očituje kroz pravno-tehnički pristup prilikom njegove
realizacije. To znači da za pojedine režime urbanističkog
uređenja građevinskog zemljišta treba osigurati zakonsku
regulativu i instrumente za njihovu realizaciju.
Digitalni geodetski planovi i karte
Geodetski planovi i karte izrađeni prikladnim računalnim
programom ili GIS programskim sustavom i pohranjeni na
nekom od elektroničkih medija, nazivaju se digitalnim
planovima.
Za izradu digitalnih planova i karti koriste se različiti
programi. Neki su izrađeni isključivo za potrebe rješavanja
geodetskih zadataka (GEO 8, GEO 10, GEOSOFT i sl.), a
neki su univerzalni, tj. koriste se za rješavanje svih grafičkih
zadataka ( AutoCAD, Microstation i sl.).
Prikaz plana može biti na zaslonu računala ili isplotan,
odnosno isprintan na papiru. Grafički podaci na digitalnom
planu razvrstani su u slojeve po tematskim osobinama.
Prednosti digitalnih planova
• Prednosti digitalnih planova, prije svega onih
izrađenih novom izmjerom, u odnosu na stare analogne
planove su:
• njihova izrada je puno brža i jednostavnija,
• točnost digitalnih planova izrađenih novom izmjerom
je znatno veća,
• sadržaj planova je pregledniji zbog mogućnosti ne
prikazivanja pojedinih slojeva,
• pohranjivanje je manje zahtjevno,
• računanje pojedinih elemenata s plana je točnije i
brže,
• ažuriranje je lakše i točnije,
• izdavanje kopija (zapravo originala) je neograničeno.
Prikaz rasterskog oblika plana i 3D modela
istog područja
Spoj DMR-a i rasterske slike
Prenošenje projektiranog objekta na
teren - iskolčenje
• Iskolčenje je postupak prenošenja projektiranog objekta
(zgrada, prometnica, mostova itd.) s plana (grafičkog
prikaza) na teren.
• Da bi se iskolčenje moglo izvesti, potrebno je na planu,
odnosno grafičkom prikazu ili iz koordinata odrediti elemente
za iskolčenje.
• Elementi za iskolčenje mogu se odrediti:
grafički
analitički
grafičko-analitički
• Elementi za iskolčenje mogu biti:
dužine
kutovi
koordinate točaka
Elementi za iskolčenje
C
a
d
A
X'
b
y'
B
Iskolčenje pomoću linearnih elemenata u
odnosu na postojeće objekte
1
d1
A
d2
2
3
d3
d4
4
B
Iskolčenje objekta u odnosu na definiranu
mrežu na terenu
Metode iskolčenja
• Točke koje definiraju neki projektirani
objekt u grafičkom obliku mogu se na
teren prenijeti različitim metodama. Kako
se projekti danas gotovo isključivo rade
kompjuterskim programima i definirani su
koordinatama karakterističnih točaka, to je
iskolčenje najjednostavnije GPS uređajima
koji omogućavaju iskolčenje po
koordinatama.
Uređenje zemljišta
• Uređenje zemljišta u smislu stvaranja, odnosno osiguravanja
optimalnih uvjeta za uzgoj poljoprivrednih kultura u danoj
ekološkoj sredini je vrlo važno za našu zemlju.
• Uređenje obuhvaća niz zahvata a znači:
• S ekološkog gledišta, postizanje ravnoteže stanišnih faktora
u smislu čuvanja plodnog tla i sređivanje vodnih prilika,
• S agrotehničkog gledišta, osiguranje svakoj biljci na
proizvodnoj površini primanje agrotehničkih faktora iz tla i
atmosfere,
• S tehničkog gledišta, bolju eksploataciju strojeva i oruđa te
lakši i brži transport i
• S ekonomsko-organizacijskog gledišta, sniženje režijskih
troškova u uzgoju kultura i veći dohodak kroz povećanje
prinosa.
Mjere uređenja zemljišta
Mjere uređenja zemljišta mogu se svrstati u tri
osnovne skupine i to:
1. geodetsko i vlasničko sređivanja zemljišta,
2. melioracija tla,
3. mjere gospodarskog uređenja zemljišta.
Polazna osnova za svaki drugi zahvat na zemljištu
je uspješna provedba grupiranja zemljišta i
sređivanje vlasničkih odnosa te stvaranje
pretpostavki uspješnoj odvodnji i prometnom
povezivanju proizvodnih površina i gospodarskog
dvorišta, odnosno stvaranju uvjeta za visoku i
racionalnu poljoprivrednu proizvodnju.
Komasacija zemljišta
• Suvremena poljoprivredna proizvodnja zasnovana na
primjeni mehanizacije, kemizacije, selekcije i zaštite
proizvodnje zahtjeva uređen posjed, kako u pogledu
veličine, smještaja, i pristupa s puta, tako i u pogledu drugih
značajnih karakteristika za njegovo iskorištavanje.
• Komasacija je postupak grupiranja zemljišta u veće i
pravilnijeg oblika čestice radi stvaranja povoljnijih uvjeta za
njegovo ekonomičnije iskorištavanje. Postupak komasacije
obuhvaća, u pravilu, zemljište jedne kat. općine.
• Provedba komasacije se zasniva na načelu jednake
vrijednosti zemljišta unesenog u komasaciju i zemljišta
proizašlog iz nje.
• Učesnici u komasaciji su dužni, bez naknade, odstupiti
određeni postotak zemljišta radi gradnje objekata za opće i
zajedničke potrebe te uređenje i daljnji razvoj sela.
Ciljevi koji se ostvaruju komasacijom zemljišta
Provedbom komasacije zemljišta riješili bi se mnogi aktualni
problemi vezani uz zemljište u R Hrvatskoj, a to su:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
usitnjenost zemljišta,
neriješeni imovinsko-pravne odnose na zemljištu,
neekonomičnost poljoprivredne proizvodnje,
neusklađenost katastra i zemljišne knjige,
pitanje staračkih domaćinstava,
potrebe navodnjavanja ili odvodnjavanja,
potrebe zemljišta za opće potrebe,
potrebe novih digitalnih geodetskih planova za
stvaranje GIS baze podataka,
potrebe uređenja prostora,
potrebe zaštite prirodnog okoliša,
potrebe izgradnje objekata infrastrukture i
potrerbe održavanja katastra.
Usitnjenost zemljišta
• Usitnjenost zemljišta je u R. Hrvatskoj veoma velik
problem u razvoju poljoprivredne proizvodnje. Podaci
govore da u našoj zemlji ima preko 20 miliona
katastarskih čestica na 4.5 miliona stanovnika.
Posljednjim popisom je utvrđeno da u R. Hrvatskoj ima
448532 poljoprivredna kućanstva, a 1077403 hektara
korištenog poljoprivrednog zemljišta. Samo 5250
poljoprivrednih kućanstava ili 1.2% raspolaže s
poljoprivrednim zemljištem površine veće od 20 hektara,
3.5% poljoprivrednih kućanstava raspolaže s 10-20 ha,
9.4% s 5-10 ha, 10.2% s 3-5 ha, 25% s 1-3ha, a čak
50% poljoprivrednih kućanstava raspolaže s manje od 1
ha poljoprivrednog zemljišta.
• Do usitnjenosti zemljišta je prije svega došlo zbog
poljoprivredne politike bivše S. Jugoslavije, a u
posljednje vrijeme i zbog mnogobrojne izgradnje cesta i
autoputova pri kojima često dolazi do cijepanja
katastarskih čestica i stvaranje novih manjih.
Imovinsko –pravni odnosi na zemljištu
• Zbog 45 godišnjeg razdoblja drugačijeg
društvenog uređenja nego što je to danas i tada
uvedene tzv. društvene imovine, u R. Hrvatskoj
je došlo do velikog nesuglasja između stanja u
naravi i zemljišnoj knjizi, odnosno između
katastra zemljišta i zemljišne knjige.
• Nesređeni imovinsko-pravni odnosi veoma
opterećuju ekonomski razvoj naše zemlje jer
strani ulagači ne žele investirati u situaciji
nejasnih vlasničkih prava. U ovom slučaju je
prije svega riječ o zemljištu za koje bi se u
postupku komasacije najjednostavnije uredili
vlasnički odnosi.
Ekonomičnost poljoprivredne
proizvodnje
• Na ekonomičnost poljoprivredne proizvodnje, između
ostalog, utječe veličina parcela, oblik parcela i
orijentacija parcela. Na malim parcelama, kojih ima
najviše u našoj zemlji, ne može se očekivati rentabilna
poljoprivredna proizvodnja kakova je u zemljama
Europske unije, kojoj mi težimo.
• Oblik parcele je isto bitan jer ako je optimalan, onda
omogućuje efikasnu obradu s poljoprivrednom
mehanizacijom koja je danas u primjeni.
• Orijentacija parcela je isto važan faktor za poljoprivrednu
proizvodnju. Na brežuljkastom terenu bi smjer parcela
trebao biti u smjeru izohipsa, zbog smanjenja erozivnog
djelovanja vode. Na ravnom terenu, za sjetvu i oranje,
najpovoljniji pravac je jug- sjever, kako su pokazala
znanstvena istraživanja.
Usklađivanje katastra i zemljišne knjige
• Kako se postupkom komasacije sređuju i
imovinsko–pravni odnosi, tj. zemljišna knjiga i
provodi izmjera novonastalog stanja i izrađuju
novi katastarski planovi, evidentno je da dolazi i
do njihovog usklađivanja.
• Upravo je neusklađenost tih evidencija o
nekretninama razlog mnogobrojnih problema u
svakodnevnoj praksi katastarskih ureda i
zemljišno-knjižnih sudova.
Problem staračkih domaćinstava
• U seoskim kućanstvima u velikom broju
prevladava staro stanovništvo koja je
praktički nesposobna obavljati
poljoprivrednu djelatnost. U postupku
komasacije je vrlo čest postupak otkupa
zemljišta takovih domaćinstava, kojeg ona
nisu u stanju obrađivati, od strane
zainteresiranih pojedinaca, a u cilju
okrupnjivanja njihovih posjeda.
Potrebe navodnjavanja ili odvodnje
• Mnoga područja u našoj državi (oko većih
riječnih tokova) često su izložena
poplavama koje nanose velike štete
poljoprivrednoj proizvodnji. Isto tako je i
pojava sušnih razdoblja posljednih godina
sve učestalija. Da bi se ublažili ili potpuno
eliminirali takovi nepovoljni utjecaji, u
postupku komasacije mogu se predvidjeti i
hidrotehničke mjere navodnjavanja i
odvodnje.
Zadovoljavanje općih potreba za
zemljištem
• U postupku komasacije najlakše je
moguće riješiti potrebe za zemljištem u
svrhu zadovoljavanja općih potreba
(izgradnju škola, vrtića, ambulanti i sl.).
Formiranje digitalnih baza prostornih
podataka
• Kako se nova izmjera danas isključivo
izvodi digitalnom tehnologijom, to znači da
bi novi prostorni podaci dobiveni u
postupku komasacije bili osnova za
formiranje GIS baze podataka.
Uređenje prostora
• Postupak komasacije zemljišta mora biti u
skladu prostornih i urbanističkih planova, a
to znači da se njome rješava potreba uređenja
prostora, odnosno zaštita, unapređenje i
razvijanje vrijednosti čovjekove okoline.
Uređenje područja na kojem se provoditi
komasacija treba prilagoditi postojećim i uskladiti
s projektiranim infrastrukturnim sustavima.
Projekt komasacije prema tome treba
obuhvaćati opće, tj. šire i lokalne interese na
prostoru katastarske općine.
Zaštita prirodnog okoliša
• Zaštita prirodnog okoliša je jedan od prioritetnih zadatak pri
bilo kakvim zahvatima na zemljištu.
• Da bi to bilo tako i u komasaciji, potrebno je u postupak uključiti
ekologe.
• Osim pozitivnih efekata, komasacija zemljišta može imati i neke
negativne posljedice, naročito ako se zanemari uloga ekologa u
njihovoj realizaciji.
• Najveći negativni utjecaj na ruralni prostor ima “čišćenje“
zemljišta, odnosno sječa drveća i živica. Na taj način se
stvaraju nepovoljni uvjeti za život divljih biljnih i životinjskih vrsta
što dovodi do smanjenja biološke raznolikosti.
• Npr. sastavni dijelovi pejsažna, koji su
karakteristični za male parcele (šumarci, žive
ograde, usamljene grupe drveća, močvare i sl.)
uklanjaju se radi formiranja većih čestica. Uski
zeleni pojasevi pored putova, kanala i sl.
pretvaraju se u oranice. Životni prostor mnogih
biljaka i životinja se sužava ili potpuno nestaje u
tom postupku.
• Velika obrađena polja tretirana zaštitnim
kemijskim sredstvima i sa kojih je uklonjena
prateća flora, više ne pružaju osnovnu hranu za
mnoge životinjske vrste. O svemu tome treba
voditi brigu, a to znači uključiti u postupak
komasacije zemljišta i biologe, ekologe,
agronome i druge zainteresirane stručnjake.
Izgradnja objekata infrastrukture
• Izgradnjom objekata infrastrukture kao što su
autoputovi i ceste, mnogo poljoprivrednog
zemljišta se gubi, mnoge katastarske čestice
se cijepaju i smanjuju i na taj način pojedinci
ostaju oštećeni.
• Da se paralelno s izgradnjom odvija i
postupak komasacije, teret tih zahvata
ravnomjernije bi se podijelio na sve učesnike
jer nakon izgradnje svi imaju indirektne koristi.
Održavanje katastarskih planova
• Održavanje katastra odnosno katastarskih
planova znači njihovo kontinuirano ažuriranje,
odnosno unošenje na njih svih promjena koje su
se desile nakon njihove izrade.
• Nakon provedene komasacije zemljišta u nekoj
katastarskoj općini, ono postaje puno
jednostavnije.
Urbana komasacija
(preparcelacija građevinskog zemljišta)
• Urbana komasacija (preparcelacija građevinskog zemljišta) je
geodetsko - tehnički zahvat koji po svojoj namjeni i prirodi
posla spada u djelokrug regulacije gradova. Ona naročito
dolazi do izražaja za periferne neizgrađene dijelove grada ili
za manje gradove.
• Urbana komasacija je razvojni dio politike grada ili naselja i
bitno se razlikuje od komasacije poljoprivrednog zemljišta. Za
preparcelaciju građevinskog zemljišta postavljaju se uvjeti koji
će omogućiti nesmetanu izgradnju stambenih, zdravstvenih,
obrazovnih, komunalnih, cestovnih i drugih objekata.
• Kod urbane komasacije je svejedno da li će pojedini vlasnik
dobiti svoj posjed u jednom ili više komada. Umjesto
grupiranja posjeda postavlja se zahtjev da svaka buduća
katastarska čestica bude zasebna građevinska cjelina, tj. da
se oblik i površina svake parcele prilagodi zahtjevima
izgradnje.
Svrha urbane komasacije
• Svrha urbane preparcelacija je uređenje
građevinskog zemljišta za provedbu
urbanističkih planova. Pomoću nje dobivaju se
parcele koje će svojim oblikom i površinom
potpuno zadovoljiti uvjete izgradnje propisane
urbanističkim planovima.
• Urbana preparcelacija je postupak spajanja
katastarskih čestica građevinskog zemljišta u
jednu cjelinu i njena razdioba na građevinske i
druge čestice formirane u skladu s detaljnim
planom uređenja.
• Istovremeno je potrebno srediti vlasničke i ostale stvarno
pravne odnose na zemljištu te izvesti građevinske
radove na opremanju zemljišta u svrhu omogućavanja
gradnje u skladu sa planom. Ovim postupkom se
zemljište prilagođava novim i efikasnijim načinima
korištenja, uz suradnju s vlasnicima zemljišta.
Projekt urbane komasacije može imati različite svrhe:
• urbanizaciju novih područja,
• održavanje već urbaniziranih područja,
• integraciju velikih objekata ili krupnih dobara,
• obnovu područja stradalih u ratu ili drugim katastrofama.
Osnovni princip urbane preparcelacije
Katastarske čestice vlasnika prije
urbane preparcelacije
Katastarske čestice vlasnika
poslije urbane preparcelacije
Prostorni prikaz Vrbani III
Popis postojećeg stanja
• Nadležno tijelo za preparcelaciju izrađuje katastarski plan i
popis katastarskih čestica na području preparcelacije. U planu
se prikazuju već izgrađene građevinske i sve katastarske
čestice. Plan sadrži i popis vlasnika katastarskih čestica. U
popisu postojećeg stanja na području preparcelacije moraju
se navesti za svaku česticu podaci o:
• vlasnicima upisanim u Zemljišnoj knjizi,
• zemljišno - knjižnim i katastarskim oznakama čestica, njihovoj
veličini i načinu korištenja koje je upisano u katastarsku
evidenciju nekretnina kao i podaci o nazivima ulica i kućnim
brojevima,
• teretima i ograničenjima upisanim u zemljišnoj knjizi.
• Plan postojećeg stanja i dijelovi popisa postojećeg stanja
moraju biti izloženi na javni uvid u općini u trajanju od
najmanje mjesec dana.
• Ako preparcelacija obuhvaća samo nekoliko katastarskih
čestica, tada se umjesto objavljivanja na uobičajeni način
mogu obavijestiti vlasnici i posjednici posebnih prava.
Postupak urbane komasacije
Postupak je sljedeći: unutar granice obuhvata detaljnog
urbanističkog plana popišu se sve postojeće čestice,
izbrišu se granice čestica i zatim se to zemljište
preparcelira u skladu s urbanističkim planom. Vlasnici
bivših čestica dobivaju ih natrag kao građevinske
čestice, proporcionalno veličini ili vrijednosti čestica prije
komasacije, nakon što se odbije površina namijenjena
javnim i općim potrebama (ulice, trgovi, parkovi...).
Ukoliko se ne može dodijeliti nova čestica s jednakim ili
jednakovrijednim položajem, onda se utvrđene razlike u
vrijednosti izjednačuju u površini ili novcu. Odnosi
vrijednosti u trenutku donošenja rješenja o preparcelaciji
su mjerodavni za utvrđivanje plaćanja u novcu ili davanja
zemljišta za izjednačavanje.
Geodetske evidencije kao podloga za
intervencije u prostoru
• Javne evidencije o nekretninama su:
- katastar
- zemljišna knjiga
Katastar zemljišta
Katastar zemljišta vodi evidenciju o:
- položaju,
- obliku,
- površini,
- vlasniku,
- načinu iskorištavanja,
- katastarskom prihodu i
- proizvodnoj sposobnosti
zemljišta.
Podjela katastara prema svrsi
Katastar, prema svrsi kojoj služi u pojedinim zemljama,
može biti:
- Porezn (fiskalni), koji se osniva prije svega radi
pravilnog razreza poreza i drugih obveza koje su dužni
snositi vlasnici, posjednici ili uživaoci zemlje.
- Pravni, kojem je temeljna zadaća pružiti zakonski dokaz
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama.
- Tehnički, koji raspolaže širim rasponom tehničkih
podataka o zemljištu i objektima koji su izgrađeni na tom
zemljištu.
- Višenamjenski (polivalentni), u kojem se iskazuje više
podataka o zemljištu i objektima na njemu te se on može
iskoristiti za različite svrhe. Ovakav katastar evidentira
različite informacije o nekretninama: tehničke,
gospodarske, porezne, pravne, a po potrebi i neke
druge.
Zemljišna knjiga
• Zemljišna knjiga vodi evidenciju o:
- vlasnicima,
- pravima i
- obvezama vlasnika.
Zemljišne knjige vode zemljišno-knjižni sudovi nadležni
za pojedine katastarske općine.
Problemi zemljišne-knjige
U R. Hrvatskoj je veliki problem zbog neusklađenosti
evidencija koje se vode u katastrima i u zemljišnim
knjigama.
• Godine 1958 donijet je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i
građevinskog zemljišta, pa se u zemljišnoj knjizi uveo pojam
"pravo korištenja" zemljišta u "društvenom vlasništvu", što je
dovelo do nesuglasja.
• U katastarskim općinama gradova i naselja gdje je frekvencija
imovinsko-pravnih poslova bila najveća, grafička izmjera
obnovljena je numeričkom metodom. Iako je zemljišna knjiga
bila obavezna, nakon katastarske izmjere gradova, obnoviti
zemljišnu knjigu, to u velikoj mjeri nije učinjeno, pa je neslaganje
među postojećim evidencijama katastra zemljišta i zemljišne
knjige poprimilo još veće razmjere.
• Zbog razilaženja u evidencijama o površinama katastarskih
čestica u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi i njihovih stvarnih
površina, mnogo problema imaju i geodetski stručnjaci i
sami vlasnici.
Registar kuća
• Osim o zemljištu, vodi se evidencija o kućama.
• Prije same katastarske izmjere sastavi se popis kuća. Brojevi
stambenih zgrada predstavljaju najsigurnije podatke za
identifikaciju vlasnika zemljišta, kao i za povezivanje njihovih
zemljišnih posjeda u više katastarskih općina. Za svaku kuću se
podaci prikupljaju na licu mjesta.
• Pri izradi ovog registra treba voditi računa o propisima koji važe
za numeraciju kuća. Zavisno o tipu naselja postoje dva načina:
• U naseljima izgrađenim u sustavu ulica, kuće se numeriraju,
polazeći od centra prema periferiji, na lijevoj strani ulice
neparnim, a na desnoj parnim brojem.
• U ostalim tipovima naselja kuće se numeriraju kontinuirano od
jedan pa na dalje.
• Ako se između dviju zgrada koje imaju svoje brojeve izgradi
nova,ona dobiva broj prethodne s dodatkom velikog slova A, B,
C i t.d., zavisno o tome koja je po redu nova zgrada.