Uvodno predavanje

Predavanja neće biti zamorna ako: • sudjelujete i postavljate pitanja, • utječete na predavača, • pratite gradivo, a ne pišete, • razmišljate o rečenom, a ne mislite na….

Pisanje kolokvija

• Uvjet za pisanje kolokvija su položeni kolokviji iz praktičnog dijela nastave (zadaci).

• •

1. kolokvij

: općenito o geodetskim planovima i katastarskim planovima

2. kolokvij

: topografski i digitalni planovi • Tko ne riješi 1. kolokvij ne može pisati 2. • Na kraju nastave ponavljanje oba kolokvija.

Geodetski planovi

Geodezija ili zemljomjerstvo je znanost o izmjeri Zemljine površine te izradi PLANOVA i karata, odnosno stvaranju baze prostornih podataka.

GEODETSKI PLAN je nedeformirani prikaz manjeg dijela Zemljine površine i detalja koji se na tom zemljištu nalaze u određenom mjerilu.

GEODETSKI PLAN može biti: ●

katastarski ● topografski ● topografsko-katastarski ● inženjerski ● tematski

U novije vrijeme postoji i podjela geodetskih planova na:

analogne digitalne

(realne) na papiru (virtualne) na zaslonu računala

OSNOVNI ELEMENTI PLANOVA

• 1. ORIJENTACIJA • 2. KORISTAN PROSTOR • 3. MJERILO • 4. SADRŽAJ • 5. MARGINE • 6. STANDARDI I KVALITETA • 7. PROJEKCIJA

ORIJENTACIJA I KORISTAN PROSTOR

Dimenzije korisnog prostora planova različitih mjerila Mjerilo plana 1 : 5 0 0 1:1000 1:2000 1:2500 1:5000 Korisni prostor plana po x osi [cm] po y osi [cm]

50 75 50 50 75 75 60 60 90 45

Korisni prostor u mjerilu po x osi [m] po y osi [m] Veličina l i s t a x / y [ c m ]

250 375 59/84 500 1000 750 1500 59/84 59/84 1500 3000 2250 2250 73/102 73/51

P o v r š i n a l i s t a m j e r i l u [ h a ] u

9,375 37,5 150,0 337,5 675,0

MJERILO PLANA

•

Mjerilo plana

daje odnos između duljine dužine na planu i njene stvarne duljine na terenu.

• • • • • • • • Na izbor mjerila geodetskih planova uglavnom utječe:

površina zemljišta koje se mjeri, namjena plana, veličina katastarskih čestica i veličina objekata kao i njihova međusobna udaljenost, točnost koja se očekuje za budući plan, očekivano naknadno popunjavanje plana pri održavanju (da li su česte promjene na terenu), karakter reljefa, osigurana financijska sredstva.

MJERILO K R U P N O SITNO PRIKAZANO PODRUČJE

malo veliko

P O T P U N O S T I N F O R M A C I J A S I M B O L I Z A C I J A

velika mala malo generalizirano puno generalizirano

Primjer mjerila: 1:1000

U ovom primjeru

1

izražava broj dužinskih jedinica na planu, a

1000

, broj istih tih jedinica u prirodi.

Najčešća mjerila analognih planova u R. Hrvatskoj: 1: 500, 1:1000, 1:2000, 1:2500, 1:5000 Mjerila starih grafičkom izmjerom izrađenih planova: 1:2880, 1:1440, 1:2904

Povećanjem mjerila

, povećava se kvaliteta plana, ali se povećava i količina svih poslova vezanih uz izradu plana: • • •

pri izmjeri

: veći broj detaljnih točaka, duže trajanje izmjere, strože kontrole, veći broj skica,

pri kartiranju

: veći broj detaljnih točaka, duže kartiranje, više kontrola, više objekata snimljenih jednom točkom, više topografskih znakova,

pri crtanju (printanju)

: više listova planova

.

Pri izboru mjerila treba napraviti kompromis između točnosti planova i troškova njihove izrade.

SADRŽAJ PLANA Sadržaj plana

ovisi o vrsti plana pa se po sadržaju oni međusobno najviše i razlikuju. Tako je sadržaj: • • • • •

katastarskog plana

država), : katastarske čestice, izgrađeni objekti na njima, brojevi katastarskih čestica te granice kultura i administrativne granice (općina, županija,

topografskog plana

: svi prirodni i izgrađeni objekti, reljef, vode, vegetacija,

topografsko-katastarskog plana

: kombinacija prethodno spomenutih sadržaja,

inženjerskog plana

: isto kao i topografskog plana ali sa svim pojedinostima.

tematskog plana

: prikaz određene teme (zgrade, komunikacije i sl.)

RAZLIKOVANJE SADRŽAJA PLANOVA

• Za razlikovanje različitih sadržaja na planovima glavno sredstvo su boje, zatim nazivi i skraćenice naziva, brojevi te znakovi. boje:

smeđa

– reljef Kod

zelena crna

– vegetacija – izgrađeni objekti digitalnih planova primjena jednostavna.

se koristi više različitih boja jer je

nazivi, brojevi i znakovi

: nazivi ulica, rijeka i sl., brojevi kat. čestica, kuća i sl. znakovi geod. točaka, malenih objekata i sl.

ZNAKOVI NA PLANOVIMA

MARGINE PLANA

Margine geodetskog plana

su prostor lista plana izvan korisnog prostora R. Hrvatska K.O. Černomerec 5J22 -34-1 GEODETSKI FAKULTET Mjerilo 1:1000 Ekvidistancija 1m Izradio: Zavod za kartografiju

KVALITETA (TOČNOST) PLANOVA

Kvaliteta odnosno točnost geodetskih planova

nekada se definirala njihovim mjerilom.

Mjerilu se prilagođavala

točnost izmjere

koja je trebala zadovoljiti propisane standarde.

Točnost podataka prikupljenih s analognih planova ovisi o: -

mjerilu točnosti geodetske osnove metodi i točnosti izmjere i kartiranja savjesnosti i pažnji operatera koji radove izvode i dr.

STANDARDI GEODETSKIH PLANOVA

Standardima se utvrđuje

izgled, kvaliteta, izrada i testiranje

geodetskih planova.

Točnost

digitalnih planova

treba definirati njihovom namjenom i treba je iskazati u skladu

standarda

. Mjere kvalitete položajnih informacija su:

srednje kvadratno odstupanje

– mjera točnosti (određuje se iz razlika mjerenja različitim metodama ili iz razlike mjerenja različite kvalitete)

standardno odstupanje

– mjera preciznosti (određuje se iz ponovljenih mjerenja)

PROJEKCIJA GEODETSKIH PLANOVA

Projekcija

znači, prikaz neke zakrivljene plohe u ravnini ili nekoj drugoj plohi koja se može bez deformacija razviti u ravninu, po nekom matematičkom zakonu. U slučaju izrade geodetskih planova, projekcija znači

prikaz dijela plohe Zemlje u ravnini plana

. Pri tome se mogu postaviti dva pitanja: • •

kakvog je oblika i dimenzija Zemlja i kako će se njena površina prikazati u ravnini plana.

Zemlja je tijelo nepravilnog oblika

Zbog toga treba njen oblik aproksimirati nekim matematički definiranim tijelom – za izradu planova to je

rotacijski elipsoid

PROJEKCIJE PREMA IZBORU PLOHE

Zemlja se preslikava po zakonima ortogonalne ili centralne projekcije na ravninu ili tijelo, čiji se plašt može razviti u ravninu.

Prema

izboru plohe na koju se Zemlja preslikava

, dijele se projekcije na: • • •

perspektivne konusne

– kod kojih se preslikava na ravninu, – kod kojih se preslikava na plašt konusa

cilindrične

(stošca), – kod kojih se preslikava na plašt cilindra (valjka).

Projekcija Zemlje na različite plohe

Princip cilindrične i konusne projekcije Zemlja se preslikava Zemlja se preslikava na plašt valjka na plašt stošca

PROJEKCIJE S OBZIROM NA KARAKTER DEFORMACIJA

• • • Zemlja se kao oblo tijelo ne može ni u kom slučaju preslikati bez deformacija. S obzirom na karakter deformacija projekcije se dijele na:

ekvivalentne projekcije

na Zemlji i planu, – sačuvana jednakost površina

konformne projekcije

– sačuvani kutovi između linija na Zemlji i njihovih slika na planu,

općenite projekcije

svojstva.

– kod kojih ne postoje navedena Deformacije su to veće, što se na određenu plohu preslikava veća površina Zemlje.

Gauss Krügerova projekcija

• Za ranije izrađene geodetske planove i karte krupnog mjerila naše države usvojena je konformna projekcija Zemlje aproksimirane

Besselovim rotacijskim elipsoidom

na 2 eliptična valjka, koji diraju Zemlju po 15° i 18° meridijanu, tzv. Gauss Krügerova projekcija .

• Područje preslikavanja obuhvaća tri stupnja (3°) geografske dužine za svaki valjak. Dodirni meridijan se u projekciji preslikava u x-os državnog koordinatnog sustava.

Preslikavanje elipsoida na plašt valjka u Gauss Krügerovoj projekciji

Državni koordinatni sustavi Gauss-Krügerove projekcije

Državni koordinatni sustavi

Ako se zamisli da se plašt valjka razvije u ravninu, onda se slike 15 ° i 18° meridijana preslikavaju u x-os , a projekcija ekvatora je y-os državnog koordinatnog sustava.

Krivulje linearnih deformacija u Gauss Krügerovoj projekciji

Trigonometrijske sekcije

Ako se u svakom koordinatnom sustavu povuku paralelne linije sa koordinatnim osima i to paralelno s x os na međusobnoj udaljenosti 22500 m, a paralelno s y os na međusobnoj udaljenosti 15000 m, koordinatni sustav će se podijeliti na niz pravokutnika koji se nazivaju

trigonometrijske sekcije.

Redovi se obilježavaju

brojevima

, a stupci

slovima.

Numeriranje redova počinje od krajnjeg južnog dijela naše zemlje u određenom koordinatnom sustavu.

Podjela koordinatnih sustava na trigonometrijske sekcije

Položaj trigonometrijske sekcije u koordinatnom sustavu

Položaj svakog pravokutnika, odnosno trigonometrijske sekcije u koordinatnom sustavu određen je slovom stupca i brojem reda. Tako označena trigonometrijska sekcija u 5-om koordinatnom sustavu ima oznaku ili nomenklaturu:

5 G 18

gdje je 5 - oznaka koordinatnog sustava, G oznaka stupca, a 18 - oznaka retka.

-

Podjela na listove planova različitih mjerila

Podjela na listove planova vrši se prije detaljne izmjere neke katastarske općine, a u svrhu formiranja skica detalja.

Podjela se radi na skici poligonske mreže, odnosno mreže GPS-točaka. Ovisno o veličini mjerenog područja (katastarske općine), skica poligonske mreže ili GPS-točaka izrađuje se u mjerilu 1:10 000 ili 1:20 000.

Iz podataka mjerenja i skica omeđivanja granice katastarske općine, granicu katastarske općine treba ucrtati na skicu.

Podjela na listove planova mjerila 1:5000

Osnova za podjelu na planove mjerila 1:5000 su trigonometrijske sekcije. Iz veličine korisnog prostora plana mjerila 1:5000, tj. 2250 ×3000 m i veličine trigonometrijske sekcije od 22 500× 15 000 m, slijedi da u jednoj trigonometrijskoj sekciji ima 50 planova 1:5000. Njihovo numeriranje počinje od sjevero-zapada, red po red. Tako oznaka jednog lista plana mjerila 1:5000 u prethodno označenoj trigonometrijskoj sekciji je:

5 G 18 - 25

Podjela trigonometrijske sekcije na planove mjerila 1:5000

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50

Podjela na listove planova mjerila 1:2500

1 11 21 31 41 51 61 71 81 91 2 12 22 32 42 52 62 72 82 92 3 13 23 33 43 53 63 73 83 93 4 14 24 34 44 54 64 74 84 94 5 15 25 35 45 55 65 75 85 95 6 16 26 36 46 56 66 76 86 96 7 17 27 37 47 57 67 77 87 97 8 18 28 38 48 58 68 78 88 98 9 19 29 39 49 59 69 79 89 99 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 Nomenklatura označenog plana 1:2500 je:

5 G 18 - 34

Podjela na listove planova mjerila 1:2000

1 16 31 46 2 17 32 47 3 18 33 48 4 19 43 49 5 20 35 50 6 21 36 51 7 22 37 52 8 23 38 53 9 24 39 54 10 25 40 55 11 26 41 56 12 27 42 57 13 28 43 58 14 29 44 59 15 30 45 60 61 76 62 77 63 78 64 79 65 80 66 81 67 82 68 83 69 84 70 85 71 86 72 87 73 88 74 89 75 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 Nomenklatura označenog lista plana je :

5 G 18 - 81

Podjela na listove planova mjerila 1:1000

1 4 7 10 13 2 5 8 11 14 3 6 9 12 15 16 17 18 Nomenklatura označenog plana mjerila 1:1000, a koji se nalazi na prethodno određenom planu mjerila 1:5000 je:

5 G 18 – 25 - 5

Podjela na listove planova mjerila 1:500

a c b d Nomenklatura označenog plana mjerila 1:500, a koji se nalazi na prethodno određenom planu mjerila 1:1000 je:

5 G 18 – 25- 5c

Podjela na listove planova katastarske općine

Prije izmjere katastarske općine u svrhu izrade geodetskih planova, treba izvršiti

podjelu na listove planova izabranog mjerila

. U tu svrhu izrađuje se pregledna skica katastarske općine u prikladnom mjerilu, a na njoj i podjela na listove planova.

Pri izmjeri katastarskih općina u ruralnim područjima, koje se u pravilu sastoje od izgrađenog dijela (sela) s puno detalja i neizgrađenog dijela s malo detalja, uobičajeno je da se podjela na listove planova i skica detalja izvrši u dva mjerila.

Podjela na listove planova katastarske općine

Novi državni koordinatni sustav

•

Novi referentni koordinatni sustav

(državni ravninski koordinatni sustav) Republike Hrvatske HTRS96/TM, je definiran Mercatorovom poprečnom projekcijom sa srednjim meridijanom 16 skraćeno º30‘ elipsoida GRS80 s veličinom poluosi a= 6 378 137,00m, b= 6 356 752,314m.

• Nova kartografska projekcija je jednaka Gauss Kr ügerovoj, a po europskoj terminologiji se naziva poprečna ili transverzalna Mercatorova projekcija. To je projekcija na eliptički valjak čija je os u ravnini ekvatora, a koji se potom razvija u ravninu. Matematički je nova projekcija jednaka dosadašnjoj. Razlikuju se samo parametri koji proizlaze iz definicije novog referentnog elipsoida.

Planiranje mjerenja za izradu geodetskih planova

U izradi geodetskih planova

najveći dio posla je izmjera

. Upravo o kvaliteti izmjere najviše ovisi i kvaliteta geodetskih planova i zbog toga je treba dobro isplanirati. Plan mjerenja treba uraditi čim je to moguće.

Kako izmjera u svrhu izrade geodetskih planova uglavnom obuhvaća područje jedne ili više katastarskih općina, tj. veliki teritorij, to je u njezinu provedbu uključen veći broj stručnjaka.

Količina posla koja je uključena u mjerenje ovisi o sljedećim faktorima:

• • • • •

veličini područja koje se mjeri, vrsti terena (otvoreno ili šume, vegetacija, izgrađenost, nagib terena i sl. ) dobu godine i vremenskim uvjetima, kvaliteti postojećih planova, iskustvu stručnjaka koji sudjeluju u izmjeri.

Organizacija izmjere u svrhu izrade planova

Odluku o izmjeri, na temelju Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN128/99), donosi

Državna geodetska uprava

u sporazumu s ministrom nadležnim za poslove pravosuđa.

Katastarskom izmjerom se prikupljaju i obrađuju podaci o:

1.

2.

3.

4.

položaju, obliku, površini, načinu uporabe te nositeljima prava na česticama zemljišta, položaju, obliku, površini, načinu uporabe te nositeljima prava na zgradama i drugim građevinama, položaju u zgradi, površini te nositeljima prava na dijelovima zgrada i drugih građevina i područjima posebnih pravnih odnosa na zemljištu.

Da bi se izmjera uspješno odvijala, potrebna je dobra organizacija i suradnja između onih koji je izvode . Zato je važno slijediti upute o: • • • • • •

Koordinaciji:

Cijelo mjerenje mora koordinirati jedna osoba (iskusan stručnjak, voditelj zadatka i sl. ).

Suglasnosti u klasifikaciji

: Prije nego mjerenje počne, svi stručnjaci trebaju obići teren i suglasiti se o stupnju detalja koje će uključiti u mjerenje.

Podjeli terena

pri izmjeri.

: Svaki stručnjak dobit će dio terena koji će mjeriti. Podjela terena se mora temeljiti na jasnim granicama (potoci, ceste, međe i sl. ). Podjelu terena je najbolje definirati na kopiji starog plana i s njom se koristiti

Kontroli postupka

: Postupak mjerenja treba provjeravati pomoću koordinata, odnosno kontrolnih mjerenja. Svi stručnjaci u izmjeri moraju izvještavati o napredovanju posla.

Konzistentnosti

: Kada su svi dijelovi plana kompletirani, treba provjeriti konzistentnost mjerenja. To treba učiniti pomoću koordinata ili provjerom sekcija između stručnjaka.

Izradi skica

podudarati.

: Izrada skica mora se uraditi vrlo pažljivo, upotrebom istih znakova i boja. Veza uzduž linija koje dijele sekcije mora se točno

Kontrolna mjerenja

Katastarski planovi

Katastarski plan

je grafički prikaz s podacima o

položaju, obliku, načinu korištenja i namjeni

katastarskih čestica.

Katastarska čestica

katastra nekretnina.

katastarske općine

. je dio zemljišta katastarske općine, odnosno katastarskog područja na moru, omeđena granicama koje određuju pravni odnos na zemljištu te granicama načina korištenja i namjene zemljišta.

Katastarska čestica je osnovna prostorna jedinica

Svaka katastarska čestica ima svoj broj unutar jedne Katastarska općina

u pravilu obuhvaća područje jednog naseljenog mjesta s pripadajućim zemljištem, ali tako da se sve zemljište nalazi na području nadležnosti jednog zemljišno knjižnog suda.

Načini korištenja zemljišta

Prema

načinu korištenja zemljišta

, može ga se podijeliti na: –

građevinsko zemljište,

–

poljoprivredno zemljište,

–

šumsko zemljište,

–

unutrašnje vode,

–

morski i pomorski prostor,

–

ostale površine zemljišta.

Kratki povijesni prikaz izrade katastarskih planova u R. Hrvatskoj

Katastarski planovi

koji su sada u uporabi u Republici Hrvatskoj izrađeni su u

različitim vremenskim periodima i različitim metodama

.

Oko 70% tih planova izrađeno je na osnovi grafičke izmjere

geodetskim stolom

još u 19. stoljeću. Većina tih planova izrađena je u mjerilu 1:2880, a rjeđe u mjerilu 1:1440. U jednom dijelu Dalmacije (zbog pogreške u triangulaciji) postoje i planovi mjerila 1:2904.

Osim toga, na području teritorija današnje Republike Hrvatske koristilo se

nekoliko koordinatnih sustava

s različitim koordinatnim počecima za pojedina područja, a to su: kloštar ivanićki, budimpeštanski, bečki i krimski koordinatni sustav.

Posljedica toga je to da još uvijek

sustavu. u našoj zemlji katastarski planovi nisu u jedinstvenom državnom koordinatnom

Geodetski stol

Isječak starog katastarskog plana mjerila 1:2880

Prikaz stanja stare i nove izmjere područja katastra grada Zagreba

•

Metoda grafičke izmjere točnosti,

je, gledajući iz današnje perspektive, bila

male

pa i planovi proizašli iz takove izmjere. Osim toga, primarna namjena tih izmjera je bila izrada katastarskih planova u

svrhu obračuna poreza sa osnove poljoprivredne proizvodnje

je izmjera bila približna, tj. niske točnosti.

. Radi izračuna katastarskog prihoda određene su i kulture zemljišta koje se i danas koriste u katastrima. Kako zgrade nisu bile predmet oporezivanja, njihova • •

Mjerilo katastarskih planova 1:2880 je relativno sitno

oporezivanja, koji su proizašli iz izmjere, su , a time i podaci očitani s njih prilično nepouzdani. Osnovni podaci za potrebe

kulture zemljišta i površine katastarskih čestica

. Računanje površina na starim katastarskim planovima bilo je različito, ovisno o priboru za mjerenje površina s kojima se raspolagalo, te veličini i obliku katastarskih čestica, čije površine je trebalo izračunati. Većina površina katastarskih čestica izračunano je polarnim ili nitnim planimetrima, čak i za one planove koji su kasnije dobiveni iz numeričke izmjere.

Točnost tih površina planova

ovisi prije svega o

točnosti izmjere i mjerilu

sa kojih su se površine određivale. Točnost grafičke izmjere je u usporedbi sa suvremenim postupcima izmjere vrlo mala, a mjerilo tih planova je relativno sitno, te je i

točnost površina mala

. Posljedice toga svakodnevno osjećaju geodetski djelatnici koji u praksi koriste te podatke.

Crtaći materijali na kojima su se izrađivali katastarski planovi

Osnovna svojstva koja su

crtaći materijali

morali • • • • • • zadovoljavati su:

da su bijele boje i da ne mijenjaju boju, da su ravni i malo hrapavi, da su pogodni za crtanje tušem, da se po njima može brisati (radirati) i na istom mjestu ponovno crtati, da se ne lome pri savijanju, da ne mijenjaju dimenzije pri promjeni vanjskih uvjeta.

Kartiranje i crtanje sadržaja analognih katastarskih planova

● ●

Izrada analognog (katastarskog) plana počinje kartiranjem okvira korisnog prostora i koordinatne mreže, najčešće decimetarske mreže.

Kartiranje

je postupak nanošenja točaka na plan po koordinatama ili drugim mjernim elementima. Koristan prostor plana ima određene dimenzije i oblik u ovisnosti od mjerila plana, a treba ga iskartirati najvećom mogućom točnošću. Naime, točnost daljnjeg kartiranja unutar korisnog prostora mnogo ovisi o točnosti kartiranja okvira korisnog prostora i koordinatne mreže.

Točnost koja se zahtijevala pri kartiranju okvira korisnog prostora je najveća koja se mogla uopće postići, a to je unutar 0.1mm

. Postupak se mogao kontrolirati pošto su teoretske dimenzije okvira korisnog prostora plana definirane za svako mjerilo. Potom su upisivane rubne koordinate svakog lista plana, a na temelju podjele na detaljne listove planova.

Sprave za kartiranje okvira korisnog prostora Sprave za kartiranje

okvira korisnog prostora su se tokom povijesti izrade planova mijenjale, tj. usavršavale. Tako su to u počecima izrade planova bili metalni lineali, zatim metalni okviri, a u zadnjim godinama klasične izrade analognih planova

veliki koordinatografi

.

Kartiranje točaka geodetske osnove

● Nakon iscrtanog i provjerenog okvira korisnog prostora i koordinatne mreže te ispisanih rubnih koordinata, moglo se pristupiti

kartiranju geodetskih točaka.

(trigonometrijskih, poligonskih i linijskih).

●

Kartiranje geodetskih točaka

se također radilo različito u različitim vremenskim periodima, tj. ovisno o raspoloživim spravama za tu namjenu. U početku su to bili metalni lineali ili trokuti, a kasnije mali ili veliki koordinatografi .

Položaj geodetskih točaka

na planu mogao se kontrolirati čitanjem relativnih koordinata unutar kvadrata (pravokutnika) koordinatne mreže u kojem se točka nalazi ili mjerenjem njihovih međusobnih udaljenosti. Ako list plana nije promijenio dimenzije, ili su eventualne promijene računski uzete u obzir, te razlike su mogle biti najviše 0.2mm×M, gdje je M nazivnik mjerila plana.

Kartiranje detaljnih točaka

• • Nakon što su iskartirane geodetske točke, moglo se pristupiti

kartiranju svih detaljnih točaka

izmjerenih unutar jedne katastarske općine.

Detaljne točke

izmjere. su kartirane različito, ovisno o metodi • Pri

grafičkoj izmjeri

terenu. detaljne točke su kartirane već na • U slučaju

numeričke izmjere

, koja je mogla biti provedena polarnom ili ortogonalnom metodom, koristile su se različite sprave i pomagala. Detaljne točke izmjerene ortogonalnom metodom najčešće su kartirane

malim pravokutnim koordinatografom

, a one izmjerene polarnom metodom,

polarnim koordinatografom.

Mali pravokutni koordinatograf

Polarni koordinatograf

Kontrole kartiranja detaljnih točaka

U toku kartiranja detaljnih točaka obavlja se kako

kontrola kartiranja

, tako i

kontrola točnosti izmjere

tu svrhu se osim izmjere svake detaljne točke određenom metodom izvode i kontrolna mjerenja određenih dužina na terenu (frontovi, kosa odmjeranja, profili), koje povezuju pojedine detaljne točke, uspoređuju se s istim dužinama izmjerenim na planu.

Odstupanja između duljina dužina dobivenih s plana i onih izmjerenih na terenu ukazuju na eventualne grube pogreške

. tih točaka. U

kontrolna neovisna mjerenja

. Ta

Dozvoljena odstupanja

su u skladu moguće točnosti izmjere u pojedinom vremenskom periodu, ali ovise i o karakteru terena na kojem se izmjera provodi i o mjerilu plana. Osim toga, dozvoljena odstupanja ovise o

duljini kontrolirane dužine pri ortogonalnoj metodi izmjere

, odnosno o tome da li su

krajnje točke te dužine mjerene s istog stajališta ili ne, kod polarne metode izmjere

.

Pogreške u mjerenju i kartiranju

• •

Nedozvoljene razlike u duljinama kontroliranih dužina

mogu nastati zbog

pogrešaka u kartiranju

, te ih se može odmah otkriti i eliminirati.

• Ako su nastale zbog

pogrešaka u mjerenju

, tada ih treba ukloniti ponovljenim mjerenjem. To se čini nakon što su svi listovi planova neke katastarske općine kartirani i iscrtani tušem (osim onih detalja kod kojih su utvrđena odstupanja). Na taj način se otkrivaju pogrešna mjerenja, a na osnovu ispravnih, završi kartiranje i crtanje pojedinih listova planova.

Danas se kontrole mogu obaviti odmah na terenu

iz koordinata izračunati duljinu kontrolne dužine i usporediti je s onom direktno izmjerenom.

, tj.

Pogreške u atributnim podacima

Pogreške se mogu javiti i u atributnim podacima

, kao što su: nedostatak oznake kulture, nedostatak kućnog broja i sl. , pa i njih treba pri ponovnom izlasku na teren ispraviti ili dopuniti.

Sve uočene pogreške pri kartiranju i pregledu planova treba evidentirati, a u postupku otkrivanja geometrijskih pogrešaka, i njih utvrditi.

Crtanje (katastarskih) planova

• • • • • • Nakon što su sve detaljne točke kartirane tj. označene laganim ubodom igle koordinatografa, ti ubodi se ispune crnim tušem. Potom se prema skici izmjere također crnim tušem debljine pera 0,1 mm :

spajaju detaljne točke međašnim linijama, označavaju stambene i gospodarske zgrade, upisuju brojevi geodetskih točaka i kućni brojevi, upisuju nazivi ulica, rijeka, javnih zgrada i sl. , crtaju topografski znaci prema oznakama na skicama detalja, opisuje list plana potrebnim informacijama.

U slučaju izrade

topografsko-katastarskih planova

još se upisuju visine detaljnih točaka i topografski znakovi za sve detaljne točke i sadržaj koji plan topografski definira. Cijeli postupak se radi u skladu važećeg

Topografskog ključa

, koji se mijenjao kroz povijest izrade geodetskih planova.

• • • •

Numeriranje katastarskih čestica

Svaka katastarska čestica koja je definirana granicama vlasništva ima svoj broj

.

Preko tog broja se uspostavlja veza između katastarske čestice i svih ostalih atributa koji ju pobliže opisuju, a to su:

ime, prezime i adresa stanovanja vlasnika, površina, kultura (način korištenja i namjena zemljišta), vrsta građevinskih objekata

.

Numeriranje katastarskih čestica

jedne katastarske općine. odvija se unutar Numeriranje se odvija od sjeverozapada k. općine, a završava na njenom južnom području. Posljednje se u katastarskoj općini numeriraju katastarske čestice koje se sijeku, a to su dugi uski objekti.

Podjela katastarske općine na skupine

Redoslijed numeriranja skupina i katastarskih čestica po skupinama

Numeriranje katastarskih čestica po skupinama

Numeriranje katastarskih čestica na susjednim planovima

• • • •

Redoslijed prioriteta pri numeriranju kat. čestica koje se sijeku

Prije nego se krene s numeriranjem katastarskih čestica u katastarskoj općini, mora se obaviti

rangiranje onih katastarskih čestica koje se sijeku

, a to su tekuće vode i komunikacije. Redoslijed numeriranja dugih uskih katastarskih čestica je:

1. tekuće vode, 2. željeznica, 3. ceste (autoput) prvog reda, 4. ceste drugog reda.

Numeriranje presječenih objekata je po dijelovima.

Redoslijed prioriteta numeriranja katastarskih čestica koje se sijeku

Numeriranje objekta koji djelomično izlazi iz katastarske općine

Formiranje katastarskih čestica kultura

• • Na katastarskim se planovima, osim čestica zemljišta različitih vlasnika, prikazuju i

čestice različitih kultura poljoprivrednog zemljišta

, te ih je potrebno formirati.

• Formiranje katastarskih čestica pojedine kulture vrši se tako da procijenjena površina pojedine kulture neće biti manja od 500 m ² (nekada je to bilo 200 m²). Samo u slučaju intenzivnih nasada, tj. vinograda, voćnjaka i maslinika se može odstupiti od tog principa i u tom slučaju čestica može biti i manja, ali ne ispod 200 m ².

• U slučaju različitih kultura manjih površina, iste se pribrajaju pretežitoj kulturi. Na većim katastarskim česticama moguće je odabrati dvije ili više pretežitih kultura.

Zemljišta pod zgradama i dvorišta

stvarnom stanju i čine posebne katastarske čestice. Ako se uz dvorište nalazi katastarska kultura čija površina po procijeni iznosi do 500 m prikazuju se prema ², ista se priključuje dvorištu, tj. smatra se dvorištem i na katastarskom planu se ne prikazuje.

Formiranje katastarskih čestica pod različitim poljoprivrednim kulturama

Ispisivanje brojeva katastarskih čestica

Brojeve katastarskih čestica treba, po mogućnosti, upisati

u sredini čestice i to orijentirane prema sjeveru

.

Ispisivanje brojeva ako su katastarske čestice vrlo uske

Znak pripadnosti istoj katastarskoj čestici

Promjena brojeva katastarskih čestica

Katastarski plan

Isječak analognog katastarskog plana u mjerilu 1:1000

Geometrijska točnost katastarskih planova

Kod procijene

znanstvene i praktične vrijednosti katastarskih planova

u današnjim uvjetima,

geometrijska točnost

je najvažniji kriterij. Položaj nekog stvarnog objekta opisan je vrijednostima njegovih koordinata u odgovarajućem koordinatnom sustavu. Položajna točnost je približenje tih vrijednosti "pravom" položaju. Određivanje točnosti prikazivanja pojedinih elemenata na analognom planu vrlo je složen zadatak, pošto ovisi o mnogo faktora, kao što su: • • • • • • • •

točnost trigonometrijskih i poligonskih točaka, točnost izmjere, točnost kartiranja koordinatne mreže, točnost kartiranja geodetskih točaka, točnost kartiranja i crtanja detalja, način reprodukcije originalnih planova, mjerilo plana i namjena plana.

U današnjim uvjetima izrade planova u digitalnom obliku,

točnost planova ovisi samo o točnosti mjerenja

te je njih potrebno prilagoditi određenim potrebama. U pogledu točnost, u nekim zemljama specificira se određena točnost katastarskih planova s obzirom na

ekonomsku vrijednost zemljišta

koje se prikazuje, a u nekim, s obzirom na

terenske teškoće koje se javljaju prilikom izmjere

.

Nekada se geometrijska točnost planova definirala mjerilom

u kojem je plan izrađen. Ako se tražila veća točnost planova, izrađivali su se u krupnijem mjerilu.

Pri izradi digitalnih planova Geometrijsku točnost

takav pristup je neadekvatan jer su svi planovi mjerila 1:1. Zbog toga bi točnost trebalo definirati pravne potrebe, u čiju svrhu se najčešće koriste katastarski planovi, traži se najveća moguća točnost u pogledu određivanja površina. Točnost je u tom slučaju obično zavisna o vrijednosti zemljišta.

njegovom namjenom

. Za , kao osobinu plana, trebalo bi iskazati, bolje nego ju specificirati pri izradi plana.

Proizvođač planova mora odrediti koja točnost egzistira

i prezentirati to u skladu standarda.

Korisnik definira prihvatljivost te točnosti

za njegove potrebe.

Računanje površina

Za mnoge stručne i znanstvene djelatnosti prostorni podaci, prije svih

površine čestica zemljišta, a također i različitih objekata na njima

, važne su informacije za njihovo svakodnevno djelovanje.

Osnova za prikupljanje podataka o površinama čestica zemljišta su

katastarski planovi

, a načini kako se površine određuju su različiti. Koja će se metoda prikupljanja podataka o površinama primijeniti ovisi o obliku prikaza tih planova.

Ako su planovi u

digitalnom obliku

tj. koordinata detaljnih točaka.

, onda se površine čestica zemljišta i objekata na njima računaju iz digitalnih podataka, U slučaju primjene

analognih planova

, računanje može biti na nekoliko načina, a koji će se primijeniti ovisi o različitim faktorima.

Metode određivanja površina

Određivanje površina

se provodi na dva osnovna načina:

● grafičkom metodom, ● iz podataka mjerenja

.

Može se koristiti i

kombinacija ova dva osnovna postupka

kada je to jednostavnije, efikasnije i točnije .

Takav način se nekada primjenjivao za računanje površina dugih, uskih objekata (putovi, kanali i sl. ), kada bi se na terenu izmjerila širina, a s plana očitala duljinu takvih objekata, te bi se površine izračunale iz tako različitim metodama dobivenih podataka.

Određivanje površina

grafičkom metodom

može biti: • • •

po pravilima planimetrije iz mjera pročitanih na planu, analitički iz koordinata graničnih točaka očitanih na planu, pomoću različitih sprava za mjerenje površina na planu.

Određivanje

može biti: površina iz

podataka mjerenja

• •

iz podataka mjerenja dužina po pravilima planimetrije, analitički iz koordinata graničnih točaka izračunanih iz mjerenih podataka.

Razvidno je da se računanje površina i grafičkom metodom i iz podataka mjerenja može provesti

istim matematičkim postupcima

, samo je razlika u točnosti podataka koji se pri tome primjenjuju.

Određivanje površina grafičkim metodama

U

prvim primjenama katastarskih planova

, koji su bili izrađeni na geodetskom stolu direktno na terenu, površine su određivane grafičkim metodama jer se podatci mjerenja, iz kojih bi se one mogle izračunati, nisu niti registrirali. I dugo vremena kasnije, kada su se planovi izrađivali na temelju numeričke izmjere, uglavnom je grafičko određivanje površina bilo u primjeni.

Svako grafičko određivanje (mjerenje) površina mora se provesti na

dva nezavisna načina

. Na taj način se otkrivaju eventualno učinjene grube pogreške pri mjerenju grafičkih podataka potrebnih za njihovo određivanje.

Ako je razlika između dvije određene površine za istu česticu unutar dozvoljenih odstupanja, onda se iz njihovih vrijednosti izračuna aritmetička sredina, koja se onda smatra konačnim rezultatom.

Utjecaj promjena dimenzija plana na određivanje površina

U postupcima određivanja površina grafičkim metodama, treba voditi računa o

utjecaju promjena dimenzija plana

na konačni rezultat.

Zbog toga najprije treba utvrditi postoje li eventualne promjene dimenzija plana, i ako postoje, uzeti ih u obzir.

Dy s Dx z Dx i Dy j

U tu svrhu izmjere se

dimenzije okvira korisnog prostora plana

, koje trebaju biti određenih vrijednosti za planove pojedinih mjerila.

Iz izmjerenih dimenzija plana u smjeru y osi i smjeru x osi izračunaju se sredine:

Dy



Dy j



Dy s

2

, Dx = Dx z

 2

Dx i ,

a teoretske veličine neka su

L y

i

L x

. Razlike između vrijednosti teoretskih strana korisnog prostora plana i onih izmjerenih su tada: Δ

y = L y – D y ,

Δ

x = L x – D x .

Promjena površine korisnog prostora plana izračuna se po izrazu: Δ

P = L y ×

Δ

x + L x ×

Δ

y –

Δ

y ×

Δ

x.

Promjena Promjena površine lista plana po jedinici površine od m2 je: Δ

P j =

Δ

P/ P

površina neke čestice je: Δ

P č

=

P č

× Δ

P j .

Dozvoljena odstupanja pri grafičkom određivanju površina

Svako geodetsko mjerenje treba provjeriti

nezavisnim kontrolnim mjerenjima

, pa tako i mjerenja na analognim planovima u svrhu određivanja površina čestica zemljišta. Usporedbom dva neovisno dobivena podatka za površinu utvrđuje se da li su razlike između njih manje od

dozvoljenog odstupanja

za grafičku metodu, koje se računaju po izrazu: ΔP

graf

= 0,7 ×10

-3

×M×√P.

gdje je M nazivnik mjerila plana, a P površina čestice zemljišta u m².

Za različita mjerila planova dozvoljena su odstupanja: 1 : 500 0,35 ×√P 1 : 1000 0,70 ×√P 1 : 2000 1,40 ×√P 1 : 2500 1,75 ×√P 1 : 5000 3,50 ×√P Ako je

razlika u površinama unutar tako izračunanih dozvoljenih odstupanja

, onda se konačni rezultat za površinu izračuna kao aritmetička sredina iz dva dobivena podatka.

Računanje površina iz mjera pročitanih na planu po pravilima planimetrije Računanje površina čestica zemljišta po pravilima planimetrije

uglavnom svodi na računanje površina trokuta, a rjeđe pravokutnika. U slučaju računanja površina zgrada pak najčešće su one upravo pravokutnog oblika, pa se kao takve i računaju. Ako je čestica zemljišta oblika nepravilnog četverokuta, onda je moguće relativno jednostavno izračunati njenu površinu dijeleći je na dva trokuta.

se

Na planu se izmjere stranice trokuta

, a njihove površine se tada računaju po Heronovoj formuli: P =

s

(

s



a

)(

s



b

)(

s



c

) , gdje je

s=(a+b+c)/2

Površina čestice zemljišta je tada suma površina ta dva trokuta

.

Opisani postupak računanja površina čestica zemljišta bi se mogao primijeniti i u slučaju da je

zemljišna čestica oblika nekog višekutnika

, ali bi je u tom slučaju trebalo podijeliti na veći broj trokuta. U tom slučaju postupak mjerenja i računanja se znatno povećava, što više nije ekonomično. Općenito se ovaj postupak primjenjuje u pojedinačnim slučajevima računanja površina čestica zemljišta, a ne za velik broj čestica, kao što je to slučaj nakon nove katastarske izmjere.

Računanje površina analitički iz koordinata graničnih točaka očitanih na planu

• •

Postupak računanja površina analitički iz koordinata graničnih točaka očitanih na planu

počinje numeriranjem tih točaka. Brojevi graničnih točaka čestica privremeno se upisuju na planu mekom olovkom u smjeru kazaljke na satu. Zatim se očitaju koordinate svake detaljne točke, provjeri njihova ispravnost kontrolnim odmjeravanjem, a zatim se može pristupiti računanju površina.

Računanje površina analitički svodi se na računanje površina trapeza

koje definiraju jedna koordinatna os, paralele s drugom koordinatnom osi kroz krajnje točke stranica čestice čija se površina računa i stranice te čestice. Zbrajanjem površina trapeza, a zatim oduzimanjem od te vrijednosti sumu površina trapeza odredit će se površina čestice oblika nepravilnog četverokuta. Na isti način može se izračunati površina čestice bilo kakvog nepravilnog oblika, samo je tada broj trapeza znatno veći.

Računanje površina iz koordinata

Površina P

1

Površina P

2

Prvi trapez za računanje površine P 1

Površina čestice dobije se razlikom površina trapeza, i to površine P1 koju čine trapezi 1', 1, 2, 2' i 2', 2, 3, 3' i površine P2 koju čine trapezi 1', 1, 4, 4' i 4', 4, 3, 3': P 1  x 1  x 2 ( y 2  y 1 )  x 2  x 3 2 2 , P 2  x 1  x 4 ( y 4  y 1 )  x 3  x 2 2 .

Kako je površina čestice P=P1-P2, slijedi da je 4 ( y 3 ( y 3   y 2 ) y 4 ) 2 P  ( x 1  x 2 )( y 2  y 1 )  ( x 2  x 3 )( y 3  y 2 )  ( x 1  x 4 )( y 4  y 1 )  ( x 3  x 4 )( y 3  y 4 ) odnosno: 2 P  y 1 ( x 4  x 2 )  y 2 ( x 1  x 3 )  y 3 ( x 2  x 4 )  y 4 ( x 3  x 1 ) ili općenito za n točaka: 2 P  n  1 y n ( x n  1  x n  1 ) Analogno ako bi se izlučili svi članovi sa istoimenim x:  2 P  n  1 x n ( y n  1  y n  1 )

Analitičko računanje jednostavnom shemom: površina iz koordinata se može prikazati

U ovoj shemi puna linija označava koordinate koje treba pomnožiti i zatim zbrajati, a isprekidana linija koordinate čije umnoške treba oduzeti od dobivene sume.

dobiveni rezultat je Konačnu sumu treba podijeliti s dva, a površina čestice oblika nepravilnog četverokuta.

Navedeni princip vrijedi za bilo koji broj lomnih točaka čestice čiju površinu treba izračunati ako se koordinate svih točaka unesu u shemu.

Određivanje površina pomoću različitih sprava za mjerenje na planovima

•

Sprave za grafičko određivanje površina nazivaju se planimetri

i u prošlosti su se mnogo koristili u geodetskoj djelatnosti. Ti uređaji su bili najefikasniji za određivanje površina mnogobrojnih katastarskih čestica nakon katastarske izmjere zemljišta. Naravno da su se kroz povijest razvijali i usavršavali, a njihove mogućnosti sve više povećavale. • Osnovna podjela planimetara nekada je bila na

polarne nitne

planimetre. Polarnim planimetrima su računane površine velikih čestica, a nitnim planimetrima male i uske čestice.

i

Polarni planimetar

Nitni planimetar

Digitalni planimetar

Nitni planimetar se više ne koristi u praksi, a polarni planimetar je usavršen i kao digitalan planimetar se još prema potrebi koristi.

Računanje površina iz podataka mjerenja

• •

Računanje površina čestica zemljišta ili različitih objekata na njima je najtočnije ako se provede iz podataka izmjerenih na terenu.

U tom slučaju na točnost izračunanih površina utječu samo pogreške mjerenja. • U prošlosti je takav postupak računanja površina bio vrlo zahtjevan, pa se njegova primjena ograničavala samo za računanje pojedinačnih površina i za računanje površina objekata (zgrada) pravilnih geometrijskih oblika. Za masovna računanja površina čestica zemljišta, kojih ima nakon izmjere katastarske općine, takav postupak ili nije bio moguć (nakon grafičke izmjere), ili nije bio ekonomičan.

Tek je uvođenje digitalne tehnologije donijelo prednost računanju površina iz originalnih podataka mjerenja.

Suvremeni mjerni instrumenti automatski registriraju podatke mjerenja, a zatim ih se vrlo jednostavno može transferirati u računalo. Računanje površina u računalu se tada izvodi pomoću tih mjernih podataka, odnosno iz koordinata graničnih točaka izračunanih iz mjernih podataka.

Računanje površina katastarskih čestica u kat.općini

• Nakon katastarske izmjere i izrade katastarskih planova, neophodno je

izračunati površine svih katastarskih čestica.

• Računanje se odvija po određenom redu, a s ciljem provjere točnosti postupka. • Najprije se izračuna

površina cijele katastarske općine

.

• Zatim se, u slučaju primjene analognih planova,

formiraju skupine kat. čestica

i računaju njihove površine. Za kontrolu, suma površina skupina kat. čestica mora biti jednaka površini cijele kat. općine. • Za digitalne planove se podjela na skupine čestica ili uopće ne provodi, ili su one znatno veće nego za analogne planove.

Računanje površine “SA” i “BEZ” na katastarskom planu

Računanje površina unutar skupina katastarskih čestica

• Potom se računaju

površine katastarskih čestica

. Suma površina čestica unutar jedne skupine mora biti jednaka površini te skupine. Osim toga, suma površina svih čestica u kat. općini mora biti jednaka površini kat. općine.

• Tada slijedi računanje

površina pod različitim kulturama i površina objekata

čestice. unutar onih kat. čestica koje ih sadrže. Suma svih tih pojedinih površina treba biti jednaka površini kat. • Takav način provjere računanja površina čestica unutar kat. općine nekada je omogućavao

otkrivanje pogrešaka u postupku računanja

, a danas osigurava

otkrivanje eventualno ispuštenih ili nepravilno zatvorenih kat. čestica .

• U suvremenim uvjetima računalne obrade podataka mjerenja i površine kat. čestica se računaju računalom, te je sam postupak postao neusporedivo brži, a što se točnosti tiče, ovisi samo o točnosti mjerenja. • Nakon obavljenih svih računanja i provjera, moguće je napraviti

spisak (bazu) površina

svih kat. čestica u kat. općini. Na taj način je upotpunjen elaborat katastarske izmjere.

Točnost određivanja površina

• • • • • • • • Na

točnost određivanja površina iz originalnih mjera

utječe samo točnost mjerenja, odnosno sve ono što utječe na tu točnost.

Točnost grafičkog određivanja površina na planovima

zavisi, kako o točnosti mjerenja, tako i od:

mjerila plana, efikasnosti kontrole kartiranja detalja, točnosti crtanja detalja tušem, točnosti određivanja dimenzija korisnog prostora plana (usuh ili rastezanje) rektifikaciji planimetara, točnosti grafičkog čitanja na planu, ponavljanju mjerenja, savjesnosti operatera.

Najveći utjecaj

na točnost određivanja površina grafičkim načinom ima

mjerilo

katastarskog plana.

Izlaganje podataka katastarske izmjere na javni uvid

• Nakon što su izvršeni svi postupci katastarske izmjere i elaborat kompletiran, nove katastarske planove i površine kat. čestica treba dati na

uvid zainteresiranim strankama.

• Kako se u postupku nove izmjere vrlo često utvrde

velike razlike između starih i novih površina

, to izaziva ne male probleme za izvođače izmjere.

• Nezadovoljne stranke ulažu

prigovore

na nove površine, a izvođači moraju postupiti po tim prigovorima (provjeriti mjerenja).

Uzroci razlika u površinama kat. čestica stare i nove izmjere

• Zbog

neodržavanja međa

, a time promjena oblika kat. čestica.

• Zbog velike

razlike u točnosti

izmjere nekada i danas.

• Zbog velikih

razlika u metodi

određivanja površina nekada i danas.

• Broj prigovora je različit u različitim dijelovima R. Hrvatske gdje se izmjere provode, a ovisi i o tržišnoj vrijednosti mjerenog zemljišta.

Održavanje katastarskih planova

Održavanje katastarskih planova

provodi se u okviru održavanja izmjere i katastra nekretnina, a obuhvaća praćenje i utvrđivanje promjena nastalih na zemljištu te provođenju nastalih promjena na planovima. Katastarski planovi u Republici Hrvatskoj izrađeni su u različitim vremenskim periodima i različitim metodama izmjere.

Zbog mnogobrojnih promjena u sadržaju katastarskih planova, katastarske planove treba održavati, tj. usklađivati stanje na planovima sa stanjem na terenu.

Činitelji koji utječu da katastarski planovi zastarijevaju:

– – – – – – – – – –

Zastarjeli projekcijski sustav.

Zastarjela metoda izmjere, odnosno primijenjeni instrumentarij.

Zastarjela metoda registracije podataka (pogreške kod prepisivanja i precrtavanja). Nedovoljno točni podaci geodetske osnove nižih redova.

Nezadovoljavajuće stanje postojećeg omeđivanja posjeda.

"Rupe" u postojećoj poligonskoj mreži nastale uslijed uništavanja točaka, njihova premještanja i sl. Opterećenost sadržaja katastarskih planova nastala dugogodišnjim održavanjem.

Nepodesna mjerila u kojima su ranije izrađeni katastarski planovi.

Loše stanje (fizičko i sadržajno) u grafičkom i numeričkom dijelu elaborata katastarske izmjere, nastalo nakon dugogodišnjeg održavanja.

Brze promjene na terenu zbog intenzivne gradnje.

Načini održavanja katastarskih planova

•

Teškoće održavanja katastarskih planova u R. Hrvatskoj

proizlaze prije svega zbog činjenice da su u službenoj upotrebi, u oko 80% slučajeva, planovi izrađeni grafičkom izmjerom još u 19.st. •

Saniranje postojećeg stanja analognih katastarskih planova

može se izvesti

reambulacijom

. Reambulacija je izmjera koja se oslanja na nepromijenjeno postojeće stanje na planovima. Izmjereni novi detalji kartiraju se na starim planovima. Promjene u broju, obliku i površini katastarskih čestica uklapaju se u postojeće podatke na planovima.

• Iskustva pokazuju da je često puta bolje provesti novu izmjeru, zbog velike neusklađenosti stanja na terenu i katastarskim planovima.

Održavanje digitalnih planova

•

Održavanje digitalnih katastarskih planova izvodi se koordinatno

, tj. promjene na terenu se izmjere s geodetske osnove i mjerni podaci dodaju formiranoj bazi podataka.

•

Osim grafičkih podataka treba ažurirati i atribute

što se u današnjim uvjetima može izvesti primjenom DOF-a (digitalnih orto-foto skica). Na tim skicama mogu se uočiti promjene nastale na katastarskim česticama. Prvenstveno se može registrirati izgradnja novih objekata koji nisu evidentirani na katastarskim planovima, a eventualno i promjena kultura i izvedena parcelacija.

Obnova katastarskih planova

Obnova katastarskih planova

u današnjim uvjetima znači i njihovo osuvremenjivanje.

• • • • • Ovisno o stanju pojedinih katastarskih planova postoje slijedeće mogućnosti:

jednostavna obnova, proširena obnova, obnova katastarskih planova s privremenim koordinatama, obnova katastarskih planova putem nove izmjere, obnova katastarskih planova provedbom komasacije zemljišta.

• • • • •

Jednostavna obnova

je obnova postojećih katastarskih planova i drugog sadržaja, kad se računaju koordinate na osnovi izvedene numeričke katastarske izmjere.

Proširena obnova

je postupak kada se za postojeće katastarske planove vrši dopunska izmjera. Koordinate se računaju iz postojećih i dopunskih mjernih podataka.

Obnova katastarskih planova s privremenim koordinatama

je postupak kada se koordinate dobivaju putem digitalizacije postojećih katastarskih planova. Smatra se da takove koordinate ne bi smjele sačinjavati sadržaj budućeg koordinatnog katastra.

Obnova katastarskih planova putem nove izmjere

se treba primijeniti onda kada je stanje katastarskog operata toliko loše da nikakvim radnjama se ne bi moglo poboljšati njegovo stanje.

Obnova katastarskih planova postupkom komasacije

provodi se u slučaju potrebe potpunog uređenja zemljišta (okrupnjivanje, melioracije, i dr.)

• • • • • • • •

Tehnički kriteriji obnove katastarskih planova

Tehnički kriteriji za izbor najbolje varijante obnove katastarskih planova

katastarskih planova i kvaliteta izmjere kojom su planovi dobiveni,tj.: su kvaliteta

metoda izmjere (ortogonalna, polarna, fotogrametrijska, izmjera geodetskim stolom), u tim metodama primijenjen instrumentarij (način mjerenja kutova, dužina i sl.), kojih kvaliteta bitno utječe na rezultat izmjere, primijenjena sredstva za računanje (logaritmiranje, računski strojevi, razne pomoćne tablice), količina numerički ostvarenih elemenata u postupku katastarske izmjere dobivenih s poligonske mreže, primijenjena metoda za izjednačenje (koja se računanja moraju eventualno obnoviti), primijenjena sredstva za kartiranje (mali pravokutni koordinatograf, polarni transporter, veliki pravokutni koordinatograf i sl. , podloge na kojima su izrađeni katastarski planovi (Hammer papir, Alu-folija, plastična folija i sl. ), kvaliteta prvotne izmjere, tj. kakvu je ocjenu dobila u izvještaju prilikom preuzimanja i verifikacije od strane nadzornih stručnjaka

.

Kako u R. Hrvatskoj prevladavaju stari analogni planovi izrađeni grafičkom izmjerom u neprikladnom mjerilu 1: 2880, to bi obnovu katastarskih planova trebalo uglavnom provoditi putem nove izmjere. Još bolje rješenje za mnoga područja naše države bila bi provedba komasacije zemljišta i na taj način obnova katastarskih planova.

Obnova katastarskih planova putem komasacije zemljišta

Komasacija zemljišta

je agrarna operacija koja ima za cilj spajanje većeg broja malih čestica, tj. stvaranje većih, za obradu prikladnijih zemljišnih čestica. Nove čestice treba oblikovati tako da omoguće ekonomski isplativu proizvodnju poljoprivrednim gazdinstvima. U postupku komasacije potrebno je:

1.

izvršiti preraspodjelu zemljišta, 2.

izraditi putove, kanale i druge zajedničke objekte, 3.

izvršiti poboljšanje tla, 4.

5.

prorijediti naselja i poduzeti sve ostale mjere pomoću kojih će se poboljšati baza poljoprivrednih imanja, skratiti potrebno radno vrijeme i olakšati obrada.

Sa stanovišta geodetske struke komasacijom se rješava i pitanje obnove katastarskih planova.

Komasacijom bi se riješili mnogi nagomilani problemi vezani uz zemljište a to su:

• • • • • • • • • • • •

usitnjenost zemljišta, imovinsko pravni odnosi na zemljištu, ekonomičnost poljoprivredne proizvodnje, usklađivanje katastra i zemljišne knjige, potrebe navodnjavanja ili odvodnjavanja, potrebe zemljišta za opće potrebe, potrebe novih digitalnih geodetskih planova za stvaranje GIS baze podataka, potrebe uređenja prostora, potrebe zaštite prirodnog okoliša, potrebe izgradnje infrastrukture, problemi pri održavanju katastra i pitanje staračkih domaćinstava.

Planovi za provedbu komasacije – staro stanje

• Za provođenje komasacije zemljišta potrebni su odgovarajući planovi iz kojih se utvrđuju potrebni podaci za svakog učesnika, a to je broj parcele, površina i njezin položaj.

• Za projekt putne i kanalske mreže potreban je i visinski prikaz terena.

• Pomoću ovih planova se procjenjuju prava sudionika komasacije. • Za dopunu planova starog stanja te za pripremu procijene boniteta zemljišta utvrđuju se na terenu promjene u kulturi, poljski putovi, kanali, pokosi, vodovi visokog napona i sl.

Planovi izvođenja komasacije – novo stanje

• Radi izrade ovog plana potrebno je izvršiti izmjeru novo iskolčene mreže putova i voda.

• Na novim planovima se ucrtaju granice blokova (tabli) zemljišta.

• Na tako pripremljenim planovima se tada vrši utvrđivanje novih čestica, po mogućnosti u najvećim mogućim parcelama, a svakoj parceli treba omogućiti pristup putem.

• Nakon što je izvršena podjela čestica i provedeno izlaganje planova novog stanja na uvid, čestice se numeriraju.

Primjena katastarskih planova

●

Katastarski planovi koriste se prije svega u katastarskim uredima

gdje se vode evidencije o nekretnina. Zatim mogu u izvornom obliku ili modificirani služiti kao podloga za izradu ostalih vrsta katastara (katastar vodova, zgrada i sl.) • ● Osim toga se

katastarski planovi koriste za potrebe osnivanja zemljišne knjige

, a kasnije njezino ažuriranje. Položaj i površina katastarskih čestica, podaci koji se evidentiraju i u zemljišnim knjigama, preuzimaju se iz katastarskih planova.

Katastarski, odnosno topografsko katastarski planovi služe kao geodetska podloga

objekata te pri izradi prostornih planova i drugih intervencija u prostoru za projektiranje i izvedbu građevinskih •

Za različite oblike uređenja zemljišta

kao što je komasacija, arondacija, eksproprijacija, parcelacija ili urbana preparcelacija, također su neophodno potrebni katastarski, odnosno topografsko katastarski planovi.

• Gotovo svi geodetski stručnjaci koji imaju vlastite tvrtke svakodnevno koriste katastarske planove da bi nakon izmjere na terenu izmjerenu podatke uklopili na katastarski plan.

Topografske karte (planovi)

• • Za privredni i tehnički razvoj sadašnjeg doba, odnosno za potrebe prostornog planiranja, projektiranja i izgradnju raznovrsnih građevinskih objekata, istraživanje i analizu osobitosti pojedinih prostornih cjelina te za mnoge druge svrhe koriste se

smislu. topografske karte i planovi koji prikazuju teren u horizontalnom i visinskom Topografska karta (plan) je grafički prikaz topografske izmjere svih opće geografskih objekata

( reljef, vegetacija, naselja, prometnice, vode i dr.), pri čemu su umjesto svih granica katastarskih čestica prikazane samo granice različitih poljoprivrednih kultura. Topografski plan i katastarski plan se uglavnom rade zajedno za neku katastarsku općinu pa je to onda topografsko katastarski plan.

Topografska karta i plan su trodimenzionalni prikaz dijela površine Zemlje

. Kako je ploha Zemlje nepravilnog oblika, a upravo reljef tome najviše doprinosi, nije jednostavan zadatak prikazati površinu Zemlje u ravnini, tj. na topografskim planovima.

Topografski plan (karta)

Reljef zemljišta

Reljef je skup oblika Zemljine površine, ravnine i neravnine, uzvišenja i udubljenja

.

Metode prikaza reljefa

veoma variraju u stilu i namjeni. Neke tehnike su fokusirane na vizualizaciju zemljišnih oblika. Druge metode daju više analitičkih rezultata kojima se iskazuju precizne visine i strukturne informacije. Neke druge tehnike opet kombiniraju i vizualnu i analitičku dimenziju. Prikazivanje oblika reljefa je složen zadatak jer se radi o kontinuiranom trodimenzionalnom • • objektu. Reljef se može prikazati u ravnini:

kvalitativno:

pomoću šrafura (crtice ili točkice), sjenčanjem, • •

kvantitativno:

pomoću kota, izohipsa i bojanjem različitim bojama ili intenzitetom boja.

Reljef se može prikazati i trodimenzionalno:

grafički:

pomoću profila, perspektivnih i izometrijskih prikaza i dr.,

plastično:

u obliku modela reljefa.

Reljef se na topografskim planovima prikazuje

izohipsama i nadmorskim visinama pojedinih karakterističnih točaka (kotama)

. Različiti objekti se na topografskim planovima prikazuju usvojenim topografskim znacima, različitim bojama, ili se ispisuju odgovarajući nazivi, odnosno kratice naziva.

Sadržaj topografske karte

Sadržaj topografske karte

moraju činiti slijedeći elementi: • • • • • • • •

Matematička osnova i geodetske točke državne izmjere.

Vode i objekti na vodi

( bunari, izvori, tekuće vode, stajaće vode, vodne instalacije i dr. ).

Komunikacije svih vrsta

( željeznice, ceste, putovi, riječni i pomorski saobraćaj, telekomunikacije i dr.).

Sve vrste zgrada, industrijska i stalna privredna postrojenja.

Tlo i zemljišni reljef

( kote, izohipse, topografski znakovi za zemljani trup građevina i dr.).

Posebne međašne linije

(granice poljoprivrednih kultura).

Topografski znakovi za vegetaciju i poljoprivredne kulture.

Nazivi komunikacija, voda, javnih zgrada i dr.

Topografska karta mora imati i sadržaj van korisnog prostora, a tu je prije svega važna oznaka

ekvidistancije izohipsa.

Izrada topografskih planova

Da bi se mogao izraditi topografski plan nekog područja, potrebno je teren adekvatno izmjeriti.

To znači da osim izmjere detaljnih točaka potrebnih za horizontalni prikaz terena, treba izmjeriti i niz točaka koje su potrebne samo za njegov visinski prikaz. Naime, iako se pri suvremenoj izmjeri za horizontalan prikaz terena za svaku detaljnu točku određuje i njena nadmorska visina, ti podaci često puta nisu dovoljni da se teren i u visinskom smislu dobro prikaže. Naročito to može doći do izražaja kod razvedenog terena, gdje treba pri izboru točaka za prikaz reljefa obratiti veliku pozornost.

Smatra se da kod

strmog terena

točke treba mjeriti po profilima, tj. u smjeru najvećeg nagiba terena. Razmak između pojedinih profila ne smije biti veći od 50 m, a točke na pojedinim profilima se moraju nalaze na mjestima promjene nagiba teren. Osim toga treba izmjeriti i sve karakteristične točke terena koje ga u visinskom smislu definiraju kao što su točke vrhova, točke depresija (vrtača), najviše točke grebena, točke presjeka saobraćajnica i sl. Kod

relativno ravnog terena

točke za prikaz reljefa bi trebale biti u pravilnoj mreži. Razmak između pojedinih točaka ovisi o mjerilu topografskog plana, pa je tako za mjerilo 1:1000 optimalan razmak 30m.

Profil terena

• Mjesta točaka izmjere za visinski prikaz

Mjerne veličine potrebne za interpolaciju izohipsa

Položaj točaka izmjerenih visina za ravan teren

Izohipse zamišljene na terenu

Interpolacija i crtanje izohipsa

Izohipse

su tragovi presjeka horizontalnih ravnina na određenim nadmorskim visinama (uglavnom cjelobrojne nadmorske visine) s plohom Zemlje, projicirani ortogonalno na ravninu plana. Razmak između tih zamišljenih horizontalnih ravnina naziva se ekvidistancija.

Na planu su izohipse linije koje povezuju točke iste nadmorske visine.

Presjeci zamišljenih horizontalnih ravnina s terenom i njihov prikaz izohipsama

• • Pri klasičnoj izradi analognih topografskih planova,

izohipse se konstruiraju metodom linearne interpolacije

• Za prikaz • Za prikaz

.

• Interpolacija je po definiciji, proces računanja srednjih vrijednosti (veličina) između dviju poznatih veličina. U procesu izrade topografskog plana interpolacija je postupak lociranja točaka cjelobrojnih nadmorskih visina između točaka izmjerenih po visini i položaju.

ravnog terena strmog terena

, interpolirati se može između svih susjednih najbližih točaka podjednake udaljenosti.

interpolirati se može samo između točaka na pojedinim profilima.

Postupak interpolacije

se može provesti na nekoliko načina, tj. računski, grafički ili pomoću određenih pomagala.

Računska interpolacije izohipsa

Ako su

određene nadmorske visine H1 i H2 dviju točaka

prikazanih na planu između kojih treba interpolirati cjelobrojne nadmorske visine, onda treba odrediti udaljenost d (mm) do točke s cjelobrojnom nadmorskom visinom H, odnosno njen položaj. Iz sličnosti trokuta slijedi odnos:

d : Δh = D : ΔH.

Iz ovog izraza dobit će se :

d = D / ΔH × Δh.

U ovom izrazu Δh je za sve daljnje točke vrijednost

ekvidistancije

tog topografskog plana te se pomoću ovog izraza može odrediti položaj svih točaka s cjelobrojnom, odnosno potrebnom nadmorskom visinom između izmjerenih dviju točaka.

Računska interpolacije izohipsa

Na planu izmjeriti: D(mm) – međusobna udaljenost točaka između kojih se interpoliraju visine Izračunati: ΔH (m) – visinska razlika između tih točaka Δh (m) – visinska razlika između točke poznate nadmorske visine i točke na prvoj izohipsi

d = D / ΔH × Δh

Crtanje izohipsa - nekada

• Kada se odredi položaj niza točaka nadmorskih visina budućih izohipsa, slijedi postupak njihovog smjerovi budućih izohipsa.

crtanja

. Linije izohipsa oblikuju se olovkom, crtajući prostom rukom. Pri tome se treba koristiti skicama izmjere na kojima se već pri izmjeri moraju naznačiti •

Izohipse se ne crtaju kontinuirano

ako prelaze preko nekih prirodnih ili umjetnih objekata. Tako se izohipse ne crtaju preko zgrada, trupa saobraćajnica, jaraka, usjeka, zasjeka, nasipa, rijeka, močvara, klisura, platoa i sl. Svi ti objekti se moraju tada označiti pripadajućim topografskim znakovima. • Nakon toga se tuširaju. Izohipse se na topografskim planovima prikazuju smeđim (sepija) linijama prema Topografskom ključu i to:

glavne izohipse

– debljinom linije 0,3mm i oznakom visine,

osnovne izohipse

– tankom linijom debljine 0,13mm,

dopunske izohipse

– crtkanom linijom debljine 0,13. • Dopunske izohipse se koriste za prikazivanje relativno ravnih zemljišta, kada se osnovnim izohipsama ne mogu dovoljno dobro prikazati male promjene u nagibu terena.

Prikaz izohipsa na topografskom planu

Interpolacija i crtanje izohipsa - danas

• Pri

suvremenoj izradi topografskih planova računalom,

za interpolaciju i crtanje izohipsa, koriste se različiti programi izrađeni za te potrebe. • Treba naglasiti da je i pri takovom crtanju izohipsa potrebno poznavati sve zahtjeve koje je trebalo udovoljiti kod ručne konstrukcije izohipsa jer se od njih ne smije odstupiti niti pri računalnoj izradi izohipsa.

• Postoji opasnost da taj postupak rade nestručne osobe, koje ne poznaju dovoljno tu problematiku, pa rezultati mogu biti nezadovoljavajući.

Osnovni elementi prikaza reljefa izohipsama

• Najčešći način prikaza reljefa na topografskim planovima je pomoću izohipsa, nadopunjen nadmorskim visinama karakterističnih točaka terena.

• Postoje tri osnovna elementa na kojima se temelji prikaz reljefa na topografskim planovima a to su:

1. položaj točaka određenih s y, x i z koordinatama, 2. postupak interpolacije, 3. broj točaka iz kojih se interpolacija izvodi.

Važnost pojedinih elemenata

• • •

Položaj točaka

koje se koriste u postupku interpolacije izohipsa je veoma važan za dobivanje dobrog oblika reljefa.

Interpolacija

je proces procijene izgleda reljefa između zadanih točaka. Između dvije točke može se predvidjeti različita linija nagiba (gradijent) terena i svaka od njih može reprezentirati pravi nagib. Manualna interpolacija je bila uvijek linearna jer je najjednostavnija. Kada se postupak interpolacije izvodi softverski, problem je izabrati između različitih opcija.

Broj točaka

za interpolaciju može biti ili određen broj, koji je definiran mjerenjem na terenu i ne može se povećati, ili po želji, prikupljajući podatke na pr. digitalizacijom ili fotogrametrijski. Općenito, veći broj točaka, bolje se može teren prikazati izohipsama. Međutim, kako prikaz reljefa izohipsama ovisi o tri elementa, onda i ne mora uvijek veći broj točaka značiti i bolji prikaz terena, ako one nisu dobro raspoređene.

Svojstva izohipsa

• •

Osnovna svojstva izohipsa: Izohipse su uvijek zatvorene linije

područja.

. One se uvijek spajaju i sreću same sa sobom makar i na velikim udaljenostima od razmatranog

Nagib terena je okomit na smjer izohipsa

. To znači da je najveća vertikalna promjena na najkraćoj horizontalnoj udaljenosti.

•

Izohipsa se nikada ne siječe

. Pojedine izohipse nikada ne dijele same sebe nego formiraju dvije odvojene izohipse iste visine. Linija izohipse, u slučaju kada mijenja smjer, može se jako približiti liniji u drugom smjeru. U slučaju da dvije izohipse iste visine prolaze jedna pored druge, onda je moguće čak da se i spoje. Ovo se uglavnom može dogoditi kod prikaza nizinskih područja.

● Izohipse se nikada

izohipse

međusobno ne križaju

. Ako na terenu egzistira neki zid, će "pasti" od vrha u jednu liniju na planu ali se neće križati.

•

Raspored gustoće izohipsa

Smještaj i raspored izohipsa na planu predstavlja simbolički vokabular pomoću kojeg se može "čitati" zemljišne oblike nekog područja.

Prikaz udoline i grebena pomoću izohipsa

Vrh (konveksni) i depresija (konkavni) oblici terena

Upotrebljivost izohipsa ovisi o njihovom vertikalnom razmaku -

ekvidistanciji

.

Ekvidistancija izohipsa

Izbor ekvidistancije izohipsa

• • • •

Izbor ekvidistancije izohipsa ovisi o nekoliko faktora: Točnosti i kompletnosti podataka

– bolji podaci, manja ekvidistancija.

Svrsi plana

. Planovi krupnih mjerila, koji se koriste za planiranja i inženjerske radove, zahtijevaju vrlo malu ekvidistanciju. Planovi sitnog mjerila za prikaz regija, na kojima je dovoljno prikazati osnovne zemljišne oblike, mogu imati relativno veliku ekvidistanciju.

Mjerilu plana

. Ekvidistancija koja je premala za neko mjerilo, rezultirat će u neželjenoj gustoći izohipsa. U vezi s mjerilom planova, ekvidistancije su uglavnom slijedeće: 1:500 e = 0,5m 1: 1000 e = 1m 1: 2000 e = 2m 1: 2500 e = 2,5m 1: 5000 e = 5m

Nagibu terena

dijelove podru . Što je teren većeg nagiba, ekvidistancija izohipsa kojima se prikazuje će biti veća. Razvedenost terena može biti različita za različite čja koje treba prikazati na topografskim planovima. U tom smislu ne mo že se izabrati takova ekvidistancija koja bi bila najpogodnija za svaki dio razmatranog podru čja.

• • Prikaz nagiba terena je jedno od glavnih svojstava prikaza reljefa izohipsama. Zbog toga je

ekvidistancija gotovo uvijek konstantna

. Kada bi se primijenila nejednolika ekvidistancija, nagib bi bilo teško zamisliti i izračunati a impresija o izgledu reljefa mogla bi biti varava.

• Razlike između zemljišnih oblika u različitim dijelovima zemlje onemogućuju konstantnost ekvidistancije za sve planove. Isto tako je poželjno zadržati regionalnu konzistenciju u ekvidistanciji gdje god je to moguće. Jedan način da se omogući takovu konzistentnost je upotreba

dopunskih izohipsa.

crtkanim linijama.

Ove izohipse su obično na jednostavnim intervalima osnovnih izohipsa a prikazuju se najčešće

Izbor najpodesnije ekvidistancije izohipsa mora biti takav da topografski plan ne bude preopterećen izohipsama

postaviti granica od

2 mm,

može se najmanja ekvidistancija odrediti iz izraza: , tj. da bude čitak i da odgovara tehničkim potrebama. U vezi s tim, može se na kojem se najmanjem razmaku mogu izohipse nalaziti. Taj razmak osigurava lako interpoliranje, crtanje i korištenje izohipsa na topografskim planovima. Uz ovu pretpostavku,

h = d × tg α

gdje je

α h

najmanja ekvidistancija,

d

kut nagiba terena. horizontalno rastojanje izohipsa, a

• • •

Točnost izohipsa

Kvaliteta prikaza zemljišnih oblika pomoću izohipsa uključuje dvije vrste točnosti:

- relativnu, - apsolutnu

.

Relativna točnost definira točnost međusobnog položaja izohipsa. Apsolutna točnost definira točnost visina. Pogreške u visinskom prikazu terena mogu se pojaviti zbog:

- 3 elementa o kojima ovisi prikaz reljefa na topografskom planu, - kvalitete podataka, - izboru ekvidistancije izohipsa.

• • • Pogreške koje se pojavljuju zbog točaka za interpolaciju, njihovog položaja i izbora modela interpolacije, zajednički se nazivaju

tri elementa izrade izohipsa pogreške zbog primijenjene metode

. – broja

Kvaliteta podataka

koji se koriste pri interpolaciji izohipsa direktno utječe na točnost položaja izohipsa. Točke pomoću kojih se interpoliraju izohipse mogu imati kako položajnu, tako i visinsku pogrešku.

Izbor ekvidistancije izohipsa

ovisi o razvedenosti terena, svrsi budućeg topografskog plana i mjerilu plana.

Točnost visina očitanih s plana

• Što se tiče točnosti visina očitanih s plana, može se odvojeno razmatrati točnost pojedinih točaka detalja na planu i onih točaka čije su visine određene interpolacijom iz izohipsa. •

Pogreške visina pojedinih točaka očitanih s plana mogu se odrediti njihovom usporedbom s visinama istih točaka određenih neovisnim postupcima mjerenja

.

• U postupak analize treba uzeti samo one točke koje su dobro definirane i na planu i na terenu. Ako je visina točke prikazane na planu H', a neovisna provjera daje visinu H, odstupanje u visini je:

δH = H' – H

• Postoji odnos između

visinske točnosti i položajne točnosti

. Neslaganje može proizaći zbog položajne pogreške

δA

ili visinske pogreške

δH.

Odnos između pravilno i nepravilno smještene izohipse

Položajna i visinska pogreška ovisne su o nagibu terena :

tg α = δH / δA.

Slijedi da je δH = δA, ako je α = 45º. Obično je δH ‹ δA. Odnos između srednjeg kvadratnog odstupanja visine, položajnog odstupanja i nagiba terena može se izraziti pomoću jednadžbe koju preporučuje Koppe: S S H A = ± (a + b tgα ), = ± (b + a ctgα ).

Za mjerilo 1 : 1000 slijedi: S H = ± (0.1 + 0.3 tgα ), S A = ± (0.1 ctgα + 0.3).

Prikazivanje reljefa točkama određene visine

Reljef se može prikazati na planu i nadmorskim visinama određenih točaka, a to su najčešće točke dobivene direktnim mjerenjem.

Visine točaka mogu se dobiti i

interpolacijom između izohipsa

. Da bi se to moglo učiniti treba znati mjerilo plana i ekvidistanciju izohipsa. Zatim treba izmjeriti udaljenost između točke čiju visinu treba odrediti i susjednih izohipsa i to okomito na smjer linije izohipsa. Na taj način će se odrediti proporcionalan odnos između tih dviju udaljenosti a isti odnos imat će i visinske razlike između te točke i susjednih izohipsa.

Primjer

: Ako se točka nalazi 16 mm od izohipse s visinom 120m i 4mm od izohipse s visinom 121m, omjer tih duljina je 16:4 odnosno 8:2, pa će visina te točke biti 120.8m.

Prikaz reljefa različitim tonovima boja

Različiti tonovi boja (sive) ili različite boje mogu se koristiti za prikaz zemljišnih oblika.

Određivanje nagiba terena

•

Nagib terena

je važna informacija koja je potrebna u projektiranju i planiranju različitim stručnim i znanstvenim djelatnicima, a može se odrediti iz topografskih planova za određene profile.

• Iz podataka o nadmorskim visinama krajnjih točaka razmatranog profila terena H 1 i H 2 , i njihove međusobne udaljenosti D, računa se nagib tog profila.

• Nagib terena se najčešće izražava u postocima (%) i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena.

Računanje nagiba terena izraženog u %

tg α = ΔH / D = i % / 100

, iz kojeg slijedi:

i % = ΔH / D ×100.

• • • • •

Karakteristike terena s obzirom na nagib

Nagib terena se najčešće izražava u postocima (%)

i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena. Tako se smatra da je teren nagiba:

0 – 1 % 1 – 5 %

previše ravan te je potrebna odvodnja, - idealnih topografskih uvjeta,

5 – 10 %

-

10 – 15 %

dobrih građevinskih uvjeta, težih građevinskih uvjeta te je moguća

15 % i više

potreba izgradnje potpornih zidova, - vrlo strm te su potrebni specijalni zahvati pri izgradnji koja je teška i skupa.

Nagib terena se može izraziti i omjerom horizontalne duljine i visinske razlike

krajnjih točaka terena ( npr. 4:1, 2:1 i sl. ). Takvo izražavanje nagiba terena najčešće je kod projektiranja građevinskih objekata (cesta, kanala i sl. ).

Topografsko – katastarski planovi

• • Podaci o topografiji terena nekog područja te o vlasničkim odnosima nad nekretninama koje se na njemu nalaze, osnovni su parametri od kojih se kreće kod prostornog planiranja, projektiranja i izgradnje različitih građevinskih objekata. Prikaz i jednog i drugog sadržaja, tj. potpune informacije o nekom prostoru omogućuju

topografsko-katastarski planovi.

• Takovi geodetski planovi su potrebni prije svega za rješavanje zadataka

prostornog uređenja

. Prostornim uređenjem osiguravaju se uvjeti za gospodarenje, zaštitu i upravljanje prostorom države. Ovisno o području koje pojedini prostorni planovi prikazuju, podloge za njihovu izradu su karte i planovi krupnijeg ili sitnijeg mjerila.

Detaljnim planom uređenja

utvrđuje se detaljna namjena površina, način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom. Za projektiranja infrastrukture treba znati položaj šahtova, stupova i sličnih objekata, a to znači da ih treba pri izmjeri snimiti. Isto tako je neophodno poznavanje visinskih elemenata razmatranog prostora, da bi projektiranje i u visinskom smislu bilo ispravno. Iz navedenog slijedi da bi za te potrebe najprikladniji bili topografsko katastarski planovi različitih mjerila.

Isječak topografsko-katastarskog plana

Inženjerski planovi

•

Inženjerskim planovima

nazivamo vrlo detaljne geodetske planove u vrlo krupnom mjerilu. Oni se koriste za projektiranje, prijenos projekta na teren i izvođenje većih građevinskih objekata.

• Ovakvi planovi su potrebni i za

katastar podzemnih vodova

. Katastarski plan podzemnih vodova mora sadržavati sve vodove pod zemljom i na otvorenom. Linije vodova se na planovima prikazuju određenom bojom i tipom linije. Format može biti postojećih planova, ili mogu biti orijentirani prema ulicama. U gradovima s gustom izgrađenošću i s mnogobrojnim podzemnim vodovima preporučuju se mjerila 1:200 ili 1:250. Samo za sporedne ulice mogu biti planovi mjerila 1:500.

• Planovi u mjerilu 1:200 i 1:100 upotrebljavaju se kod

gradnje podzemnih instalacija

inženjerskih objekata. , kod sastavljanja projekta križanja ulica sa podzemnim gradnjama i kod važnijih projekata

Inženjerski plan raskrižja

Inženjerski plan prometnice

Izvedbeni plan planiranja terena

Na

izvedbenom planu planiranja terena

(promjena nagiba terena gradilišta) prikazuje se planirano i postojeće stanje, tj. sve zgrade, zidovi, nogostupi, stepenice, ulice, sva infrastruktura nadzemna i podzemna te postojeće i projektirane izohipse. Za visinski prikaz terena se osim izohipsa koriste i visine pojedinačnih točaka da bi se prikazale: • neke promjene nagiba terena između izohipsa, • visine nekih karakterističnih točaka (uglovi zgrada, terasa, nogostupa i sl. ) • najviše i najniže točke vertikalnih elemenata kao što su zidovi, stepenice, rubovi pločnika i sl. ) • visine podova i ulaza, • visine najviše i najniže točke terena.

Tematski planovi

• Iako su se u prošlosti rijetko izrađivali

tematski planovi

budućnosti je vrlo realna. Nova tehnologija računalne izrade planova s mogućnošću razvrstavanja različitog sadržaja (tema) u različite slojeve, izradu tematskih planova čini vrlo jednostavnom. Ali da bi se to moglo i ostvariti, neophodno je da se pri detaljnoj izmjeri terena prikupi što više različitih prostornih podataka, da bi se različiti tematski planovi mogli na temelju njih izraditi.

Takav način istovremenog prikupljanja svih relevantnih prostornih podataka omogućio bi njihovu homogenost te bi njihovo međusobno kombiniranje bilo vrlo jednostavno.

• Tako se danas osim klasičnih planova, traže i planovi podzemnih instalacija, saobraćajnica, zgrada, zatim hidrološki, pedološki, bonitetni, geomehanički i mnogi drugi tematski planovi.

, već su to uglavnom bile tematske karte, njihova izrada u

Geodetski planovi kao podloga za prostorno planiranje

•

Geodetske podloge

mogu se definirati kao propisima određeni geodetski planovi i karte koji se koriste kao prostorna osnova u procesu planiranja.

• Prvi geodetski planovi za teritorij naše države izrađivali su se grafičkom izmjerom za fiskalne potrebe te su to bili katastarski planovi koji su prikazivali samo katastarske čestice te objekte i poljoprivredne kulture koje su na njima. Takovi planovi su još uvijek u upotrebi u našoj zemlji, jer za većinu teritorija i nema drugih. Njihova primjena kao podloga za prostorno planiranje nije dostatna i zato prostorni planeri imaju velikih problema pri realizaciji prostornih planova.

Prostorni planovi

• Za izradu

prostornih planova i uređenje prostora

su potpune i pouzdane geodetske podloge. Za urbanističke planove uređenja i detaljne planove našoj državi, to se za te potrebe koriste uglavnom katastarski planovi.

, odnosno za bilo koje urbanističko rješenje, neophodne uređenja to bi trebali biti topografsko-katastarski planovi. Kako takovih planova ima za veoma malo područja u •

Prostorno planiranje je djelatnost koja se bavi proučavanjem, planiranjem i uređenjem prostora koje nastanjuje ljudsko društvo

. Za izradu prostornih planova potreban je što širi raspon podataka o zemljištu i nekretninama, u što ulaze podaci o pravnim odnosima na zemljištu. Za sada su katastarski planovi jedini koji pružaju te informacije. Međutim, takovi planovi nisu sadržajno onakvi kakve bi trebali imati prostorni planeri.

Detaljni plan uređenja

• • •

Detaljni plan uređenja

utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora, način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od važnosti za područje za koje se plan donosi. Obveza izrade, postupak i način donošenja detaljnog plana uređenja utvrđuje se prostornim planom šireg područja, drugim dokumentima prostornog uređenja, odnosno programom mjera za unapređenje stanja u prostoru.

Detaljni plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće, odnosno gradska skupština na čijem području se nalazi naselje za koje se izrađuje plan.

Svaki detaljni prostorni plan iskazuje svoju specifičnost, koja se očituje kroz pravno-tehnički pristup prilikom njegove realizacije. To znači da za pojedine režime urbanističkog uređenja građevinskog zemljišta treba osigurati zakonsku regulativu i instrumente za njihovu realizaciju.

DETALJNI PLAN UREĐENJA

MJERILO PODLOGE 1:1 000/1:500 VRSTA PODLOGE Topografsko-katastarski ili katastarski plan Isječak iz digitalnog plana 1:1 000

Primjena topografskih planova

• • Isključivo topografski planovi se ne rade u našoj praksi.

• Nekada su se izrađivali topografsko-katastarski planovi, a danas ne.

Visinski prikaz terena, a i razni drugi topografski sadržaji su potrebni prostornim planerima i projektantima većih ili manjih građevinskih objekata (cesta, kanala, mostova, vijadukata, tunela i dr.).

• Topografsko-katastarski planovi su potrebni i pri komasaciji zemljišta.