Voda - ekološko šumarski centar sylva

Download Report

Transcript Voda - ekološko šumarski centar sylva

Voda •

Ekolo ško šumarski centar SYLVA Novi Pazar

www.sylva.rs

Voda

Hemijska formula vode je H2O. Voda je supstanca bez mirisa, ukusa i boje. Temperatura mržnjenja vode je 0 je hemijsko jedinjenje kiseonika i vodonika. °C, a temperatura ključanja je 100°C. Čvrsto agregatno stanje se zove led a gasovito para.Osnovna fizička svojstva vode su: – Boja,mutnoća(izgled),miris,ukus itemperatura.

– Čista voda je bezbojna. Može imati i neke nijanse (zelenkastoplavu), (zelenkastu), što je posledica rastvorenih organskih i neorganskih materija u njoj.

– Mutnoća vode opisuje se sledećim ocenama: bistra, slaboopalescirajuća, opalescirajuća, malo mutna, mutna, vrlo mutna. Vode u potocima i rekama mogu biti mutnije u periodu kiša i topljenja snega. Mutna voda se ne sme koristiti za piće. Takvu vodu treba pre upotrebe izbistriti, a potom dezinfikovati. Po pravilu čista voda je bistra.

Voda je tečnost bez mirisa i ukusa koja je prisutna skoro svuda: u okeanima, morima, rekama, jezerima, gasovita u oblacima, zamrznuta u

glečerima

ili u velikim podzemnim bazenima ispod krečnjačkih stena. Ovu vodu neprestano koristi živi svet koji bez nje ne može da živi. Ljudsko telo čini 72 odsto vode, pri čemu ono stalno unosi i izbacuje nove količine. Voda je presudna za Metabolizam u organizmu, pošto omogućuje varenje i kasnije rastvaranje hrane u ćelijama, ali i čišćenje ćelija od otpada. Smatra se da bi svakog dana u telo trebalo uneti oko osam čaša vode, ali to nije naučno potkrepljeno pošto mnogi ljudi piju znatno manje vode. Kako bi zadovoljila svoje ogromne potrebe za vodom, ljudska civilizacija vodu crpe ispod zemlje, iz reka, ili iz mora, a potom je vodovodima dovodi u gradove, do stanova i česmi. Sva voda, hemijski posmatrana sačinjena je od istog molekula H2O. Ovo nam govori da je voda sastavljena od dva atoma vodonika (Н) i jednog atoma kiseonika (O). Električne karakteristike i prostorni izgled ovog molekula su zaista specifične, pa određuju mnoge od dobro poznatih svojstava vode

Anomalija vode je veoma važna za život svih vodenih stvorenja. To je u stvari svojstvo da hladnija voda uvijek bude na površini. Led ima manju gustinu od vode u tečnom stanju pa zato pliva po površini. Voda je najgušća na temperaturi od 4 °S, tako da će se u zamrznutim rekama sva voda hladnija od 4 °S popeti ka površini. Anomalija vode omogućava da se rijeke i jezera nikad ne zamrzavaju do dna, tako da živa bića u rekama prezimljavaju u toploj vodi. Zbog geometrije svog molekula, voda ima niz specifičnih

svojstava

, kao što je površinski napon-karakteristika da na svojoj površini voda formira

opnu

, što omogućuje da se voda uvek drži na okupu i između ostalog, postepeno formira vodene kapi. Voda je vrlo retko čista, bez dodataka i primesa. Voda u kojoj ima samo H2O molekula, naziva se destilovana i dobija se samo u industrijama i laboratorijama, procesim hemijske destilacije

Voda se smatra dobrim

provodnikom

električne struje. To i nije sasvim tačno, pošto čista voda, H2О, obično ne provodi struju.

Struja

kroz vodu protiče zahvaljujući rastvorenim

mineralima

. Voda koja sadrži izuzetno veliki udeo minerala, naziva se mineralna voda. U njoj se nalaze pojedina jedinjenja koja su korisna za organizam. Mehurići koji se nalaze u flaširanim vodama su najčešće industrijski dodatak dodat radi dužeg trajanja i boljeg ukusa (

dodat je gas ugljen-dioksid CO2 koji se dodaje u sva gazirana pića

). Za razliku od slatkih, u morskoj vodi je rastvoreno mnogo minerala natrijum-hlorida NaCl (kuhinjska so). Voda je takođe i odličan rastvarač i to joj omogućava višestruku upotrebu. Kada je voda toplija rastvaranje je brže.

Voda može biti tvrda i meka. To je zato što se u svakoj vodi nalazi rastvoreno na stotine minerala i drugih jedinjenja. Količine ovih jedinjenja su znatno male, ali su veoma značajne za živi

svet.

Kada je u vodi sadržaj minerala i jedinjenja visok, za vodu se kaže da je tvrda, a kada je

sadržaj

nizak za vodu se kaže da je meka.

• Zbog značaja za opstanak

ljudi

, voda ima i značajno mjesto u kulturi. Većina svetskih religija vodi pridaje simbolični značaj sredstava za pročišćenje kako od materjalnih, tako i od duhovnih prljavština. U Bibliji se voda spominje 442 puta. U politeističkim religijama, kod starih Grka i Rimljana, svaki

izvor

vode je imao svoga boga zaštitnika. Grčki filozof Empedokle je vodu smatrao za jedan od četiri elementa, uz vazduh, vatru i zemlju, verujući da je čitev svet sačinjen od njih. Voda obično simbolizuje ravnodušnost. Nepravilna eksploatacija i zagađivanje, ugrozilo je svetske zalihe vode. Prema podacima UNESCO-a, u narednih 20 godina rezerve pijaće vode će se smanjiti za 30 odsto. Smatra se da čak 40 odsto svetske populacije već sada nema dovoljno vode za svoje dnevne potrebe. Prema podacima organizacije

WaterAid

svakih 15 sekundi jedno dete umre od oboljenja izazvanog manjkom vode.

• • • • • Voda se u prirodi ne pojavljuje u hemijski čistom obliku, jer na svom putu dolazi u dodir, rastvara i prima različite materije. Od količine i vrste ovih sastojaka zavise karakteristike vode. Prema svojoj prirodi, voda se deli na atmosfersku, površinsku i podzemnu.

Atmosferska voda Ona sadrži rastvorene gasove sa kojima dolazi u dodir, poput kiseonika i ugljen nastaje od padavina kao što su kiša, sneg i led. dioksida. Od čvrstih materija sadrži nešto prašine i čađi, a u blizini mora i nešto soli.

Površinska voda

je ona koja ili leži na površini tla. Ova voda nastaje od atmosferske vode, koja direktno pada na Zemljinu površinu ili one koja se sliva u nju sa površine tla.

Podzemna voda

se nalazi ispod površinske zemlje. Nastaje prodiranjem padavina od površinskih vodenih tokova ka tzv. vodonepropusnim slojevima (unutar Zemljine površine) koji se sastoje od stena sa malom efektivnom poroznošću. Ova voda spada u red čistijih, pa se zbog takvih odlika veoma često koristi za piće.

Izvor je vodno telo nastalo kada strana brda, dno doline ili drugo geografsko mesto seče tok vodnog tela podzemnih voda na ili ispod nivoa podzemnih voda, gde je podpovršinski materijal zasićen vodom. Izvor je rezultat popunjavanja akvifera do tačke kada voda ističe na površinu terena. Mnogi termalni izvori se javljaju u oblastima recentne vulkanske aktivnosti, kada se voda zagreva na kontaktu sa vrelim stenama na velikoj dubini. Vreli izvori mogu nastati kada voda duboko u unutrašnjosti Zemlje nadje putanju ka površini.

Potok

je kraći vodotok, čije korito tokom godine obiluje manjom ili većom količinom vode u zavisnosti od padavinaa. Za razliku od rečicee i rekee, potok nema izvor. Voda se sakuplja sa obližnjih brda i sliva u zaravan, gde se nalazi potok, sa jasno izraženim koritom.

Vodopad

je prirodna pojava koja se javlja na rekama, a označava mesto slobodnog pada vode u rečnom toku na onim mestima gde se javlja iznenadna promena u elevaciji reljefa. To je mesto na uzdužnom rečnom profilu gde rečna voda pada vertikalno preko strmog odseka koji pregrađuje tok. Vodopadi su najčešće velika turistička atrakcija i zanimljivost.

Reka je veliki prirodni vodotok i sačinjavaju je usečeni žlijeb — korito i vodena masa koja se u njemu kreće. Od izvora do ušća u drugu reku, jezero ili more, reke primaju vodu od pritoka i podzemnih tokova i tako se hrane. Proučavanjem reka i rečnih tokova bavi se zasebna nauka — potamologija

• • Mesto odakle počinje vodotok naziva se izvor ili glava reke. Izvor može biti vrelo, jezero, močvara ili lednik. Ako reka nastaje od dva vodotoka (sastavnice) onda se mesto njihovog sastajanja naziva sutok, koji se smatra za početak tog toka. U potamologiji se u ovakvom slučaju za izvor uzima glava duže sastavnice (npr. za Drinu to je Tara, jer je duža od Pive).Mesto gde se reka uliva u neku drugu reku, jezero, more ili okean naziva se ušće. Sutok je naziv za mesto spajanja dve veće reke, dok se u slučaju dva veća potoka ono naziva stava. Posebni oblici ušća su delte koje nastaju taloženjem rečnog nanosa i stvaranjem više rukavaca, a mogu se podeliti na:

isturene

(Nil, Dunav),

prstaste

(Misisipi),

kljunaste

(Tibar),

udvojene složene

(Gang i Bramaputra). Poseban tip ušća su i estuari, koji nastaju na mestima gde su velike razlike između plime i oseke.Rastojanje između izvora i ušća naziva se

razvitka rečnog toka dužina vodotoka Najmanja moguća dužina

(K).

(L) i izražava se u kilometrima. (Lmin) reke je prava linija koja spaja njen početak i kraj. Poređenjem, tj. deljenjem ova dva podatka dobija se

koeficijent Ukupan pad

(h) reke predstavlja visinavisinsku razliku između kote izvora i kote ušća i izražava se u metrima. Prosečna pad (Ј) je odnos između ukupnog pada i dužine vodotoka i izražava se u m/km, tj. u promilima. Zbir svih padova na reci naziva se

uzdužni rečni profil'

. Na još nerazvijenim vodotocima gde su padovi neusaglašeni javljaju se brzaci, slapovi vodopadi

• jezero je prirodno udubljenje, depresija, na kopnu ispunjeno vodom, koje nije direktno povezano sa svetskim morem a koje je relativno velikih dimenzija. Zvanično u klasifikaciji se ne primenjuje minimalna površina koju treba da zahvata jezero, ali se često pominje da jezero ne bi trebalo da ima površinu ispod 1 hektara

• • • • Jezera mogu imati pritoke , otoke , a jezero koje ima i pritoku i otoku zove se protočno jezero. Najveća i najdublja jezera su tektonskog porekla. U njima se nalazi preko 95% ukupne količine jezerske vode. Ova jezera ispunjavaju udubljenja nastala tektonskim pokretima, odnosno tektonskim poremećajima Zemljine površine. Najveće jezero (po površini i količini vode) je Kaspijsko jezero . Najniže jezero je Mrtvo more mora), najdublje Bajkalsko jezero (oko 400 m ispod nivoa (1.620 m). Najbrojnija su lednička jezera .

Termin jezero takođe se koristi za opisivanje prirodnih obeležja poput jezera Ejr koje je većinu vremena suvo ali se napuni tokom sezonskih obilnih kiša . Mnoga jezera su veštačka pa se stvaraju za hidroelektričnu (pretvaranje hidro u električnu energiju struju ), rekreaciju proizvodnju ( plivanje ...), snadbevanje vodom, itd.

Finska je poznata kao država hiljadu jezera, a Minesota kao zemlja deset hiljada jezera. Velika jezera Severne Amerike Preko 60% svetskih jezera nalazi se u Kanadi poreklom su iz ledenog doba . pretežno zato jer ovom zemljom dominira neulančani sistem oticanja .

Jezera su važna za privredu i saobraćaj (Jezera u Severnoj Americi, Kaspijsko jezero ); dobijaju se soli ( Mrtvo more ); neka su bogata ribom, služe za snadbevanje vodom i regulisanje vodostaja na rekama.

• • • • •

More

čine vodene mase na površini Zemlje fizikalnih i hemijskih mora pripadaju jednom od četiri okeana : prosečno jednakih svojstava, koje su u međusobnoj vezi. Sva Tihog , Atlantskog , Indijskog i Severnog Ledenog . Mora se mogu podeliti prema stepenu izolovanosti na:

unutrašnja (sredozemna, između kontinenata ) ivična

(uz rubove kontinenata) i

međuostrvska

(između arhipelaga).

Najveći deo mora čine ivična mora smeštena uz kontin

Okean

(Okeanos, grčki bog mora;

ωκεανός

) pokriva skoro tri četvrtine (71%) površine Zemlje. Svetski okean je podeljen kontinentima na Atlantski okean Indijski okean Tihi okean Severni ledeni okean Južni okean Evropu — u nekim regionima i kulturama, uključujući kontinentalnu i Severnu Ameriku , se smatra da ne postoji poseban Južni okean, i da je svetski okean podeljen na Atlantski, Tihi i Indijski okean.

Površina svetskog okeana je 361 milion kvadratnih kilometara, a njegova zapremina 1370 miliona kubnih kilometara , sa prosečnom dubinom od 3790 metara . Ovde nisu uključena mora koja nisu povezana sa okeanom, kao što je Kaspijsko more

• • • • • • • • • • • • • Evropska povelja o vodi Bez vode nema života. Ona je dragocjeno dobro, prijeko potrebno u svakoj ljudskoj djelatnosti. Slatkovodni resursi vode nisu neiscrpni. Mijenjati kvalitet vode znači ugrožavati život čovjeka i ostalih živih bića koja od vode zavise. Kvalitet vode mora se čuvati do nivoa prilagođenog njenom korištenju koji predviđa i zadovoljava posebne zahtjeve zdravlja stanovništva. Ako se voda poslije upotrebe vraća u prirodnu sredinu, to ne smije biti na štetu drugih korisnika, javnih ili individualnih. Održavanje odgovarajućeg biljnog pokrivača, prvenstveno šumskog, od velike je važnosti za očuvanje vodenih resursa. Vodeni resursi se moraju stalno inventarisati. Dobro upravljanje vodama mora se planirati i registrirati zakonom preko nadležnih institucija. Zaštita voda traži značajan napor u znanstvenom istraživanju i u stvaranju specijalista za javno informiranje Voda je zajedničko nasljedstvo i njenu vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakoga da vodom ekonomiše i da je racionalno koristi. Upravljanje vodenim resursima mora se prije svega vršiti u sklopu sliva, a ne unutar upravnih i političkih granica. Voda ne zna granice. To je jedan, zajednički izvor, koji traži međunarodnu saradnju

• • • • • • • • Povezanost šuma i vode Šume nisu samo zeleni ukras jednog grada ili područja, ili sirovina za drvnu industriju, nego isto tako vrlo važan regulator klime i prvenstveno nenadoknadiv regulator režima voda, čime se obezbjeđuje voda za vodosnabdijevanje, hidroakumulacije, vodni saobraćaj, hidromelioracije za poljoprivrednu proizvodnju i drugo.

S druge strane potrebe stanovništva za vodom svakim danom su sve veće, te se predviđa da će one u budućnosti rasti po stopi od 3% godišnje. Pošto je poznato da je količina postojeće vode na zemlji nepromjenjiva, potrebno je primjeniti svo znanje, umijeće i posebne mjere i zadovoljiti sve te potrebe za vodom. U okviru tih mjera šume mogu dati poseban doprinos i odigrati važnu ulogu u budućnosti.

Nažalost, od 1950. godine do danas, nestalo je oko polovina cjelokupnog šumskog bogatstva svijeta, dok sadašnji gubici dostižu čak 18 miliona hektara posječenih šuma godišnje.

Takav odnos savremenog čovjeke prema šumi dovodi do ogoljavanja ogromnih površina zemljišta i prijeti opasnost širenja pustinje, čije nadiranje sve manje zaustavljaju šume koje nestaju. Nije teško predvidjeti kakve sve posljedice ovo može da ima za budućnost čovjeka i život na planeti. Naše grijehe će snositi generacije iza nas. Čovjek i šume su u stalnoj interakciji, pa što god zadesi šumu zadesit će i čovjeka.

• • • • • • • • • • • • • • • • Ostale funkcije šuma Pet do dvanaest je za naše šume Svjetski fond šuma godišnje atmosferi daje 86 milijardi tona O2 a apsorbuje čak 119 milijardi tona CO2, Za proizvodnju jedne tone organske biomase kod četinarske vrste drveća, u procesu fotosinteze, koristi se iz atmosfere 1820 kg CO2, a oslobađa 1393 kg O2, Samo 4 bukova stabla kroz starost od 100 godina obezbjeđuju kiseonik jednom čovjeku za 80 godina života, Čovjek može da živi bez hrane oko 5 sedmica, bez vode 5 dana, a bez zraka svega 5 minuta, Visoke šume u procesu fotosinteze po 1 ha površine oslobađaju oko 3000 kg kiseonika, a potroše oko 4000 kg CO2, Utvrđeno je da je uloga šuma u prečišćavanju zagađene atmosfere važnija od njene funkcije u proizvodnji kiseonika, Procijenjeno je da odrasle bukove šume mogu po 1 ha površine primiti čak 68 tona čađi i prašine, Retenciona sposobnost tla pod šumom mjeri se količinom od 800-2500 m3 vode po 1 ha površine, Jedno stablo divljeg kestena staro oko 30 godina može zadržati 120 kg prašine i 80 kg aerosola godišnje, 1m3 zraka u šumi može da ima 500-2000 čestica prašine, dok na istu zapreminu u gradovima može da sadrži i do 500000 čestica, Šume imaju i baktericidno svojstvo. 1 ha kleka godišnje emitira u atmosferu oko 30 kg materija sa baktericidnim dejstvom, što je dovoljno za dezinficiranje omanjeg grada, Sto metara od izvora, šuma smanji buku za oko 30 decibela, što zavisi od tipa šume, gustine, visine grmlja, njegove olistalosti i godišnjeg doba.

HVALA NA PA ŽNJI

• • •

EKOLOŠKO ŠUMARSKI CENTAR SYLVA WWW.SYLVA.RS

36300 Novi Pazar ulica Rajka Ackovića broj 101 PIB 107032885 Matični broj 28042361