Transcript Suvremeni čovjek pred pitanjem Boga

SUVREMENI ČOVJEK PRED
PITANJEM BOGA
1. Izazov nevjere
Ispovijest vjere Hrvata katolika
Čvrsto vjerujem
u Boga Oca
i Sina
i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi
svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti
sveti pradjedovski zavjet
vjere u Isusa Krista
i vjernosti Katoličkoj crkvi.
Svoju odluku polažem
u Bezgrješno Srce
Presvete Bogorodice Marije.
Amen.
“Zašto me siliš, Gospodine,
da idem kroz pustinju?
Mučim se u trnju.
Treba mi samo jedan znak
od tebe, da se pustinja
promijeni, da suhi pijesak,
da horizont, da veliki, tihi
vjetar ne bude više ništa
strano ni slučajno, nego
široko carstvo kroz koje
spoznajem tebe.”
A. de St. Exupery
POLAZIŠTE
Kod današnjih ljudi primjećuju se
teškoće u odnosu na iskustvo i
spoznaju Boga. Pokazuju se na
različite načine: u praktičnom ateizmu,
religioznoj ravnodušnosti, u
funkcionalnoj religioznosti koja kreira
religiju po vlastitoj mjeri te u novoj
religioznosti.
Sekularizacija
- proces odvajanja
religije i društva , Crkve
i države
- religija se oblikuje po
vlastitom izboru
- sveto se povlači u
privatnost
- religija gubi društvenu
važnost
Sekularizam
- zatvaranje društva za
religiju, odbacivanje i
negiranje Boga
- posljedica
sekularizacije
- čovjek sebe stavlja
na mjesto Boga,
mjerilo je svega
- religijske vrijednosti
su besmislene
- oblici: potrošačka
civilizacija,
hedonizam, težnja za
moći i vladanjem,
diskriminacija,....
Koje oblike ateističkog
sekularizma
prepoznaješ na
slikama?
Odsutnost svake nade u bolju
budućnost. Ljudski život je praznina.
UZROCI
RELIGIOZNE
RAVNODUŠNOSTI
Krajnji nedostatak
vjere u smislenost
života, koji se
završava u drogi,
alkoholu i ostalim
oblicima uživanja...=
HEDONIZAM
Slika Boga koji “zadovoljava
“Imati” je vrijednije
ljudske potrebe” i koji je
nego “biti”. =
“nadomjestak ljudske nemoći”
KONZUMERIZAM/
– korisnost Boga.
Sve je relativno: ne
UTILITARIZAM = korisno je
ono što donosi ugodu, a isključuje postoje načela koja
neugodu, jer je ugoda bitni
su apsolutna. =
simptom čovjekove sreće.
RELATIVIZAM
PITANJA:
Koje je
značenje Boga
u životima
ljudi iz tvog
okruženja?
Što misliš o
relativizmu?
(apsolutna sloboda
bez odgovornosti): ne
postoje apsolutna
načela: dobro, istina,
vrednota i sl.
Koje su najčešće
poteškoće s vjerom u
Boga kod suvremenog
čovjeka?
Koji su najčešći
uzroci
religioznog
indiferentizma/
ravnodušnosti?
Ruski književnik Ljermontov je kroz portretiranje Pečorina
portretirao sudbinu odrastanja mladog naraštaja.
Pečorin je bio neobičan i nadaren čovjek koji je zbog teških
društvenih okolnosti ostao odbačen od društva. Bio je
neshvaćen čovjek koji je propao upravo zato što ga je mučio
dvostruki moral u svijetu. 'Svi su na mom licu vidjeli znake ružnih
osobina, kojih nije bilo u mene, ali su pretpostavljali da ih imam, pa
su se pojavile. Bio sam skroman – potvorili su me da sam lukav, pa
sam se povukao u sebe. Snažno sam osjećao dobro i zlo; nitko me
nije mazio, svi su me vrijeđali, pa sam postao zlopamtilo... Bio sam
spreman zavoljeti cijeli svijet, ali me nitko nije shvatio, pa sam
naučio mrziti. Moja siva mladost protekla je u borbi sa samim sobom
i sa svijetom; plašeći se podsmjeha, sakrivao sam svoje najljepše
osjećaje na dnu srca - i ondje su i umrli. Govorio sam istinu - nisu mi
vjerovali pa sam ih počeo varati... Postao sam moralni bogalj!'.
(Ljermontov Mihail Jurjević u romanu Junak našeg doba)
SRŽ NEVJERE
“Nevjera (...)ona je u biti praznina. Ne vjerovati znači ne povjeravati se, ne
ulaziti u svijet objavljen i darovan, u vijest predanu i otkrivenu. Nevjera ništa
ne govori o punini i izričaju duše, o punini srca, o susretu, o povjerenju i
predanju. U nevjeri duša ostaje bezglasna, bez odjeka, bez novog svijeta.
Ništa se ne čuje, ni poziv, ni odaziv, ni razgovor, ni dogovor. U nevjeri je
srušena čovjekova iskonska želja da (...) bude s Nekim većim od sebe.”
(M. Škvorc, Vjera i nevjera)
NAJČEŠĆI MOTIVI NEVJERE (M. ŠKVORC):
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
strah pred Uzvišenim i Svetim (Sveto je nešto izvanredno, strašno i privlačno u
isti mah). Pred Svetim čovjeka obuzimaju i strah i radost. Danas je od tog straha
naglašenije uvjerenje da je Bog prijetnja čovjekovoj veličini i slobodi.
neki Sveto i vjeru smatraju magijom, a na taj način vjera predstavlja suprotnost
znanosti, misterij se opire umu. A sklad između tog dvoje treba znati objasniti.
ateizmu pogoduje i desakralizacija svijeta i života: napredak znanosti i tehnike;
osobna pitanja (Ako mi Bog ne dolazi u život, ako se ne zanima za moje probleme,
što će mi). Čovjek želi autonomno motriti svemir i život i sudbinu.
nedostatak religioznog iskustva – zaboravlja se da je vjera prije svega razumno
prijanjanje uz osobnog Boga.
neprihvaćanje tri stvarnosti svake prave vjere: misterije, apsolutne istine i
dogme – čovjek pred misterijem, kad-tad, osjeća sveti strah.
radost – radost kao da se protivi Bogu ili se Bog protivi njima. (nauk o grijehu i
odgovornosti,...)
problem Zla i Providnosti – Bog je nemilosrdan, nije dobar; kušnje života.
čovjekova želja za apsolutnom slobodom – kritika ideje i stvarnosti Boga Oca
koji je zakon, strogi sudac, biće koje ne daje dovoljno slobode. Uklanja se molitva,
poslušnost, gase se žrtve i poniznost.
SUVREMENI OBLICI ATEIZMA
1) Znanstveni ateizam
Označen je bezgraničnim povjerenjem u napredak znanosti, filozofske refleksije,
znanosti o čovjeku posebno sociologije i tehnologije. Ukratko, znanstveni ateizam pun
je neslomljivog povjerenja u Razum. Odatle proizlazi isto tako neslomljiva vjera u
efikasnost, pa i svemoć, odgoja koji će u budućnosti oblikovati neki tip potpuno
izgrađenog čovjeka na znanosti i koji živi od te znanosti. Moderna znanost ostavlja
Boga, jer ga nije moguće empirijski analizirati i utvrditi.
2)
2) Humanistički ateizam
Sastoji se u dosljednoj i radikalnoj primjeni aksioma: Homo homini Deus. Budući da
Bog nije ništa drugo nego projekcija čovjekovih snova i sposobnosti (Feuerbach),
došlo je vrijeme da taj Bog opet integrira svoj «locus naturalis», a to je ljudsko srce.
Odatle proizlazi osjećaj slobode i ponosa koji vrlo brzo dovodi do ludosti akcije
(aktivizam), do nadimanja onoga JA, do osjećaja grozničave hiperodgovornosti (čovjek
je sposoban, dakle i odgovoran za sve). Sve to može dovesti samo do nekoga
«egzistencijalnog umora» kojemu je uzrok Sizifov posao da mora izgraditi svijet
svojim vlastitim mukama i potpuno sam. Jasno je da za taj humanizam Božja smrt
ne predstavlja nikakav problem: Bog je jednostavno suvišan.
3) Ateizam reakcije
On je proizvod neke vrste kolektivnog sjećanja koje je zapamtilo lom između
crkve i moderne civilizacije posebno tijekom 19. i 20. stoljeća. Taj se
ateizam pothranjuje povijesnim sjećanjima, a tiču se Crkve kao
institucije. To je antiklerikalizam naroda koji uvijek traje, naroda koji pati
od uspomene na prastare nepravde i bijedu. Najvažniji razlog toga
ateizma reakcije možda se nalazi u egzistencijalnoj zapuštenosti i osami u
kojoj je Crkva ostavila proleterske mase 19. stoljeća.
4) Praktični ateizam
Postoji u svako vrijeme, iako je u nekim epohama bio ublažen pa i
ograničen društvenim pritiscima. Uvijek je bilo i uskrsnuća poganstva. To je
praktični ateizam potrošačkog društva. On se nalazi pred užitkom
«panem et circenses» (“Kruha i igara”) pa kako da se brine za nauk i moral
koji upozorava na opasnosti tako divnog svijeta? To je kult svega, ali
odmah, i neposredni zaborav kad je potrebno proći kroz neku patnju.
Najopasniji i najneiskorijenjiviji ateizam jest baš ovaj praktični, ona
«duhovna tupost» koja postoji u sva vremena i koju je i sam Isus
napadao: «Teško vama, bogataši», i jao onima koji guše poziv i poruku
«zbog briga života». On naprotiv dolazi iz «duhovne praznine», koja sve
više u naše vrijeme postaje jedina alternativa vjeri.
ATEISTIČKA INTERPRETACIJA RELIGIJE – KRŠĆANSKA OBJAVA
-
-
klasici kritike religije: L. Fuerbach, K. Marx, F. Nietsche, S. Freud
traže: oslobođenje čovjeka od religije, od vjere u Boga, i tako omogućiti
da čovjek postane Bog
religija je proizvod čovjekovih potreba i želja
“Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, ...ona je
opijum za narod...” (K. Marx)
“Religija je tada bila opsesivna neuroza čovječanstva...” (S. Freud)
Koja je bitna razlika između poimanja Boga u ateizmu i u kršćanskoj
objavi?
MISLI O BOGU I ČOVJEKU
“Ako nema Boga, sve je dopušteno.” (Dostojevski)
“Ako nema Boga, nema niti čovjeka.” (N. Berdjajev)
“Tko poriče Boga, sličan je onomu koji poriče sunce; nema smisla, ono i dalje sja.” (J.
Langbehn)
PONAVLJANJE
Nadopuni rečenice:
Sekularizacija
Proces _______________religije od
društva.
Posljedica procesa sekularizacije
s _ _ _ _ _ _ _ _ _ _.
Nauk ili ponašanje koje n _ _ _ _ _
o p _ _ _ _ _ _ _ _ Boga ili božanstva.
ateizam
Odbacivanje Boga u ime razuma i znanosti
z _ _ _ _ _ _ _ _ _ a _ _ _ _ _ _.
Bog je porizvod ljudskih želja i potreba.
h _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ateizam.
Način življenja kao da ________________.
praktični ateizam
Relativizam
U ime slobode čovjeka, odbacuje se
postojanje Boga, te a_ _ _ _ _ _ _ _ _
ljudskih i moralnih načela.
Najpoznatiji kritičari religije
_________________, ______________
Religiozni i _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
religiozna ravnodušnost
Filozofsko učenje koje govori da se Boga
ne može spoznati.
agn_________