Transcript METODE PODU*AVANJA BOLESNIKA
PREDAVANJE, GRUPNA RASPRAVA, RADIONICA, DEMONSTRACIJA, PRAKTIČNA IZVEDBA
Razmislite…
U kojim situacijama su prikladni slijedeći načini podučavanja: Predavanja radionice praktična izvedba/vježba individualni razgovor/savjetovanje Što vi najčešće primjenjujete u svom radu i u kojim situacijama?
IZRAVNO POUČAVANJE
Izravno izlaganje u kojem se “učenicima” prenose strukturirane informacije ili u kojoj se demonstriraju koraci koje učenici trebaju slijediti u svrhu stjecanja vještina GLAVNA OBILJEŽJA Središnju ulogu ima edukator/nastavnik Visoka strukturiranost informacija
PREDNOSTI Vremenska ekonomičnost Sustavnost u izlaganju gradiva/materije Povezivanje novog gradiva s predznanjima i upotreba primjera koji ilustriraju apstraktne pojmove i njihove međuodnose NEDOSTACI Smatra se da čini učenike pasivnima tj. ona otežava aktivno učenje Pogrešna pretpostavka da su svim učenicima potrebne istovrsne informacije Predavanja obično preduga i nadilaze slušačeve mogućnosti održavanja pažnje Prenošenje informacija koje se djelotvornije mogu prikupiti na druge načine
IZRAVNO POUČAVANJE JE NEPRIKLADNO
Kada se želi postići primjena znanja ili uvježbavanje vještina Kada su lako dostupni drugi izvori informacija Kada su učenici heterogeni s obzirom na predznanje Kada je gradivo apstraktno, složeno i puno pojedinosti koje treba zapamtiti Kada je za postizanje željenih ishoda učenja potrebno aktivno sudjelovanje učenika
IZRAVNO POUČAVANJE JE POGODNO
Kada je glavna svrha iznošenje činjenica i podataka Kada je gradivo teško dostupno u drugom obliku Kada je potrebno pobuditi zanimanje za određeno gradivo Kada je potrebno uputiti slušače u novo gradivo Kada je potrebno sažeti i sintetizirati građu iz više izvora
KORACI U PROCESU UČENJA
1. Očekivanje, kognitivna udešenost 2. Pažnja, selektivna percepcija 3. Kodiranje informacija 4. Obrada informacija u radnom pamćenju 5. Pohranjivanje u dugoročno pamćenje 6. Prijenosi u druga područja/probleme 7. Dozivanje iz dugoročnog pamćenja 8. Praćenje i regulacija učenja
KORACI U PROCESU POUČAVANJA
1. Informiranje o ciljevima, motiviranje 2. Pobuđivanje i usmjeravanje pažnje 3. Izlaganje informacija 4. Poticanje upotrebe strategija pohrane 5. Utvrđivanje gradiva 6. Poticanje generalizacije 7. ispitivanje, provjera zapamćenog 8. Davanje povratnih informacija
Vježba 1.
Planiranje ciljeva SMART
CILJ
Planiranje ciljeva i postupaka
Dobro određen cilj poštuje slušačeve razvojne mogućnosti i predznanja te jasno određuje očekivane ishode
Zadatak 1… OSMISLITE TEMU RADIONICE ILI PREDAVANJA
Polazna pitanja za planiranje poučavanja
1.
2.
3.
4.
5.
Kakav treba biti ishod učenja na kognitivnoj, motivacijsko-emocionalnoj, vrijednosnoj razini i razini ponašanja?
Što polaznici moraju znati i što će moći raditi nakon radionice?
Kakve im spoznaje, aktivnosti i iskustva treba predočiti kako bi stekli željena znanja i vještine?
Koliko je potrebno vremena za ostvarenje željenog cilja?
Kako povezati novo gradivo sa starim, kako provjeriti predznanje slušača?
Polazna pitanja za planiranje poučavanja
6.
7.
8.
9.
10.
Jesu li raspoloživi priručnici, udžbenici i tekstovi dovoljno stručni?
Kakve metode i tehnike poučavanja koristiti (izlaganje, čitanje, igranje uloga, rješavanje zadataka)?
Kojim se izvorima znanja i nastavnim pomagalima služiti?
U kojoj će mjeri polaznici aktivno sudjelovati u provedbi radionice (rad u parovima, male grupe, suradničko učenje, samostalan rad)?
Kako će pratiti i procjenjivati individualni i grupni napredak u stjecanju novih znanja i vještina?
Etape izravnog poučavanja
ETAPE POUČAVANJA
Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje Obrada nove cjeline i/ili pokazivanje vještina Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe Provjera razumijevanja Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera
PONAŠANJE EDUKATORA
Edukator objašnjava ciljeve radionice, priprema “učenika” za učenje Edukator sustavno izlaže informacije ili modelira aktivnost Edukator zadaje zadatke prikladne za uvježbavanje Edukator provjerava izvedbu zadataka i daje dodatna objašnjenja Edukator proširuje primjenu znanja i vještina na različite i složenije primjere
1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje
Stvaranje pozitivnog stava prema novoj materiji i spremnost za učenje Kako pobuditi zanimanje slušača?
Pristupanje poučavanju s jasno pokazanim entuzijazmom Stvaranje ugodne atmosfere – pričanje anegdote ili šale povezane s novom materijom, postavljanjem uvodnog izazovnog pitanja ili navođenjem na raspravu oko neke naizgled proturječne tvrdnje Povezivanje gradiva s prethodnim znanjima ( s poznatim informacijama ili osobnim iskustvom)
2. Iznošenje spoznaja i pokazivanje postupaka
Predavanje Strukturirano iznošenje spoznaja u određenom području Modeliranje Usvajanje određenih postupaka
Tehnika predavanja
Verbalno izlaganje gradiva od 5 do 30 minuta Izravno predavanje u kojem se iznose činjenice, opisi ili objašnjenja koje polaznici slušaju ili prema potrebi i bilježe Duže predavanje = veća smislena cjelina Postavljanje pitanja publici u svrhu održavanja pažnje i zanimanja za sadržaj te provjera razumijevanja
STRUKTURA PREDAVANJA 1.
Početak predavanja – dio u kojem se određuje cilj i širi kontekst izlaganja tj. kaže se ono što će se reći 2.
3.
Središnji dio predavanja – dio u kojem se izlažu ključni pojmovi i njihov međuodnos te se daju konkretni primjeri i dodatna objašnjenja tj, kaže se ono što se željelo reći Završetak predavanja – dio u kojem se iznose glavni zaključci i ponavljaju najvažniji dijelovi tj. kaže se ono što ste rekli
Tehnika pokazivanja i modeliranja
Edukator pokazuje određena ponašanja i modelira ih Promatranje nastavnika i ostalih sudionika, uočavanje koraka u izvedbi vještine te uočavanje veza između postupaka i ishoda ponašanja
3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe
Vođena i nadzirana vježba Davanje povratne informacije Pokazati povezanost određenog postupka s ciljem izvedbe rečenicom tipa ako…onda Objasniti mu prirodu pogreške i razloge za promjenu ponašanja Općenito treba koristiti ohrabrujuće izričaje kojima se iskazuje povjerenje u učenikove mogućnosti Aktivacija samog edukatora/nastavnika
4. Provjera razumijevanja 5. Dodatno uvježbavanje i osiguranje transfera
1.
2.
3.
4.
5.
Poučavanje vođenim otkrivanjem i razgovorom
Rad u parovima Rad u malim grupama Sažimanje prethodnog izlaganja Brze kružne izjave ili neverbalni znakovi Vremenski žetoni
RAD S POJEDINCEM: INTERVJU
Izbjeći “razumijevanje na prvu loptu” Ne odmah na problem, bez lažnih obećanja!
FAZE
komunikacijske vještine
POČETNA p. dovesti do otvorenosti i iskrenosti smiriti tjeskobu i napetost ili ljutnju SREDIŠNJA dobiti i prenijeti relevantne informacije utjecati na motiviranost za promjenu potaknuti promjenu ZAVRŠNA postići percepciju p.
da je sam došao do rješenja donio odluku da mu nije nametnuta
PODUČAVANJE BOLESNIKA
Procjena sposobnosti i spremnosti na učenje Planiranje ciljeva (SMART) Provedba: učenje i prihvaćanje informacija, samokontrola, samozbrinjavanje...
Praćenje i evaluacija: ljestvice procjene, dnevnici, fiziološke mjere, povijest bolesti...
Različiti sustavi pomoći
Uloga pomagača pružanje potrebne pomoći (edukacijska, savjetodavna) pružanje podrške osiguranje adekvatne okoline
Samozbrinjavanje
traženje pomoći adekvatni postupci u vezi sa stanjem pridržavanje uputa promjena načina života očuvanje samopoštovanja i samopouzdanja
Važno!!!
dati mogućnost korisniku da govori, kako bi mu dali mogućnost da iznese vlastito viđenje problema razgovarati o očekivanjima bolesnika (klijenta) u vezi s vlastitom aktivnošću (angažmanom) u rješavanju problema (liječenju bolesti) razgovor o rezultatima koji se žele postići stupanj odgovornosti klijenta za rješavanje problema
Upute, upute, upute…
IDEALNO Određeni postupci se rade na propisani način, na mjestu i u vrijeme koje je za to određeno Slijeđenje upute u odsustvu osobe koje je uputu zadala
Što kažu istraživanja?
pacijenti se ne mogu sjetiti velikog broja informacija koje im liječnik ili medicinska sestra usmeno priopće anksioznost i dosjećanje uputa su u zakrivljenom odnosu nisko anksiozne osobe nisu jako zabrinute za svoje zdravlje visoka anksioznost nepovoljno djeluje na pamćenje
Što kažu istraživanja?
visoka povezanost količine zapamćenog i važnosti koja je pridana tim informacijama (samo ponavljanje informacije nije dovoljno) povećanjem medicinskih informacija pada postotak zapamćenog konkretne informacije bolje se pamte od apstraktnih smetnje epizodičkog pamćenje – ne bez upotrebe vanjskih pomagala i suradnje obitelji
Ono što nije stvar pamćenja je:
pomanjkanje znanja i vještina neuklapanje uputa u sustav vrijednosti bolesnika neuklapanje u dnevni red ili navike korisnika, odnosno ometanje ukućana
Kako povećati vjerojatnost pridržavanja uputa?
upute trebaju biti jasne i konkretne, treba izbjegavati opće upute provođenje složenih vježbi - prve vježbe pod nadzorom upute trebaju biti specifične, po mogućnosti date i u pismenom obliku upotreba različitih pomagala za dosjećanje poticati i ohrabrivati kognitivni medijatori (vođenje dnevnika – prijedlozi i primjedbe)
Informacije i sadržaj koje treba prenijeti VAŽNE informacije NEVAŽNE informacije SUVIŠNE informacije ZANIMLJIVE informacije Razlikovati TREBA ZNATI od LIJEPO JE ZNATI