Transcript IP601
P9-P10 0ntogeneza spavanja
Psihologija spavanja i budnosti
2013./14.
Biserka Radošević-Vidaček
Ontogeneza spavanja
Spavanje od rođenja do adolescencije
Spavanje u starijoj dobi
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja na osnovu promatranja
djeteta i porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
Osnovni principi spavanja kod
djece bez poremećaja
Spavanje djece treba promatrati s
biopsihosocijalnog stanovišta:
biološki procesi koji određuju strukturu i
organizaciju spavanja i reguliraju spavanje
kulturalne norme
društveni sistem
vjerovanja roditelja
Velika interindividualna i međukulturalna
varijabilnost bihevioralnih aspekata
spavanja
Rutina odlaska na spavanje, mjesto
i organizacija spavanja
Rutina odlaska na spavanje uključuje
kulturalno specifični niz aktivnosti
oblačenje u noćnu odjeću, pričanje priča,
pjevanje uspavanki
Mjesto i organizacija spavanja ovise o
kulturi
Klimi
veličini porodice
veličini prostora za stanovanje
vjerovanjima roditelja
Razvoj spavanja - novorođenče i
dojenče
Novorođenčad
spavanje raspoređeno približno
podjednako tijekom dana i noći
Dojenčad nakon nekoliko tjedana
stječe sposobnost da zadrži dulje epizode
spavanja i budnosti
spavanje se vezuje uz noćno razdoblje
trajanje spavanja tijekom noći raste a
tijekom dana opada
Razvoj ritma
budnosti i spavanja
26 tjedana (< 6
mjeseci) nakon
rođenja
24 02 04 06 0 10 12 14 16 18 20 22 24
N. Kleitman. Sleep and Wakefulness, 2nd ed. Chicago: University of Chicago Press, 1963.
Konačno spavaju kroz noć –
neprekidno barem 8 sati bez
signaliziranja budnosti (plač) - tipično
u dobi od 6 do 9 mjeseci
Tijekom prve godine života trajanje
spavanja relativno konstantno – u
prosjeku 14 sati dnevno
Ritam budnosti i spavanja tijekom prvih 460 dana (lijevo, djevojčica) i 425 dana (desno dječak)
nakon rođenja kod dvoje dojenčadi čije je aktivnost praćena pomoću dnevnika spavanja. Crna i bijela
polja predstavljaju budnost, odnosno spavanje. Crvene točke predstavljaju vrijeme hranjenja. (Jenni
GO, Carskadon MA. Life Cycles: Infants to Adolescents. SRS Basic Sleep Guide 2009, 33-41)
6 mj
13,3 sati
6 mj
11,7 sati
1 G 2 MJ
1 G 3 MJ
Individualne razlike
velike u prvoj godini
jedno dijete s 6 mjeseci može spavati samo 10,5
sati a drugo 18 sati
interindividualni varijabilitet trajanja spavanja
u prvoj godini života SD = 1,9 sati
u dobi 1-10 godina SD = 0,8 sati
razlike u varijabilitetu odražavaju razlike u
tempu sazrijevanja rane organizacije
spavanja i budnosti
Razvoj spavanja - rano djetinjstvo
Opadanje trajanja spavanja u ranom
djetinjstvu rezultat je smanjivanja
dnevnog spavanja
Većina djece prestane dodatno
spavati tijekom dana u dobi od 3 do 5
godina
velike kulturalne razlike
Centili trajanja ukupnog i samo noćnog spavanja (vrijeme u krevetu) tijekom 24 sata kod 493
zdrave djece koja su praćena longitudinalno počevši od 1 mjeseca starosti do 16 godina (Zurich
Longitudinal Studies). Iglowstein et al. 2003
Ivo Iglowstein, Oskar G. Jenni, Luciano Molinari and Remo H. Largo. Sleep Duration From Infancy to Adolescence:
Reference Values and Generational Trends. Pediatrics 2003;111;302-307
Noćna buđenja
česta
20% budi se barem jednom svake noći
50% barem jedne noći u tjednu
smatra se da su ona posljedica
ultradijurnog ritma ciklusa spavanja koji
traje 50-90 minuta
problem ako dijete ne može samo
ponovo zaspati bez roditeljske
intervencije
Razvoj spavanja – predškolska
dob 1
1. Veća nezavisnost u kretanju djeteta
može rezultirati u zajedničkom
spavanju kad se dijete probudi
tijekom noći
2. Kognitivni razvoj može rezultirati
pojavom strahova vezanih uz noć ili
potrebom za posebnim
predmetima koji pomažu djetetu da
zaspi – lutka, prekrivač ili sl.
Razvoj spavanja – predškolska
dob 2
3. vezanost uz roditelje može se
očitovati u anksioznosti zbog
razdvajanja radi spavanja i dovesti
do čestih noćnih buđenja i
zajedničkog spavanja u krevetu
4. djetetova želja za autonomijom može
dovesti do otpora prema odlasku
na spavanje
Ova ponašanja mogu biti problem
Ovisi velikim dijelom o percepciji roditelja i
njihovim očekivanjima
Razvoj spavanja - rana školska dob
Interindividualna stabilnost trajanja spavanja
u prvom desetljeću života
kratki ili dugi spavači od ranog djetinjstva do
adolescencije → nema optimalnog trajanja
spavanja za cijelu populaciju
Procjena individualne potrebe za spavanjem u
tjednu kad je raspored spavanja slobodno
izabran od strane djeteta – bez nametnutog
raspreda dnevnih aktivnosti
Postoje preferencije cirkadijurne faze
spavanja (jutarnjost-večernjost)
Nema optimalnog vremena odlaska na
spavanje za populaciju određene dobi – treba
uskladiti potrebe djeteta, porodice i zahtjeve
društva.
Razvoj spavanja - adolescencija
Trajanje spavanja opada tijekom
prvih 10 godina života
Potreba za spavanjem ne opada u
adolescenciji – procjenjuje se da ona
iznosi 9,25 sati (Carskadon i sur.
1980).
Kašnjenja faze spavanja i fiksni
školski raspored – jutarnji početak
nastave:
nedovoljno spavanje tijekom školskog
tjedna
nadoknada spavanja vikendom
Razlozi pomaka faze:
1. promijenjeni psihosocijalni milje:
potreba za autonomijom i nezavisnošću
ponašanje roditelja – smanjena kontrola
ponašanje vršnjaka – veća potreba za socijalnim
kontaktima
stimulirajuće aktivnosti/uređaji prisutni uvečer, u
spavaćoj sobi/krevetu
opseg školskih obaveza
veća mogućnost honorarnog posla
2. maturacijske promjene bioloških procesa
regulacije spavanja
Kraj adolescencije?
Promjene u bihevioralnom markeru faze (kronotipu) u funkciji dobi kod
25000 Europljana . Roenneberg et al. 2004.
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i
porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
Bihevioralna stanja
Stabilne i predvidljivi oblici ponašanja
koji se razlikuju kod dojenčeta
Spavanje: mirno i aktivno
Budnost: mirna i aktivna
Vokalizacija (plakanje)
Polisomnografska stanja
Na temelju EEG, EOG i EMG
REM spavanje
Ne-REM spavanje
Tijekom prvih 6 mjeseci
REM spavanja = aktivno spavanje
Ne-REM spavanje = mirno spavanje
EEG snimka (derivacija C3/A2, 20 s epohe) mirnog spavanja/neREM spavanja za novorođenče (tracé alternant) (na vrhu) te stadij
2 i sporovalno spavanje kod djeteta od 6 mjeseci, 12 godina i 15
godina.
Stanja spavanja
Kod novorođenčadi često mirno i aktivno
spavanje nije organizirano – tzv. prijelazno
ili među spavanje
Ne-REM
mala frekvencija, visoka amplituda, sniženi
mišićni tonus i odsutnost pokreta očiju
respiracija i srčani ritam pravilni
prisutnost “trace alternant” – aktivnost
visoke amplitude izmjenjuje se sa skoro
EEG tišinom
Ne-REM
Nakon 6 mjeseci moguća podjela u 3
stadija
Stadij 1 - prijelaz iz budnosti u spavanje
Stadij 2 - vretena spavanja (prvi put nakon 4
mjeseca) i K-kompleksi (privi puta nakon 6
mjeseci)
Stadij SWS barem 20% aktivnosti visoke
amplitude frekvencije < 2 Hz
Promjene u amplitudi
tijekom prve godine porast amplitude EEG
valova
9-16 godina smanjivanje amplitude EEG
valova
REM
REM = aktivno spavanje kod mlađe djece
zbog toga jer je praćeno trzajima mišića ili
tijela koji probijaju barijeru inhibicije
mišićne aktivnosti u REM-u
u prvim mjesecima života omjer REM i NeREM spavanja 50:50, polako opada do
adolescencije na 20-25%
u prva tri mjeseca života prva epizoda
spavanja tipično REM
SWS sleep (Ne-REM 3) najviše
zastupljen u ranom djetinjstvu, naglo
opada u pubertetu (50-postotni pad
između 12 i 14 godine
Stadiji spavanja (sivi položeni stupići) i vremenski raspored SWS
aktivnosti (0,6 – 4,6 Hz) tijekom 10-satne epizode spavanja
Ciklus izmjene Ne-REM-a i REM-a
Kod dojenčadi 50 minutni
Na početku školske dobi 90-110 min
U prvom dijelu noći u ciklusu
dominira SWS, a u drugom dijelu noći
proporcija REM-a je povećana
Ontogeneza stadija spavanja
SATI
REM SPAVANJE
BUDNOST
UKUPNO
* Postotak
ukupnog
spavanja
DNEVNO
SPAVANJE
(sati)
UKUPNO
DNEVNO
NREM SPAVANJE
SPAVANJE
(sati)
DOB
d
mj
mj
g
g
g
g
g
g
g
g
g
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i
porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
Rani razvoj cirkadijurnog
vremenskog sustava
Razvoj cirkadijurnih ritmova rezultat:
maturacije mozga
interakcije s
oznakama vremena u okolišu (svjetlo-tama)
socijalnim oznakama vremena (kontakti s majkom)
Nakon 6 mjeseci: cirkadijurni sustava
dostiže zrelost i stabilnost
Razvoj cirkadijurnog vremenskog
sustava u pubertetu
Intrinzični pomak cirkadijurne faze prema
naprijed – kašnjenje
pubertalno zrelija djeca imaju kasniji početak i
završetak izlučivanja melatonina
Hipoteze (nisu nedvosmisleno potvrđene)
produljivanja intrinzičnog perioda cirkadijurnog sata
povećane osjetljivosti na izlaganje večernjem svjetlu i
smanjene osjetljivost na izlaganje jutarnjem svjetlu
Svjetlo kao “zeitgeber”
Izloženost svjetlu utječe na fazu cirkadijurnih
ritmova
Večernje svjetlo pomiče fazu prema kasnijim vremenima
Jutarnje svjetlo pomiče fazu prema ranijim vremenima
Bihevioralne promjene u vremenu izlaganja svjetlu (npr.
kasno večernje gledanje TV-a) može utjecati na
mehanizam resetiranja faze u cirkadijurnom
vremenskom sistemu
Actigraphy double plot of the sleep-wake pattern of the 14-year old male adolescent
with DSPD. Black vertical lines represent activity counts for 1 minute periods. Activity
is primarily observed during the evening hours and at night, while rest periods
consolidate into the morning and early afternoon.
Razvoj homeostatske regulacije
spavanja
Kratke epizode deprivacije spavanja kod dojenčadi
rezultirale su kompenzatornim porastom trajanja
spavanja
Tolerancija na prestanak spavanja mala kod
novorođenčadi – ne mogu izdržati produljena
razdoblja budnosti
Postoji brža akumulacija homeostatskog pritiska za
spavanjem i njegovo smanjivanje tijekom spavanja je
brže.
Kod odraslih je pokazatelj pritiska za spavanjem SWA,
kod dojenčadi theta (4,5-7 Hz)
Razvoj homeostatske regulacije
spavanja
Kod adolescenta (starijih u odnosu na
mlađe i djecu prije puberteta) sporiji porast
pritiska za spavanje
To je još jedan faktor zbog kojeg se
adolescentima lakše oduprijeti spavanju.
Smanjivanje homeostatskog pritiska za
spavanjem tijekom noći jednako brzo kod
adolescenata kao i kod mlađe djece. U
skladu s nepromijenjenom potrebom za
spavanjem u toj dobi.
Sklonost spavanju
Sporija akumulacija homeostatskog
pritiska spavanja u razdoblju budnosti
Doba dana
Dvoprocesni model regulacija spavanja. Cirkadijurna i homeostatska regulacija pritiska za spavanjem
tijekom dana i noći. S, spavanje; W, budnost. Achermann i Borbely 2003.
Sklonost spavanju – latencija uspavljivanja
u različitim fazama pubertalnog razvoja
Trajanje budnosti (sati)
Test latencije uspavljivanja (min)
14.5 16.5 18.5
* *
Doba dana (h)
Taylor et al., J. Sleep Res., 2005
Razvoj spavanja od rođenja
do adolescencije
Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i
porodice
Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija
spavanja od rođenja do adolescencije
Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima
Spavanje hrvatskih adolescenata
Karakteristike spavanja
adolescenata u različitim zemljama
U usporedbi s mlađom školskom djecom
Tendencija kasnijeg odlaska na spavanje i
kasnijeg buđenja
Kraće spavanje u školske dane
Jednaka potreba za spavanjem
Veća razlika u spavanju između školskog
tjedna i vikenda
Strauch, Dubral i Strucholz 1973; Webb i Agnew 1973, 1975; Zepelin Hamilton i Wanzie 1977; Anders i
sur. 1978; Price i sur. 1978; Carskadon 1979; White, Hahn i Mitler 1980; Klackenberg 1982; Petta,
Carskadon i Dement 1984; Bearpark i Michie 1987; Billiard i sur. 1987; Henschel i Lack 1987; Strauch i
Meier 1988; Carskadon 1990a, b; Andrade, Benedito-Silva i Menna-Barreto 1992; Dahl i Carskadon
1995; Gau i Song 1995; Saarenpaaheikkila i sur. 1995, Wolfson i Carskadon 1998
Zašto je skraćeno spavanje
problem?
Prekomjerna dnevna pospanost
(Carskadon et al. 1981a, b; 1998; Fallone et al. 2000, 2001; Randazzo
et al. 1998a, b; Andrade et al. 1995)
Rizik ozljeda i nesreća
(Roehrs i sur. 1994, Wolfson
i Carskadon 1998, Acebo i Carskadon 2002)
Lošiji uspjeh u školi
(Wolfson i Carskadon 1998,
Acebo i Carskadon 2002, Fallone i sur. 2005)
Negativna raspoloženja
(Dahl 1999, Wolfson i sur.
1995)
Uporaba stimulatora: kofeina,
nikotina, alkohola i drugih (Carskadon 1990)
Bihevioralni/okolinski čimbenici
Vrijeme početka nastave
(Gianotti i Cortesi, 2002; Owens i sur., 1999; Takeuchi i sur, 2001; Radošević-Vidaček i Košćec, 2004; Van Den Bulck,
2003; 2004; Wolfson i Carskadon, 1998)
Organizacije nastave u Hrvatskoj
Specifičnost: dvosmjenski sustav
nastave s tjednom izmjenom smjena
Jutarnja smjena 8 (7) – 13 (14)
Poslijepodnevne smjena 14 (13) – 19
(20)
Slobodan vikend
Istraživanja bihevioralnih i psihofizioloških
aspekata problema pospanosti kod
adolescenata u Hrvatskoj 2001-2013
Biserka Radošević-Vidaček
Adrijana Košćec
Marija Bakotić
Mogućnost ostvarivanja zdravog
spavanja u dvosmjenskom sustavu?
Dovoljno dugo spavanje?
Regularnost rasporeda i trajanja spavanja?
Preporuke za zdravo spavanje adolescenata
Trajanje spavanja 8:30 – 9:15 sati
Regularnost spavanja tijekom školskog
tjedna, vikenda i praznika
Izbjegavati promjene rasporeda 2 ili više noći za
redom
Izbjegavati pomak vremena odlaska na
spavanje i vremena buđenja veći od 1-2 sata
Izbjegavati produljivanje spavanja za više od 2
sata
Carskadon i sur. 1980, Dahl i Carskadon 1995, Wolfson i Carskadon
1998, National Sleep Foundation 2000, Acebo i Carskadon 2002
Sudionici
Učenici 12 osnovnih (n=1239) i 12 srednjih
škola (n=1124) u Zagrebu
Mjere karakteristika spavanja
Školski upitnik o spavanju - School
Sleep Habits Survey (Wolfson i
Carskadon 1998)
Vrijeme odlaska na spavanje
Doba dana (sati)
3
2:42
2
Vikend
Poslijepodnevna
smjena
1
24 23:18
22:42
23
24:06
23:30
22
21:56
21
11 12 13 14 15 16 17 18
Dominantna dob (godine)
Jutarnja smjena
Značajni efekti
Situacija
Dob
Situacija x dob
Vrijeme buđenja
12
Doba dana (sati)
11:06
11
10
Vikend
Poslijepodnevna
smjena
9:36
Jutarnja smjena
9
8
7
Značajni efekti
6:54
6:24
6
11 12 13 14 15 16 17 18
Dominantna dob (godine)
Situacija
Dob
Situacija X dob
Trajanje spavanja
11
10:18
Vikend
Trajanje (sati)
10
10:00
9
8 9:00
8:42
8:24
6:54
11 12 13 14 15 16 17
Dominantna dob (godine)
Jutarnja smjena
Značajni efekti
Situacija
Dob
Situacija X dob
7
6
Poslijepodnevna
smjena
18
Ostvarivanje potrebnog trajanja
spavanja
U odnosu na preporuku
u jutarnjoj smjeni
samo najmlađe dobne skupine adolescenata
ostvaruju minimalno preporučenih 8,5 sati
spavanja
u dane kad je nastava poslijepodne i
vikendom
adolescenti ostvaruju preporučeno trajanje
spavanja
Regularnost spavanja
veća neregularnost vremena buđenja nego
odlaska na spavanje
razlika u vremenu buđenja između jutarnje
smjene i vikenda veća je od 2 sata u svim
dobnim skupinama adolescenata
spavanje u poslijepodnevnoj smjeni ne
produljuje se u odnosu na jutarnju smjenu više
od 2 sata ni u jednoj skupni
spavanje vikendom ne produljuje se u odnosu
na jutarnju smjenu više od 2 sata u u većini
dobnih skupina
Trajanje spavanja adolescenata u
SAD i Hrvatskoj
Jutarnji raspored
SAD
Poslijepodnevni raspored
Hrvatska
Vikend
Hrvatska
SAD
Croatia
11
Sati
10
9
8
7
6
5
6
7
8
6
Razred Hrvatska
7
8
9
10
Razred SAD
SAD (NSF 2006)
n=1602
1
2
3
4
11
12
5
6
6
7
8
1
2
Razred Hrvatska
7
8
9
10
Razred SAD
3
4
11
12
Hrvatska (Radosevic-Vidacek, Koscec 2003)
n=2140
Dvosmjenski sustav nastave
omogućuje zadovoljavanje
preporučenog trajanja spavanja u
većem dijelu dvotjednog ciklusa uz
izraženiju neregularnost vremena
buđenja
Relativna važnost trajanja spavanja i
neregularnosti rasporeda spavanja u
dvosmjenskom sustavu nastave za
predikciju pokazatelja dnevnog
funkcioniranja adolescenata?
Rezultati multiple regresijske analize
(beta koeficijenti)
Pospanost
Depresivna
raspoloženja
Ozljede
Ocjene
Dob
.25
.27
Spol
.07
.21
-.08
-.21
-.30
-.32
-.16
-.12
.07
.06
-.16
-.16
-.17
.10
.08
.08
Kontrolne varijable
.30
Preferirano spavanje
Jutarnjost-večernjost
Potrebno spavanje
.10(s)
Ostvareno spavanje
Trajanje u jutarnjoj smjeni
Pomak odlaska na spavanje vikendom
.08
Pomak odlaska na spavanje u
poslijepodnevnoj smjeni
Pomak buđenja vikendom
Pomak buđenja u poslijepodnevnoj smjeni
-.14(s)
Kvaliteta spavanja
Problemi s uspavljivanjem
Noćna buđenja
.15
.08
Loši snovi i more
Prerano jutarnje buđenje
.12
.08
.08
.11
.09
.20
.07
Upućuju li intraindividualne razlike u
rasporedu i trajanju spavanja
adolescenta u danima nastave i
vikenda tijekom dvotjednog ciklusa
na skraćeno spavanje i nadoknadu
duga na spavanju?
Dvotjedno praćenje karakteristika spavanja
i dnevnog funkcioniranja adolescenata
Sudionici (n=97)
učenici drugih razreda zagrebačkih srednjih škola
dominantna dob 16 godina
Instrumenti
Dnevnik spavanja i budnosti (adaptirano prema Manber i
sur. 1996)
Trajanje spavanja adolescenata u
dvosmjenskom sustavu nastave
Jutarnja nastava
Vikend
Poslijepodnevna nastava
Sati 10
Sati 10
9
9
8
8
7
7
6
6
5
5
Ne-po Po-ut
Ut-sr
Sr-če Če-pe Pe-su Su-ne
Ne-po Po-ut
Značajni efekti
Dani u tjednu
Smjena
Dani x smjena
p<0,001
p<0,001
p<0,001
Ut-sr
Vikend
Sr-Če Če-pe Pe-su Su-ne
Ontogeneza spavanja
Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije
Spavanje u starijoj dobi
Normalno spavanje i normalno
starenje: manje SWS spavanja
Ohayon MM; Carskadon MA; Guilleminault C; Vitiello MV. Meta-analysis of quantitative sleep parameters from childhood to old age
in healthy individuals: developing normative sleep values across the human lifespan. SLEEP 2004;27(7):1255-73.
S porastom dobi teže ostvariti
kontinuirano i konsolidirano spavanje
Ohayon MM; Carskadon MA; Guilleminault C; Vitiello MV. Meta-analysis of quantitative sleep parameters from childhood to old age
in healthy individuals: developing normative sleep values across the human lifespan. SLEEP 2004;27(7):1255-73.
Problemi/poremećaji spavanja u
starijoj dobi
SIMPTOMI PROBLEMA SA SPAVANJEM U STARIJOJ DOBI
Simptomi: nekoliko ili više noći tjedno
55-64
Insomnija
49%
Hrkanje
41%
Apnea
9%
Sindrom nemirnih nogu (RLS) 15%
65-74
46%
28%
6%
17%
75-84
50%
22%
7%
21%
Fiziološke promjene u starijoj dobi
povezane s problemima spavanja
Menopauza
Učestalo mokrenje (nocturia, nocturnal
polyuria
Medicinski problemi i bolesti u
porastu s dobi
Hipertenzija i srčane bolesti
Zatajivanje srca
Moždani udar
Tumori
Gastrointestinalni poremećaji
Alzheimer, Parkinson i kognitivni
problemi
Depresija
Artritis
Drugi čimbenici
Lijekovi
Kofein, alkohol, nikotin
Cirkadijurne promjene u funkciji dobi 1
Smanjivanje amplitude ritmova
(budnosti, temperature, melatonina)
Smanjivanje noćne razine melatonina
Povećana razina kortizola u vrijeme
njegovog cirkadijrunog minimuma
Smanjeno izlučivanje hormona rasta
vezano uz spavanje
Cirkadijurne promjene u funkciji dobi 2
Pomak faze cirkadijurnog ritma
prema natrag
ranije vrijeme odlaska na spavanje i
buđenje
ranija akrofaza temperaturnog ritma
Smanjena retinalna osjetljivost na
svjetlo
Manja izloženost svjetlu i manja
razina fizičke aktivnosti
Promjene spavanja s
porastom dobi
Manje dubokih stadija spavanja a više plitkih
Teže održati kontinuitet spavanja zbog buđenja
Spavanje manje efikasno i fragmentiranije
Biološki sat pokazuje pomak prema ranijem
vremenu odlaska na spavanje i ranijem buđenju
Starije osobe imaju više različitih bolesti i
uzimaju više lijekova koji dovode do
fragmentiranosti i problema/poremećaja sa
spavanjem
Veća prevalencija poremećaja spavanja
Posljedice promijenjenog
spavanja
Tendencija da se dulje ostane u krevetu da bi
se ostvarilo dovoljno spavanja - može
pogoršati spavanje
Tendencija dodatnog spavanja da bi se
ostvarilo dovoljno spavanja - može pogoršati
noćno spavanje
Nedovoljno ili loše spavanje - dovodi do
povećane dnevne pospanosti i umora
Lošije dnevno funkcioniranje i raspoloženje,
opća kvaliteta života je smanjena
Glavne bihevioralne preporuke kod
problema sa spavanjem
Ograničiti vrijeme provedeno u
krevetu
Ograničiti dnevno spavanje
Dodatna literatura
Jenni GO, Carskadon MA. Life Cycles:
Infants to Adolescents. SRS Basic
Sleep Guide 2009, 33-41.
Ayalon l, Ancoli-Israel S. Normal
sleep in ageing. In: Lee-Chiong T
(Ed). Sleep: A Comprehensive
handbook. John Wiley & Sons 2006,
599-603.