Transcript Doc. Karlović - VLASNIŠTVO [1,47 MiB]

Katedra za rimsko pravo
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Doc.dr.sc. Tomislav Karlović
Akad. godina 2015./2016.
Predmeti prava vlasništva
 Zakonik XII ploča
 Ulpijan 11,14: Uti legassit super pecunia tutelave suae rei, ita ius esto.
(V,3) Si intestato moritur, cui suus heres nec escit, adgnatus proximus
familiam habeto. (V,4) Si adgnatus nec escit, gentiles familiam
habento. (V,5)
 Gaius, 2,224: idque lex XII tabularum permittere uidebatur, qua
cauetur, ut quod quisque de re sua testatus esset, id ratum haberetur,
his uerbis: "VTI LEGASSIT SVAE REI, ITA IVS ESTO".
 Cicero, De inv. 2, 50, 148: ...pater familias uti super familia pecuniaque
sua legassit, ita ius esto...
 Mommsen v. Ihering i Bonfante
Familia=robovi
pecunia=stoka
Familia=res
mancipi;
Pecunia=res
nec mancipi
Familia=obiteljsko
vlasništvo;
pecunia=osobno vl.
Pojam prava vlasništva
 ex iure Quiritium meum esse aio– mancipatio i rei vindicatio
 Tab. III, 7: Adversus hostem aeterna auctoritas. (Cic., Topica 4,23)
 Tab. VI,3: Usus auctoritas fundi biennium est, - ceterarum rerum





omnium – annuus est usus. (Cic., De off. 1,12) (Horvat)
mancipium – Plautus, Cicero, Seneca (De Vissher)
manus
potestas
pred kraj republike – dominium (Caton, Varron, Ciceron) – gospodar,
robovlasnik, zakupodavac – prvi koriste Alfenus Varus ili Labeo (Kaser)
početak principata – proprietas (Laudatio Murdiae: ...proprietati meae
restituerentur) (CIL 5,6101: proprietatem monumenti testamento
legavit)
Vlasništvo
 potpuna i isključiva pravna vlast na stvari
 uti, frui, abuti
 Paulus D.7.1.4: Usus fructus in multis casibus pars dominii est,...
 čl. 30 ZV: (1) Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje
ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je
volja te da svakoga drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim
pravima ni zakonskim ograničenjima. (2) U granicama iz stavka 1.
ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe,
korištenja i raspolaganja svojom stvari)
 čl. 903 BGB: (1) Der Eigentümer einer Sache kann, soweit nicht das
Gesetz oder Rechte Dritter entgegenstehen, mit der Sache nach
Belieben verfahren und andere von jeder Einwirkung ausschliessen.
Suvlasništvo
 D. 13,6,5,15 Ulpianus libro vicensimo octavo ad edictum Si duobus vehiculum
commodatum sit vel locatum simul, Celsus filius scribit libro sexto digestorum quaeri
posse, utrum unusquisque eorum in solidum an pro parte teneatur. et ait duorum quidem
in solidum dominium vel possessionem
esse
non posse: nec quemquam partis
corporis dominium esse, sed totius corporis pro indiviso pro parte dominium habere.
 Ako su dvojici istovremeno jedna kola dana u poslugu ili u zakup, može se, piše Celzo u
šestoj knjizi Digesta, postaviti pitanje da li svaki od njih tu stvar drži u cjelini ili po
dijelovima. On je rekao: ne može postojati vlasništvo ili posjed dvojice na jednoj cijeloj
stvari, niti može postojati vlasništvo nad nekim njezinim dijelom, nego postoji vlasništvo
na nepodijeljenoj cjelini, u (idealnim) dijelovima.
 idealni, alikvotni dijelovi čitave nepodijeljene stvari i
svakog njenog dijela
Ograničenja vlasništva
 u interesu susjeda:
 interdictum de arboribus cedendis (visina 15 stopa)
 interdictum de glande legenda
 actio aquae pluviae arcendae
 iter ad sepulchrum
 u javnom interesu – izvlaštenje (potpuno ili nepotpuno),
 pr. vađenje ruda
 NEMINEM LAEDIT QUI IURE SUO UTITUR
 D.50.17.55: Nullus videtur dolo facere, qui suo iure utitur. (Gaius 2 de
testam. ad ed. urb.), slično Paulus D.50.17.155.1
 Gaj, 1,53: male enim nostro iure uti non debemus
Vrste rimskog vlasništva
dominium ex iure Quritium (kviritsko vlasništvo)
in bonis esse (bonitarno ili pretorsko vlasništvo)
 provincijalno vlasništvo
 peregrinsko vlasništvo
Kviritsko vlasništvo
 kviritsko vlasništvo
res mancipi
 rimski građani
mancipatio
 ius commercii
 objekt
in iure cessio
 forma
res nec mancipi
traditio
Bonitarno vlasništvo
res mancipi
traditio
in bonis esse (bonitarno vlasništvo)
Mancipatio i In Iure Cessio
 gesta per aes et libram
 Gai. Inst. I, 119. Est autem mancipatio, ut supra quoque diximus,
imaginaria quaedam venditio: Quod et ipsum ius proprium civium
Romanorum est; eaque res ita agitur: Adhibitis non minus quam
quinque testibus civibus Romanis puberibus et praeterea alio eiusdem
condicionis, qui libram aeneam teneat, qui appellatur libripens, is, qui
mancipio accipit, rem tenens ita dicit: HUNC EGO HOMINEM EX IURE
QUIRITIUM MEUM ESSE AIO ISQUE MIHI EMPTUS ESTO HOC
AERE AENEAQUE LIBRA; deinde aere percutit libram idque aes dat ei, a
quo mancipio accipit, quasi pretii loco.
 Tituli ex corpore Ulpiani 19.4 Mancipatio locum habet
inter cives Romanos et Latinos coloniarios Latinosque
iunianos eosque peregrinos, quibus commercium
datum est.
Forma
LIBRIPENS
Mjesto radnje:
Ostia
Mancipatio i In Iure Cessio
 actio auctoritatis – jamstvo za evikciju
 actio de modo agri – jamstvo za materijalne nedostatke
 II, 25. Plerumque tamen et fere semper mancipationibus utimur: quod
enim ipsi per nos praesentibus amicis agere possumus, hoc non interest
nec necesse cum maiore difficultate apud praetorem aut apud
praesidem prouinciae agere.
 In iure cessio – prvi dio postupka legis actio sacramento in
rem; nema jamstava
EMPTIO PUELLAE (AD 139)
 Maximus Batonis puellam nomine / Passiam sive ea quo alio nomine est an/norum //
circiter p(lus) m(inus) // sex // empta sportellaria // emit mancipioque accepit / de
Dasio Verzonis Pirusta ex Kaviereti[o] / |(denariis) ducentis quinque / iam puellam sanam
esse a furtis noxisque / solutam fugitivam erronem non esse / praestari quot si quis eam
puella{a}m / partemve quam ex eo quis evicerit / quominus Maximum Batonis quo/ve ea res
pertinebit habere possi/dereque recte liceat tum quanti / ea puella empta est tam pecuniam
// et alterum tantum dari fide rogavit / Maximus Batonis fide promisit Dasius / Verzonis
Pirusta ex Kaviereti(o) / proque ea puella quae s(upra) s(cripta) est |(denarios) ducen/tos
quinque accepisse et habere / se dixit Dasius Verzonis a Maximo Batonis / actum Karto XVI
K(alendas) Apriles / Tito Aelio Caesare Antonino Pio II et Bruttio / Praesente II co(n)s(ulibus) //
Maximus Batonis puellam / nomine Passiam sive ea / quo alio nomine est anno/rum circiter
p(lus) m(inus) sex emp/ta sportellaria emit man/cipioque accepit de / Dasio Verzonis Pirusta /
ex Kavieretio |(denariis) ducen/tis et quinque / sanam esse / eam puellam furtis no/xaque
solutam fugi/tivam erronem non / esse praestari quot / si quis eam puellam / partemve quam
ex e<a=O> / quis evicerit quo / minus Maximum Ba/tonis quo/ve ea re[s pertinebit habere
possidereque recte liceat tum quanti ea puella empta est tam pecuniam et alterum tantum
dari fide rogavit Maximus Batonis fide promisit Dasius Verzonis Pirusta ex Kaviereti proque ea
puella quae s(upra) s(cripta) est |(denarios) ducentos quinque accepisse et habere se dixit
Dasius Verzonis a Maximo Batonis actum Karto XVI K(alendas) Apriles Tito Aelio Caesare
Antonino Pio II et Bruttio Praesente II co(n)s(ulibus)] // Maximi Ve/neti princi/pis / Masuri
Messi / dec(urionis) / Anneses An/dunocnetis / Plani Verzo/nis Sclaietis / Liccai Epicadi /
Marciniesi / Epicadi / Marciniesi / Epicadi Plaren/tis qui et Mico / Dasi Verzonis / ipsius
Traditio
 Pretpostavke (4):
 1) Nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse




habet. (D. 50,17,54)
2) prijenos posjeda
3) animus dominii transferendi/adquirendi
4) D. 41.1.31pr. (Paulus 31 ad ed.): Numquam nuda traditio
transfert dominium, sed ita, si venditio aut aliqua iusta
causa praecesserit, propter quam traditio sequeretur.
putativni titul i disenz – Salvius Iulianus (D.41.1.36)(ne
smeta-interpolacija) i Ulpianus (D.12.1.18pr)(smeta)
Uz “Nemo plus…”
 D. 41,1,20pr. (Ulpianus libro 29 ad Sabinum) Traditio nihil amplius
transferre debet vel potest ad eum qui accipit, quam est apud eum qui
tradit. Si igitur quis dominium in fundo habuit, id tradendo transfert, si
non habuit, ad eum qui accipit nihil transfert.
 Traditio ne treba ni ne može prenijeti ništa više na onoga koji stječe od
onoga što ima otuđivatelj. Tako dakle, ako je otuđivatelj vlasnik zemlje,
prenijet će vlasništvo tradicijom, ako ga (vlasništvo) nije imao, neće
prenijeti ništa na stjecatelja.)
Pitanje kauze i vlasništva
 D. 39,5,25 (Iavolenus libro sexto epistularum) Si tibi dederim rem, ut
Titio meo nomine donares, et tu tuo nomine eam ei dederis, an factam
eius putes? Respondit, si rem tibi dederim, ut Titio meo nomine donares
eamque tu tuo nomine ei dederis, quantum ad iuris suptilitatem
accipientis facta non est et tu furti obligares: sed benignius est, si agam
contra eum qui rem accepit, exceptione doli mali me summoveri.
 Ako ti dam stvar da je daruješ Ticiju u moje ime, a ti je daš njemu u
svoje ime, smatraš li da je stvar njegova? Odgovorio je: ako sam ti dao
stvar da je daruješ Ticiju u moje ime, a ti si je dao njemu u svoje ime,
prema važećem pravu stvar nije njegova i ti si odgovoran za krađu; no,
uzet će se blaži stav da ako budem tužio na povrat stvari onoga tko ju je
primio, bit ću odbijen sa exceptio doli.
Putativni titul i dissensus
 D. 41,1,36 (Iulianus libro 13 digestorum) Cum in corpus quidem quod traditur consentiamus,
in causis vero dissentiamus, non animadverto, cur inefficax sit traditio, veluti si ego credam
me ex testamento tibi obligatum esse, ut fundum tradam, tu existimes ex stipulatu tibi eum
deberi. Nam et si pecuniam numeratam tibi tradam donandi gratia, tu eam quasi creditam
accipias, constat proprietatem ad te transire nec impedimento esse, quod circa causam dandi
atque accipiendi dissenserimus. (Ako smo mi suglasni u pogledu predmeta tradicije, ali se ne
slažemo u pogledu pravnog razloga, ne vidim zašto bi ovakva tradicija bila nevaljana. Na
primjer, u slučaju kada ja mislim da sam ti dužan na osnovi oporuke predati zemljište, a ti
misliš da sam to dužan učiniti na osnovi stipulacije. Naime, i ako ja tebi predam novac na ime
darovanja, a ti ga primiš kao da se radi o zajmu, nesporno je da je vlasništvo prešlo na tebe i da
okolnost što se mi ne slažemo u pogledu pravne osnove davanja i primanja ne predstavlja
smetnju.)
 D. 12,1,18pr. (Ulpianus libro septimo disputationum) Si ego pecuniam tibi quasi donaturus
dedero, tu quasi mutuam accipias, lulianus scribit donationem non esse: sed an mutua sit,
videndum. et puto nec mutuam esse magisque nummos accipientis non fieri, cum alia opinione
acceperit. Quare si eos consumpserit, licet condictione teneatur, tamen doli exceptione uti
poterit, quia secundum voluntatem dantis nummi sunt consumpti. (Ako ja tebi dam novac u
namjeri da ti ga darujem, a ti to primiš kao zajam, Julijan piše da se tu ne radi o darovanju, ali
treba da se vidi da li je to zajam. Mislim da to nije ni zajam, čak ni da novac ne prelazi u
vlasništvo primaoca kada ga je on primio misleći da se radi o nečem drugom. Ali ako ga je
potrošio, odgovara na temelju condictio, iako može uložiti exceptio doli jer ga je potrošio na
temelju volje otuđivaoca.)
Originarni načini stjecanja vlasništva –
occupatio i thesaurus
 Occupatio - stjecanje vlasništva na stvarima koje ne
pripadaju nikome
 res nullius cedit occupanti
 res nullius, res derelictae (Sabinovci-Prokulovci )
 Thesaurus – stjecanje blaga - pokretne stvari veće
vrijednosti, dugo vremena sakrivene da im se ne zna vlasnik
 Hadrijan: 50/50 ako slučajno pronađeno
Fabulae venatoriae
 Gaius D. 41, 1, 5, 1: Illud quaesitum est, an fera bestia, quae ita vulnerata
sit, ut capi possit, statim nostra esse intellegatur. Trebatio placuit statim
nostram esse et eo usque nostram videri, donec eam persequamur, quod si
desierimus eam persequi, desinere nostram esse et rursus fieri occupantis:
itaque si per hoc tempus, quo eam persequimur, alius eam ceperit eo animo,
ut ipse lucrifaceret, furtum videri nobis eum commisisse. Plerique non aliter
putaverunt eam nostram esse, quam si eam ceperimus, quia multa accidere
possunt, ut eam non capiamus: quod verius est.
 (Upitno je može li se uzeti, je li divlja životinja, ranjena da se može
uhvatiti, odmah postala naša. Trebatius smatra da je naša i ostaje naša
dok je progonimo. Ako je prestanemo goniti, prestaje biti naša i može
je tko treći steći okupacijom. Ako je netko treći uzme tijekom progona
za sebe, on čini krađu. Mnogi pravnici smatraju da ona postaje naša
kad ju uhvatimo, jer se može puno toga dogoditi da je ne uhvatimo: što
je i pravilnije.)
 D. 41, 1, 55: In laqueum, quem venandi causa posueras, Aper incidit: cum eo haereret,
exemptum eum abstuli: num tibi videor tuum aprum abstulisse? Et si tuum putas fuisse, si
solutum eum in silvam dimisissem, eo casu tuus esse desisset an maneret? Et quam actionem
mecum haberes, si desisset tuus esse, num in factum dari oportet, quaero. respondit: laqueum
videamus ne intersit in publico an in privato posuerim et, si in privato posui, utrum in meo an
in alieno, et, si in alieno, utrum permissu eius cuius fundus erat an non permissu eius
posuerim: praeterea utrum in eo ita haeserit aper, ut expedire se non possit ipse, an diutius
luctando expediturus se fuerit. Summam tamen hanc puto esse, ut, si in meam potestatem
pervenit, meus factus sit. Sin autem aprum meum ferum in suam naturalem laxitatem
dimisisses et eo facto meus esse desisset, actionem mihi in factum dari oportere, veluti
responsum est, cum quidam poculum alterius ex nave eiecisset. (U zamku koju si postavio
radi lova upadne divlji vepar, te dok je on tu bio vezan, ja ga izvadim i odnesem – pa se
postavlja pitanje, da li smatraš da sam ja odnio tvog vepra? I ako smatraš da je bio tvoj,
da li on, ako ga ja odriješim i pustim u šumu, tim časom prestaje da bude tvoj ili i dalje
ostaje tvoj, te kakvu tužbu imaš protiv mene ako je vepar prestao da bude tvoj i treba li
dozvoliti tužbu in factum. Odgovoreno je: treba razlikovati da li sam stupicu postavio na
javnom ili privatnom zemljištu, te ako je na privatnom, na svom ili tuđem, te ako je na
tuđem, da li sam to učinio uz ili bez dozvole vlasnika; pored toga treba utvrditi da li je
vepar bio tako zahvaćen stupicom, da se sam nije više mogao izvući ili je dužim
naprezanjem. Uglavnom, smatram da vrijedi pravilo da je vepar postao moje vlasništvo,
ako je došao u moj posjed. Ali ako ti moga divljeg vepra ponovno pustiš na slobodu,
samom tom činjenicom on prestaje biti moj, pa mi treba dozvoliti tužbu in factum, dakle
isto onako kada bi netko tuđu čašu izbacio s broda.)
Accessio
 Stjecanje vlasništva time što se neka tuđa stvar kao
uzgredna spoji s drugom glavnom stvari te postaje njen
sastavni dio, a vlasnik glavne stvari postaje vlasnikom
nove cjeline - accessio cedit principali
 trajno (ferr.) ili privremeno (adplumb. -miruje pravo)
 pokretna + pokretna (Prok.-Sab.; scriptura, textura,
pictura, pinctura)
 pokretna + nepokretna (Superficies cedit solo.)
 nepokretna + nepokretna (alluvio, avulsio, insula in
flumine nata, alveus derelictus )
Commixtio, confusio i specificatio
 Commixtio - miješanje pokretnih krutih stvari različitih
vlasnika (žitarice, kovine)
 Confusio - miješanje tekućih stvari različitih vlasnika (ulje,
vino)
 ako je rastavljanje moguće - actio ad exhibendum; ako ne condominium (volja) ili svatko vlasnik dijela u vrijednosti
njegove stvari(bez volje – vindicatio)
 Ako je pomiješan novac- actio furti
 Specificatio - preradba jedne ili više stvari u drugu novu
stvar (Prok. - Sab. – Just.)


















The Ypatianna
Indian Oil Corporation Ltd. v. Greenstone Shipping S.A., The Ypatianna
[1988] 1 QB 345, [1987] 3 WLR 869, [1987] 3 All E.R. 893, [1987] 2 Lloyd's Rep. 286
Q.B.D. (Staughton J.)
Keywords
Carriage of oil - arbitrator's findings as to inevitable loss of cargo on voyage - receiver's oil mixed with residue of previous cargo
Facts:
The Ypatianna was chartered to carry crude oil for a voyage from the U.S.S.R. to India. Some of the cargo became mixed with
Iranian crude from the previous voyage. Some pumpable oil remained on board at discharge, and less oil was discharged than
the bill of lading quantity.
The figures were: Bill of lading quantity, 507,977 bbls. Iranian crude left over from previous voyage, 15,633 bbls.
Quantity discharged, 503,896 bbls. Pumpable oil remaining on board after discharge, 9,545 bbls.
The receivers of the cargo claimed short delivery of all the pumpable oil remaining on board (9,545 bbls.), on the basis that all
the pumpable oil became their property on the admixture of the cargoes. In the alternative, they claimed the difference between
the bill of lading quantity and the quantity of oil discharged (4,081 bbls.).
The dispute was referred to arbitration. The arbitrators rejected the larger claim, and allowed the smaller claim in principle.
They deducted a tolerance of 0.55% of the bill of lading quantity as inevitable loss, however, so awarded damages for a shortage
of 1,287.13 bbls. only. The receivers of the cargo appealed.
Held: The arbitrators' award should be upheld.
All the oil on board the vessel did not become the property of the receivers on the admixture of the cargoes. Instead, the
mixture was held in common, and the receiver was entitled to receive the same quantity as the quantity of his goods which went
into the mixture. The larger claim (for 9,545 bbls.) therefore failed.
On the smaller claim, for short delivery as against bill of lading quantity, the shipowner was not liable under the Hague Rules
for inevitable loss by evaporation, and any apparent loss by settling out of water and sediment was not a loss of cargo at all, or at
any rate not a loss of anything of any value.
Staughton J. refused to interfere with arbitrators' findings, therefore, that 0.25% of the cargo had probably been lost by
evaporation, and a further 0.30% by settlement out of water and sediment. The shipowners were not liable to the receiver for
this loss, therefore.
Comment:
Questions of title on admixture of cargo obviously have a bearing on the conventional Load on Top procedure (although the
usual Load on Top procedure was not employed in the case). The decision was based on the Roman law of confusio,
although a number of common law authorities were also cited, which applied the Roman law doctrine.
Fructus
 Fructus pendentes ne mogu biti predmet samostalnog
vlasništva, separati i percepti mogu
 Separacijom plodove stječu vlasnik, emfiteut i
pošteni posjednik
 Percepcijom plodove stječu svi ostali stvarnopravno
ili obvezni ovlaštenici (uzufruktuar)
Usucapio
 civilno pravo - Tab. VI, 3: Usus auctoritas fundi
biennium est; ceterarum rerum omnium annuus est
usus.
 Funkcije (3)
 Ograničenja – res furtivae po Lex Atinia i res vi
possessae po Lex Plautia i lex Iulia de vi
 klasično pravo – res habilis, titulus, fides, tempus,
possessio
 Mala fides superveniens non nocet.
 Posebni oblici – pro herede, ex fiducia, ex praediatura
 D. 41,4,2,15 (Paulus libro 54 ad edictum)
 Si a pupillo emero sine tutoris auctoritate, quem puberem
esse putem, dicimus usucapionem sequi, ut hic plus sit in re
quam in existimatione: quod si scias pupillum esse, putes
tamen pupillis licere res suas sine tutoris auctoritate
administrare, non capies usu, quia iuris error nulli prodest.
 Ako od pupila kupim bez tutorovog odobrenja, jer sam
mislio da je punoljetan, kažemo da slijedi dosjelost, jer je
više u objektivnim nego subjektivnim okolnostima posla:
ali ako znaš da je pupil, ali misliš da mu je dopušteno
upravljati svojim stvarima bez tutorovog odobrenja, ne
možeš dosjesti, jer bludnja o pravu nikome ne može
koristiti.
 D. 41,4,2,6 (Paulus libro 54 ad edictum) Cum Stichum
emissem, Dama per ignorantiam mihi pro eo traditus est.
Priscus ait usu me eum non capturum, quia id, quod
emptum non sit, pro emptore usucapi non potest: sed si
fundus emptus sit et ampliores fines possessi sint, totum
longo tempore capi, quoniam universitas eius possideatur,
non singulae partes.
 Kupio sam Stiha, ali mi je u neznanju za njega predan
Dama. Priskus kaže da ga ne mogu steći dosjelošću jer ono
što nije kupljeno ne može se ni dosjesti pro emptore: ali ako
je zemljište kupljeno i posjeduje se u širim granicama (od
stvarnih), sve se stječe dugim vremenom jer se posjeduje
stvar kao cjelina, ne pojedini dijelovi.
 D. 41,4,11 (Africanus libro septimo quaestionum) Quod
volgo traditum est eum, qui existimat se quid emisse nec
emerit, non posse pro emptore usucapere, hactenus verum
esse ait, si nullam iustam causam eius erroris emptor
habeat: nam si forte servus vel procurator, cui emendam
rem mandasset, persuaserit ei se emisse atque ita tradiderit,
magis esse, ut usucapio sequatur.
 Kada se općenito kaže da onaj tko samo vjeruje da je kupio,
no stvarno nije, ne može dosjesti na temelju kupoprodaje,
točno je kako kaže Julijan da to vrijedi kada kupac nema
opravdan razlog za bludnju. Naime, ako ga je rob ili
prokurator kojemu je dao nalog za kupnju snažno uvjerio
da je kupio stvar i da mu je predana, prije se može odlučiti
da dosjelost slijedi (dozvoljena je).
 D. 41,3,27 (Ulpianus libro 31ad Sabinum) Celsus libro trigensimo quarto errare
eos ait, qui existimarent, cuius rei quisque bona fide adeptus sit
possessionem, pro suo usucapere eum posse nihil referre, emerit nec ne,
donatum sit nec ne, si modo emptum vel donatum sibi existimaverit, quia neque
pro legato neque pro dote usucapio valeat, si nulla donatio, nulla dos, nullum
legatum sit.
 Celzo u trideset četvrtoj knjizi kaže da griješe oni koji misle da mogu stvar,
koju su bona fide stekli u posjed, za sebe steći dosjelošću, bez obzira na
to da li su je kupili ili ne, primili kao dar ili ne, ako su samo smatrali da su je
kupili ili primili kao dar, jer nema dosjelosti ni po osnovi legata, ni dara, ni
miraza, ukoliko nije bilo nikakvog dara, nikakvog miraza, nikakvog legata.
Usucapio
 Longi temporis praescriptio (10g./20g.; iusta causa i
bona fides; prvo zastara, kasnije se stječe vl.)
 Longissimi temporis praescriptio (40g. – 30g.
od 424.g.; ne treba ništa, samo zastara)
 Kod Justinijana – redovna i izvanredna
dosjelost
Prestanak vlasništva
 Objektivni razlozi – propast stvari, stavljanje van
prometa
 Subjektivni – derelikcija, smrt, capitis deminutio
 Nema roka ni uvjeta kod stjecanja – kod Justinijana
iznimke glede darovanja, legata i fideikomisa
Zaštita vlasništva – Rei vindicatio
 Aktivna legitimacija – kviritski vlasnik
 Pasivna legitimacija – posjednik, (detentor), qui dolo
desiit possidere i qui litem se obtulit
 Cilj – povrat/stjecanje posjeda stvari
 Postupak – legisakcioni – formularni
 indefensus - interdictum quem fundum; duci, ferre
iubere
 Dokaz vlasništva – probatio diabolica
Formula tužbe
 (imenovanje suca) Titius iudex esto (Ticije neka bude sudac)
 (intentio actio in rem) Si paret fundum quo de agitur ex iure
Quiritium Auli Agerii esse, (Ako se ustanovi da zemljište o kojem je
spor pripada po kviritskom pravu Aulu Ageriju)
 (arbitrarna klauzula) neque is fundus arbitrio T. iudicis Ao Ao No
No restituetur, (a ne bude prema odluci suca Ticija vraćeno Aulu
Ageriju od strane Numerija Negidija)
 (condemnatio) quanti ea res erit tantam pecuniam, iudex T. Nm
Nm Ao Ao condemnato, si non paret absolvito. (neka sudac Ticije
osudi Numerija Negidija na isplatu iznosa novca koliko vrijedi stvar
Aulu Ageriju, ako se ne utvrdi neka ga oslobodi.)
 D. 6,1,24 (Gai. 7 ad ed. prov.) Is qui destinavit rem
petere animadvertere debet, an aliquo interdicto possit
nancisci possessionem, quia longe commodius est ipsum
possidere et adversarium ad onera petitoris compellere quam
alio possidente petere.
Tko ima namjeru pokrenuti vlasničku tužbu, treba najprije da
utvrdi je li može nekim interdiktom pribaviti posjed (stvari),
jer je mnogo lakše posjedovati i protivnika natjerati da snosi
teret tužitelja, nego (tu stvar) potraživati od drugoga koji je
posjeduje.
 D. 6,1,9 (Ulp. 16 ad ed) [Officium autem iudicis in hac actione in hoc erit, ut [iudex]
inspiciat, an reus possideat:] nec ad rem perti nebit, ex qua causa possideat: ubi enim
probavi rem meam esse, necesse habebit possessor restituere, qui non obiecit aliquam
exceptionem. quidam tamen, ut Pegasus, eam solam possessionem putaverunt hane
actionem complecti, quae locum habet in interdicto uti possidetis vel utrubi. denique ait
ab eo, [apud quem deposita est vel commodata vel qui conduxerit aut] qui legatorum
servandorum causa vel dotis ventrisve nomine in possessione esset vel cui damni infecti
nomine non cavebatur,[quia hi omnes non possident,] vindicari non posse. puto autem ab
omnibus, qui tenent et habent restituendi facultatem, peti posse.
 Dužnost je suca kod ove tužbe utvrditi, da li tuženik posjeduje (stvar), pri čemu
nije važno na kojoj osnovi je posjeduje, jer kada dokažem da je neka stvar moja,
posjednik će biti dužan da mi je vrati, ako ne istakne neki prigovor. Ipak, neki
su (pravnici), na primjer Pegaz, smatrali da ova tužba obuhvaća samo onaj
posjed na koji se mogu primijeniti i interdikti »uti possidetis« ili »utrubi«.
Dalje, (on) kaže da se rei vindicatio može okrenuti protiv onih koji određenu
stvar drže u ostavi, ili posudbi ili zakupu ili koji su uvedeni u posjed u svrhu
čuvanja legata, miraza ili u ime zametka, ili kada nije dano osiguranje zbog
opasnosti od štete, jer svi ti nisu posjednici (u pravom smislu). Ja, međutim,
mislim da se (vlasničkom tužbom) stvar može potraživati od svih koji
drže stvar i imaju mogućnost da je vrate.
D. 6,1,36 (Gai. 7 ad ed. prov.) Qui petitorio iudicio utitur, ne frustra experiatur, requirere
debet, an is, cum quo instituat actionem, possessor sit vel dolo desiit possidere. Qui in
rem convenitur, etiam culpae nomine condemnatur. culpae autem reus est possessor, qui per
insidiosa loca servum misit, si is periit, et qui servum a se petitum in harena esse concessit, et
is mortuus sit: sed et qui fugitivum a se petitum
non
custodit,
si
is
fugit,
et
qui
navem a se petitam adverso tempore navigatum misit, si ea naufragio perempta est.
Tko se koristi vlasničkom tužbom, da ne bi uzalud vodio spor, treba utvrditi je li onaj s
kojim treba započeti spor posjednik ili je dolozno napustio posjed. Naime, onaj tko je tužen
stvarnom tužbom može biti osuđen i na osnovi krivnje. Kriv je (na primjer) onaj posjednik
koji je poslao roba kroz opasno područje, ako bi on tamo nastradao (poginuo), zatim onaj
tko je roba, koji je od njega potraživan vlasničkom parnicom, dao u arenu pa je on tu
poginuo, kao i onaj tko roba bjegunca, koji je od njega potraživan, nije čuvao, ako je ovaj
pobjegao, te i onaj tko je brod, koji je parnični protivnik od njega potraživao, u nepovoljno
doba (vrijeme) poslao na plovidbu pa je taj propao u brodolomu.
Rei vindicatio
 Odlučivanje - omnis causa rei
 Plodovi –
 1. bonae fidei /malae fidei possessor
 2. litis contestatio
 Troškovi –
 1. bonae fidei /malae fidei possessor
 2. impensae necessariae, utiles, voluptuariae – ius
tollendi
 D. 6,1,17pr. (Ulpianus libro 16 ad edictum) Iulianus
libro sexto digestorum scribit, si hominem, qui Maevii
erat, emero a Titio, deinde cum eum Maevius a me
peteret, eundem vendidero eumque emptor occiderit,
aequum esse me pretium Maevio restituere.
 Julijan je napisao u šestoj knjizi Digesta, ako roba koji
je pripadao Meviju kupim od Ticija, a nakon što ga
Mevije od mene zatraži tužbom prodam dalje te ga
kupac ubije, pravedno je da Mevije može od mene
tražiti naknadu cijene.
 D. 6,1,38 (Celsus libro tertio digestorum)
 In fundo alieno, quem imprudens emeras, aedificasti aut conseruisti, deinde evincitur:
bonus iudex varie ex personis causisque constituet. Finge et dominum eadem facturum
fuisse: reddat impensam, ut fundum recipiat, usque eo dumtaxat, quo pretiosior factus est,
et si plus pretio fundi accessit, solum quod impensum est. Finge pauperem, qui, si reddere
id cogatur, laribus sepulchris avitis carendum habeat: sufficit tibi permitti tollere ex his
rebus quae possis, dum ita ne deterior sit fundus, quam si initio non foret aedificatum.
Constituimus vero, ut, si paratus est dominus tantum dare, quantum habiturus est
possessor his rebus ablatis, fiat ei potestas: neque malitiis indulgendum est, si tectorium
puta, quod induxeris, picturasque corradere velis, nihil laturus nisi ut officias. Finge eam
personam esse domini, quae receptum fundum mox venditura sit: nisi reddit, quantum
prima parte reddi oportere diximus, eo deducto tu condemnandus es.
 Na tuđem zemljištu koje si nepažnjom kupio gradio si ili sadio te to je ono naknadno
evincirano: dobar sudac će različito odlučiti ovisno o osobama i okolnostima spora.
Zamisli da bi vlasnik učinio isto: treba vratiti troškove radi povrata zemljišta i to do
iznosa za koji je zemljište učinjeno boljim, a i ako je zemljište više steklo na cijeni, samo
do iznosa troškova. Zamisli siromašnog vlasnika koji bi ako bi bio prisiljen na povrat
troškova morao zapustiti duhove i grobove predaka: dovoljno je da ti dopusti da odneseš
što možeš, ali da ne pogoršaš stanje zemljišta spram onoga kako je bilo dok nije bilo
izgrađeno. Utvrđujemo da ako je vlasnik spreman dati onoliko kolika je vrijednost stvari
koje posjednik želi odnijeti, onda ih može zadržati: pri tome se neće trpjeti malicioznost,
na primjer ako bi zgrebao zidni pokrov (žbuku) ili sliku koje si unio samo radi nanošenja
štete. Pretpostavi da je vlasnik htio prodati kuću nakon što je dobije natrag: ako ne plati
troškove, u iznosu kako smo prvo iznijeli, onda ćeš ti biti osuđen na iznos umanjen za
troškove.
 D. 6,1,13 (Ulp. 16 ad ed.) Non solum autem rem restitui, verum et si
deterior res sit facta, rationem iudex habere debebit: finge enim
debilitatum hominem vel verberatum vel vulneratum restitui: utique
ratio per iudicem habebitur, quanto deterior sit factus, quamquam
et legis Aquiliae actione conveniri possessor possit: unde quaeritur, an
non alias iudex aestimare damnum debeat, quam si remittatur actio
legis Aquiliae. et Labeo putat cavere petitorem oportere lege Aquilia
non acturum, quae sententia vera est.
 Sudac ne odlučuje samo o vraćanju stvari, nego mora uzeti u obzir i
iznos za koji je vrijednost smanjena. Na primjer, u slučaju kada se vraća
oslabljeni (osakaćeni), išibani ili izranjavani rob, sudac mora utvrditi za
koliko je smanjena njegova vrijednost. Budući da (u ovakvim
slučajevima) posjednik može biti tužen tužbom po Akvilijevom
zakonu, postavlja se pitanje da li sudac može štetu utvrđivati na drugi
način ili (samo) odricanjem od upotrebe akvilijanske tužbe. Labeo
smatra da je tužilac obvezan da da kauciju (osiguranje) da neće
pokretati spor na osnovi Akvilijevog zakona, a to je mišljenje ispravno.
Actio negatoria
 Kviritski vlasnik podiže protiv smetanja
 Dokaz – vlasništvo i povreda
 Presuda –
 1. utvrđenje povrede i naredba da se otkloni
 2. naknada štete
 3. cautio de amplius non turbando
 D. 8,5,8,5 (Ulp. 17 ad ed.) Aristo Cerellio Vitali respondit non putare se ex taberna
casiaria fumum in superiora aedificia iure immitti posse, nisi ei rei servitutem talem
admittit. idemque ait: et ex superiore in inferiora non aquam, non quid aliud immitti licet:
in suo enim alii hactenus facere licet, quatenus nihil in alienum immittat, fumi autem
sicut aquae esse immissionem: posse igitur superiorem cum inferiore agere ius illi non esse
id ita facere. alfenum denique scribere ait posse ita agi ius illi non esse in suo lapidem
caedere, ut in meum fundum fragmenta cadant. dicit igitur aristo eum, qui tabernam
casiariam a minturnensibus conduxit, a superiore prohiberi posse fumum immittere, sed
minturnenses ei ex conducto teneri: agique sic posse dicit cum eo, qui eum fumum
immittat, ius ei non esse fumum immittere. ergo per contrarium agi poterit ius esse
fumum immittere: quod et ipsum videtur aristo probare. sed et interdictum uti possidetis
poterit locum habere, si quis prohibeatur, qualiter velit, suo uti.
 Aristo odgovara Cereliju Vitalu da se ne može tvrditi da se može zakonito puštati dim iz
sirane (prostorija u kojima se pravio sir) u više zgrade, osim ako je dopuštena takva
služnost. Isto tako kaže: iz više u nižu ne smije se voda niti što drugo puštati. U svome
mu je dopušteno činiti što hoće, ako to ne prelazi u tuđe, također i puštati dim ili vodu.
Naime, vlasnik gornjeg može tužiti donjeg da mu ne pripada pravo to činiti. Kaže i da
Alfenus piše da se može tužiti da se nema pravo lomiti kamen na svom zemljištu, a da
fragmenti padaju na moje. Također kaže Aristo da onome koji je uzeo u najam siranu od
grada Mintuarnae gornji (vlasnik) može zabraniti imisije dima, ali će mu općina
odgovarati iz ugovora; tužit će se onoga koji pušta dim da nema pravo to činiti. Nasuprot
tome može se tužiti i da se ima pravo puštati dim, što i Aristo potvrđuje. I može se
koristiti interdictum uti possidetis ako netko sprečava vlasnika da se koristi svojim
zemljištem kako želi.
Actio Publiciana
 Pretorska fikticijska tužba – fikcija proteka usucapio
 1. bonitarni vlasnik
 - exceptio rei venditae ac traditae – protiv otuđivatelja
 - tužba AP prema svima
 Dokaz – iusta causa, ostalo se presumira
 2. bonae fidei possessor
 Samo protiv slabijeg b.f. posjednika
 Ako isti auctor – prior tempore potior iure
 Različiti otuđivatelji – jači tko ima posjed u času tužbe
Gai. Inst. 4.36
Item usucapio fingitur in ea actione, quae Publiciana vocatur. Datur autem
haec actio ei, qui ex iusta causa traditam sibi rem nondum usu cepit eamque amissa
possessione petit; nam quia non potest eam ex iure Quiritium suam esse intendere, fi ngitur rem
usu cepisse, et ita, quasi ex iure Quiritium dominus factus esset, intendit uelut hoc modo:
„Titius iudex esto. Si quem hominem Aulus Agerius emit et is ei traditus est,
anno possedisset, tum si eum hominem, de quo agitur, eius ex iure
Quiritium esse oporteret” [neque ea res arbitrio iudicis Aulo Agerio
restituetur, quanti ea res erit, tantam pecuniam Numerium Negidium Aulo
Agerio condemnato. Si non paret absolvito]. (u zagradi kao kod rei vindicatio)
Isto tako se fingira dosjelost kod tužbe koja se naziva Publicijanska. Ova se tužba dozvoljava
onome komu je određena stvar na temelju pravnog razloga (osnove) bila predana tradicijom,
ali je on još nije dosjelošću stekao, a u međuvremenu je izgubio njezin posjed, pa je natrag
potražuje. Budući da on ne može tvrditi da mu ta stvar po kviritskom pravu pripada, fingira se
kao da je on stvar dosjelošću već stekao, pa stoga, kao da je kviritski vlasnik, vodi spor, na
primjer ovako: „Neka bude sudac Titius. Ako bi ovoga roba, kojega je Aulo
Agerije kupio i on mu je bio predan tradicijom, imao u posjedu jednu
godinu dana, i ako bi taj rob o kojemu se vodi spor postao njegovo
vlasništvo po kviritskom pravu” [i ako ta stvar ne bude Aulu Ageriju na
sučev poziv, tj. arbitrij, vraćena, tada koliko ta stvar bude vrijedila, na toliku
svotu novaca neka sudac Numerija Negidija prema Aulu Ageriju osudi, a u
protivnom slučaju neka ga oslobodi].
 D. 21,3,2 (Pomponius libro secundo ex Plautio) Si a Titio
fundum emeris qui Sempronii erat isque tibi traditus fuerit,
pretio autem soluto Titius Sempronio heres exstiterit et
eundem fundum Maevio vendiderit et tradiderit: Iulianus ait
aequius esse priorem te tueri, quia et si ipse Titius fundum a
te peteret, exceptione summoveretur et si ipse Titius eum
possideret, publiciana peteres.
 Ako si kupio zemljište od Ticija koje je pripadalo
Semproniju te je tebi tradirano; nakon plaćanja cijene je
Ticije postao Sempronijev nasljednik te je isto zemljište
prodao i predao Meviju: Julijan kaže da je pravednije tebe
ranijeg zaštititi jer i ako je Ticije sam htio zemljište tražiti
od tebe, bio bi obranjen s exceptio, a ako bi on posjedovao,
tužio bi ga s actio Publiciana.
Ostale vlasničke tužbe i sredstva zaštite u
susjedskim odnosima
 Actio finium regundorum
 Cautio damni infecti – postojeća građevina, missio in
possessionem (ex primo / ex secundo decreto)
 Operis novi nuntiatio – nova građevina, interdictum
demolitorium
 Actio aquae pluviae arcendae – poremećaj toka vode
 Interdictum quod vi aut clam – pretorski nalog za
zabranu naprave ili šikanozne preinake
 Teofil i Justin su sklopili 14.04.540.g.n.e. u Carigradu ugovor o kupnji 20 tona žita i
500kg začina koji se nalaze u Teofilovim skladištima u Efezu, o čemu su sastavili
ispravu u kojoj je navedeno da se potpisom isprave predaje posjed. Ključeve
skladišta u kojem se nalaze začini je Justinu nakon 2 dana dana Teofilov rob Stichus.
Justin je 20.6. odvezao žito i začine iz skladišta.
 a. Kada je stečen posjed žita i začina (objasnite)? Kakva bi bila situacija da se sve
događa 97.g.n.e. u Rimu?
 b. Justinu su u skladištu natovarili i još dodatnih 800kg žita za koje on smatra da se
radi o daru zbog velike količine koju je kupio, no Teofil misli da ih je Justin uzeo
kao zajam. O čemu se tu radi? Kako Teofil može tražiti to žito natrag (postoji li
razlika između 97. i 540.g.n.e.)? Postoji li razlika ako se radi o posebno označenim
vrećama sa žitom ili je žito natovareno u kola u zrnu?
 c. Kakva je pravna situacija ako je Justin preradio dodatno žito u brašno? Što ako je
Justin navedeno brašno prodao trgovcu Septimiju?
 d. Teofilovo skladište u kojem se nalaze začini je izgrađeno na zemljištu koje je u
vlasništvu Kalimaha. Kakav je pravni status tog skladišta, odnosno kakav
stvarnopravni odnos bi trebao postojati da Teofil može slobodno raspolagati
skladištem? Ako bi skladište 15.9. uzurpirao silom Maksencije, kako bi ga Teofil
najbrže mogao izbaciti iz skladišta?