Transcript np sutjeska - Internacionalni Univerzitet Travnik

INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK
EKOLOŠKI FAKULTET
OČUVANJE BIODIVERZITETA
NACIONALNI PARKOVI
Predmetni nastavnici:
Doc.dr Mufik Muslić
Ass. Nedžada Tolja
NACIONALNI PARK
• Najpoznatiji i najatraktivniji oblici zaštićenih područja su nacionalni
parkovi (NP)
• Radi se o teritorijalno velikim prostorima, sa visokim estetskim,
biološkim i drugim vrijednostima, a kojima je fizički pristup, odnosno
posjet veoma lako omogućen
• NP se utvrđuje s ciljem zaštite prirodnih područja od izuzetne
vrijednosti nacionalnog i međunarodnog značaja za duhovne, naučne,
edukativne, rekreativne i turstičke svrhe
Model zasnivanja nacionalnih parkova
• Prema IUCN (50 % evropskih zemalja je prihvatilo ovaj model):
• 1. zona jezgra (apsolutna zaštita)
• 2. rekreativna zona (regulirano rekreativno korištenje)
• 3. zona tradicionalnog korištenja (ograničeno gazdovanje)
• 4. zona održivog korištenja (ekonomsko korištenje prostora)
NACIONALNI PARKOVI U BiH
• NP KOZARA
• NP SUTJESKA
• NP UNA
NP KOZARA
• Smješten je u centralnom dijelu istoimene planine
• Površini od 3.494,5 ha
• Područje parka izduženo je u smjeru sjever – jug, tako da mu
dužina iznosi 7, a širina 3 – 6 km
• Mrakovica, središte Nacionalnog parka Kozara, udaljeno je
od Prijedora 24 km, a od Banja Luke 56 km
Mrakovica
NP KOZARA
• 6. aprila 1967. godine proglašen je Nacionalni park Kozara, a
u cilju zaštite brojnih spomenika nastalih u vrijeme borbi na
planini Kozari, prirodnih ljepota i drugih znamenitosti ovog
područja, kao i radi unapređenja turizma i stvaranja povoljnih
uslova za odmor i rekreaciju
• Nacionalni park Kozara proteže se na teritoriji opštine
Prijedor
• Iako su glavni razlozi za proglašenje ovog područja
nacionalnim parkom bili u to vrijeme istorijski aspekti, ovo
područje posjeduje i značajne prirodne vrijednosti koje su
prepoznate još prije dvjesta godina
• Za vrijeme turske vladavine pruski intelektualac Franz
Maurer je, 1868.godine, putujući kroz Bosnu prošao preko
padina planine Kozare
• U izvještajima o tom putovanju, koje je objavio 1869. i
1871. godine, piše i o sastavu šuma
• Prva temeljitija istraživanja flore BiH objavio je Günter
Beck-Mannagetta od 1903. do 1927.godine
• U njegovoj knjizi flore BiH pominje se i nekoliko lokaliteta
sa Kozare
• Istraživanjem flore u organizaciji Botaničkog odsjeka
Prirodnjačkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu od
1959. do 1962.godine, obuhvaćeno je nekoliko lokaliteta na
Kozari koji su danas potpuno ili djelimično u sastavu NP
Kozara
FLORA
• Nacionalni park Kozara odlikuje se bogatstvom i raznolikošću biljnog
svijeta
• Floristički biodiverzitet prostora Nacionalnog parka rezultat je
raznolikosti orografskih, edafskih i fitoklimatskih uslova,
biljnogeografskog položaja i istorijskog razvoja živog svijeta masiva
Kozare, te izraženih antropogenih uticaja na nekim lokalitetima
• Na relativno skromnoj površini područja parka od 3.494 ha,
ustanovljen je impozantan biodiverzitet od 865 biljnih vrsta
• Od ukupno registrovanih vrsta 117 su gljive, 11 lišajevi, 80 mahovine
i 657 vrsta viših (vaskularnih) biljaka. Među višim biljkama su 17
vrsta paprati, 114 vrsta dendroflore (77 autohtonih i 37 alohtonih) i
526 zeljastih cvjetnica. Dendrofloru Nacionalnog parka Kozara
sačinjavaju: 33 vrste lišćarskog drveća, 2 vrste četinarskog drveća, 30
lišćarskih grmova, 1 četinarski grm, 2 drvenaste povijuše i 9
polugrmova
• Među listopadnim drvećem najzastupljenija vrsta je bukva (Fagus
silvatica), a među zimzelenim jela (Abies alba).
• Osim gustih listopadnih i listopadno-četinarskih šuma na području
parka nalaze se livade i pašnjaci koji uz šarenilo trave i cvjeća
upotpunjuju ljepotu pejzaža
• U pogledu zastupljenosti flornih elemenata cvjetnica najbrojnije su
i podjednako učestvuju srednjoevropska i evroazijska grupa
• Od ukupnog broja biljnih vrsta na području parka, registrovano je
19 vrsta rijetkih i ugroženih biljaka:
bijela mračnica (Galium boreale), božikovina (Ilex aquifolium),
bradavičnjak (Cardamine bulbifera), crni oman (Telekia speciosa),
divlja ciklama (Cyclamen purpurascens), divlji ljiljan (Lilium
martagon), đurđevak (Convallaria majalis), likovac (Dephne
mezereum), jetrenka (Hepatica nobilis), kaćun (Orchis morio),
kostrika mekolisna (Ruscus hypoglossum), naglavica dugolisna
(Cephalanthera longifolia), ostružnica (Limodorum abortivum),
ptičija graorica (Vicia cassubica), tisa (Taxus baccata), udovičica
siva (Scabiosa cinerea), uskolisni strupnik (Scrophularia scopolii),
veliki karanfil (Dianthus giganteus), visibaba (Galanthus nivalis).
Galium boreale, bijela mračnica
Ilex aquifolium, božikovina
Cardamine bulbifera, bradavičnjak
Telekia speciosa, crni oman
Cyclamen purpurascens, divlja ciklama
Lilium martagon, divlji ljiljan
Convallaria majalis, đurđevak
Hepatica nobilis, jetrenka
Dephne mezereum, likovac
Orchis morio, kaćun
Taxus baccata, tisa
Dianthus giganteus, veliki karanfil
• Dio florističkog bogatstva Nacionalnog parka
predstavljaju i brojne ljekovite biljke:
zečija stopa (Geum urbanum), živa trava
(Geranium robertianum), rujevina (Cotinus
coggygria), kantarion (Hypericum perforatum),
sljez (Malva moschata), rašljasta kičica
( Centaurium erythraea), plućnjak (Pulmonaria
officinalis), ranilist (Stachys officinalis), bokvica
(Plantago lanceolata) i mnoge druge
Geum urbanum, zečija stopa
Hypericum perforatum, kantarion
Cotinus coggygria, rujevina
Plantago lanceolata, bokvica
• Grupi korisnih biljaka treba dodati i razno jestivo bilje i
šumske voćke poput divlje kruške (Pyrus piraster),
divlje jabuke (Malus silvestris),divlje trešnje (Cerasus
avium), trnjine (Prunus spinosa), šipka (Rosa canina),
drena (Cornus mas), jagode (Fragaria vesca) i dr.
Na području Nacionalnog parka rastu i razne vrste
gljiva među kojima je znatan broj jestivih ali i otrovnih
vrsta. Najpoznatije jestive gljive koje se mogu vidjeti
prilikom šetnje po Kozari su: vrganj (Boletus slivadska
p.), zlatača (Camarophyllus pratensis), rudnjača
(Agaricus campestris), sunčanica (Macrolepiota
procera), lisičarka (Cantharellus cibarius), rujnica
(Lactarius deterrimus) i dr.
FAUNA
• NP Kozara dom je brojnim životinjskim vrstama kao što su:
srna – Capreolus capreolus
divlja svinja – Sus scrofa
vuk – Canis lupus
lisica – Canis vulpes
jazavac – Meles meles
kuna zlatica – Martes martes
tvor – Putorius putorius
mala lisica – Mustela nivalis
vjeverica – Scirus vulgaris
zec – Lepus europaus
jež – Erinaceus europaeus
krtica – Talpa europae
šumski miš – Apodemus silvaticus
divlja mačka – Felis silvestris
puh veliki – Glis glis
jarebica – Perdix perdix
golub grivaš – Columba palumbus
golub dupljaš – Columba oenos
grlica – Streptopelia turtur
sove – Strigidae
svraka – Pica pica
zeba bitkavica – Fringilla coellebs
sjenica kaporasta – Parus cristatus
slavuj veliki – Luscinia luscinia
djetlić veliki –Dendrocopus major
• Fauna Nacionalnog parka Kozara nije u potpunosti
istražena, te potpunu sliku faunističkog bogatstva
ovog područja možemo imati tek nakon detaljnih
istraživanja
NP SUTJESKA
• NP "Sutjeska" obuhvata prostrano planinsko područje na
tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, oivičeno rijekama
Pivom, Drinom, izvorišnim tokom Neretve, te planinskim
masivima Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i
Zelengore
• Površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je preko 66%
pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti
iznad gornje granice šuma
• Pored toga, NP "Sutjeska" upravlja lovištem "Zelengora",
koje zahvata površinu od oko 53.240ha
• Planine koje okružuju i čine dio Nacionalnog parka "Sutjeska"
su dio planinskog vijenca Dinarida (Dinarske Alpe)
• U geološkom pogledu, ove planine izgrađuju pretežno
sedimentne stijene, a znatno manje magmatske
• Od zemljišta dominiraju crnice na krečnjačkom, redzine na
dolomitnim i smeđa zemljišta na varfenskim sedimentima
•
•
•
•
•
U klimatskom pogledu, ovo područje je pod uticajem
modifikovane planinske klime
Srednja godišnja temperatura iznosi u Suhoj (690 m
n.v.) + 8,6°C, a na Čemernu (1.305 m n.v.) +6°C
Negativnu temperaturu ima samo januar (-3,1°C) u
Suhoj, odnosno decembar (-1,4°C), januar (-4,5°C) i
februar (-2,9°C) na Čemernu
Najtopliji mjeseci su juli i avgust, sa +18°C u Suhoj i
+14,9° na Čemernu
Apsolutna minimalna temperatura spušta se i do -22°C,
a apsolutna maksimalna i do +30°C
Zbog stalnog sudara tople, mediteranske i oštre,
planinske klime, nad ovim prostorima su česte i obilne,
ali gotovo ravnomjerno raspoređene padavine u obliku
kiše i snijega, 1.428mm godišnje u Suhoj, odnosno
1.527mm godišnje, prosječno, na Čemernu
• Posebno lovište “Zelengora”
• Posebno lovište “Zelengora” se prostire na površini od
53.240ha
• U lovištu "Zelengora", kojim upravlja Nacionalni Park
"Sutjeska", vrši se uzgoj, zaštita i uzgojni odstrel divljači;
medvjeda, divlje svinje, divokoze, srne i tetrijeba
• Lovište je veličine 53.700ha i prostire se na jednom od
najatraktivnijih dijelova Bosne i Hercegovine
• Fauna Parka je veoma bogata i raznovrsna, počevši od
velikog broja beskičmenjaka, posebno iz reda leptira
(Lepidoptera), vodozemaca, gmizavaca i riba, 36 vrsta i 18
familija sisara, te mnogobrojnih vrsta ptica
• Rijeke Sutjeska, Hrčavka i Jabušnica, kao i neka jezera
Zelengore, bogata su ribom, posebno potočnom
pastrmkom, a ribolov na ovim rijekama i jezerima je
istinsko zadovoljstvo za sve ljubitelje tog sporta
FLORA
•
•
O flori Nacionalnog parka "Sutjeska" dovoljno govori podatak o preko 2600 registrovanih
vaskularnih biljaka, sa velikim procentom endemskih i rijetkih vrsta, bogatom i raznovrsnom
dendroflorom, akvaflorom, te preko 100 vrsta gljiva i pravim blagom ljekovitog bilja i
plodova prirode.
Biljne vrste - najznačajnije endemske vrste, veoma rijetke uopšte i veoma rijetke na području
Parka · (Monografija):
Bedrnica (Pančićia) (Pancicia serbica);
Bresina (čubrica) (Mikromeria croatica);
Bor bijeli (obični) Pinus silvestris - veoma rijedak na području parka, samo pojedinačno na
južnim obroncima Snijeznice;
Crnjuša (Erica carnea) - samo u sastojiniPančićeve omorike na Radomišlji(Rezervat
Sokoline);
Čekinjuša bosanska (Crepis dinarica) - bosansko-hercegovački endem;
Čekinjuša dinarska (Crepis dinarica) - ilirski endem
Fresinica (Drias octopetala) - relikt preglacijalne flore diluvijuma;
Hajdučka trava (Achillea lingulata) - istočno balkanski endem;
Hajdučka trava srbijanska (Achillea serbica) - rijetka, isključivo na krečnjaku Slavigore i
Vratara;
Javor gluhač (Acer obtustum) -Jabucke Stijene, Suha;
Javor planinski (Acer heldreichi)- Balkanski endem pretplaninske
(subalpske)zone;
Jeremičak, Malijev likovac (Daphne malyana) - rijedak, Snijeznica i Suha;
Jeremičak crveni (Daphne cneorum) - samo iznad Prijevora (Maglić) i na
Studencu (Volujak);
Kaćun bosanski (Orchis bosniaca) - endem, samo na nekoliko lokacija u
Parku;
Kositerka (Eqisetum hiemale) -rijetka, samo u dolini Sutjeske;
Kotljan (Vjetrovalj) (Eryngium palmatum) - Balkanski endem,samo iznad
Suhe (Ploce);
Kozlinac (Oxitrpis dinarica) -ilirski (dinarski) endem;
Kozokrvina planinska (Lonicera borbasiana) - ilirski endem,u posebnim
šibljačkim zajednicama u vrhu Slavigorskog potoka;
Krčagovina ilirska (Amphoricarpus autariatus) - endem centralne Bosne,
Hercegovine i zapadne Crne Gore, u pukotinama krečnjaka;
Kvasina (Oxiria digina) - rijetka, samo na Vlasulji;
Ljubičica zojsova (Viola zoisii) - endem, rijetka
Erica carnea, crnjuša
Viola zoysii, ljubičica zojsova
Drias octopetala, fresinica
Daphne cneorum, jeremičak crveni
• Ljutić (Ranunuculus illyricus) -rijedak, samo iznad Tjentišta;
Medvjeđe uvo alpsko (Arctous alpina) - samo u šibljačkim
zajednicama Slavigorskog potoka i na Crvenim Prljagama;
Metvica planinska (Teucrium arduini) - Balkanski endem,
samo u Prosjecnici;
Mišje uvo (Arenaria biflora) -veoma rijetko, na Studencu
(Volujak);
Paprati (Asplenium fissum) - u pukotinama stijena subalpskog i
alpskog pojasa na Magliću, Volujaku i Zelengori: A. Lepidum rijetka samo na Ždrijelu: A. septentrionale - rijetka, samo na
silikati Treskavca;
• Perunika bosanska (Iris bosniaca) - progresivni Balkanski
endem, rijetka;
Ptičja trava dinarska (Cerastium dinaricum) - veoma rijetka,,
Bojanića Vrt (Vlasulja) i Studenac (Volujak);
Somina planinska (Juniperus sabina) - rijetka, samo iznad
Susičkog potoka (Makaze, Ploce, Vratar);
• Tisa (Taxus baccata) - raste samo na Tisovom brdu (između
Ozrensand Kotač potoka);
Udovica bosanska (Knautia saraevoensis) - rijetka, prisutna samo na
Magliću;
Večernica dinarska (Jeri -jorgovan) (Hesperis dinarica) - samo na
Hadzića Ravni, Dragoš Sedlu i Prijevoru;
Ušljivac ilirski (Pedicularis hermenniana) - rijetka, samo na
Zelengori;
Veprina širokolisna (Ruscus hipoglosum) - rijetka, u bukovoj šumi
Snježnice i Careve gore;
Vranjak (Gymnadenia friwaldii) - samo iznad Prijevora;
Vrba puzava (Salix serpyllifolia) - rijetka, samo oko Sniježnik;
Zdravac (Babiba žila) (Geum molle) - Balcanski endem, ispod Kuka
na Volujaku and kod Donjih Bara na Zelengori;
Zmijski jezik (Ophiglossum vulgatum) - rijedak, kod Gornjih Bara;
Zvijezdan (Aster alpinus) - rijedak, samo naPlaninici i Prosječnici;
Zvonce širokolisno (Campanula latifolia) - samo u centru Perućice;
Zvončac uskolisni (Edraanthus sutjescae) - endem u kanjonu
Sutjeske;
Žutika ilirska(Barberis ilirica)-ilirski endem, u Parku, samo iznad
Crvenih Prljaga;
•
•
FAUNA
Fauna Parka je veoma bogata i raznovrsna, počevši od velikog broja beskičmenjaka, posebno iz reda leptira
(Lepidoptera), vodozemaca, gmizavaca i riba, 36 vrsta i 18 familija sisara, te mnogobrojnih vrsta ptica.
Važniji sisari u Parku - (Monografija):
Divokoza (Rupicarpa rupicarpa)
Srna (Carpeolus carpeolus)
Divlja svinja (Sus scrofa)
Medvjed (Ursus arctos)
Vuk (Canis lupus)
Lisica (Vulpes vulpes)
Jazavac (Meles meles)
Kuna bjelica (Martes foina)
Kuna zlatica (Martes Martes)
Mala lasica (Mustella nivalis)
Hermelin (Mustella erminea)
Vidrica (Mustella luteola)
Vjeverica (Sciurus vulgaris)
Zec (Lepus europaeus)
Puh veliki (Glis glis)
Vidra (Lutra lutra)
Jež (Aeririnaceus europaeus)
Krtica (Talpa europae)
Kao rijetka i prorijeđena divljač smatra se: Divlja mačka (Felis sylvestris); Ris (Lynx lynx); Slijepo
kuče (Spalax sp.)
• Ptice:
U Parku je tokom izrade Plana upravljanja (mart septembar 2002.god.) zabilježeno 114 vrsta ptica, ali
konačna lista vrsta bi trebala dostići broj od 135 -150,
ako bi se vršilo više posmatranja u različitim periodima
godine
• Od uočenih 114 vrsta, 61 se gnijezdi i živi u Parku, 32
vrste posjećuju Park samo u toku ljeta, ali se takođe tu
gnijezde, 16 vrsta pripada selicama koje prolaze ovuda
u jesen i proljeće ka sjevernim dijelovima gdje se
gnijezde, 5 vrsta se ovdje pojavljuje samo u zimu
• Spisak ptičijih vrsta u Parku uključuje i devet vrsta
djetlića
• Taj broj predstavlja 90 % ove familije u Evropi i
pokazuje ekološku raznovrsnost mogućnosti koje su
djetliću na raspolaganju u šumskim područjima Parka
PERUĆICA
• Sigurno najvrijedniji biser u nizu prirodnog blaga Nacionalnog Parka
"Sutjeska" je strogo zaštićeni rezervat Perućica, jedna od rijetkih
sačuvanih prašuma Evrope
• Još davne 1938. godine, šumari taksatori prilikom izrade uređajnog
elaborata na planini Maglić, pronalaze u slivu riječice Perućice, u
uvali između Maglića, Volujaka i Sniježnice, prekrasne sastojine
bukve, jele i smrče čija je drvna masa prelazila 1000m3 po hektaru, a
visina pojedinih stabala dostizala preko 50 m
• Šumske sastojine Perućice nisu imale premca u Dinaridima, ne samo
po drvnoj masi i visini, već i po sastavu, izgledu i ljepoti
• Sve je to bio razlog da Vlada SR BiH 1952. izdvoji područje Perućice
sa površinom od 1.234ha iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao
šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi, a 1954.
godine, to područje je uvećano za još 200ha, stavlja se pod zaštitu
države kao prirodni rezervat, rješenjem Zemaljskog Zavoda za zaštitu
spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH
• Živi svijet Perućice izražen kroz vegetaciju (fitocenoze i biljne
zajednice, ekosisteme, floru, faunu i drugo) je veoma raznovrstan i
bogat
• Perućica je zbog svog južnog položaja u Evropi (submediteranskomediteransko područje), bila za vrijeme ledenog doba veoma
značajan refugijalni prostor koji je omogućio da se mnoge
termofilne vrste evropskog sjevera i njenog središja sačuvaju na
ovom području
• Ledeno doba je zahvatilo područje Perućice pa su njeni vršni
dijelovi bili prekriveni lednicima, o čemu svjedoče ostaci glacijalnih
perioda (lednički cirkovi i korita, morene raznovrsnog karaktera,
glacijalni obluci, i dr.)
• Niži dijelovi Perućice ostali su bar djelimično, bez ledničkog
pokrivača, što je omogućilo razvijanje refugijalne flore i vegetacije
(Ostrya carpinifolia i njene zajednice i druge)
• U okviru ovog strogog prirodnog rezervata, zaštićena su,
pored šumskih sastojina bukve, jele i smrče, još i sastojine
subalpske bukve, čiste ili sa planinskim javorom,
subalpske smrče, te vegetacija bora krivulja ili tzv.
klekovina bora i planinska travnjačka vegetacija
• U Perućici, kao i u drugim dijelovima Parka, nalazi se
doista, pravo bogatstvo i raznovrsnost biljnog svijeta, te
niz endemskih i rijetkih vrsta
• O bogatstvu biljnog svijeta Perućice može da posvijedoči i
to da je registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja i
preko 1000 vrsta zeljastog bilja
• Istraživanja zastupljenosti vrsta mahovina i lišajeva tek su
započela
• Stoga su ovi predjeli već dugo pravi magnet za naučnike i
istraživače iz raznih naučno-istraživačkih disciplina
NP UNA
• Nacionalni park „Una“ prostire se dolinom gornjeg
toka rijeke Une, kao i dolinom rijeke Unac, desne
pritoke Une sve do rječice Krke na zapadu
• Ovo područje predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu
u ovom dijelu Europe,vrlo vrijednu za očuvanje
ukupne krajobrazne i biološke raznolikosti,a posebno
zbog:
- položaja na granici tri klimatska područja;
- krških oblika i hidrografije, koji su zajedno sa slivom
Korane i Krke jedinstveni u europskim razmjerima;
- reljefnih oblika koji su stvorili jedan od rijetkih
prirodnih puteva prema Jadranskom moru;
- mozaičnosti staništa, velike raznolikosti biljnih i
životinjskih vrsta, te prisutnosti reliktnih i endemskih
vrsta;
• Ovaj prostor je i u kulturno-povijesnom smislu područje
koje obiluje bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i
povijesnih spomenika,a poseban položaj tog prostora na
tranzitnom pravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod
utjecaje mnogih kultura,od kuda potječu bogata arheološka
nalazišta, ostaci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih
objekata različitih vjera i kultura
• Područje Nacionalnog parka se nalazi na krajnjem
zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području općine
Bihać i pripada Unsko-koranskoj zaravni, a obuhvata
dolinske dijelove rijeke Une i Unca i orografske padine
Plješivice i Grmeča, odnosno Osječenice
• Posebnost za rijeku Unu je izrazita dužina njenog
«sedrotvornog» toka, s cijelim nizom pratećih fenomena
(sedrenih spilja, sedrenih otoka, barijera i slapova), te s
iznimnim oblicima kotlina (Martin Brod, Kulen Vakuf,
Klisa, Lohovo) i klisura kanjonskog tipa,uzvodno i
nizvodno od Martin Broda te nizvodno od Štrbačkog buka
• Za rijeku Unac karakterističan je njen oblik krškog toka, posebno u
njenom donjem dijelu, na kojem na prolazu kroz kanjonski dio više
puta ponire i izvire, na kraju na Crnom vrelu, koje po svojim
karakteristikama i ljepoti spada u poseban prirodni fenomen
• Dolinski dio ovog zaštićenog područja je visinski smješten između
220 i 450 m n.m.,a orijentirano je u smjeru sjeverozapad-jugoistok
• Posebno je važno istaći povezanost rijeke Une, kao osnovnog
prirodnog fenomena predviđenog za zaštitu i lokalnog stanovnštva
koje stoljećima obitava na ovom području, te koje samo prepoznaje
vrijednost same rijeke i područja za sopstveni opstanak, tako i
njenu jedinstvenost koja je vrijedna za očuvanje na lokalnom i
regionalnom nivou.Inicijative, prvo za UNESCO nominaciju,a
kasnije za proglašenje područja zaštićenim su u velikoj mjeri
proistekle iz inicijativa lokalnih zajednica ovog područja
• Ova posebna veza između rijeke Une (lat. Una= jedna, prva) i
lokalnog stanovništva predstavlja jednu od značajnih karakteristika
vrijednih za očuvanje i zaštitu samog prostora
• Rezultati Studije izvodljivosti za zaštitu NP Una (2005) su pružili
osnovu, te neosporno dokazali potrebu za zaštitu područja kroz
kategoriju zaštite u razini nacionalnog parka,što je prihvaćeno od
strane organa vlasti u BiH donošenjem Zakona o Nacionalnom parku
„Una“ 2008 godine
• Svrha zaštite područja je zaštita prirode u granicama definisanim
ranije pomenutim zakonom uz pružanje mogućnosti za razvoj
lokalnih zajednica kroz poštivanje principa održivog razvoja.
Zakonom o NP Una se štiti prostor ukupne veličine 19.800 ha koji je
administrativno pod teritorijom općine Bihać,od čega u režimu
stroge i usmjerene zaštite ukupno 13.500 ha, a u režimu usmjerenog
razvoja oko 6.300 ha
• Unutar područja stroge i usmjerene zaštite po posebnom režimu
dopuštaju se i određene tradicionalne gospodarske djelatnosti
• U području usmjerenog razvoja dopušten je razvoj tradicionalnih i
nekih zatećenih privrednih djelatnosti,te turizma,uz uvjet da su svi
usklađeni s lokalnim specifičnostima i vrijednostima
• Konfiguracija terena i geomorfološka struktura tla u Nacionalnom parku „Una“, te
različita nadmorska visina i raznolikost flore su uvjeti za bogati miko svijet koji sa
drugim oblicima života doprinosi bogatstvu biodiverziteta NP-a
• Na ovom području se nalaze brojne rijetke i endemične vrste biljaka: lincura
(Gentiana lutea), pjegava lincura (Gentiana punctata), runolist (Leontopodium
alpinum Cass.), klekovina bora (Pinus mugo)
• Endem je unska zvončika (Campanilla unensis) koja je ime dobila upravo po rijeci
Uni kao i bosanska perunika (Iris reichenbachii Heuffel var. Bosniaca) koja raste na
suhim livadama i pašnjacima na karbonatnim i serpentinskim stijenama sa plitkim
zemljištem
• Bosanska perunika je endem centralnih i jugoistočnih Dinarida
• Ekološki uvjeti su omogućili i razvoj velikog broja raznovrsnih biljnih zajednica
izuzetne vrijednosti sa preko 1.900 biljnih vrsta, što iznosi 52,19% svih vrsta
prisutnih u Bosni i Hercegovini
• U prostoru je evidentirano 177 oficijenlih i 105 potencijalno
ljekovitih,jestivih,vitaminskih i aromatičnih biljnih vrsta
FAUNA
• Fauna Nacionalnog parka "Una" po svim
svojim karakteristikama je možda i
najraznovrsnija u ovom dijelu Europe
• Mnoge životinje su našle svoj dom u
nacionalnom parku i na taj način pružile mu
veliko bogastvo koje je svakog dana sve veće i
raznovrsnije
• Gornji tok, koji je obuhvata područje nacionalnog parka naseljava 15 vrsta ribe iz 4
reda i 6 porodica
• Zabilježenih vrsta vodozemaca (Amphibia) na širem području gornjeg toka rijeke
Une koji obuhvata Nacionalni park ima 10 iz redova Anura (bezrepci) i Caudata
(repaši)
• Vrste prisutne na ovom području svojom su biologijom uglavnom vezane uz vlažna,
močvarna i vodena staništa
• Vrste koje je moguće vidjeti su Triturus carnifex (veliki vodenjak), Salamandra atra
(crni daždevnjak) i Proteus anguinus (čovječja ribica)
• Među 15 vrsta riba koje su prisutne u rijeci Uni na području Nacionalnog parka i
njenim pritokama najznačajnije su :
Potočna pastrmka (Salmo trutta) relativno je rijetka vrsta na čitavom području
Europe, Lipljen (Thymalsus thymallus) je osjetljiv na onečišćenje, uslijed smanjenja
kvalitete voda i odgovarajućih staništa iz kojeg razloga je također sve rijeđi
• Među rijetkim vrstama ovdje možemo naći i vrstu pod imenom Peš (Cottus
gobio)kao i Dvoprugastu ukliju kao rijetku i relativno ugroženu vrstu
• Smanjenje kvalitete voda i staništa može doprinijeti i smanjenju populacija ove vrste
• Na temelju dodatka III. Bernske konvencije, koji obuhvaća zaštićene vrste, sadrži 6
vrsta – mladica, lipljen,dvoprugasta uklija, potočna mrena, plotica i peš
• Na širem području Nacionalnog parka prisutno je 12 vrsta gmazova iz dvaju
redova: kornjače (Chelonia) i ljuskaši (Squamata)
• Na ovom području su prisutne i slijedeće vrste: Algyroides nigropunctatus
(mrki ljuskavi gušter), Lacerta horvathi (velebitska gušterica) i Vipera
macrops (gorski žutokrug)
• Gmazovi Nacionalnog parka uglavnom su uobičajene kontinentalne vrste
među kojima su prisutne neke uže rasprostranjene svojte poput: istočne
livadne gušterice (Lacerta agilis bosnica) – endem balkanskog poluotoka i
bosanske riđovke (Vipera berus bosniensis) - endem balkanskog poluotoka
• Još tri svojte se smatraju endemskim na području parka: velebitska gušterica
(Arheolacerta horvathi) – istočnoalpski endem, gorski žutokrug (Vipera
(ursini) macrops) – endem balkanskog poluotoka i mrki ljuskavi gušter
(Algyroides nigropunctatus) koji je endem Dinarskog krša
SISARI
• Među 60-ak prisutnih vrsta sisavaca koji nastanjuju područje
Nacionalnog parka 9 pripada kukcojedima (Insectivora), 16
šišmišima (Chiroptera), 13 zvijerima (Carnivora), 3 redu
parnoprstaši (Arctiodactyla) 17 glodavcima (Rodentia) i 1 redu
dvojezupci (Lagomorpha)
• Predpostavka je da uz sigurno prisutne vrste na širem području
obitava još 9 vrsta šišmiša
• Unutar skupine glodavci (Rodentia) četiri su vrste koje i također
obitavaju na ovom području,a to su: alpski voluharić (Microtus
multiplex), vrtni puh (Eliomys quercinus), nutrija (Myocastor
coypus) i patuljasti miš (Micromys minutus)
• Među sisavcima Nacionalnog parka nalaze se dvije endemične
svojte: runati voluhar (Dinaromys bogdanovi) – oromediteranski
endem i alpski voluharić (Microtus multiplex) – istočnoalpski
endem
• Prema Zakonu o zaštiti prirode te Pravilniku o zaštiti
pojedinih vrsta sisavaca, Mammalia (N.N. 31/95.)
zaštićeno je 33 vrste sisavaca područja Une i
Nacionalnog parka, dok je 8 vrsta zaštićeno prema
Pravilniku o lovostaju
• Od zaštićenih sisavaca uz mnoge ugrožene i osjetljive
vrste šišmiša valja naglasiti tri velike zvijeri, tri najveća
europska predatora – vuka, risa i medvjeda. Velik broj
iz skupine zvijeri – vidra, jazavac, lasica i zerdav
• Na IUCN-ovom popisu ugroženih sisavaca Europe
nalazi se 17 vrsta u dvije kategorije ugroženosti
• Prema popisima Bernske konvencije koja štiti europske
divlje vrste i prirodna staništa, 50 vrsta sa područja
nacionalnog parka je zaštićeno
• Dvadeset četiri vrste se nalaze na dodatku II (strogo
zaštićene vrste), dok je 26 vrsta na dodatku III
(zaštićene faune)
• NACIONALNI PARKOVI NA
PODRUČJU EX JUGOSLAVIJE
Plitvice, Hrvatska, p=19.000 ha, 1949.
1
Crna Gora, Biogradska Gora, p=3400 ha, 1952
Hrvatska, Brioni, p=2700 ha, 1983.
Hrvatska, Paklenica, p=3617 ha, 1949.
Hrvatska, Kornati, p=30200 ha, 1980.
Hrvatska, Risnjak, p=3014, 1953.
BiH, Sutjeska, p= 17.250 ha, 1965.
Slovenija, Triglav, p=2000, 1961.
Srbija, Đerdap, p=64 000, 1983.