Slide 1

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 2

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 3

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 4

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 5

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 6

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 7

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 8

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 9

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 10

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 11

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 12

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 13

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 14

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 15

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 16

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 17

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 18

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 19

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 20

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 21

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 22

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 23

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 24

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 25

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 26

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 27

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 28

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)


Slide 29

GALEB JONATHAN LIVINGSTON –
priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936.
godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je
i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je
imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois.
Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine.
Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a
kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne
garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici
141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot
letjelice F-84F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je
brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970.),
zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio
zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta.
Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio
odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o
pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se
prodao u više od 1.000.000 primjeraka. 1973.godine snimljena je
filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je
istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je
protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova
nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu
postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo
nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna
Da bi odletio bilo kamo brzinom
misli- reče, moraš početi od
spoznaje da si već stigao na
željeno mjesto

Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje
rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo
je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu,
galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo
dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se
nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i
ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča
o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine
koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča
upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu
koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu
drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige,
možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg
postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine,
ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i
biti izolirani.

U

povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca
koji su se oduprli pravilima većine, pravilima
koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li
postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga
jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni
osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu
na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika
je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i
vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno
ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog
toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima
ostavlja zbunjenim, možda na nekim
mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije.
Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne
ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN
Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za
običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za
znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti
ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do
hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A
ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u
ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne
dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi
ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed
bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan
letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio
otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih.
Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih
galebova i pronaći smisao života.

je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno
vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja,
možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni,
možemo naučiti letjeti ...
...Koliko

(citat)Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane

provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti Na uporne molbe
svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti
s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva
života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti... Njegov cilj bila je brzina i
već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko
od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno
vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju,
kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u
more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje
u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi
da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali.
U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj
glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila
za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila!
Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim
brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je:
obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih uz tijelo, postigao nevjerojatnu brzinu od dvjesto šezdeset kilometara
na sat te, upravljajući samo vršcima krila, neposredno iznad morskih valova izvio tijelo i vinuo uvis, sretan, presretan.

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela
do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo,
no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan
događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato
radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti
s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i
savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti!
Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo
otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije
toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim
ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova,
kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i
opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je
značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da

su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe
Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine
zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku
sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama
galebova. "Naravno," pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord!
Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim
podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za
sve nas." Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga
Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća
galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su
mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u
sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne
razumiju! To je zabuna, pogreška!" – ...zbog svoje nepromišljene
neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede
dostojanstva i tradicije porodice galebova ... Biti pozvan u sredinu
zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten
samotničkom životu na Dalekim Hridima. – ...Jednog ćeš dana, Jonathane

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru
jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu
nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako
sada ima razloga za život, a to je težnja
prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za
ribljim glavama

– Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je
odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi
smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo
se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo
razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite
mi da vam pokažem što sam naučio ...

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode
znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon.

Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni
izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj
bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je
ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok
su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog
neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u
visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale
galebe.
Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva
prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo
ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko
su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti
kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva
su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u
jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je
shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli
svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan
Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo
postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje
nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio
najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo
razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno.
Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je
ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se
zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U
sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak
galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio
je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi
galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja
zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih
dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u
prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi
su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u
letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći
akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao.
Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako
malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi
mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni
smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet
bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa,
odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si,
Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote
kako bi došao do ovoga.
_______________________________________________________
I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života,
Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem,
za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu
je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju
odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je
Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao
pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je
njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati
učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti
djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo
želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i
još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan
je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika
poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate
Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući
im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige.
Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je
jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu.
Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je
simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz
dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio
želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje,
odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice,
nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke.
Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je
instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova,
gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće
njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog
u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne
naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan
reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike
živote kako bi došao do ovoga.
Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro
napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti.
Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je
odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te
je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora
osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova
prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i
prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i
vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio

je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je
upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto
vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang
nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima
znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na
Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i
pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno
letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put.
Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se
jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER
Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak
znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I
kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno,
želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je
zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više
od onog što je proglašeno granicom mogućnosti.
Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je
svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo
svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao.
Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati
ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi –
kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda,
kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i
Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon
Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti,
Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen
učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio
je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest
učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti.
Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao
letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo
nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo
vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja
uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka,
na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No
Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno,
kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve
vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko
Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog
toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao
je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno
je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard
poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću
ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o
slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je
da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo
strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan.
Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini
novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi
izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari
u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas
galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo
promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće
li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se
vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak,
osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon
laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće
zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli,
počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih
napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli
kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako
Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti.
Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova,
nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba.
To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim
jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši
još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću
razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa
skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu
da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od
njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se
uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti
s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA
JONAHTAN

JATO

JATO

Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto.
Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ,
proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili
su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede
povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova.
Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine.

osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će
biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata
- Ne

Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom,
Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga.
Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili
njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog
dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja
ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: ...Oh, Fleche, to se ne voli.

Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom
galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide
u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno
kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi
učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom
pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća
Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im
pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih
snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje
učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i
bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i
oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na
kopnu.
Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi
iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i
vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su
ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne
zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se
spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im
da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio.
Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata?

• Jedini

je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu
Jonathan.

•–

Nema drugog zakona!“

• Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi

ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od
mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je
propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati

• A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema
onome što radi.

• Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost.
• „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja;
nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju.

• Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći
često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim
uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod).

• Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. –
mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti
slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi.

• Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo

se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i
postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u
svrhu veće slobode = smisao života.

• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.
• Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.
• Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne
prestaje učiti i težiti boljem.

• Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba
nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži
ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo),
već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja.

• Kad

bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor,
upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme,
ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svoj svojoj
ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju.

• Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli
vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim
tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može
zaista i postojati.

• Nema

granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za
znanjem.

• Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a
budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za
ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na
ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston
www.lektire.com
slike: internet

Marija Šegon I. c (2010.)