Transcript Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.

Postoji jedna priča o
učiteljici iz osnovne
škole. Ime joj je
gospođa Thompson.
Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5. razreda
na prvi dan škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje
učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.
No, bilo je to nemoguće, jer je u prvoj klupi, zavaljen u svoju stolicu,
sjedio mališan imenom Teddy Stoddard. Gđa. Thompson viđala je
Teddija godinu ranije i primijetila da se nije puno igrao s ostalom
djecom, odjeća mu je bila neuredna i uvijek je bio prljav.
Teddy je ponekad bio neugodan što je rezultiralo time da je gđa.Thompson
s užitkom markirala njegove ispite debelom crvenom olovkom, križajući
papire i konačno, zaokruživši veliko "1" na vrhu njegovih ispita.
Škola gdje je podučavala gđa. Thompson
zahtijevala je od nje da pregleda sve stare bilješke
za svakog učenika; Teddijeve je ostavila za kraj.
Čitajući njegove bilješke vrlo se iznenadila.
Teddijeva učiteljica iz prvog razreda napisala je: "Teddy je vedro i
nasmijano dijete. Uredno obavlja zadatke i ima dobro vladanje…svojim
prisustvom unosi radost u sredinu".
Učiteljica iz drugog razreda zapisala je: "Teddy je odličan učenik, prijatelji
u razredu jako ga vole, ali je on uznemiren zbog teške bolesti majke i život
kod kuće mu je jako stresan".
Učiteljica iz trećeg razreda zabilježila je ovo: "Teško ga je pogodila
smrt majke. I dalje se trudi dati najbolje od sebe, ali mu otac ne
posvećuje previše pozornosti. Ukoliko se uskoro nešto ne poduzme,
njegov obiteljski život negativno će utjecati na njega".
Teddijeva učiteljica iz
četvrtog razreda
napisala je: "Teddy je
povučen i ne pokazuje
dovoljno interesa za
školu. Nema prijatelja i
ponekad spava u
razredu".
Sada je gđa. Thompson
shvatila problem i
osjetila se posramljeno.
Osjećala se još gore
kada su joj svi učenici
donijeli Božićne
poklone zamotane u
prekrasan papir i
uvezane šarenim
vrpcama - osim
Teddija.
Njegov poklon bio je
nevješto umotan u
debeli smeđi papir.
Gđu. Thompson
zaboljelo je kad je
morala otvoriti taj
poklon pred razredom.
Neka djeca počela su
se glasno smijati kada
je iz papira izvadila
narukvicu od umjetnih
dijamanata na kojoj je
nekoliko dijamanata
nedostajalo i
polupraznu bočicu
parfema.
Dječji smijeh je utihnuo,
učiteljica se oduševila
narukvicom, stavila ju je
na ruku, i poprskala malo
parfema na zglavak.
Teddy Stoddard je ostao u
školi par minuta nakon
nastave samo da joj kaže:
"Gđo. Thompson, danas
mirišite baš kao što je moja
mama nekada mirisala".
Nakon što su djeca
napustila razred, plakala je
još sat vremena.
Na taj dan, prestala je podučavati čitanje,
pisanje i matematiku. Umjesto toga,
počela je podučavati djecu.
Od tada je gđa.Thompson posebnu
pažnju posvećivala Teddiju. Dok je radila
s njim, djelovao je kao da mu je um
živnuo.
Što ga je više ohrabrivala, on je brže napredovao.
Do kraja godine, Teddy je postao jedan od najboljih
učenika u razredu i, unatoč laži da će sve učenike
podjednako voljeti, Teddy je postao njen "ljubimac".
Godinu dana kasnije, našla je poruku ispod vrata,
od Teddija. Napisao je da je ona najbolja učiteljica
koju je ikada u životu imao.
Nakon šest godina ponovno je
dobila poruku od Teddija.
Napisao je da je završio srednju
školu, s jako dobrim uspjehom,
te da mu je ona još uvijek
najbolja učiteljica koju je imao
u cijelom svom životu.
Nakon četiri godine, stiglo je sljedeće
pismo u kojem je pisao da je nastavio sa
školovanjem. Iako je ponekad znalo biti
teško, uhvatio se s time u koštac i
uskoro će diplomirati kao najbolji student
na fakultetu. Ponovio je gđi. Thompson
da mu je ona još uvijek najomiljenija i
najbolja učiteljica koju je imao u cijelom
Prošlo je još četiri godine do sljedećeg
Teddijevog pisma. Ovog puta, pisao je o
svojoj odluci da nakon uspješno završenog
dodiplomskog studija, nastavlja dalje sa
studiranjem.
Ponovno je naglasio da mu je ona još uvijek
najbolja i najomiljenija učiteljica koju je ikada imao.
Ovaj je put njegovo ime bilo nešto duže.
Stajao je potpis - magistar Theodore F. Stoddard.
Priči još uvijek nije kraj. Kao što već pretpostavljate,
sljedećeg proljeća stiglo je još jedno pismo. Teddy piše da je
upoznao djevojku i da planiraju vjenčanje.
Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, pa je
predložio gđi. Thompson da na vjenčanju sjedi na
počasnom mjestu rezerviranom za majku mladenca.
Gđa.Thompson je prihvatila prijedlog. I pogodite što? Nosila je onu narukvicu,
istu onu na kojoj je nedostajalo nekoliko umjetnih dijamanata.
Pobrinula se i da nosi parfem za kojeg se Teddy sjeća da ga je nosila
njegova majka na posljednji Božić koji su proveli zajedno.
Zagrlivši se, dr. Stoddard je šapnuo gđi. Thompson na uho: "Hvala Vam, gđo.
Thompson, jer ste vjerovali u mene. Od srca Vam hvala zato jer ste učinili da
se osjećam važan i pokazali mi da mogu utjecati na svoj život".
Sa suzama u očima, gđa. Thompson mu je
odgovorila: "Ne, Teddy. Ti si bio onaj koji je
mene naučio da mogu utjecati.
Nisam znala podučavati sve dok nisam srela
tebe ".