Bog je izabrao Mojsija da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva. Javio mu se iz gorućeg grma u podnožju brda Horeb. Rekao je: IZVEDI MOJ NAROD IZ ROPSTVA U.
Download ReportTranscript Bog je izabrao Mojsija da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva. Javio mu se iz gorućeg grma u podnožju brda Horeb. Rekao je: IZVEDI MOJ NAROD IZ ROPSTVA U.
Bog je izabrao Mojsija da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva. Javio mu se iz gorućeg grma u podnožju brda Horeb. Rekao je: IZVEDI MOJ NAROD IZ ROPSTVA U EGIPTU I ODVEDI GA U ZEMLJU KOJOM TEČE MED I MLIJEKO. Mojsije je na zemlju bacio štap i on se pretvorio u zmiju. Uhvatio ju je za rep i opet je postala štap. Stavio je ruku u njedra. Kad ju je izvukao ruka je bila gubava. No kad ju je ponovo stavio u njedra izvukao je zdravu. Mojsije je bio spor u govoru pa je Bog izabrao njegova brata Arona da govori faraonu umjesto njega. Mojsije i Aron prenijeli su faraonu Božju poruku, ali on se strašno razljutio i nije pustio narod da ode nego ga je još više zaposlio. Aron je pred faraona bacio štap i štap se pretvorio u zmiju. Faraonovi mudraci i vračari učinili su isto. Aronova zmija progutala je sve zmije egipatskih vračara. Faraon ipak nije htio pustiti narod iz Egipta. Mojsije je udario štapom po Rijeci i sva se voda pretvorila u krv. Egipćani su kopali oko Rijeke i tražili pitku vodu. Nakon 7 dana Aron je ispružio štap i iz rijeka, potoka i jezera navalile su žabe po egipatskoj zemlji. Faraon je obećao pustiti narod ako Mojsije ukloni žabe. Mojsije zamoli Jahvu, pravoga Boga, da ukloni žabe. Bog je uslišio Mojsija ali faraon nije pustio narod da ode. Aron je udario štapom po tlu i komarci su se razmnožili po egipatskoj zemlji. Faraon nije pustio narod pa je Bog poslao obade. U Gošenu, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo obada. Faraon nije povjerovao da Bog štiti Izraelce i nije ih htio pustiti. Bio je strašan pomor stoke. U Egiptu su pougibali konji, magarad, deve, krupna i sitna stoka. Faraon nije pustio narod. Egipćani su patili od strašnih čireva po tijelu. Nad Egiptom je bila strašna tuča. Pobila je ljude i životinje koji su bili na otvorenom. Uništila bilje po poljima i stabla. Na bilje koje je nakon tuče ostalo navalili su skakavci. Mojsije je pružio ruku prema nebu i nastala je tama. Ni nakon trodnevne tame faraon nije htio pustiti narod. Faraon je pustio narod da ode u noći u kojoj je umro svaki egipatski prvorođenac. U toj noći svaka izraelska obitelj žrtvovala je jednogodišnje janje bez mane. Krvlju su poškropili dovratnike i nadvratnike kuća. Izraelski prvorođenci bili su spašeni. Meso ubijenih životinja jeli su s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Bila je to noć prolaza Gospodnjeg - noć PASHE. Egipćani su im dali odjeće, zlata i srebra i Izraelci su krenuli kroz pustinju prema Crvenom moru. Faraon se predomislio i krenuo upotjeru za Izraelcima. Tako se narod našao u velikoj pogibelji: između faraonove vojske i Crvenoga mora. Mojsije je ispružio ruku nad morem i Bog je učinio divno čudo. Poslao je jak istočni vjetar koji je more posušio. Tako su Izraelci prešli po suhom preko Crvenog mora. Faraonova vojska krenula je za narodom. Mojsije je pružio ruku nad morem i u cik zore more se vratilo i potopilo faraonovu vojsku, a Izraelci su bili na sigurnom. Tri su dana putovali pustinjom bez vode. Stigli su do izvora koji se zove Mara – gorka voda. Mojsije je bacio neko drvo u vodu i voda je postala pitka. Utaborili su se kod Elima gdje je bilo 12 izvora pitke vode. Putovali su pustinjom skoro 2 mjeseca. Narod je strašno mrmljao protiv Mojsija i Arona. Radije bi bili u Egiptu u ropstvu nego da umru od gladi u pustinji. Bog im je dao za hranu PREPELICE i MANU koja je imala okus medenog kolača. Narod je skoro kamenovao Mojsija jer nije bilo vode. Mojsije je udario štapom po pećini na Horebu i iz nje je potekla voda. Mjesto su prozvali MASA i MERIBA jer su se tu prepirali. Amalečani su zaratili s Izraelcima. Mojsije je držao ruke uzdignute prema Jahvi i Izraelci su pobijedili. Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske narod se utaborio u Sinajskoj pustinji. Na SINAJ se nadvio gust oblak i čula se silna grmljavina. Narod je ostao u podnožju brda a Mojsije se popeo u gusti oblak u kojemu je Bog boravio. Bog je Mojsiju dao 2 kamene ploče s DESET ZAPOVIJEDI. Aron i narod su od rastopljenog nakita načinili zlatno tele i klanjali mu se kao Bogu. Mojsije se razgnjevio i razbio ploče sa Zapovijedima jer je Aron dopustio da narod padne u IDOLOPOKLONSTVO. Zlatno tele je uništio i molio Boga da oprosti njegovu narodu. Mojsije je postio na Sinaju četrdeset dana. Ispisao je 10 zapovijedi na dvije kamene ploče. Kad se vratio među narod iz Mojsijeva lica izbijala je svjetlost jer je razgovarao s Bogom. Nitko mu se nije usudio prići. Mojsije je poslao 12 uhoda da izvide Obećanu zemlju. Uhode su nakon 40 dana donijeli plodove iz Obećane zemlje; grožđe, mogranje, smokve... Izvijestili su da u Kanaanu zaista “teče med i mlijeko”, ali i da su tamo jaki, utvrđeni gradovi koje je nemoguće osvojiti. Kaleb i Jošua, koji su bili u Kanaanu htjeli su krenuti i zauzeti zemlju. Ali drugi uhode su tvrdili da su Kanaanci jači od njih i narod ponovno poče mrmljati protiv Boga, Mojsija i Arona. Mojsije i Aron padoše ničice pred narodom govoreći: NE BUNITE SE PROTIV JAHVE. Zbog nevjere izabranog naroda Bog je odlučio da osim Kaleba i Jošue nitko neće ući u Obećanu zemlju. Aron je umro, a zamijenio ga njegov sin Eleazar. Mojsiju je Bog rekao da se popne na brdo Nebo na kojem će umrijeti. Tako će iz daleka vidjeti Obećanu zemlju ali u nju neće ući. Naslijedit će ga Jošua, sin Nunov. Mojsije je pred narodom položio ruke na Jošuu. Jošua je poslao dvojicu uhoda da izvide Obećanu zemlju, a osobito grad Jerihon. Kad su se uhode vratili izvjestili su da su stanovnici u strahu jer znaju da je Bog zemlju predao Izraelcima. Uhodama je bila pomogla žena koja je živjela uz same gradske zidine - Rahaba. Sakrila ih je ispod lana na krovu i potjeru poslala u drugom smjeru. Bog je učinio veliko čudo – Izraelci su prešli rijeku Jordan po suhu. Bog je zapovijedio da svećenici koji nose KOVČEG SAVEZA zagaze u rijeku. Čim su ušli rijeka je presahnula. Predstavnik svakoga od 12 plemena podigao je kamen iz sredine Jordana kao spomen sinovima Izraelovim. Kad je sav narod prešao, vode Jordana vratile su se na svoje mjesto i svi su uvidjeli koliko je moćna ruka Božja. Stigli su pred zidine Jerihona. Obilazili su oko grada jednom na dan tijekom 6 dana. Sedam je svećenika trubilo u trublje pred Kovčegom. Sedmog dana obišli su grad 7 puta. Kad su svećenici zatrubili narod je podigao silnu bojnu viku i gradske su se zidine srušile. Narod je ušao u grad. Rahabinu obitelj su poštedili. Tako su potomci egipatskih robova predvođeni Jošuom, Mojsijevim nasljednikom, uz veliku Božju pomoć ušli u Obećanu zemlju, zemlju Kanaansku, zemlju kojom teče med i mlijeko. http://split.hbk.hr/katehetski Prema “Dnevnik prolaska kroz pustinju”, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo