Transcript Maja i Mišo na čudesnom otoku.ppt

Maja i Mišo na
čudesnom otoku
Gilbert Delahaye - Marcel Marlier
Daleko,
daleko
od nas,
nalazi se
veliki otok
okružen
zlatnim
pijeskom,
urešen
kokosovim
palmama.
Nazivaju ga "Čudesni otok".
Tamo je uvijek toplo, ljeti i zimi. Dva puta godišnje pada obilna kiša pa
se rasušena zemlja dobro natopi vodom .
-Dolazi monsun!!!- ljudi se jako raduju kiši jer se poslije kiše cijela
priroda preporodi. Maja i Mišo su posjetili ovaj otok.
Jednog
su se
dana,
Mišo i
Maja
preko
mosta od
konopca
uputili
prema
laguni.
Mišo je otišao potražiti vesla. Maja je odmah sjela u čamac,
napravljen od izdubljenog stabla koji se neprekidno ljuljuškao na
vodi.
S jedne grančice, radoznalo ih je promatrao šareni vodomar.
Baš je lijepo ovdje na suncu. Ptičji pjev odjekuje džunglom u
kojoj cvjetaju neobične orhideje.
- Dobar dan, dobar dan! - povikaše Maja i Mišo čim su ugledali djecu.
- A ju bovan! - odgovaraju ribari, sklapajući ruke i saginjući glavu. Tako se
pozdravlja u ovoj zemlji.
"A ju bovan" znači: "Želimo vam dug život".
Na obali rijeke vodiči timare svoje slonove. Snažno ih trljaju hrapavom korom
bambusovog oraha.
-Slon je prava junačina - objašnjavao je jedan dječak - On može srušiti, podići i
ponijeti stablo teško tisuću kilograma. On u džungli zamjenjuje traktor. Vodiči
često peru svoje slonove i uređuju im noge dok se slonovi prskaju vodom iz
surle.
Ovdje
nema
kupaonice
niti perilice
rublja.
Zbog toga
se
stanovnici
otoka
kupaju u
rijeci u
svojim
haljinama.
- Baš je to
praktično,
sve se
opere
odjednom reče Maja.
Dječaku koji pomaže
vodičima slonova ime je Prij,
što znači "Šaljivčina". On je
dobrodušan i ljubazan dječak.
Slonić ga sluša, čak i na
najmanji pokret njegove
ruke ili oka.
Ipak, kada treba izići iz
rijeke, namršti se.
Prij je poveo Maju i Mišu u selo.
Pokazao im je svoju kolibu,
sagrađenu od bambusove trske i
pokrivenu isprepletenim lišćem. Prij
ovdje živi sa svojim roditeljima.
Odjednom, Prij skide sarong (suknjicu),
zaveže konopčić oko gležnjeva i brzo se
uzvere na najvišu palmu.
Kada je ubrao najveći i najljepši plod, siđe i
pokloni ga Miši i Maji, kao znak prijateljstva.
Prij ima pripitomljenog lijepog, malog mungosa, koji se odmah
šćućurio u Majinom krilu, kao prava beba.
Zatim je Prij
donio i malog
majmuna koji je
odmah počeo
skakati,
izvoditi razne
nestašluke i na
kraju češkati
Maju po glavi.
U selu raste neobično drvo bamian koje je veće i od kuće u kojoj živi
Maja. Priča se da je veoma staro.
Prij izrađuje od
drveta razne
igračke i
maske. Sada
dlijetom
oblikuje masku
demona, a
zatim će je
obojiti
prigodnim
bojama.
Kad bude pun mjesec, bit će velika svečanost i svi će otočani plesati oko vatre.
Tako na ovom čudnom otoku rastjeruju zle duhove.
Prijov tata obrađuje
rižina polja. Na sebi
ima samo komad
platna omotan oko
struka.Njegovo
tijelo je obliveno
znojem i blatom.
Upregao je bivole
koji koračaju ispred
drvenog pluga.
Malo dalje, ljudi
poravnavaju zemlju
grabljama,
pripremaju je za
sjetvu riže.
Kada riža naraste,
pokosit će je srpom.
Jutros je Prij
poveo Maju i
Mišu na neka,
samo njemu
poznata
mjesta.
Tamo, u netaknutoj prirodi,
mogli su vidjeti:
srebrnaste čaplje,
zelene papagaje,
crnovrate rode, ... i neku malu,
žutu pticu. Ona sve poslove
obavlja vrhom svoga kljuna.
Kako samo spretno i brzo
zatvara ulaz u gnijezdo.
Napravila je i dugačak hodnik
kroz koji samo ona može proći.
A, tu su negdje i kradljivci jaja i
mali majmuni.
Veliki gušter varan,
pravi je pravcati
kradljivac.
Tijelo mu je
prekriveno
ljuskama i
rašljasti jezik svaki
čas iskače iz usta i
palaca poput
plamena.
Varan izgleda
opasno ali nije baš
hrabar jer se brzo
izgubio u šipražju.
Svoj plijen je
prepustio deci.
Ljuska
počinje pucati
i jaje se
otvara.
Tko li to izlazi?
Mali krokodil !
Prij je izvanredan vodič!
S njim su se Maja i Mišo popeli na hridinu koja se uzdiže usred
ravnice, poput velikog okrnjenog zuba.
Gore, na vrhu hridine, u davna vremena neki vladar
je sagradio raskošan dvorac s terasama,
hramovima, vrtovima i bazenima.
Od svega toga ostale su samo ruševine, nastanjene smiješnim,
bezbrižnim gušterima koji se zlate na suncu.
Dolje, u selu, je velika svečanost.
- Dođite! Dođite ga vidjeti! Stigao je!
Maja je očarana krotiteljem zmija.
Krotitelj pažljivo
spusti frulu od
bambusove trske i
otvori vreću punu
jaja i uginulih
miševa.
Zatim, čučnu i
zasvira. Na te
čudne, jednolične
zvuke, zmija, koja je
do tada spavala
smotana na dnu
korpe od pruća,
veličanstveno se
uspravi. A, onda
raširi rebra i kožu
na vratu u obliku
lepeze.
To je kobra.
Prijova sestra nema vremena zadržavati se kraj krotitelja
zmija.
- Kako se
zoveš? - upita
je Maja.
-Manel... to
znači
"Vodeni
ljiljan".
- Moja sestra
je umjetnica reče Prij.
- Ona slika
voskom na
svili.
Ali, Manel nije imala vremena za priču jer haljine moraju biti
gotove za svečanost.
- Večeras će se - objašnjavao je Prij - na nebu pojaviti pun
mjesec... Tada će početi svečanost . Doći će mnogo ljudi, sa
svih strana svijeta.
- To ne smijemo propustiti! - poviče Mišo.
Mlada djevojka
izvadi tkaninu
iz kotla s
vrelom bojom.
Na mjestima
pokrivenim
voskom
tkanina je
ostala bijela,
nije se obojila.
- Ako želiš
tkaninu u dvije
boje, ponovo
naliješ kroz
lijevak vosak
na ona mjesta
koja nećeš
bojati
- objašnjavala
je Manel.
Prij, Maja i Mišo, krenuli su vlakom.
Kroz prozor su ugledali beračice čaja. One neumorno otkidaju samo po dva
listića sa svake grančice a zatim ih stavljaju u korpu koju nose na leđima.
Večer je. Svečanost u gradu je u punom jeku.
Najsvečaniji trenutak će biti kada krene povorka od dvadeset i četiri slona.
Slonovi su prekriveni baršunastim prekrivačima i ukrašeni zlatom i dragim
kamenjem.
Najstariji slon nosi zlatnu škrinjicu u kojoj se, po vjerovanju otočana, nalazi
čudotvorni zub.
Zlatno breme na slonovim leđima blješti poput Sunca.
Maja i Mišo
su očarani.
Ali, ipak
vjeruju da je
glavni junak
ove
svečanosti
njihov prijatelj
Prij, koji je
jašući svog
slona sijao od
sreće.
Kraj!