Transcript IX. Muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista

OTAJSTVA ŽIVOTA ISUSA
KRISTA; MUKA I SMRT NA
KRIŽU; USKRSNUĆE
(KKC 535-679)
fra Ivan Karlić OFM Conv.
Čvrsto vjerujem u Boga Oca,
i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi
svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere
u Isusa Krista
i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce
Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru
i hrvatski dom. Amen.
ISUSOVA OSUDA
I SMRT NA KRIŽU
- Pashalni događaj: Isusova osuda, muka,
smrt i uskrsnuće kao spasenjski događaj;
- „raspet, umro, pokopan i uskrsnuo“ – za
nas!
- Isusovo raspeće kao paradoks?
- Križ je plod Božje ljubavi kao odgovor na
ljudske grijehe
- kako je moguće da Bog trpi, kako je
moguće da On pati i umre?
- „Božja smrt“ ili smrt čovjeka (smrt
čovječnosti)?
- KKC: Isusova osuda i smrt „nisu plod slučaja u nesretnu
stjecaju okolnosti”, nego „pripadaju otajstvu nauma Božjega.”
- Temeljni uzrok Isusove smrti na križu su grijesi svega svijeta
(iako ima i svoje povijesne uzroke)
- Isusov temeljni cilj i poslanje je oslobađanje čovječanstva od
ropstva grijeha (usp. Iv 8,34; Rim 6,17-20; 7,25; 8,2; 1 Kor 8,35)
- “Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život
svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mk 10,45)
- Isusova nasilna smrt nije incident ili loša sreća, a nije niti
politički protest, nego je teološki i spasenjski događaj koji je dio
Božjeg nauma spasenja
- “Krist je umro za naše grijehe po Pismima…” (1 Kor 15,3-5)
Teološko-spasenjski motiv
Isusove osude i smrti
-povezanost između Isusova življenja,
ponašanja, djelovanja i navješćivanja
kraljevstva Božjega, te njegove osude i
smrti na križu
- otvoreni konflikti unutar židovskih
društveno-religioznih institucija
- sukob sa „čuvarima zakona i
ondašnjeg religiozno socijalnog
uređenja” (farizeji i saduceji)
- odbacivanje i osuda Isusa iz
Nazareta, njegova navješćivanja,
ponašanja i djelovanja: za religijske
vođe (saduceji, farizeji) - lažno
prorokovanje i kao bogohuljenje
- tražili i političke konotacije u
Isusovu propovijedanju, ponašanju i
djelovanju, koje bi uvjerili rimsku
političku vlast da je Isus zaslužio
smrtnu presudu
Isusovo djelovanje kao uzrok
osude i smrti: religijski i
politički uzroci Isusove
osude i smrti
- predstavili Isusa kao „samoproglašenog mesiju“: huškač i mogući
politički pobunjenik
- vrhovna religijska vlast židovskog naroda predala Isusa političkoj
vlasti
-Isusova osuda i smrt zadobivaju političku konotaciju: religijski motivi
„pretvoreni” u političke motive
-navjestitelj Božje ljubavi i milosrđa prema svekolikom čovječanstvu
odbačen te razapet na križ; osudila ga rimska politička vlast po svojem
predstavniku, Ponciju Pilatu
- Isusova smrt 14. nisana (proljetni mjesec), dan prije blagdana Pashe
(petak)
- Isusovu osudu i smrt valja povezati i s njegovim navješćivanjem,
djelovanjem i ponašanjem
- Isusova smrt nije samo incident ili loša sreća, a nije niti politički protest,
nego je teološki i spasenjski događaj, dio providonosnoga Božjeg
nauma za spasenje svijeta
Isusova smrt na križu
- razapinjanje je bila kazna kojom su Rimljani
kažnjavali robove i pobunjenike (ne rimske
građane) i smatran je jednom od najokrutnijih
i najsramotnijih smrtnih osuda
- Isusove riječi na križu: “Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?”
- “napušten od Boga”???
- Psalam 22: tužaljka koja se pretvara u
pjesmu zahvale: trpljenje pravednika čini
se kao napuštenost od Boga, no u
smrtnoj patnji i tjeskobi pobožnik ima
povjerenja u Boga, zna i vjeruje da je
Bog s njime i da će ga spasiti za novi
život
- Isusov krik: molitva koju on s potpunim
povjerenjem upućuje Bogu kojega je
zvao svojim Ocem (Tatom); Isus s
bezgraničnim povjerenjem i predanjem
bez zadrške povjerava sebe i kraljevstvo
Božje (za koje je živio i za koje sada
umire) Ocu
- zbog Nazarećaninove osude i smrti na
križu Isusovi učenici u krizi: njihova
vjerovanja i nadanja odjednom padaju
(put u Emaus)
Spasenjsko-teološka tumačenja Isusove smrti
† Isusova smrt na križu kao izraz Božje ljubavi
† Isusova smrt na križu kao otkupljenje
† Isusova smrt na križu kao okajanje
† Isusova smrt na križu kao Novi savez
† Isusova smrt na križu kao zadovoljština
† Isusova smrt na križu kao savršeno pomirenje čovjeka s Bogom
† Isusova smrt na križu kao zamjenska žrtva
USKRSNUĆE / PROSLAVA
ISUSA KRISTA
Ubijeni Krist – uskrsnuo
je! Pobijeđeni je
pobjednik, poraženi je
porazio svojega
neprijatelja. No, neprijatelj
nije ni Poncije Pilat, ni
židovski veliki svećenici,
nije ni izdajica Juda – jer
neprijatelj je zlo naprosto,
odnosno Zli, „ubojica
čovjeka od početka, otac
laži“. Njega je pobijedio
Isus Krist.
1. „Pokopan, sašao nad pakao“
- Isusov pokop i „silazak nad pakao“ kazuju da je on doista umro,
ne prividno
-Isus Krist u „carstvu mrtvih“ navijestio Radosnu vijest spasenja i
otvorio nebeska vrata pravednicima koji su mu prethodili i iščekivali
svoga Otkupitelja
2. „Uskrsnuo treći dan“
- Kristovo je uskrsnuće temelj kršćanske vjere: „Ako Krist nije
uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.“ (1 Kor 15,17)
- nekoliko dana nakon Isusove smrti apostoli se okupili u
Jeruzalemu (velika opasnost za njih) i počeli svjedočiti da je Isus
živ, da je njegov grob prazan, da je uskrsnuo
- rađanje prve kršćanske zajednice koja svjedoči da je Nazarećanin
pobijedio smrt, da živi jednim novim životom te da se on dao vidjeti
(= ukazao) svojim učenicima
- susreti (ukazanja): svjedočanstva stvarnih iskustava (8) koja su
apostoli imali, na Isusovu inicijativu
- zahvaljujući tim iskustvima, apostoli su prispjeli potpunoj i
bezrezervnoj vjeri koju prenose drugima
- prazan grob: znak kojeg Isus ostavlja kod svojeg prijelaza iz smrti
u (novi) život;
- dvoznačnost praznoga groba nestaje sa stvarnošću susreta
(ukazanja)
- Uskrsnuće Isusa Krista: temelj vjere i bitni sadržaj navješćivanja
Radosne vijesti: “Ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je naše
propovijedanje, zalud i vjera vaša. Zatekli bismo se kao lažni
svjedoci Božji, što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista
kojega nije uskrisio.” (1 Kor 15,14-15)
- “Predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše
po Pismima; bî pokopan i uskrsnu treći dan po Pismima...” (1 Kor
15,3-4)
Što je uskrsnuće? Lakše je reći – što nije!
- nije oživljavanje, tj. nije obični povratak u zemaljski život
- nije samo “besmrtnost duše”; “ulazak” Isusova tijela (tj.
čovještva) u vječni život
- nije niti reinkarnacija (samsara; seljenje duša)
- nije obično sjećanje na Isusa i na njegovo naučavanje
- nije psihološka reakcija učenika (autosugestija)
- Uskrsnuće Isusa Krista stvarni je događaj koji se odnosi prije
svega na samog Isusa, tek onda na njegove učenike
- susret s Uskrsnulim probudio kod učenika vjeru u uskrsnuće, ne
obratno, da bi vjera učenika (ili autosugestija) “izazvala” ili
“stvorila” uskrsnuće
- Kristovo uskrsnuće nije posljedica vjere učenika, nego je uzrok
njihove vjere
- Isus se i sa svojim čovještvom (po)vratio u slavni život, u puninu i
u besmrtnost života u Bogu; njegovo uskrsnulo tijelo, premda je
zadržalo svoj ljudski identitet, vječno živi u Bogu: slavn preobražaj
tijela
Događaj uskrsnuća Isusa Krista je povijesni događaj?
- jednodušno ga potvrđuju različiti novozavjetni spisi, odnosno svjedoci
- ali, nitko “nije vidio”, nema izravnih svjedoka trenutka njegova uskrsnuća
- NO, uskrsnuće Isusa Krista vrhunac je u sva četiri Evanđelja i “zlatna nit”
koja se provlači u svim ranokršćanskim navještajima vjere
- potvrđuju ga vjerodostojni svjedoci (susreti s Uskrsnulim)
- KKC: bitno nadnaravni i nadpovijesni događaj (stvara povijest)
- Kristovo uskrsnuće je nadnaravan događaj, jer “kao ulazak Kristova
čovještva u Božju slavu, nadvisuje i nadmašuje povijest kao otajstvo
vjere.” (Kompendij, 128)
- i povijesni je događaj: povezan s poviješću i preko našašća praznoga
groba, i preko susreta („ukazanja“) Uskrsnuloga s učenicima (autentični i
misteriozni susret)
„Uzašao na nebo i
sjedi s desne Ocu“
- nakon uskrsnuća Isus je
nastavio svoju prisutnost među
učenicima kako bi očitovao svoj
novi život i dovršio njihovu
formaciju
- ta prisutnost završava danom
Uzašašća: 40 dana nakon
uskrsnuća dogodilo se Kristovo
uzašašće (usp. Dj 1,9-10)
- „sjedi zdesna Ocu“:
„razumijevamo slavu i čast
božanstva, gdje je onaj koji je
prije svih vjekova postojao kao
Sin Božji, kao Bog i istobitan
Ocu, tjelesno sjeo nakon što se
utjelovio i nakon što je njegovo
tijelo proslavljeno“ (KKC 663)
- kada se vratio na nebo da bude
s Ocem, Isus nije „nestao“, on
ostaje s nama i na druge načine:
sakramentalan način preko
Euharistije, preko Božje riječi…
- Isus „odlazi“ na nebo kao vječni
Sin Božji i pobjednik nad grijehom
i smrću; sjedeći s desne Ocu Isus
nastavlja službu kao univerzalni i
jedini Posrednik spasenja
- nakon svoga uzašašća na nebo,
Isus je učenicima poslao Duha
Svetoga, kako je i obećao; od
tada Isus Krist neprestano šalje
Duha Svetoga čovječanstvu
- BD Marija uznesena je tijelom i
dušom na nebo: Uznesenja
Gospe 15. VIII.
„Odonud će doći suditi žive i
mrtve“: Kristov drugi dolazak
- daje svim ljudima vremena da pokažu svoju
ljubav i vjernost Bogu i čovjeku
- konačni Kristov trijumf dogodit će se na
kraju vremena; Gospodin će se pojaviti s
velikom moći i slavom
- Krist nije otkrio vrijeme svog drugog
dolaska, ali nas potiče na to da uvijek
„budemo budni“
- Isus Krist će kao Vrhovni i Milosrdni sudac
„suditi žive i mrtve“
-opći sud: „Poruka Posljednjeg suda poziv je
na obraćenje dok Bog još daje ljudima
HVALA NA POZORNOSTI I STRPLJENJU!
'vrijeme milosno, vrijeme spasa' (2 Kor 6,2),
Ivan KARLIĆ
te naviješta 'blaženu nadu' (Tit 2,13) povratka
SLJEDEĆA
TRIBINA (10. lipnja):
Krista Gospodina, koji će doći 'da
se proslavi
„VJERUJEM
U DUHA SVETOGA, U SVETU CRKVU
u svojim svetima i u svima
koji su vjerovali'
KATOLIČKU […] I ŽIVOT VJEČNI“ (KKC 683-1065)
(2 Sol 1,10)“ (KKC, 1041)