Morfološka norma

download report

Transcript Morfološka norma

Zadar, 26. ožujka 2012. g.

Normativne razine/vrste norme

Pravopisne pogreške

Gramatičke pogreške

(fonološka, morfološka, tvorbena i sintaktička razina):  morfološke (oblici i vrste riječi)  tvorbene (zakonitosti tvorbe riječi)  sintaktičke (zakonitosti povezivanja jezičnih jedinica u sintagmu, rečenicu i tekst) 

Leksičke pogreške

Stilističke pogreške

Normativne razine (isprepletenost)

 Camusova Mersaultoa možemo usporediti s Sizifom. Zbog svojih grijeha, bogovi su Sizifa osudili na vječnu kaznu koja se sastoji u obavljanju uzaludnog posla kao što je guranje kamena uzbrdo, a on na kraju pada uvijek natrag dolje.

 Njegova posjeta ubožnici postala je ključnim dokazom protiv njega na suđenju.

Uzroci nestabilnosti norme

 Nema jasnog odgovora u priručnicima (npr. imena Andrea, Matea).

 Dopušteno je više mogućnosti (ne ću/neću).

 Razlikovnost u priručnicima  vijek – vjekovi (B-F-M), vjekovi/vijekovi (MH).

 Jer se u praksi najčešće ne provodi (koristiti što, pomak kojeg uočavamo).

Morfološka norma

 sklonidba (deklinacija)  stupnjevanje (komparacija)  sprezanje (konjugacija)  sročnost (kongruencija)

Imenice

realist, humanist, idealist

Shakespeare

Goethe

Sancho Pansa

Ugo (Tudešak)

Glagoli

pjevat ću

ja bih, mi bismo, vi biste

slijedeći/sljedeći (glagolski prilog/pridjev) 

zaspati/zasuti – oni zaspe/zaspu

koristiti se + instrumental

koristiti + dativ 

crveniti/crvenjeti, plaviti/plavjeti

Pridjevi

dobar/dobri (određeni i neodređeni oblik pridjeva)  Goetheov, Držićev, Krležin (posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in) – samo u neodređenom obliku)  bijesan – bjesniji/bješnji (komparacija)  vrjedniji/vredniji (kraćenje korijenskoga sloga u komparativu)  najjednostavniji (pisanje superlativa)  optimalan, minimalan, maksimalan (ne mogu se stupnjevati)

Brojevi

jedan, dva/dvije, tri, četiri (sklonidba)  dvojica, dvije, dvoje (brojevne imenice)  oba, obje (brojevne imenice)  obadva, obadvije (brojevne imenice) 

Kasni modernizam traje od 40.-ih do 70.-ih godina

20. st. (pisanje brojeva)  dvadesetak (brojevni prilozi: pleonazam – oko dvadesetak)

Zamjenice

nju/ju/je (akuzativ osobne zamjenice ona)svoj – pripadnost subjektu  njegov, njihov (sklonidba kao posvojni pridjev na – ov, -ev, -in)  ovaj, taj, onaj (pokazne zamjenice)  koji/kojega (živo, neživo)  ni od koga, ni za što (pisanje neodređenih zamjenica)  sav, sva, sve; svi, sve, sva (zamjenički pridjev)

Zamjenice (ona u A)

Zamjenica ona u akuzativu ima dva nenaglašena lika: ju i je. Prednost ima lik ju jer je sustavan (prema naglašenom nju), dok je oblik je preuzet iz genitiva (prema naglašenom nje). Lik je valja iskoristiti da bi se izbjeglo ponavljanje istoga sloga, tj. kada je neposredno pred tom zanaglasnicom ili za njim slog ju: Poštuju je svi. Vidjeli smo je jutros. (T-Babić, 2003.)

Prilozi

gdje, kamo, kuda (mjesto, cilj, pravac kretanja)  ovdje, tu, ondje (mjesni prilozi)  s mjesta/smjesta (sastavljeno i rastavljeno pisanje)  na žalost (piše se rastavljeno)  više-manje, koliko-toliko (polusloženice)

Prijedlozi

nasuprot, unatoč, usprkos (uz dativ)  po (pogrešno: po meni, po tom pitanju)  s/sa (pisanje)  s/sa (sredstvo, društvo)  zbog (uzrok)  radi (namjera)  kroz (kretanje; pogrešna uporaba za označavanje sredstva)

Veznici

ni, niti (sastavni veznici)  budući da /jer (uzročni veznici)  pošto (vremenski veznik; pogrešna uporaba za izricanje uzroka)  zbog i radi (uzrok i namjera)

Veznici ni, niti

 Sastavni veznik

ni

udvojeno (

ni – ni

) povezuje imenske riječi, niječući njihov sadržaj: ona nema ni kučeta ni

mačeta; dakle nikoga svog,

 a veznik

niti

(udvojeno

niti – niti

) povezuje niječne rečenice, dakle stoji uz glagole: Niti imam vremena niti se mislim baviti takvim tekstovima. (Nives Opačić, Reci mi to kratko i jasno)

Veznici ni, niti

 ... U neutralnom stilu treba upotrijebiti veznik ni, a niti služi samo za pojačavanje (Nije prestigla u ukupnome poretku ni trećeplasiranu ...)  Uz veznik niti ... niti ne može se ostvariti još jedna rečenična negacija: On niti ne čuje niti ne govori.

(treba: On niti čuje niti govori.)

 (A. Frančić, L. Hudaček, M. Mihaljević, Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku)

Čestice

 li (pogrešno: da li umjesto je li)  ne (pisanje odvojeno od glagola)  put (sastavljeno pisanje s brojem u prilozima:

jedanput, dvaput, triput

Školska razina

 Marin Držić, Dundo Maroje  Albert Camus, Stranac

Školska razina (pogreške)

 Koje ste pogreške smatrali “sitnijima”, a koje “grubim” pogreškama?

 Kako ste vrednovali ponavljanje iste gramatičke pogreške (npr. lijepo)?

 Kako ste vrednovali ponavljanje gramatičke pogreške u pisanju negacije (nemogu, nevidim).

Školska razina

 zapažanje pogrešaka (“grube” i “sitnije” pogreške)  razlikovanje pogrešaka  tumačenje prirode pogrešaka (poznavanje jezične zakonitosti/pravila)  ispravak pogrešaka  8. razred: 150 – 160 riječi (kontrolni diktat)  ponavljanje iste gramatičke pogreške (npr. lijepo) = 1 pogreška (ali gruba)  pogreške u pisanju negacije: svaka pogreška uzima se kao samostalna (nemogu, nevidim).