MENAD*MENT SPORTSKIH OBJEKATA DOC. DR

Download Report

Transcript MENAD*MENT SPORTSKIH OBJEKATA DOC. DR

Osnovi uslov za sprovođenje aktivnosti iz oblasti sporta,
fizičkog vaspitanja i rekreacije je postojanje dovoljnog
broja sportskih objekata. Rad sportske organizacije
nemoguće je organizovati i sprovesti bez adekvatnog
sportskog objekta kao neizostavnog resursa. Tek sadejstvo
ljudskog faktora i odgovarajućeg objekta (ili prostora)
omogućava realizaciju sportskog potencijala, odnosno
omogućava stvaranja sportskog rezultata, kao primarnog
cilja u sportu. Nije, međutim, važan samo njihov dovoljan
broj, već i da ti objekti zadovoljavaju propisane uslove (u
pogledu dimenzija i bezbjednosti, sanitarno-higijenske,
protivpožarne, instalaciono-tehničke i dr.) kako bi se u
njima mogle obavljati sportske aktivnosti. Bez objekta je
nemoguće bilo šta raditi u sportu.
Nepostojanje adekvatnih sportskih objekata umanjuje
mogućnost za bavljenje sportom djece i omladine, kao i
mogućnost za razvoj vrhunskog sporta, a istovremeno
destimuliše građane da se bave rekreativnim sportom.
Bez odgovarajućih sportskih objekata nema mogućnosti
razvoja sporta. Obezbjeđenje ovog uslova zahtjeva
izdvajanje velikih materijalnih sredstava koja, po pravilu,
ne mogu da obezbjede sami korisnici (sportski klubovi,
organizacije, pojedinci). Uzme li se u obzir neophodnost
sportskih objekata, jasno je da rješavanje ovog
infrastrukturnog problema pored stručnosti traži i velika
budžetska izdvajanja.
MENADŽMENT SPORTSKIH OBJEKATA
Sportski objekti predstavljaju mjesto neposredne realizacije
takmičarskih aktivnosti sportista odnosno mjesta gdje se
neposredno odvijaju sportski događaji. Govoriti o sportskom
događaju se može samo ukoliko se imaju u vidu svi
raspoloživi resursi sporta.
Sportski objekat obuhvata sve prostore na kojima se mogu
izvoditi različite vrste sportskih aktivnosti.
Resursi u sportu podrazumjevaju sve materijalne uslove
koji obezbjeđuju ali istovremeno i ograničavaju realizaciju
osnovnog trenažno-takmičarskog procesa u sportskom
sistemu.
Resursi u sportu se mogu posmatrati kao funkcionalni
resursi (oni koji su odgovorni u obezbjeđivanju neophodnih
uslova za nesmetano odvijanje osnovnih funkcija sportskog
sistema) i logistički resursi (imaju za zadatak da uobliče
poslovnu cjelinu u sportskom sistemu, zajedno sa
funkcionalnim resursima i da budu aktivna podrška za
efikasno funkcionisanje sportske organizacije u cjelini).
Javni sportski tereni predstavljaju posebnu vrstu građevina
namjenjenih slobodnom korišćenju od strane građana i
posebno uređenih za upražnjavanje određenih sportskih
aktivnosti. Tu podrazumjevamo uređene površine
namenjene za određene sportske aktivnosti (trim staze,
planinarske staze, skijaški objekti, biciklističke staze, plaže i
sl.), dostupne građanima pod jednakim uslovima.
VRSTE SPORTSKIH OBJEKATA
Osnovna podjela sportskih objekata:
•Objekti namjenjeni sportovima na otvorenom prostoru;
•Objekti namjenjeni sportovima u zatvorenom prostoru.
Zatvoreni sportski objekti su objekti koji predstavljaju
fizičku, funkcionalnu i tehničko-tehnološku cjelinu sa svim
instalacijama, postrojenjima i opremom namjenjeni za
obavljanje određenih sportskih aktivnosti (hale, bazeni,
balon sale i sl.).
Otvoreni sportski tereni jesu posebno uređene površine
namjenjene za obavljanje određenih sportskih aktivnosti
(trim staze, skijališta, planinarske staze, biciklističke staze,
plaže i sl.).
U odnosu na sadržajnu strukturu odnosno sportske
aktivnosti:
•Univalentni sportski objekti namjenjeni za odvijanje
samo jedne vrste sportske aktivnosti i
•Polivalentni sportski objekti na kojima je moguće
odvijanje više različitih sadržaja sportskih aktivnosti.
Sportsko-rekreativni centri predstavljaju
multifunkcionalni i polivalentni sportski objekat. Oni
pružaju široke mogućnosti za istovremeno odvijanje
raznovrsnih programa sportskih i rekreativnih aktivnosti
većeg broja korisnika različitog uzrasta.
Sportski centri namjenskog tipa su izgrađeni i koncipirani
u skladu sa zahtjevima određene sportske discipline ili
grane.
Sportsko-poslovni centri imaju gotovo istu namjenu kao i
sportsko-rekreativni centri s tim što je kod njih jasnije
definisana i istaknuta sadržajna komponenta poslovnih
komunikacija. Zatvorenog su prostornog obuhvata sa
velikom propusnom moći sa sadržajnim kapacitetima koji
omogućavaju odvijanje različitih sportskih, rekreativnih,
kulturnih, poslovnih, sajamskih i drugih aktivnosti.
KATEGORIJE SPORTSKIH OBJEKATA
Pod kategorijom sportskih objekata podrazumjeva se
razvrstavanje ovih objekata u grupe koje izražavaju
usklađenost sa normativima urbanističko-građevinskih
kriterijuma u određenoj sredini. Postoji nekoliko vrsta
generalnih planskih dokumenata po kojima je vršena
kategorizacija sportskih objekata-objekata fizičke kulture.
Prema “Metodologiji planiranja mreže objekata fizičke
kulture” kategorizacija je izvršena prema kriterijumu
namjenske komponente:
I. Objekti u sklopu kojih je moguće organizovati
međunarodna takmičenja i takmičenja saveznog razreda;
II. Objekti u sklopu kojih je moguće organizovati
takmičenja međunarodnog, republičkog i regionalnog
značaja;
III. Objekti u sklopu kojih se mogu organizovati
takmičenja opštinskog i lokalnog značaja;
IV. Objekti za trening i sportsko-rekreativne aktivnosti;
V. Objekti za sportsko-rekreativne aktivnosti a koji mogu
poslužiti i kao pomoćni objekti za trening;
VI. Vankategorijalni objekti u sklopu kojih se organizuju
vrhunske međunarodne priredbe u sportu kao npr.
olimpijade
Principi i kriterijumi za kategorizaciju prostora za fizičku
kulturu se temelje na funkcionalnoj usmjerenosti
prostora, kvaliteti opremljenosti, stepenu opremljenosti
prostora i potrebama korisnika. Na osnovu ovih principa
prostori za fizičku kulturu se kategorišu:
I Kategorija Prostori koji odgovaraju geografskoklimatskim uslovima i tradiciji naselja sa okruženjem
(improvizovana kupališta, trim staze, privremeno uređena kupališta na
rijeci, sankališta);
II Kategorija Otvoreni tereni za specifične sadržaje
pojedinih grana sportova (objekti između stambenih blokova,
školske sale za fizičko obrazovanje, prostori za rekreaciju);
III Kategorija Otvoreni tereni sa minimumom standarda za
ostvarivanje trenažnog procesa i takmičenja regionalnog
karaktera (tereni za fudbal i druge sportske grane kod klubova koji
se takmiče u rangovima nižim od regionalnog);
IV Kategorija Pokriveni objekti fizičke kulture sa standardom
koji obezbjeđuje uslove za ostvarivanje programa nastave
fizičkog vaspitanja (sale za fizičko vaspitanje pri osnovnim školama);
V Kategorija Manji sportsko-rekreativni cenri i ostali prostori
kompleksnog karaktera za potrebe trenažnog procesa ili rekreacije
(otvoreni bazeni, otvorena vještačka klizališta, trim kabineti, kuglane, uređeni
tereni za sportove na snijegu);
VI Kategorija Pokriveni i otvoreni kompleksi terena čiji
normativi standarda zadovoljavaju kriterijume predviđene
uslovima za održavanje takmičenja saveznog ranga ili užeg
međunarodnog značaja (kompleksni sportsko.rekreativni centri sa
visokim nivoom standarda za konkretnu granu sporta:hale bazeni, klizališta,
strelišta, fudbalski stadioni);
VII Kategorija Objekti čiji nivo opremljenosti ispunjava uslove
za održavanje međunarodnih takmičenja visokog ranga (svjetska
prvenstva, evropska prvenstva, univerzijade).
Bez obzira na kategorijske pristupe, kod sportskih objekata
može se govoriti o nekoliko osnovnih tipova:
•Dvorane – za sportske aktivnosti tzv. dvoranskih sportova
(gimnastika, borilački sportovi), za dopunske aktivnosti drugih
sportova kao prostori za odvijanje nastave fizičkog vaspitanja,
sportsko-rekreativne aktivnosti;
•Bazeni (otvoreni i zatvoreni) – koji se koriste za obuku neplivača,
nastavu plivanja u obrazovnim institucijama, sportskim aktivnostima
plivačkog i vaterpolo sporta, programe podvodnih aktivnosti;
•Streljane (vazdušne i ostale) – se koriste za obuku u rukovanju
vazdušnim, sportskim, malokalibarskim, vojničkim i drugim oružjem,
takmičenja streljačkog sporta kao i za nastavni proces;
•Kuglane – otvorene i zatvorene i koriste se za sport i rekreaciju;
•Klizališta – otvorena i pokrivena, sa vještačkim ledom, uređene
otvorene površine sa prirodnim ledom, a koriste se za aktivnosti
klizačkog sporta i za rekreativne programe;
•Atletska borilišta – koja se koriste za proces pripreme sportista i
takmičenja atletskog sporta i opštu obuku i nastavu fizičkog vaspitanja
te slobodne aktivnosti;
•Fudbalska igrališta – za tening i sportska takmičenja fudbalskih
klubova a mogu se koristiti i za nastavu fudbalskih škola;
•Igrališta za male sportove – se mogu koristiti za nastavni proces i za
rekreativne sadržaje (odbojka, košarka, rukomet);
•Teniska igrališta – su namjenjena teniskom sportu;
•Skijališta – skijaške staze za alpsko i nordijsko skijanje te skijaške
skokove;
•Površine za slobodnu rekreaciju – sve ostale površine nakojima se
mogu provoditi rekreativne aktivnosti u prirodi kao trčanje, kodanje,
vožnja bicikla a nalaze se u okviru površina parkova, šetališta, parkšuma,
•Ostali zatvoreni objekti – svi zatvoreni sportski objekti koji se koriste
u zimskom periodu.
Sportska organizacija može obavljati djelatnost ako ima:
•Obezbjeđen odgovarajući sportski prostor odnosno objekat
•Dvije poslovne prostorije minimalne površine 15m2 sa
odgovarajućim sanitarnim aneksom.
Opšti uslovi koje u pogledu sadržajne strukture koje
sportski objekat mora da ispunjava odnose se na:
1. Osnovne prostorije;
2. Prateće prostorije i
3. Instalaciono-tehničke uređaje.
Osnovne prostorije moraju posjedovati:
1. Dimenzije koje omogućavaju da se na njima nesmetano
odvija najmanje jedna sportska djelatnost
2. Podlogu od materijala propisanog sportskim pravilima
3. Pokriven prostor za vježbanje najmanje 4x4m, visine
2,60m, ili otvoren prostor 10x20m, za obavljanje
djelatnosti obučavanja u fizičkom vježbanju, razvoja
fizičkih sposobnosti, sticanja sportskih navika i
rekreativnog sporta, osim djelatnosti fitnes centra, bodi
bilding i sličnih organizacija
Prateće prostorije moraju zadovoljavati sledeće
kriterijume:
1. Garderobe veličine od najmanje 1m2 po jednom
korisniku, s tim da su ženske garderobe odvojene od
muških
2. Umivaonike, sa jednim uređajem za pranje ruku na
petnaest korisnika prostora za vježbanje
3. Prostoriju za sportsku opremu (sprave i rekvizite)
odgovarajuće veličine
4. Kupatilo sa jednim tušem na svaka četiri korisnika
prostora za vježbanje, s tim da su kupatila određena za
žene odvojena od kupatila za muškarce
5. Toalet sa jednim mjestom, sa pretprostorom i wc
kabinom, na svakih dvadeset korisnika istog pola
6. Gledališni prostor sa najmanje 100 mjesta za sjedenje.
Instalaciono-tehnički uređaji podrazumjevaju:
1. Priključke za vodu, kanalizacionu i električnu mrežu
2. Instalacije koje omogućavaju da se temperatura u sali sa
pratećim prostorima prilagodi potrebama obavljanja
djelatnosti;
3. Instalacije rashladnog uređaja u objektima klizališta
4. Instalacije filterskog postrojenja u objektima bazena i
instalacije za zagrijavanje vode
5. Ventilacione uređaje
6. Protivpožarne uređaje
7. Razglasne uređaje
8. Instalacije za ravnomjerno osvjetljavanje zatvorenih
dijelova
9. Kompletan pribor i sredstva za pružanje prve pomoći
Sportski objekti pored opštih uslova moraju svojom
strukturom odgovarati i specifičnostima sportskih
aktivnosti koje se na njima odvijaju. S toga se uslovi koje
Pravilnik utvrđuje odnose i na površine u sportskom
objektu koje moraju zadovoljavati kriterijume koji su
propisani pravilima određene sportske grane posebno u
pogledu dimenzija
(npr.kod atletike staza za trčanje mora da bude najmanje
dužine 40m, širine 7,32m sa obilježenim spoljnim i
unutrašnjim ivicama, obilježenim startom i ciljem).
ZNAČAJ PLANIRANJA I IZGRADNJE SPORTSKIH
OBJEKATA
Sportski objekti nisu samo neophodan resurs sportskim
organizacijama i sportistima već predstavljaju i društveni
kapital koji ima izraženu socio-ekonomsku ulogu.
Kada se govori o utvrđivanju potreba za izgradnju sportskih
objekata u prvom redu se mora naglašavati svrsishodnost i
ekonomičnost njihove buduće egzistencije što upućuje na
značaj planiranja.
Kod planske aktivnosti mora se poći od najmanje dva
faktora:
•Analize potrebe svih kategorija stanovništva na
određenom području za fizičkim vježbanjem u skladu sa
društvenim interesom koji je i u funkciji njihovog
zadovoljenja i
•Stručnih dokumenata koji se odnose na urbanističke i
druge planove gdje mora biti definisana i potreba
određivanja adekvatnih parametara za izgradnju
sportskih objekata.
Polazne osnove odnosno definisanje mreže objekata obuhvata dva bitna
elementa:
1. Vrstu, broj i lokaciju već izgrađenih objekata
2. Objekte koje je potrebno izgraditi na određenom području gdje se
mora izvršiti analiza sledećih faktora:
• Programa fizičkog vaspitanja djece i omladine odnosno
potrebe vaspitno-obrazovnih institucija;
• Potrebe društvenih i drugih organizacija u oblasti fizičke
kulture (sportskih organizacija, ustanova i društava vrhunskog
i amaterskog sporta, organizacija rekreativnog sporta) kao i
ukupnih potreba stanovništva u ovoj oblasti;
• Broj stanovnika i veličinu određenog naselja, grada ili opštine;
• Geografske i druge karakteristike područja značajne za
realizaciju izgradnje ovih objekata ili uređenja prostora
Planiranje izgradnje sportkih objekata treba da se oslanja na
analizu vrste aktivnosti koja će se odvijati na određenom objektu
odnosno u određenom okruženju.
Školski sport zahtjeva omogućavanje svakodnevnog fizičkog
vježbanja svih uzrasta učenika i studenata.
Rekreativni sport je područje fizičke kulture koje u osnovi ima
zadatak da što široj populaciji stanovništva omogući svakodnevno
bavljenje fizičkim vježbanjem odnosno omogući fizičku aktivnost u
skladu sa potrebama i mogućnostima pojedinca.
Vrhunski sport karakteriše prisustvo talentovanih pojedinaca što
zahtjeva optimalne uslove na najvišem nivou opremljenosti.
Drugi bitan elemenat kod analize potreba za planiranje izgradnje
sportskih objekata odnosi se na mogućnost korišćenja što zavisi od:
•Uticaja vremena – atmosferskih prilika;
•Lokacije objekta;
•Tehnoloških mogućnosti i
•Sezone korišćenja.
U planiranju izgradnje sportskih objekata kao neophodnog resursa za
egzistenciju sportske djelatnosti, potrebno je primjenjivati princip
maksimalne realnosti. Adekvatno planirana aktivnost izgradnje kao i
kasnija realizacija plana, odnosno izgrađeni objekat u skladu sa
optimalnim potrebama i mogućnostima određene sredine, predstavlja
osnovu za njegovo efikasno i racionalno korišćenje.
STRUKTURA MENADŽMENTA SPORTSKIH
OBJEKATA
Kvalitet egzistencije sportskih objekata koji je direktno
odgovoran za njihov opstanak i razvoj, uslovljen je
postojanjem kvalitetnog menadžmenta čiji značaj raste
uporedo sa složenošću djelatnosti koje objekti opserviraju.
Menadžment sportskih objekata je proces usmjeravanja
života i rada sportskog objekta u cilju zadovoljenja potreba
korisnika i šire društvene zajednice. Sve više izražen lični
interes za učestvovanjem u sportskim aktivnostima kao i širi
društveni interesi zahtjevaju da se problem upravljanja
sportskim objektima naučno istraži, da se identifikuju faktori
opšteg interesa i potreba građana koji determinišu racionalno
upravljanje kapitalnim sportskim objektima.
Menadžment sportskih objekata predstavlja primjenjenu
naučnu disciplinu čiji je predmet efikasno i racionalno
funkcionisanje sportskih objekata ili sportskih centara, kao
mjesta obavljanja sportskih aktivnosti, a na osnovu jasno
identifikovanih potreba korisnika i društvene zajednice.
Sportski objekti se planiraju, grade, organizuju i
funkcionišu da bi na najbolji način odgovorili potrebama
društva, ali i građana kao korisnika njihovih usluga. Javne
potrebe su definisane kao opšti interes, a pojedinačne
potrebe kao potrebe građana u smislu osvarivanja prava na
bavljenje sportom i fizičkim aktivnostima.
Menadžeri sportskih objekata su nosioci funkcije upravljanja
sportskim objektima i odgovorni su za rad i poslovanje
sportskog objekta kao poslovnog sistema.
Menadžment sportskih objekata predstavlja proces određen
fazama procesa menadžmenta:
•Predviđanja potreba društva i korisnika u smislu
izgradnje sportskog objekta ili profilisanja novih vidova
ponude;
•Planiranja izgradnje i uređenja sportskog objekta i/ili
kreiranja ponude na osnovu analize sportske tražnje i
ciljeva društva;
•Organizovanja postojećih službi i optimizacija svih
kapaciteta u postupku definisanja programskih sadržaja,
a u cilju efikasnog poslovanja i racionalnog odgovora na
želje i potrebe korisnika i društva;
•Rukovođenja sportskim objektom kao poslovnim
sistemom koji svoje ciljeve realizuje na tržištu i
•Kontrole i utvrđivanja standarda u funkcionisanju
sportskog objekta
Predviđanje je proces utvrđivanja mogućnosti da se na što
racionalniji način zadovolje potrebe korisnika koji
gravitiraju određenom objektu, kao i anticipacija želja,
motiva i potreba ljudi u smislu postojeće ali i nove
potražnje.
Planiranje predstavlja proces utvrđivanja ciljeva,
procedura i tehnika za njihovo ostvarivanje. Osnovni cilj
planiranja je zadovoljenje potreba korisnika usluga
sportskog objekta određenog gravitacionog područja.
Organizovanje predstavlja proces obezbjeđenja ljudskih i
materijalnih resursa u cilju efikasnog funkcionisanja
sportskog objekta. Organizaciono struktuiranje se odnosi na
poslove definisanja uloga i zadataka, kompetencija i
ovlašćenja, pravila i normi ponašanja i kontrole resursa
kako bi sportski objekat funkcionisao u skladu sa
poslovnom politikom i utvrđenim ciljevima.
Rukovođenje sportskim objektom predstavlja proces
uticanja na zaposlene da sa entuzijazmom izvršavaju
postavljene zadatke u funkciji zadovoljenje zahtjeva
korisnika i društva. Menadžer sportskog objekta mora da
vlada i sportskim i poslovnim znanjima i veštinama i mora
da poseduje osobine savremenog lidera.
Kontrola u sportskim objektima je prvenstveno
orijentisana na utvrđivanju standarda koji sportski objekti
moraju da zadovolje da bi bili u stanju da na najkvalitetniji
način odgovore zahtjevima korisnika. Standardi se prije
svega, odnose na zakonske i sportske norme, pravila
određena sistemima takmičenja i standardima
međunarodnih sportskih organizacija.
U zavisnosti od forme vlasništva nad sportskim objektima
kao i nivoa potreba koje bi oni trebalo da zadovolje,
možemo razlikovati:
•Državni menadžment;
•Privatni menadžment i
•Mješoviti oblik menadžmenta.
Državni menadžment se odnosi na one sportske objekte
koji su u vlasništvu države, odnosno republike, pokrajine ili
jedinica lokalne samouprave. To su objekti od državnog,
regionalnog ili lokalnog značaja. Menadžment sportskog
objekta (organe upravljanja) postavlja državni organ koji je
vlasnik.
Privatni menadžment se odnosi na sve one sportske
objekte koji su u privatnom vlasništvu. Privatni
menadžment se javlja tamo gdje postoje profitni interesi
ulagača i po pravilu, predstavlja efikasniji model
upravljanja.
Mješoviti menadžment se odnosi na različite forme
partnerskih vlasničkih odnosa. Sve češće se javljaju novi
vidovi javno-privatnog partnerstva, odnosno zajedničkih
ulaganja državnog i privatnog kapitala u sportsku
infrastrukturu. Ovakvim načinom investiranja se postiže
visok nivo zadovoljenja opšteg i javnog interesa, ali i
profitnih interesa ulagača.
Partneri u poslu (ovo se odnosi na izgradnju novih sportskih
objekata) svoje međusobne odnose definišu ugovaranjem.
Kod nas, još uvek, nije zaživio ovakav vid ulaganja u
sportsku infrastrukturu, ali je već odavno u primjeni u
razvijenim zemljama, kao i u zemljama u okruženju.
Efikasnost poslovanja i usaglašeni javni i privatni interes su
osnovna obilježja mješovitog menadžmenta sportskih
objekata.
MODEL ORGANIZACIONE STRUKTURE SPORTSKO POSLOVNOG CENTRA
SAVJETNIK
DIREKTORA
DIREKTOR
Pomoćnik direktora za
SPORT I MARKETING
SLUŽBA
SPORTA
SLUŽBA
MARKETINGA
Odjeljenje dizajna
Pomoćnik direktora za
OPŠTE I ZAJEDNIČKE
POSLOVE
SLUŽBA
POSLOVNOG
PROSTORA
Pomoćnik direktora za
TEHNIČKE POSLOVE
Mašinska služba
Elektro služba
SLUŽBA
PRAVNIH
POSLOVA
Građevinsko
zanatska služba
Odjeljenje stadiona i
otvorenih terena
Služba higijene
Velika, mala, ledena
dvorana i trim kabinet
Odjeljenje
komandnog centra
Odjeljenje garaže
Pomoćnik direktora za
FINANSIJE I
KOMERCIJALU
SLUŽBA FINANSIJA
I KNJIGOVODSTVA
SLUŽBA
KOMERCIJALE
SLUŽBA
UGOSTITELJSTVA
SLUŽBA KULTURE
Odjeljenje finansija
Odjeljenje računovodstva
Odjeljenje plana i analize
Bazeni
Odjeljenje nabavke
Borilačke dvorane i
kuglana
Odjeljenje magacina
Odjeljenje pripreme
prostora
Iz prethodne tabele vidimo da model organizacione strukture obuhvata
sledeće organizacione cjeline:
•Rukovodstvo;
•Sport i marketing;
•Opšti i zajednički poslovi;
•Tehnički poslovi;
•Komercijala i finansije;
•Služba obezbjeđenja.
Rukovodstvo čini centralnu menadžmentsku strukturu i obuhvata
sledeće funkcije:
•Direktor;
•Savjetnik direktora;
•Pomoćnici direktora za sport, marketing, opšte i zajedničke poslove,
tehničke poslove, finansije i komercijalu;
•Rukovodioci službi bezbjednosti, sporta i marketinga.
Organizacionom cjelinom za sport i marketing rukovodi pomoćnik
direktora za sport i marketing. Služba sporta je organizovana po
principu odjeljenja a služba marketinga predstavlja centralnu službu u
kojoj se prikupljaju sve informacije o događanjima u objektu.
Organizaciona cjelina za opšte i zajedničke poslove obuhvata
službu poslovnog prostora gdje se vodi evidencija o poslovnim
prostorima koji se izdaju u zakup, vrši naplatu te obavlja ostale poslove
po nalogu svog rukovodioca odnosno pomoćnika direktora za opšte i
zajedničke poslove, te pravnu službu koja vodi evidenciju o
radnicima. Kod ove organizacione cjeline prisutno je i odjeljenje
garaže koje vodi računa o vozilima objekta.
Organizaciona cjelina za finansije i komercijalu ima svog
rukovodioca odnosno pomoćnika direktora za finansije i komercijalu a
obuhvata službu finansija i knjigovodstva, komercijale, ugostiteljstva i
kulture.
Organaziciona cjelina za tehničke poslove predstavlja veoma bitan
organizacioni dio kojim rukovodi pomoćnik direktora za tehničke
poslove. Obuhvata mašinsku službu, elektro službu, građevinsko
zanatsku službu, službu higijen i komandni centar.
PLANIRANJE RADA SPORTSKOG OBJEKTA
Planiranje rada sportskih objekata je u nadležnosti menadžmenta
sportskog objekta čiji je primarni zadatak da obezbjedi svim
klijentima prostornog sadržaja odgovarajući program korištenja.
Planiranje rada u sportskim objektima predstavlja složen proces izrade
i realizacije različitih programa kojima se postiže maksimalno
korištenje raspoloživih resursa, prije svega prostora i površina u
samom objektu, radne snage, finansijskih sredstava i slično.
Menadžment je najviše usmjeren na proces programiranja koji
predstavlja kontinuirani proces koji uokviruje aktivnost izrade
planova realizacije programskih sadržaja u objektima čije se
komponente odnose na osnovne namjere sportskog objekta, tržišnu
procjenu, postavljanje ciljeva, izbor strategije odnosno sprovođenje i
vrijednovanje planiranih akcija. Mehanizam programiranja obuhvata
planiranje, izradu vremenskih rasporeda i sprovođenje aktivnosti uz
korišćenje resursa u cilju zadovoljenja potreba društvene zajednice.
Program sportskog objekta obuhvata tri osnovna elementa:
•Sadržajni obuhvat – odnosi se na aktivnosti koje je moguće realizovati
u raspoloživim prostornim kapacitetima;
•Objekte i prostore – kojima raspolaže sportski objekat u cjelini a mogu
da se odnose na otvorene i zatvorene građevine uključujući i adekvatnu
opremu i rekvizite te prirodne prostore uređene za sportske i
rekreativne aktivnosti kao što su plaže, trim staze;
•Usluge – koje obuhvataju sve potrebne aktivnosti, metode i sredstva
kojima se iskorištavaju raspoloživi resursi sportskog objekta u funkciji
postizanja određenih sportsko-takmičarskih rezultata, efekata
rekreacije, pratećih usluga kao što su ugostiteljstvo, iznajmljivanje
opreme, transport, informisanje.
SPORTSKA OPREMA I REKVIZITI
Kao i druga vrsta opreme različitog namjenskog obuhvata,
sportska oprema i rekviziti moraju biti predmet stalne
aktivnosti menadžmenta sportske organizacije u pravcu
njenog adekvatnog i permanentnog obezbjeđivanja,
održavanja, efikasne i pravilne upotrebe kao i neophodnog
periodičnog obnavljanja u skladu sa upotrebnim
karakteristikama. Karakteristika svake sportske grane ili
sportske, rekreativne i druge aktivnosti uslovljava nivo i
obim angažovane opreme, rekvizita, pomagala i drugih
resursa ovog tipa. Određeni kontigenti sprava, rekvizita i
opreme su neophodni za svakodnevnu upotrebu u radu
sportista, te se mogu smatrati obaveznim resursima koje je
neophodno posjedovati u radu sportskih organizacija.
Oni su u principu povezani i sa karakterom sportskih
objekata na kojima se aktivnost odvija, te određeni kontigent
opreme, sprava i rekvizita egzistiraju u okviru sadržajnog
dijela takvih objekata i dostupni su korisnicima za
svakodnevnu upotrebu.
Sportski objekat može biti vlasništvo sportske organizacije
sa svim svojim kapacitetima, uređajima i opremom. Bez
obzira da li se resursi nalaze u vlasničkom posjedu sportske
organizacije ili sportskog objekta karakteristike pojedinih
sportskih aktivnosti uslovljavaju specifičnu opremu koja se
odnosi na minimalni kontigent opremljenosti ua jednu
sportsku organizaciju.
ATLETIKA
TRČANJE I HODANJE
•8 kompleta startnih blokova;
•80 prepona promjenjive visine u skladu sa pravilima atletskih
takmičenja;
•8 štafetnih palica dužine 280mm, obima 120mm i najmanje težine
50gr;
SKOKOVI
SKOK U VIS
•2 stalka za letvicu 0,1m iznad najveće moguće visine skoka;
•2 držača letvice;
•2 letvice dužine3,98m, prečnika 29mm, težine 2kg, sa jednom ravnom
pljosnatom površinom;
•Oprema za mjerenje visine;
SKOK MOTKOM
•Kutija za ubod motke 600x150x200mm;
•2 stalka za letvicu sa držačima letvice visine 0,5m iznad najveće
moguće visine skoka;
•2 letvice dužine 4,48m i težine 2,25kg;
•5 motki za skok proizvoljne dužine;
•Oprema za mjerenje visine;
SKOK U DALJ, TROSKOK
•Odskočna daska s plastelinom;
•Oprema za mjerenje: metalna pantljika, vizir, markacije;
•Ravnača za pijesak;
BACANJA
BACANJE KUGLE
•Kružni segment sa unutrašnjom ivicom dužine 1,21m, širine 122mm,
visine 98mm;
•Po 5 gvozdenih kugli;
•Oprema za mjerenje: metalna pantljika dužime 25m, markacije;
BACANJE KLADIVA
•5 kladiva sastavljenih iz 3 dijela dužine 1,175m i težine 7,260kg;
•Zaštitna mreža u obliku slova “U” od neprobojnog elastičnog
materijala širine 5,5m sa dvije pomoćne ploče;
•Oprema za mjerenje: metalna pantljika dužine 100m, markacije;
BACANJE DISKA
•Po 5 diskova oivčenih metalnim prstenom okruglih ivica;
•Zaštitna mreža u obliku slova “U” od neprobojnog elastičnog
materijala širine 6m i visine 4m;
•Oprema za mjerenje: metalna pantljika dužine 100m, markacije;
BACANJE KOPLJA
•Po 5 kopalja za bacanje;
•Oprema za mjerenje: metalna pantljika dužine 100m, markacije;
VIŠEBOJ
•Uslovi za atletske discipline koje višeboj obuhvata;
BICIKLIZAM
•5 trkačkih bicikala;
•Pokriveni prostor za bicikle;
•Priručni servis za održavanje i opravku opreme;
•Prevozno sredstvo za transport opreme i pružanje pomoći.
BODI BILDING
•Olimpijska garnitura tegova od 200kg;
•Podijum od drveta 2x2m i visine 10cm
•Jedan ili više kombinovanih ili samostalnih trenažera za razvoj snage
gdje u jednom momentu može vježbati 6 sportista;
•2 kose klupe sa stolicama;
•Jedna mašina za ravno vučenje tegova;
•Jedna stolica za polučučnjeve;
•Jedne zidne ljestve;
•5 stalaka za tegove sa mogućnošću odlaganja šipke sa tegovima na
različitim visinama;
•Jedno gimnastičko vratilo;
•2 zidna ogledala 2x2m;
•40 jednoručnih tegova “bučica”;
•10 manjih garnitura tegova od 100kg;
•Ploče raznih veličina ukupne težine 500kg;
•5 pari “ježeva” za odlaganje ploča
BOKS, TAJLANDSKI BOKS, KIK BOKS
•Ring omeđen sa svih strana sa 3 reda konopaca prečnika 5cm;
•2 stolice na uglovima ringa;
•Pet pari rukavica od 10 unci težine 310gr;
•5 zaštitnih kaciga.
DIZANJE TEGOVA
•2 olimpijske garniture tegova od 200kg;
•Jedan podijum dimenzija 3x3m i visine 10cm;
•3 kose klupe sa stolicama;
•2 kose klupe sa stolicama;
•Jedna mašina za ravno vučenje tegova;
•Jedna stolica za polučučnjeve;
•Jedne zidne ljestve;
•5 stalaka za tegove sa mogućnošću odlaganja šipke sa tegovima na
različitim visinama;
•Jedno gimnastičko vratilo;
•2 zidna ogledala 2x2m;
•40 jednoručnih tegova “bučica”;
•10 manjih garnitura tegova od 100kg;
•Ploče raznih veličina ukupne težine 500kg;
•5 pari “ježeva” za odlaganje ploča
DŽUDO, KUNG FU, KENDO
•Tatami stručanje za prekrivanje prostora 14x14m;
•Jedan crveni i jeda bijeli pojas;
•Signalizacija po 2 zastavice, jedno zvono;
GIMNASTIČKI SPORT
•Zavisno od vrste gimnastičke discipline oprema i rekviziti predviđeni
međunarodnim pravilima gimnastičkog sporta.
Gimnastički sport podrazumjeva mušku i žensku sportsku gimnastiku,
sportsku akrobatiku, sportski aerobik, sportovi na elastičnom stolu
FITNES
•1 garnitura tefova do 200kg;
•Podijum od drveta 2x2m i visine 10cm
•Jedan ili više kombinovanih ili samostalnih trenažera za razvoj snage
gdje u jednom momentu može vježbati 6 sportista;
•2 kose klupe sa stolicama;
•Jedna mašina za ravno vučenje tegova;
•Jedna stolica za polučučnjeve;
•Jedne zidne ljestve;
•Jedno gimnastičko vratilo;
•1 zidno ogledalo 2x2m;
•20 jednoručnih tegova “bučica”;
•5 manjih garnitura tegova od 100kg;
•5 pari “ježeva” za odlaganje ploča;
•3 sprave za aerobno vježbanje i deset strunjača 100x60cm.
JEDRENJE, KAJAK, KANU, VESLANJE, JEDRENJE NA
DASCI
•Nnajmanje 3 plovna objekta sa pratećom opremom po vrsti discipline.
KARATE
•Karate tatami strunjače za prekrivanje prostora 12x12m;
•Signalizacioni uređaji;
•Dva crvena i dva plava pojasa;
•Lična oprema takmičera predviđena pravilima karate sporta.
KONJIČKI SPORT
•Jednu garnituru od najmanje deset preponskih prepreka;
•Start mašina i mjerni uređaji.
KUGLANJE
•2 garniture čunjeva 2x9; težina 1720gr, visina 400mm, sa srednjim
čunjem težine 1750gr i visine 430mm;
•2 garniture kugli prečnika 160mm, težine 2818gr,;
•Daska položnica dužine 5,5m;
•Čelična pantljika dužine 30m, libela, šabloni za mjerenje čunjeva i
kugli, džepna vaga i vrećica za mjerenje čunjeva i kugli.
MAČEVANJE
•2 “floreta” sa kuglicom na vrhu i mačem dužine 110cm, sječivom
90cm, ukupne težine 1200gr;
•Dvije sablje dužine 105cm sa rukohvatom, sječivom od 85cm i
maksimalne težine 500gr;
•Dvije garniture odjeće i obuće sa rukavicama.
FUDBAL
•2 konstrukcije fudbalskih golova 7,32x2,44m sa mrežama;
•10 fudbalskih lopti obima 68cm i težine 410gr.
HOKEJ NA TRAVI
•2 konstrukcije golova 3,66x2,14m;
•5 lopti presvučenih kožom obima 22,40cm i težine 156gr;
•40 palica od drveta dužine 90cm, težine 340gr i debljine 5,08cm.
KOŠARKA
•2 konstrukcije koševa;
•10 košarkaških lopti obima 78cm i težine 650gr
MALI FUDBAL
•2 konstrukcije golova 2x2,80m sa mrežom;
•5 fudbalskih lopti obima 82cm i težine 290gr.
ODBOJKA
•Odbojkaška mreža dimenzija 1x9,5m sa stalcima, antenom i
zatezačima;
•10 odbojkaških lopti obima 65cm i težine 260gr.
PLIVANJE, SINHRONO PLIVANJE
•Šest startnih blokova.
RUKOMET
•2 konstrukcije rukometnih golova dimenzija 3x2m sa mrežom;
•10 rukometnih lopti
RVANJE
•Oprema u skladu sa sportskim pravilima.
SKIJANJE – ALPSKE I NORDIJSKE DISCIPLINE
•Oprema u skladu sa sportskim pravilima.
SKOKOVI U VODU
•Elastična daska podignuta na visini 1m i 3m iznad nivoa vode;
•Fiksne platforme dužine 6 i širine 2m.
STONI TENIS
•Stonoteniski sto dimenzija 274x152,5cm, podignut od poda 76cm;
•Mreža okomito postavljena po širini stola na stalcima na visini od
15,25cm;
•4 para reketa u skladu sa sportskim pravilima;
•20 loptica od celuloida prečnika 37,2cm i težine 2,40gr.
ŠAH
•5 garnitura stolova sa dvije stolice;
•5 kompleta šahovskih figura sa šahovskim tablama;
•5 šahovskih časovnika.
TEKVONDO
•5 oklopa za grudi;
•5 zaštitnih kaciga za glavu.
TENIS
•Mreža razapeta na dva stuba visine 106,68cm a na sredini visoka
91,44cm, pantljikom pričvršćena za podlogu;
•4 reketa;
•20 okruglih teniskih loptica bez šavova obima 6,25cm i težine 56,69gr.
VATERPOLO
•2 konstrukcije plivajućih golova dimenzija 3x0,90m sa mrežama;
•10 vaterpolo lopti od nepromočivog bez šavova obima 68cm i težine
400gr;
•2 garniture kapica različite boje sa brojevima veličine 10cm.
SPORTSKI PLES
•Muzički stub sa odgovarajućim zvučnicima
•“Ripstol” - pritka za ples
RITMIČKO SPORTSKA GIMNASTIKA
•Muzički uređaj odgovarajuće jačine;
•Po 10 sprava – vijača, lopri, obručevi, čunjevi, trake;
•“Ripstol” - pritka za balet.
SPORTSKI AEROBIK
•Muzički uređaj odgovarajuće jačine;
•“Ripstol” - pritka za balet.
PRIMJER
SPORTSKOG
OBJEKTA
Nacionalni stadion u Pekingu takođe poznat i kao „Ptičje gnijezdo“ je
stadion u kojem su se održale ceremonije otvaranja i zatvaranja
Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine kao i mnoga takmičenja za
trajanja tih igara. Izgradnja je počela 24.12. 2003. godine, a otvaranje
stadiona je održano 28.06.2008. godine.
Kapacitet stadiona za vrijeme Igara iznosio je 91 000 sjedećih mjesta,
ali je nakon završetka Olimpijskih igara kapacitet smanjen na 80 000
mjesta. Izgradnja je koštala 423 miliona US$(325 miliona €).
Ovaj atraktivni stadion nazvan je ptičjim gnijezdom zbog isprepletene
konstrukcije od spleta čeličnih cijevi. Konstrukcija gnijezda je teška
42.000 tona, a stadion zauzima površinu od nevjerovatnih 258 hiljada
kvadratnih metara, širok je 220, dugačak 330, a visok 69,2 metra. Ovaj
stadion je djelo švicarskih arhitekata Pierrea de Meurona i Jacquesa
Herzoga.
Herzog je izjavio da se takva
golema konstrukcija ne bi mogla
nigdje drugdje izvesti nego u Kini.
Na stadionu su danonoćno radile
hiljade radnika koji su bili
smješteni u barakama podignutim
uz stadion.
II DIO
MENADŽMENT
SPORTSKIH DOGAĐAJA
SPORTSKA TERMINOLOGIJA
SPORTSKI DOGAĐAJ sa sportskog aspekta predstavlja prostornu,
vremensku i organizacionu pojavu u kojoj sportska organizacija
verifikuje i valorizuje svoje vrijednosti u odnosu na sportskog
konkurenta.
U širem kontekstu, ako se kao osnovna aktivnost u sportu smatra
trening i takmičenje, sportski događaj tada predstavlja ogledalo njihove
efikasnosti.
Međutim, sportski događaj ima širu dimenziju vrijednovanja njihove
efikasnosti i efektivnosti jer se tu pojavljuju i drugi značajni elementi
koji omogućavaju njihovu egzistenciju i realizaciju.
Zakon o sportu diferencira sportski događaj na dva segmenta: sportska
takmičenja i sportske manifestacije.
Sportska takmičenja na ovaj način predstavljaju kvalifikovani oblik
sportske aktivnosti samo kada ispunjavaju sledeće uslove:
• Odvijaju se prema unaprijed utvrđenim i poznatim pravilima;
• Cilj svakog takmičenja je pobjeda ili ostvarenje unaprijed određenog
rezultata kome svaki učesnik takmičenja mora težiti.
Sportska manifestacija predstavlja ispoljavanje šire ideje sporta gdje
prethodni elementi ne moraju biti obavezno zastupljeni. Ona se može
sprovoditi i bez utvrđenih sportskih pravila odnosno pravila
manifestacije se određuju u skladu sa njenim idejnim konceptom.
SPORTSKO TAKMIČENJE je integralni dio sportskog događaja i
predstavlja upoređivanje sopstvenih sposobnosti sportista u različitim
bio-socio-psihološkim atributima. Postoji mnogo naučno-teorijskih
pristupa definisanja pojma sportskog takmičenja:
•
Institucionalizovana pojava u kojoj sportski uspjeh, prestiž i primat
se definišu kroz sportsko odmjeravanje dvije ili više takmičarskih
strana;
•
Svojevrsno ogledalo kvaliteta i efikasnosti trenažnog procesa;
•
Sportski događaj ili priredba koja ima za cilj postizanje vrhunskih
sportskih rezultata, poređenje rezultata i dobijanje najboljih
sportista i ekipa te razvijanje i jačanje sportskog duha, solidarnosti i
drugarstva;
•
Uzrok sportskog događaja.
SPORTSKA AKTIVNOST u užem smislu obuhvata izvorni smisao
sporta gdje je opredjeljujući faktor bavljenje sportom i on čini
određujući element sportske aktivnosti kao zakonskog termina.
SPORTSKA PRIREDBA se definiše pretežno kao određeni planski
pripremljen i sproveden, vremenski ograničen sportski događaj.
Po ovom kreiterijumu definisanja, sportska priredba mora da ispunjava
dva uslova kako bi se posmatrala u svojstvu sportskog događaja:
• da za to postoji javni interes i
• da na njemu učestvuje više sportista ili timova.
Sportska organizacija se javlja kao jedan od načina formiranja grupa
unutar područja sporta i osniva seradi obavljanja sportskih djelatnosti
sa ciljem što brojnijeg obuhvatanja članstva i postizanja vrhunskih
sportskih rezultata. Sportska organizacija se definiše kao složeni sistem
upravljanja odnosno dinamičan i otvoren sistem koji se sastoji od
podsistema i elemenata kao međuzavisnih dijelova cjeline.
Organizaciona struktura sistema u sportskim organizacijama
predstavlja osnovni oblik organizovanja sportske djelatnosti, a nju
sačinjavaju:
• Sportski klub predstavlja najčešći oblik organizovanja sportista u
svijetu. To je samostalna organizaciona cjelina, nezavisna u
postavljanju ciljeva i odabiru strategije za ostvarivanje istih i
podrazumjeva postojanje članstva oličenog prvenstveno u
sportistima a osnovni cilj postojanja jeste bavljenje sportskim
aktivnostima.
• Sportsko društvo predstavlja multigranski način organizovanja
sportova odnosno više sportova.
• Sportsko udruženje se najčešće formira po pojedinim sportskim
aktivnostima (stručni savjeti, sportski treneri) s ciljem razvijanja
pojedinih sportova i radi zaštite svojih stručnih i ostalih interesa;
• Sportski savez predstavlja skup sportskih klubova i udruženja u
okviru jedne sportske grane a osnovni zadaci su mu da prati i
razvija djelatnost unutar svoje sportske grane, usklađuje aktivnosti
svojih članova, usklađuje opšte državne sportske interese, vrši
promociju svog sporta, reguliše status i zaštitu prava sportista i
trenera;
• Savez sportova predstavlja skup više različitih sportskih grana a
osnovni zadaci su mu da kreira politiku razvoja organizacijskog
sistema u sportu, usklađuje interese sportskih organizacija,
institucija i državnih organa, uspostavlja međunarodnu sportsku
saradnju, ugovara međunarodni takmičarki program itd;
• Ministarstvo za sport je organ državne uprave, nadležan za
razvoj sporta u zemlji, može egzistirati i djelovati samostalno ili
u okviru nekog drugog ministarstva.
• Nacionalni olimpijski komitet je nevladina (može biti i vladina)
sportska asocijacija koja pripada Olimpijskom pokretu, formirana
u skladu sa Olimpijskom poveljom i priznata od strane
Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK).
SPORTSKA PRAVILA definiše Zakon o sportu radi jasnijeg i
pravilnijeg shvatanja suštine i karaktera sportskog događaja jer svaki
sport ima određena pravila. Zakonom je definisano da se sportske
aktivnosti i sportske djelatnosti ostvaruju u skladu sa ovim zakonom,
sportskim pravilima nadležnih sportskih organizacija i nacionalnih i
međunarodnih saveza u oblasti sporta.
Sam pojam sportska pravila je osnovni termin za sve norme utvđene od
strane konkretnih sportskih subjekata: organizacija, saveza, udruženja,
asocijacija i slično.
Sportska pravila su hijerarhijski rangirana: nacionalna sportska pravila
određenog sporta moraju biti u saglasnosti sa pravilima međunarodnog
saveza kome isti pripada; republički savezi usklađuju svoja pravila sa
nacionalnim; pravila gradskog i opštinskog sa pravilima odgovarajućim
pravilima republičkog saveza itd.
Sva pravila unutar sportske organizacije moraju biti u skladu sa
osnovnim aktom organizacije odnosno statutom.
KARAKTERISTIKE SPORTSKOG DOGAĐAJA
1. Sportske karakteristike predstavljaju konstantnu veličinu sportskog
događaja, u protivnom gubi se smisao istog. Svako sportsko
takmičenje ima cilj i odnosi se na ostvarenje sportskog rezultata.
2. Komercijalno marketniške karakteristike koje podrazumjevaju i
određen nivo finansijskih zahtjeva koje organizator mora da
realizuje radi same egzistencije događaja.
3. Propagandne karakteristike su vezane za osnovnu koncepciju i
značaj sportskog događaja a odnose se na prezentaciju događaja u
javnosti radi širenja informacija o dostignućima i prezentaciju radi
obezbjeđivanja finansijskih sredstava za realizaciju.
4. Vaspitno obrazovne karakteristike podrazumjevaju uticaj na
sportsko, etičko i drugo obrazovanje i vaspitanje sportskog
auditorijuma.
KATEGORIZACIJA SPORTSKOG DOGAĐAJA
1. U odnosu na granu sporta – fudbal, košarka, tenis, rukomet..;
2. Prema sportskom kvalitetu – amaterska i profesionalna takmičenja;
3. U odnosu na uzrast učesnika – dječija, pionirska, kadetska,
4.
5.
6.
7.
8.
juniorska, seniorska, takmičenja veterana;
Prema sportskoj tipologiji – individualna i ekipna;
Prema kompleksnosti – takmičenja u različitim sportskim granama
npr. Olimpijske igre, Univerzijada...;
Prema geografskom obilježju – kategorizacija prema prostornom
obuhvatu npr. školska, gradska, svjetska prvenstva..;
U odnosu na nivo reprezentovanja – klupske i reprezentativne ekipe
kao učesnici sportskog takmičenja;
U odnosu na tip sportskog objekta – takmičenja na otvorenom i u
zatvorenom prostoru.
Učesnici sportskog događaja su obuhvaćeni njegovim okruženjem:
Unutrašnje okruženje – sportisti, treneri, klubovi, menadžeri...
Spoljašnje okruženje – sponzori, donatori, mediji..
mediji
sponzori
Sportisti, treneri,
klubovi, menadžeri,
organizatori,
publika
oglašivači
sportska javnost
UČESNICI SPORTSKOG DOGAĐAJA
biznis kompanije
VRSTE SPORTSKIH DOGAĐAJA
1. SPORTSKI DOGAĐAJ KOMPLEKSNOG KARAKTERA
2. SPORTSKI DOGAĐAJI GRANSKOG TIPA
SPORTSKI DOGAĐAJ KOMPLEKSNOG KARAKTERA
Predstavlja kompleksni višegranski sportski događaj i odnosi se na
velike događaje kao što su Olimpijske igre, Univerzijade, radničke
olimpijade i slično.
OLIMPIJSKE IGRE su najprivlačniji sportski događaj jer vezuje
uz sebe najveći broj ljudi. To je najobimniji organizacionoupravljački poduhvat u sportu i obuhvata gotovo sve oblike
menadžerskog rada i angažuje najveći broj resursa. Ovakvi sportski
događaji imaju uticaj na okruženje i posmatraju se sa nivoa subjekta
(odnosi se na učesnike događaja, državu u kojoj se odvija, sportiste)
i nivoa aspekta djelovanja (uticaj na kulturne, ekološke..činioce
okruženja).
Sam čin kandidovanja nekog grada za domaćina Olimpijskih igara
predstavlja odgovoran i značajan zadatak. Međunarodnom
olimpijskom komitetu moraju se dati odgovori na pitanja koja se
odnose na: mišljenja i stavove šire javnosti, podršku državnih
institucija, strukturu organizacionog odbora, budžet kandidature,
strukturu budžeta igara, moguće izvore prihoda, stanje infrastrukture..
Ono što je karakteristično za OI jeste da se za organizaciju kandiduju
gradovi a ne države i to nekoliko godina prije održavanja samih
igara. Ukoliko kandidatura bude uspješna, grad-domaćin treba da
ispuni izuzetno složene i odgovorne zadatke kao što je finansiranje:
1. Javno finansiranje gdje se više od 2/3 troškova finansira iz javnog
sektora;
2. Mješovito finansiranje gdje i javni i privatni sektor učestvuju u
finansiranju i
3. Privatno finansiranje gdje više od 75% troškova finansira privatni
sektor.
Tabela 1. EFEKTI
INVESTIRANJA GRADA DOMAĆINA OI
POTREBE GRADA
DOMAĆINA
INVESTIRANJE
U...
..KORIST ZA GRAD
DOMAĆIN
IZVORI
FINANSIRANJA
Olimpijsko selo
Izgradnju
stambenih objekata
Povećanje stambenog
prostora
Privatni
Sportski objekti
Sportske i
rekreacione centre
Životni standard - bolji
Tv i press centri
Izgradnju
poslovnih prostora
Novi obrazoni i
kulturni centri
Javni saobraćaj
Gradski prevoz,
javne puteve...
Dobra atmosfera
Uređenje
komunalne
infrastrukture
Prijatnija životna
sredina
Privatni
Turistički centri
Turizam
Povećanje smještajnih
kapaciteta
Privatni
uslovi za sport i rekreaciju
Javni
Javni
Životni standard poboljšanje javnog
saobraćaja
Javni
OLIMPIJSKI POKRET predstavlja svjetski priznatu ideju koju je
promovisao Pjer de Kuberten 23.juna 1894. godine na
Međunarodnom pariskom atletskom kongresu. Cilj Olimpijskog
pokreta je da doprinese izgradnji mirnog i boljeg svijeta
obrazovanjem mladih kroz sport bez diskriminacije bilo kakve vrste a
u duhu prijateljstva, solidarnosti i fer-pleja. Ciljevi se odnose na:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Promociju sporta i takmičenja uz posredovanje državnih i međunarodnih
sportskih institucija širom svijeta;
Saradnju sa javnim i privatnim organizacijama u cilju stavljanja sporta u službu
čovječanstva;
Unapređivanje mjesta žena u sportu na svim nivoima;
Suprostavljanje oblicima eksploatacije sporta i sportista;
Borba protiv dopinga;
Promocija sportske etike;
Podizanje nivoa svijesti o problemima sredine;
Finansijska i obrazovna podrška za zemlje u razvoju kroz institciju MOK;
Olimpijsku solidarnost.
MOK – Međunarodni olimpijski komitet je internacionalna
nevladina neprofitna organizacija i kreator olimpijskog pokreta. To je
najviši organ olimpijskog pokreta i vlasnik je prava na olimpijske
simbole: zastavu, moto, himnu i Olimpijske igre. Najveća
odgovornost se ogleda u organizaciji ljetnjih i zimskih Olimpijskih
igara.
Pravila i načela po kojima radi MOK su regulisana Olimpijskom
poveljom i razlikujemo tri grupe organizacionih cjelina koje djeluju i
rješavaju pitanja:
1. Međunarodne sportske federacije- najviša tijela u svakoj
pojedinačnoj sportskoj grani i ima ih 35;
2. Nacionalni Olimpijski komiteti – svaka zemlja ima svoj
Olimpijski komitet i trenutno aktivno djeluju 202 nacionalna
olimpijska komiteta pod okriljem MOK-a i
3. Organizacioni odbor Olimpijskih igara koji formira nacionalni
olimpijski komitet one zemlje članice kada ta zemlja-grad
organizuje igre i raspušta se po obavljenom zadatku.
Partneri MOK-a:
1.
2.
3.
4.
5.
Arbitražni sportski sud (CAS);
Međunarodni komitet za fer-plej (CIFP);
Međunarodni paraolimpijski komitet (IPC);
Svjetska anti-doping agencija (WADA);
Svjetsko udruženje olimpijaca (WOA);
Međunarodne organizacije u oblasti sporta koje priznaje MOK:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Udruženja međunarodnih sportskih federacija;
Udruženje međunarodnih federacija ljetnjih olimpijskih sportova;
Udruženje međunarodnih federacija zimskih olimpijskih sportova;
Udruženje međunarodnih sportskih federacija priznatih od MOK;
Generalno udruženje međunarodnih sportskih federacija;
Udruženje nacionalnih olimpijskih komiteta
Multi-sportske organizacije i takmičenja – sport za sve;
Obrazovanje i širenje olimpijskih ideala;
Sportska medicina i nauka;
Sportska oprema i objekti;
Mediji i informacije
Ostale organizacije.
SPORTSKI DOGAĐAJI GRANSKOG TIPA
Ova vrsta sportskih događaja se razlikuje od kompleksnog tipa po
obuhvatu sportsko-takmičarskih disciplina, gdje je u ovom slučaju
riječ o jednoj grani sporta. Nalaze se pod ingerencijom i
koncepcijskim obuhvatom organizacija u oblasti sporta koje se zovu
granski savezi.
Granski savezi se formiraju po dva principa:
1. Funkcionalnom čiji je osnov u samoj osobenosti određenog
sporta ili sportske djelatnosti i
2. Teritorijalnom, kada se sportske organizacije udružuju prema
geografskom obuhvatu ili prostornoj pripadnosti.
Granski savezi su ovlašćeni da utvrđuju sportska pravila u svojoj
grani sporta.
ZNAČAJ SPORTSKOG DOGAĐAJA KROZ NIVO SPORTSKE
PONUDE
Sportski događaj je dio sportske ponude. Ponuda se naziva i sportskim
proizvodom, koji označava sve što može biti ponuđeno na tržištu kako
bi se zadovoljile određene želje ili potrebe potrošača. Sportska ponuda,
odnosno sportski proizvod može se, prema hijerarhiji vrijednosti za
posjetioce dekomponovati na pet osnovnih nivoa:
• sportski doživljaj, kao prvi nivo sportske ponude;
• sportski događaj, drugi nivo;
• sportski rezultat, treći nivo;
• imidž sportskih klubova ili sportista, četvrti nivo;
• sportski brend, peti nivo.
Sportski doživljaj označava privlačan stil sportskog nadmetanja kojeg
karakterišu brzina, vještina, spretnost, fizička snaga, harmonija i slično.
Sportski doživljaj je osnovni nivo sportske ponude, koji kreiraju
neposredni izvršioci sportskog programa, odnosno sportisti i treneri.
Sportski događaj je drugi nivo sportske ponudee i odnosi se na
osnovnu ponudu u hijerarhiji vrijednosti za potrošače sportskog
događaja. Kao što je već istaknuto, sportski događaj označava svako
takmičenje koje se odvija prema nekom sportskom programu, koji
uključuje jedan ili više aspekata zabave, za čije je održavanje
neophodno istovremeno postojanje izvršioca, mjesta, publike i vremena
održavanja sportskog događaja.
Sportski rezultat je treći nivo sportske ponude. Predstavlja ključni
nivo sportske ponude, jer je najveći dio publike sportskih događaja
zainteresovan upravo za određeni ishod sportskog rezultata.
Imidž sportskih klubova ili sportista pojedinaca jeste četvrti nivo
sportske ponude. U užem smislu, imidž predstavlja pozitivnu sliku u
svijesti posjetilaca sportskog događaja o klubovima ili sportistima
pojedincima, koji se takmiče na tom sportskom događaju. U širem
smislu, imidž obuhvata i sliku posjetilaca sportskih događaja o
sportskoj ponudi, odnosno poziciji sportskih klubova ili sportista
pojedinaca na određenom segmentu sportskog tržišta.
Sportski brend je peti, i ujedno posljednji nivo sportske ponude.
Američko udruženje za marketing definiše brend kao ime, pojam, znak,
simbol ili dizajn, ili kao kombinaciju navedenog, na osnovu čega se
identifikuju proizvodi ili usluge jednog prodavca ili grupe prodavaca i
diferenciranju u odnosu na konkurente. Brend, dakle, predstavlja
proizvod ili uslugu sa dodatnim dimenzijama, na osnovu kojih se
izdvajaju od ostalih proizvoda ili usluga dizajniranih za zadovoljenje
iste potrebe.
VRSTE SPORTSKIH TAKMIČENJA
Sportska takmičenja se mogu razvrstati u tri globalne cjeline koje
odslikavaju njihovu unutrašnju dijametralnu diferenciranost:
1. Zvanična i nezvanična takmičenja;
2. Amaterska i profesionalna takmičenja i
3. Klupska i reprezentativna takmičenja.
Zvanična sportska takmičenja sadržavaju najopštiji i
najobuhvatniji pristup jer u svom tretmanu mogu imati gotovo sve
kategorije ili potkategorije sportskih takmičenja. Zvanična
takmičenja su pod idejnom i regulativnom ingerencijom određenog
oblika sportsko-institucionalnog organizovanja gdje su jasno
propisana sva pravila koja se odnose na određeno takmičenje i gdje
ostvareni sportski rezultat stvara određene efekte po njegove
protagoniste.
Nezvanična takmičenja imaju za zadatak promociju sporta, provjeru
sportske stabilnosti i pripremljenosti ekipa i pojedinaca, afirmaciju
sportske aktivnosti u određenoj sredini i slično. Ova vrsta takmičenja
dozvoljava liberalniji odnos odnosno modifikaciju pravila određene
sportske discipline na konkretnom takmičenju.
Amaterska sportska takmičenja obuhvataju sve sportske događaje
na kojima učešće uzimaju sportisti koji se u svom osnovnom
sportskom angažmanu deklarišu kao neprofesionalci odnosno lica koja
se ne bave sportskim aktivnostima u vidu zanimanja.
Profesionalna takmičenja su ona gdje su učesnički pozicionirana
kroz ekipe ili pojedince koji se sportskom aktivnošću bave u vidu
zanimanja i danas privlači veliku pažnju u društvu.
Klupska sportska takmičenja odnose se na osnovni organizacioni
oblik u sportu - sportske klubove i njihova međusobna sportska
nadmetanja. U organizacionom obuhvatu sporta kao osnovni nosilac
sportske aktivnosti javljaju se sportske organizacije čiji je
najzastupljeniji pojavni oblik sportski klub. Bitno obilježje sportske
organizacije i kluba jeste postojanje članstva oličenog u sportistima
kao i definisanje cilja osnivanja- bavljenje sportskim aktivnostima.
Reprezentativna takmičenja se javljaju kao oblik nadmetanja
sportista koji predstavljaju šire sportsko okruženje i u svojoj
sportskoj osnovi definišu mogućnost učešća sportista iz većeg broja
osnovnih organizacionih cjelina- klubova, koji čine personalni sastav
jednog učesnika takmičenja- sportskog subjekta. Reprezentaciju
predstavljaju najbolji predstavnici jedne grane sporta koji učestvuju
kao cjelina na utakmicama u inostranstvu kao predstavnici sporta
jedne države.
TAKMIČARSKI SISTEMI
Predstavljaju načine na koji se odvijaju sportska takmičenja i na
osnovu kojih se određuje pobjednik te definišu različite aspekte
učestvovanja sportskih ekipa ili pojedinaca.
U savremenoj sportskoj praksi izdiferencirala su se tri osnovna
sistema takmičenja koja se primjenjuju gotovo u svim sportovima,
odnosno mogu se sresti u svim oblicima i kategorijama sportskih
događaja:
1. BOD SISTEM po kome poražene ekipe imaju priliku da nastave
sa daljim učešćem u takmičenju i rangiranje upješnosti učesnika
vrši se prema broju osvojenih bodova koji se ostvaruju u odnosu
na ishod pojedinačnog sustreta sa jednim od protivnika. Ovaj
sistem se popularno naziva i liga takmičenje i sebi može da sadrži
dvije podvarijante koje se u sportskoj praksi nazivaju jednostruki
(svaki učesnik se takmiči sa svakim po jedan put) ili dvostruki bod
sistem (svaki učesnik se takmiči sa svakim dva puta).
2. KUP SISTEM se ogleda u diskvalifikujućem karakteru poraženog
učesnika gdje je prema pravilima poraženi učesnik u pojedinačnom
susretu sa određenim mu protivnikom eliminisan iz daljeg toka
takmičenja. Pobjeda je mjerilo uspješnosti i donosi mogućnost
nastavka takmičenja. I u ovom slučaju postoji jednostruki (pojedinačni
učesnici se eliminišu već poslije prvog poraza) i dvostruki kup sistem
(učesnik se eliminiše poslije drugog poraza).
3. KOMBINOVANI SISTEM predstavlja kombinaciju prethodna dva
sistema i najčešće se primjenjuje kod velikih sportskih takmičenja ili
takmičenja gdje je velika koncentrisanost sportskog kvaliteta a zbog
vremenskog ograničenja nije moguće primjeniti bod sistem.
Mogućnost kombinovanja je velika ali u praksi kod velikih sportskih
događaja granskog tipa primjenjuje se varijanta po kojoj se u prvoj fazi
takmičenja koristi bod sistem a u drugoj kup sistem.
šema 1. Kombinovani
sistem
KVALIFIKACIONA RUNDA
A1
A2
A3
A4
B1
B2
B3
B4
A2-B3
C1
C2
C3
C4
Bod sistem
ELIMINACIONI
DIO
B2-A3
D1
D2
D3
D4
C2-D3
D2-C3
Pobjednik
: A1
Pobjednik
: B1
četvrtfinale
Pobjednik
: C1
Pobjednik
: D1
polufinale
finale
POBJEDNIK
TAKMIČENJA
SPORTSKI DOGAĐAJ I AKTIVNOST
MENADŽMENTA
Sportski događaj je neposredno vezan za sportske objekte. Sa aspekta
menadžmenta sportski događaj predstavlja značajnu aktivnost koja
podstiče potencijale kako samog organizatora takmičenja tako i
menadžmenta sportskog objekta. Glavne osobine koje karakterišu
sportske događaje i imaju značaj za menadžment su:
1. Svaki događaj ima svoje autentične karakteristike koje ga
razlikuju od drugih sportskih događaja;
2. Sportski događaji uvijek kreiraju nove programske zahtjev te utiču
na razvoj menadžmenta u cjelini a posebno menadžera kod kojih
razvijaju poželjne menadžerske osobine. Predstavljaju sredstvo
promocije sportske organizacije.
3. Sportski događaji izazivaju određene promjene na koje
manadžment mora adekvatno da reaguje što ga čini aktivnim.
4. Različiti sportski događaji zahtjevaju različit nivo i kvalitet
menadžmenta, određene stilove i metode rada.
Organizator, pored sportista, čini unutrašnje okruženje sportskog
događaja bez obzira na složenost. Zakonom je regulisano da se
organizovanjem sportskih događaja mogu baviti sportske
organizacije, savezi i druga pravna ili fizička lica pod uslovima
utvrđenim zakonom i sportskim pravilima. Karakteristike svakog
sportskog događaja u velikoj mjeri su zavisne od specifičnosti
sportske grane ili discipline za koju se događaj organizuje. Sportski
događaj pred organizatora postavlja odgovorne zadatke a
menadžmentu obavezu za primjenu svih menadžment funkcija.
Etape planiranja koje su značajne za uspješnost sprovođenja
sportskog događaja se mogu podijeliti u dvije faze:
1. Konceptualnu koja obuhvata postavljanje idejnog koncepta,
odluku o projektovanju događaja i utvrđivanje ciljeva i
2. Operativnu koja obuhvata formiranje organizacionog komiteta,
finansijsko planiranje, postavljanje organizacione strukture,
operativno planiranje i izradu programa, marketing i medijsko
predstavljanje i evaluaciju sportskog događaja.
KONCEPTUALNA FAZA
Idejni koncept predstavlja prvu fazu koju je neophodno realizovati i
od koje u budućnosti zavisi postavljanje temelja za dobro i uspješno
odvijanje sportskog događaja. U prvoj fazi definišu se opšte
vrijednosti i razlozi organizovanja događaja, postavljaju okviri za
njegovu konkretnu realizaciju, određuju vremenski parametri za
njegovo održavanje, određuje se ko je odgovoran za planiranje i
realizaciju kao i ostali elementi koji treba jasno da formulišu korisnost
konkretnog sportskog događaja.
Odluka o projektovanju predstavlja drugu fazu i usmjerena je ka
utvrđivanju osnovnih elemenata pisane dokumentacije koja ima za
zadatak da objasni šta se sportskim događajem postiže. Pisani
dokument koji se u ovoj fazi izrađuje naziva se “Idejni projekat
sportskog takmičenja” ili “Elaborat opravdanosti organizacije
sportskog događaja” i odgovara na pitanja: da li je i u kojoj mjeri
događaj realno izvodljiv u konkretnoj sredini, šta je neophodno
obezbjediti za odvijanje događaja, kakve troškove iziskuje i slično.
Utvrđivanje ciljeva se odnosi na ciljeve koji se nastoje ostvariti
realizacijom sportskog događaja. U ovom kontekstu kao osnovni cilj
se ne podrazumjeva sportski cilj odnosno rezultat već šta će se
organizacijom konkretnog događaja postići u određenoj sredini i pri
tom se misli na ekonomske, vaspitne, obrazovne, propagandne,
političke i slične ciljeve.
OPERATIVNA FAZA
Formiranje organizacionog komiteta predstavlja prvi korak u
operacionalizaciji pripreme sportskog događaja i ima obilježja
menadžmenta sportskog događaja koji ima ulogu organizovanja,
upravljanja i rukovođenja. Sastav i forma ovog tijela zavisi od samog
karaktera događaja i može da ima različite konfigurativne elemente.
USSJ
FISU
ORGANIZACIONI
KOMITET
POČASNI KOMITET
NADZORNI ODBOR
Predsjednik OK
Potpredsjednik OK
Izvršni potpredsjednik OK
Generalni sekretar OK
IZVRŠNI KOMITET
Predsjednik IK
Potpredsjednik IK
Šema 2. Model
Organizacionog
komiteta sportskog događaja
Sekretarijat-Odbor
za hitna pitanja
Komisije IK
-za planiranje i praćenje
-za bezbjednost
-za sport
-za objekte
-za finansije
-za marketing
-za boravak i smještaj
-za informisanje i pres
-za kulturu i zabavu
-za prevoz i transport
-za opšte poslove i protokol
-za dobrovoljni rad
-za elektronsku tehnologiju
-medicinska i sanitarna komisija
Specifičnost rada Organizacionog komiteta podrazumjevaju tri perioda
njegovog djelovanja:
1. Period neposredne pripreme sportskog događaja;
2. Period realizacije sportskog događaja i
3. Period evaluacije sportskog događaja.
Najduži vremenski period se posvećuje pripremi događaja od čega
zavisi kvalitet i uspješnost same programske faze. Sama realizacija
sportskog događaja je period koji je vremenski tačno definisan i zavisi
od same strukture događaja, karakteristika takmičarskog programa,
pratećih sadržaja i drugih aktivnosti koje su u funkciji neposrednog
odvijanja sportskog sadržaja cjelokupnog događaja. Posljednja faza
jeste analiza i evaluacija održanog sporskog događaja u kojoj se vrši
vrijednovanje cjelokupne aktivnosti obuhvaćenih sportskim
događajem kroz sve njegove periode. U ovoj fazi se izvodi i konačna
ocjena o sportskom događaju i zaključci koji mogu bit dobra podloga
za naredna ista ili slična takmičenja
Finansijsko planiranje predstavlja drugu fazu i obuhvata procjenu i
planiranje stvarnih troškova realizacije događaja. Veoma bitno je
izraditi i usvojiti finansijski plan gdje će se jasno definisati troškovi
koji se mogu odnositi na:
•Troškove objekta;
•Troškove smještaja i ishrane učesnika;
•Troškove transporta;
•Troškove zakupa;
•Režijske troškove;
•Administrativne troškove;
•Nepredviđene troškove koji se mogu pojaviti u toku pripreme i
realizacije događaja i moraju se planirati u određenom iznosu;
i prihodi koji se mogu ostvariti
•direktnim (prodajom ulaznica, suvenira, prihodom od ugostiteljstva,
parkinga, garaderobe) i
•indirektnim putem (sponzorstva, reklame, prilozima i slično).
Operativno planiranje i izrada programa predstavlja fazu u kojoj
se izrađuje detaljan plan realizacije sportskog događaja.
Prvi dio plana sadrži sve podatke iz konceptualne faze pripreme.
Akcioni dio plana obuhvata sve ono što je bitno za tok pripreme i
realizacije događaja:
•Uspostavljanje oraganizacione strukture odnosno formiranje
radnih grupa i definisanje konkretnih zadataka, meta i
odgovornosti,
•Planiranje datuma;
•Utvrđivanje programa takmičenja;
•Realizacija događaja i njegovo odvijanje i
•Vrijednovanje i analiza sportskog događaja.
Program takmičenja predstavlja planski dokument koji je neophodan
ne samo organizatoru već i akterima.
Realizacija takmičarskog programa predstavlja najznačajniju fazu
sportskog događaja a svi prethodni elementi planiranja i priprema
predstavljaju uvodni dio koji treba da obezbijedi adekvatne uslove za
osnovnu aktivnost odnosno sprovođenje planiranih takmičarskih
sadržaja.
Program sportskog takmičenja se može podijeliti u tri cjeline:
1. Program svečanog otvaranja kojim se odaje svojevrsna počast
učesnicima takmičenja;
2. Program takmičenja se odnosi na vremenski, sadržajni i prostorni
planski obuhvat svih takmičarskih disciplina koje su evidentirane
konkretnim sportskim događajem i
3. Program svečanog zatvaranja predstavlja završetak svakog
sportskog takmičenja koji se obilježava u sličnom kontekstu kao i
sam početak.
Marketinške aktivnosti se odnose na stvaranje uslova za što
kvalitetnije i obuhvatnije predstavljanje sportskom tržištu osnovnog
proizvoda sportskog događaja – takmičenja sa njegovim sportskim
rezultatom. Obuhvata izradu marketing plana koji treba da sadrži
nekoliko osnovnih elemenata:
•Dijagnozu (analiza postojećeg tržišta i potencijalnih potrošača
sportskog događaja);
•Prognozu (procjena o pravcu kretanja poslovne komponente
sportskog događaja u odnosu na okruženje i stalne promjene);
•Analizu okruženja (utvrđivanje pozicioniranosti i međusobnih
zahtjeva učesnika sportskog događaja iz unutrašnjeg i spoljašnjeg
okruženja);
•Utvrđivanje ciljeva marketinških aktivnosti;
•Izbor marketing strategije;
•Akcioni marketing program i
•Specifikaciju troškova.
Analiza i vrijednovanje sportskog događaja predstavlja završnu
aktivnost menadžmenta. Osnovni cilj je sadržan u obezbjeđivanju
povratnih informacija o samom toku događaja, njegovim efektima i
vrijednostima koje su ostvarene. Na osnovu dobijenih podataka
izvode se i utvrđuju određeni zaključci te izvlače neophodna iskustva
koja mogu biti u funkciji budućih istih ili sličnih sportskih događaja.
ZNAČAJ SPONZORSTVA U SPORTU
Pribavljanje finansijskih sredstava predstavlja problem sa kojim se
suočavaju sportske organizacije i organizatori sportskih događaja. U
situaciji kada državni sistemi ne mogu da zadovolje zahtjeve sportskih
organizacija one se okreću ka privrednim subjektima, kojima putem
ugovora o sponzorisanju, nude za uzvrat sportski rezultat.
Sponzorstvo predstavlja najjaču vezu sporta sa privrednim
djelatnostima, zasnovanu na obostranim interesima i treba ga shvatiti
kao poslovni odnos između dva partnera. Po svom karakteru može da
bude filantropsko i komercijalno.
Ekonomki teoretičari Sandler i Shard su identifikovali tri kategorije
sponzorskih ciljeva:
1. Široki korporativni ciljevi koji su zasnovani na imidžu,
2. Marketing ciljevi koji obuhvataju promociju marke i povećanje
prodaje i
3. Medijski ciljevi koji podrazumjevaju troškovnu efikasnost i
širenje ciljnih tržišta.
Ciljevi koji najčešće utiču na odluku da se uđe u sporazum o
sponzorstvu su:
•Povećanje svjesnosti u okviru javnosti u vezi kompanije i proizvoda;
•Promjena i pojačanje javne percepcije o kompaniji;
•Identifikacija kompanije sa određenim tržišnim segmentima;
•Uključivanje kompanije u zajednicu;
•Izgradnja goodwilla-a među donosiocima odluka;
•Generisanje medijske koristi;
•Ostvarivanje prodajnih ciljeva;
•Kreiranje prednosti iznad konkurenata kroz ekskluzivnost;
•Stvaranje publiciteta;
•Sticanje jedinstvene mogućnosti u izrazima gostoprimstva i zabave.
CRM Cause related marketing – Marketing opšte koristi predstavlja
zajedničku akciju privrednih subjekata i neprofitnih organizacija
kojom privredni subjekti, pružajući pomoć neprofitnoj organizaciji,
teže da ostvare konkretne prodajne ili promotivne učinke.
Sponzorstvo i CRM su distinktivne aktivnosti ali imaju sličnosti i
potencijalno mogu biti kombinovane u integrisanom programu.
Drugim riječima, CRM je proces formulisanja i implementiranja
aktivnosti koje se karakterišu ponudom firme da doprinese na
izvjestan način određenom cilju kada se potrošači uključe u
profitabilne razmjene koje zadovoljavaju organizacijske i individualne
ciljeve.
MENADŽMENT BEZBJEDNOSTI
SPORTSKIH DOGAĐAJA
Bezbjednost sportskih događaja predstavlja jedno od najznačajnijih
pitanja koja zaokupljaju njegov menadžment i postavljaju veoma
ozbiljne i teške zadatke pred njihove organizatore. Jedno od osnovnih
pravila organizovanja sportskih takmičenja jeste obezbjeđivanje
optimalnih uslova za nesmetano ispoljavanje maksimalnih sportskih
potencijala njegovih aktera odnosno sportista. Bezbjednost sportskog
događaja je u pravnoj nadležnosti njegovog organizatora.
Organizatoru sportskog događaja se s toga nameću zadaci koji
regulišu pitanje bezbjednosti kroz nekoliko segmenata:
1. Javna bezbjednost,
2. Bezbjednost sportskog objekta;
3. Bezbjednost opreme i rekvizita koji su u upotrebi tokom
odvijanja događaja;
4. Medicinsko-zdravstveno obezbjeđenje učesnika.
Bezbjednost sportskih događaja predstavlja značajno pitanje koje
treba da zaokuplja sve njegove učesnike a prije svega njegove
organizatore i realizatore i obuhvaćeno je vremenom prije, za vrijeme
i nakon njegovog održavanja. Svaka sportska aktivnost pa time i
sportsko takmičenje predstavljaju potencijalni rizik za njegove aktere
te je s toga na menadžmentu zadatak da preduzme sve potrebne mjere
predupređenja mogućih rizika.
Mjere koje organizator može i treba da preduzme u ovom pravcu
odnose se na:
1. Upozorenja na rizike svojstvene sportskom takmičenju;
2. Zabrane koje se odnose na sprečavanje bliskog odnosa sa izvorom
rizika,
3. Davanje obavještenja;
4. Osvjetljavanje sportskih objekata.
Pri organizaciji sportskih takmičenja moraju se predvidjeti mogućnost
pojavljivanja “atipičnih rizika” koji nisu u opsegu spoznaje iz ugla
prosječnog životnog iskustva odnosno mogu da potiču od specifičnosti
aktivnosti ili okolnosti koje izazivaju aktivnosti u okviru događaja.
Ovakvi atipični ili povećani rizici za organizatora događaja
predstavljaju okolnost koja se odnosi na dva aspekta:
•Organizator ne smije stvoriti pretjerane rizike pomoću zabranjene
radnje i
•Potrebno je da postoji mogućnost pojavljivanja atipičnih rizika koje
ugrožena lica ne mogu sama u punoj mjeri prepoznati.
Obaveze kojima se utiče na predupređenje povećanih i atipičnih rizika
su sledeće:
•Kontrola i otklanjanje rizika koji potiču od sportskog objekta ili
sportske opreme;
•Kontrola i otklanjanje rizika koji potiču od sportske aktivnosti i
•Izbor sposobnih sportista i uticaj na njihovo ponašanje.
Šema 3. Mogući
uzročnici atipičnih rizika
Sportski objekat
Sportska oprema
Sportska aktivnost
RIZIK
Ponašanje sportista
Sposobnost sportista
Za menadžment sportskih događaja veoma je važno poznavanje
zakonskih odredbi kojima se regulišu prije svega odnosi u sportskoj
djelatnosti kao i u drugim oblastima koje su direktno ili indirektno
povezane sa njom. Pored zakona o sportu potrebno je poznavanje i
primjena ostalih podzakonskih akata kojima su obuhvaćene
najznačajnije odrednice iz oblasti sportskog prava. Među njima se
posebno ističu:
•Pravilnik o nomenklaturi sportskih zanimanja;
•Pravilnik o uslovima za obavljanje sportskih aktivnosti i djelatnosti;
•Pravilnik o nadzoru nad stručnim radom u oblasti sporta i
•Pravilnik o registraciji sportskih organizacija kao udruženja, sportskih
društava i saveza i slično.
Obavezna primjena odredbi pojedinih zakona podrazumjeva:
•Zakon o javnom redu i miru;
•Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama;
•Zakon o javnom okupljanju građana;
•Zakon o sprečavanju dopinga u sportu;
•Zakon o zaštiti od požara, itd.
MENADŽMENT SPORTSKIH TAKMIČENJA
VISOKOG RIZIKA
Sportskim priredbama visokog rizika se smatraju sva sportska
takmičenja koja imaju elemente za koje se može pretpostaviti da
potencijalno utiču na moguće narušavanje uobičajenih i konvencionalnih
oblika ponašanja njegovih učesnika, prije svega publike i navijača ali i
ostalih činilaca sportskog događaja.
Domaće i međunarodne sportske priredbe većeg takmičarskog
značaja;
Sportske priredbe na kojima se očekuje prisustvo velikog broja
gledalaca ili navijača gostujućih klubova;
Sportske priredbe kod kojih posebne okolnosti ukazuju da na njima
može doći do nasilja ili nedoličnog ponašanja gledalaca.
Bezbjedonosne mjere koje su predviđene Evropskom konvencijom o
nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama
podrazumjevaju:
•Obezbjeđenje upotrebe adekvatnih sredstava javnog reda protiv
izbijanja nereda;
•Efikasno odvajanje grupa protivničkih navijača;
•Obezbjeđenje odvajanja navijača strogom kontrolom prodaje
ulaznica;
•Isključivanje ili zabranu pristupa takmičenju i objektu;
•Opremanje sportskog objekta efikasnim sistemom javnog razglasa i
obezbjeđivanje njegovog punog korišćenja;
•Zabranu unošenja alkohola u sportski objekat;
•Sprovođenje kontrole i zabrane unošenja određenih predmeta koji
mogu biti upotrijebljeni u nasilnim postupcima.
BEZBJEDNOST TAKMIČENJA I AKTIVNOST
MENADŽMENTA
Organizator priredbe je obavezan da planira sprovođenje mjera za
spriječavanje nasilja i nedoličnog ponašanja odnosno da ih
neposredno primjeni u realizaciji nastupajućeg sportskog događaja.
Dio bezbjedonosnog planskog sadržaja u pripremi sportskih priredbi
usmjeren je ka definisanim bezbjedonosnim objektima koje čine:
učesnici sportske priredbe,sportski objekat i sportski teren.
Poznavanje bezbjedonosnih elemenata je od suštinskog značaja za
dobru pripremu i bezbjednu realizaciju sportskog događaja a odnose
se na nekoliko grupa aktivnosti koje preduzima neposredni
organizator priredbe:
•Preventivne mjere;
•Opšte mjere na sportskoj priredbi;
•Posebne mjere koje se preduzimaju na sportskim priredbama visokog
rizika i
•Mjere koje preduzimaju nadležni državni organi.
Prventivne mjere se preduzimaju u planiranju svih vrsta sportskih
priredbi u skladu sa sportskim pravilima i opštim zakonskim normama.
Imaju zadataka predupređenja mogućih rizika a gledano sa aspekta
nasilja i nedoličnog ponašanja da do istih ne dođe. Odnose se na
podsticanje svojih navijača na kulturno i fer ponašanje tokom priredbe i
informisanje navijača.
Opšte bezbjedonosne mjere se odnose na prijavu sportske priredbe
odgovarajućim državnim organima; obavezno obrazovaje odgovarajuće
redarske službe koja sarađuje sa organima reda državnih institucija
odnosno policijom; izradu plana preventivnog djelovanja bezbjednosti i
sigurnosti te obezbjeđenje prisustva odgovarajućih pratećih službi u
skladu sa karakterom priredbe i prostorom na kome se odvija.
Podrazumjeva dovoljan broj medicinskih ekipa, protivpožarno
obezbjeđenje, službu elektrodistribucije, tehničku službu, inspekcije i
komunalne službe.
Posebne mjere podrazumjevaju dodatne aktivnosti organizatora i to:
•Obavještavanje nadležnih organa o okolnostima povećanog rizika
najkasnije 48 sati prije početka priredbe;
•Imenovanje odgovornog lica za rukovođenje sprovođenja mjera
preventivnog djelovanja;
•Ostvarivanje direktne sadarnje sa predstavnicima MUP-a radi
postupanja po nalozima koji se odnose na obezbjeđenje javnog reda i
mira na sportskoj priredbi;
•Ostvarivanje direktne saradnje sa predstavnicima klubova navijača;
•Obezbjeđivanje odvajanja grupa gostujućih navijača;
•Saradnju sa sportskim organizacijama koje učestvuju u sportskoj
priredbi, njihovih navijača te vođenje evidencije o identitetu lica
kojima se ulaznice prodaju;
•Određivaje posebnih ulaza, izlaza i dijela gledališta za grupe
gostojućih navijača ukoliko se očekuje njihov organizovani dolazak.;
Mjere koje preduzimaju nadležni državni organi proizilaze iz
njihove zakonske nadležnosti. U skladu sa svojim ovlašćenjima
nadležni organ MUP-a prilikom održavanja sportskih priredbi
povećanog rizika može:
•Da naloži grupama gostujućih navijača kretanje određenim pravcem
prilikom dolaska i odlaska;
•Da naloži organizatoru otklanjanje uočenih nedostataka na sportskom
objektu;
•Da zabrani ulazak na sportsku priredbu lica iz čijeg ponašanja se može
zaključiti da je sklon nasilničkom ponašanju;
•Da pred svaku sportsku proiedbu izvrši pregled sportskog objekta;
•Da zabrani prodaju alkoholnih pića na prilazima, u neposrednoj blizini
i u sportskom objektu i to do tri časa prije i po završetku sportskog
događaja.
MEDICINSKO OBEZBJEĐENJE SPORTSKIH
TAKMIČENJA
Zdravstvena bezbjednost u sportu se prožima kroz tri međusobno
povezana područja koja se kao kvalifikovani oblik aktivnosti odnose i
na sportska takmičenja:
•Opšta i posebna zdravstvena sposobnost takmičara;
•Medicinsko obezbjeđenje sportskih takmičenja;
•Aktivnost anti-doping kontrole.
Klupski ljekar predstavlja osnovni faktor realizacije zdravstvenog
obezbjeđenja sportista i obuhvata:
•Kontrolu zdravstvenog stanja sportista;
•Liječenje sportiste;
•Funkcionalna testiranja;
•Dežurstva na utakmicama;
•Oporavak,
•Praćenje na putovanjima i pripremama i
•Rješavanje medicinskih problema selekcije u sportu.
LITERATURA:
1. Tufegdžija, M., Menadžment sportskih objekata u događaja
2. Nešić, M., Menadžment sportskih događaja
3. Nešić, M., Sport i menadžment
4. Nešić, M., Lolić, V., Osnove menadžmenta u sportu
5. Tomić, M., Menadžment u sportu
HVALA NA PAŽNJI!