Transcript Kvaliteta bračnih odnosa i zadovoljstvo brakom

Kvaliteta
bračnih
odnosa i
zadovoljstvo
brakom
Bračna kvaliteta

nije jednoznačno definiran konstrukt, a
njegovom različitom određenju doprinosi
i niz različitih mjernih instrumenata koji se
koriste u istraživanjima bračne kvalitete, a
kojima se ustvari mjere različiti konstrukti
1. Bračna kvaliteta kao zadovoljstvo
brakom
jedan od najstarijih pristupa koji je
preživio mnoge kritike te je u posljednje
vrijeme ponovno doživio uspon i sve je
češće zastupljen u istraživanjima bračnih
procesa
 zadovoljstvo koje bračni partneri
doživljavaju u svom bračnom odnosu, tj.
na subjektivnu evaluaciju braka i bračnog
odnosa od strane bračnih partnera
(Fincham i Bradbury, 1987).

2. Bračna kvaliteta kao međusobna
prilagodba bračnih partnera
jedna od najraširenijih mjera za ispitivanje
bračne kvalitete - Dyadic Adjustment Scale
(Spanier, 1976)
 zadovoljstvo, kohezija, konzenzus i
afektivnost u braku

3. Bračna sreća
U novije se vrijeme pod utjecajem
pozitivne psihologije, sve češće susreće i
termin bračne sreće
 Bračna sreća i zadovoljstvo brakom su
povezani, ali nisu istoznačni pojmovi
budući da se bračna sreća više odnosi na
afektivnu komponentu, a zadovoljstvo
brakom na evaluaciju braka na kognitivnoj
razini.

Sastavnice bračne kvalitete



intimnost, strast i predanost (Kurdek, 1999),
visoka bračna kvaliteta rezultira pozitivnim i
visokim doživljajem bračnog zadovoljstva
bračni odnos prožet je trima dimenzijama,
romantičnom s naglaskom na seksualnosti,
zatim prijateljskom, s naglaskom na
zajedničkim interesima i međusobnom
podržavanju, te partnerskom, u smislu
zajedničkog rada i suradnje u određenim
područjima, prvenstveno roditeljstvu
TEORIJE BRAČNE
KVALITETE
Teorija
socijalne
razmjene
Bihevioristička
teorija
Teorija
afektivne
vezanosti
Teorija bračne
krize
Ranjivost-stresprilagodba
model
teorija socijalne razmjene






Levinger; temelji se na teoriji Thibauta i Kelleya iz 1959. godine
bračna je kvaliteta određena privlačnošću među partnerima,
preprekama prekidu partnerskih odnosa te alternativnim
privlačenjima
osnovni koncepti teorije socijalne razmjene su dobici i gubici,
pri čemu se dobici odnose na ljubav, prijateljstvo i seksualno
zadovoljstvo, a gubici na različita odricanja, negativne afekte
uslijed partnerskih konflikata te vrijeme i ulaganja u održavanje
kvalitete odnosa
bračna kvaliteta koja je inicijalno visoka, s godinama dosiže svoj
plato te najčešće opada u kasnijim godinama.
bračna stabilnost ne mora nužno biti u korelaciji s kvalitetom
braka
kombinacijom tih dviju karakteristika moguće je razlikovati
četiri kategorije braka, a to su visoka kvaliteta i stabilnost braka,
visoka bračna kvaliteta i nestabilan brak, niska bračna kvaliteta i
stabilan brak te niska kvaliteta i nestabilan brak.
Bihevioristička teorija
usmjerena je isključivo na interakciju bračnih partnera,
a prema njezinim postavkama bračna kvaliteta u
percepciji partnera je to veća što su češći ugodni
oblici ponašanja drugog partnera.
 bračna kvaliteta je prema ovoj teoriji posljedica
međusobnih nagrađivanja i kažnjavanja bračnih
partnera tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
 model nagrada i kazni proširen je atribucijama koje
partneri pridaju međusobnim ponašanjima. Ukoliko je
kvaliteta braka visoka, utoliko će pozitivni oblici
ponašanja partnera biti atribuirani internalnim i
stabilnim uzrocima, odnosno, ukoliko je kvaliteta
braka niska, pozitivni oblici ponašanja pripisat će se
eksternalnim i promjenjivim činiteljima.

Teorija afektivne vezanosti

Hazan i Shaver (1987) su primijenili klasifikaciju
Ainsworthove na odnose bračnih partnera. Prema
ovoj teoriji, koja nudi originalan pristup
objašnjenju partnerskih odnosa, kvaliteta braka je
veća kod ljudi koji su ostvarivali sigurnu
privrženost s vlastitim roditeljima u djetinjstvu.
Ipak, glavna zamjerka ove teorije je da potpuno
zanemaruje ostale čimbenike koji utječu na
kvalitetu braka, već je usmjerena isključivo na
utjecaj ranog iskustva iz djetinjstva. Zadovoljstvo
partnerskom vezom/brakom prema ovoj teoriji
ovisi o zadovoljenju osnovnih potreba za brigom,
udobnošću, odnosno o uvjerenju pojedinca da mu
partner ispunjava te potrebe.
Teorija bračne krize (Hill, 1949)
uglavnom se odnosi na funkcioniranje
obitelji, moguće je predvidjeti uspjeh
braka
 Stresne situacije uvijek prethode bračnoj
krizi koju neki partneri uspješnije, a neki
manje uspješno rješavaju upravo zbog
različitih značajki bračnih partnera,
odnosno različitih potencijala za
suočavanje sa stresom.

Trajna ranjivost –stres - prilagodba

(Karney i Bradbury, 1995) pretpostavlja da na
bračnu kvalitetu utječu predbračne varijable
(trajna ranjivost), ali i različiti stresni događaji
(u braku i izvan njega) u interakciji s
adaptivnim procesima. Partneri/supružnici
koji imaju neadekvatne mehanizme
prilagodbe, s izraženom ranjivošću, koji se
suoče s mnogo stresnih događaja, bit će
nezadovoljni brakom, brak će im biti manje
stabilan te imaju veću vjerojatnost razvoda.


Najzastupljeniji pristup u objašnjavanju
kvalitete ljubavnog i bračnog odnosa je onaj
usmjeren na perspektivu jednog
partnera i na njegove individualne osobine i
interpersonalne vještine
osobine ličnosti, osim što određuju procjenu
kvalitete aktualne partnerske veze, važne su i
za procjenu kvalitete i zadovoljstva budućim
partnerskim vezama (Donnellan, Larsen-Rife i
Conger, 2005). U okviru individualnog pristupa,
pored osobina ličnosti, istraživanja su se
usmjeravala i na karakteristike obitelji porijekla.
Pokazalo se da je stupanj nesklada u braku
roditelja prediktivan za procjene nesklada
bračnih odnosa djece u vlastitom braku
(Amato i Booth, 2001).
Iako je kvaliteta braka roditelja prediktivna za onu
vlastitu, mnogo je čimbenika koji utječu na bračnu
kvalitetu i stabilnost.
 Oni se mogu grupirati u nekoliko kategorija, a to su:
osobine bračnih partnera (osobine ličnosti, bračni lokus
kontrole, zdravstveno stanje i sl), karakteristike braka
(trajanje braka, bračne etape, veličina obitelji i sl.), bračni
procesi (ljubav, seksualno zadovoljstvo, komuniciranje,
raspodjela kućanskih poslova i sl.) te bračno okružje
(šira obitelj, djeca u braku, ekonomski stres i sl.). Neki
autori su utvrdili značajnu povezanost između sličnosti
u stupnju obrazovanja bračnih partnera i
kvalitete/stabilnosti braka. Pokazalo se da se partneri
međusobno sličnog stupnja obrazovanja rjeđe razvode
(Vaijayanthimala, Bharati Kumari i Panda, 2004), te da su
zadovoljniji brakom (Mefi-Shenn, 1992). Čini se i da
religijska homogenost pozitivno djeluje na zadovoljstvo
i stabilnost bračnih odnosa (Chinitz i Brown, 2002;
Lamanna i Riedmann, 2009).

Tipovi brakova (Olson i Fowers,
1993)





Vitalni tip - parovi s relativno najvećim indeksom slaganja u
većini područja, najzadovoljniji su i imaju najmanju
vjerojatnost za razvod braka.
Harmonični tip - partneri s visokim stupnjem slaganja u većini
područja, osim upravljanju novcem i roditeljstvu. Iako su
prilično zadovoljni, roditeljstvo im predstavlja značajan izvor
stresa.
Tradicionalni tip - nešto niže slaganje u domenama
međusobnih partnerskih odnosa, a veće slaganje u
tradicionalnim područjima bračnog funkcioniranja kao što je,
na primjer, roditeljstvo. Ovakvi brakovi imaju malu
vjerojatnost razvoda, ali su najnesretniji.
Konfliktni tip - nezadovoljstvo brakom i nisko slaganje u većini
domena, te veća vjerojatnost razvoda.
Devitalizirani tip ima najveći rizik od razvoda budući da ne
postoji slaganje partnera u niti jednom području.
Spolne razlike u zadovoljstvu
brakom

Istraživanja su pokazala da su obično žene
manje zadovoljne brakom, bez obzira o
kakvom tipu braka je riječ, pa čak i u
vitalnim ili harmoničnim brakovima, u
nekim periodima, dio žena razmišlja o
razvodu braka (Lavee i Olson, 1993).