Transcript Treći križarski rat

Luka Lovrinovic i Ilija Marijanovic, 6.a
Križarski ratovi ili Križarski pohodi naziv je za niz vojnih pohoda
zapadnoeuropskih velikaša i vladara od 11. do 13. stoljeća kojima je bio cilj
"osloboditi" Jeruzalem i Svetu zemlju od islamske vladavine.
Kršćani zapadne i srednje Europe na poticaj papa poveli su ratove protiv
Seldžuka, Fatimida i drugih islamskih dinastija i država za oslobođenje svetih
mjesta u Palestini, posebice Kristova groba u Jeruzalemu, iz ruku muslimana, a
kasnije s ciljem osnivanja i održavanja kršćanske države u Palestini.
Imenom križarski ratovi, nazivaju se i pohodi španjolskih država protiv Maura
(rekonkvista), pohodi Njemačkog viteškog reda protiv nepokrštenih baltičkih
Slavena, te vojni pohodi protiv Crkve Bosanske u Bosni.
PORTRET
KRIŽARSKOG
VOJNIKA
Urban II (1042. - 29. srpnja 1099.), rođen kao Eudes de Lagery bio je
papa od 12. ožujka 1088. do 29. srpnja 1099.. U povijesti je ostao
upamćen kao pokretač Prvog križarskog rata (1095-99) i reformator
Rimske kurije koju je ustrojio poput vladarskog dvora, kako bi olakšao
vođenje Crkve.
Rodio se u Lageryu (Francuska) u plemićkoj obitelji, te je bio crkveno
obrazovan. Godine 1078., papa Grgur VII. pozvao ga je u Italiju i zaredio
za kardinala.
Prvi križarski rat (1096. - 1099.) vodili su veliki francuski, flandrijski i
normandijski velikaši, među kojima se ističu Godfrid Bouillonski i njegov brat
Baldovin.
Oni su na Istok krenuli u kolovozu 1096. godine preko Balkana i Bizanta,
a već 1097. godine na vojnom pohodu preko Male Azije izborili su i prvu
pobjedu osvojivši Niceju (lipanj 1097. godine), zatim pobijedivši u bitki kod
Dorileja (srpanj 1097. godine), nakon čega su se domogli Edese i Antiohije
(1098). 15. srpnja 1099. osvojili su Jeruzalem, opljačkali ga i počinili velik
pokolj stanovništva.
Svećenik Rajmund Aguilers napisao je:
"U Salomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi,
pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu."
Oko 40.000 muslimana, zajedno sa Židovima pobijeno je u ta dva dana, i tako
je Jeruzalem "očišćen od nevjerničke ruke".
Zabilježeno je i da su spalili jednu sinagogu punu Židova.
Nakon zauzimanja grada u bazilici Svetoga groba održana je misa zahvale.
U njihovim rukama grad je ostao oko 100 godina.
Budući da je cilj rata bio ostvaren, mnogi su se križari vratili u svoje zemlje.
Neki su, međutim, ostali i nastavili se probijati duž istočne sredozemne obale.
Oni su na koncu osnovali i četiri križarske države: Jeruzalemsko Kraljevstvo,
grofoviju Tripoli, kneževinu Antiohiju te grofoviju Edesu.
Središte posljednje osnovane križarske države, Tripoli, križari su osvojili 1109.
godine, nakon 6 godina opsade.
Slika osvajanja Jeruzalema
(1099.god).
Jedna od najkrvavijih bitaka na
svijetu.
Drugi križarski rat je naziv za sukob koji se vodio između kršćanske vojske i
muslimana a trajao je od 1147.-1149.
Završio je totalnim porazom kršćanskih snaga predvođenih kraljem Lujom VII. i
carem Konradom III.
Križarske države nikad nisu bile posebno sigurne.
Dapače, uvijek su živjele ugrožene od Turaka, koji su zadržali vlast u velikim
gradovima, Alepu i Damasku.
Koncem 1120-ih Turci su se uspjeli donekle ujediniti pod Zengijem, emirom Mosula
i Alepa, i to je zaustavilo širenje križara. A onda su 1144. Turci vratili Edessu. Taj je
događaj uzbudio Europljane i potaknuo ih da krenu u novi ratni pohod.
Papa Eugen III. je najavio Drugi križarski rat koji su po prvi put vodili europski
kraljevi, i to Luj VII., kralj Francuske i Konrad III., kralj Njemačke, potpomognuti
brojnim europskim plemićima.
Vojske dvaju kraljeva su odvojeno marširale preko Europe i djelomično ih je načeo
Bizantski car Manuel I. Komnen, a čim su prešle u Anatoliju, obje vojske je porazila
Turska vojska.
Treći križarski rat (1189. - 1192.) vodili su
rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa,
engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca i
francuski kralj Filip II. August protiv turskog
sultana Saladina, a u njemu su postignuti
djelomični uspjesi.
Vraćeni su dijelovi teritorija Jeruzalemskog
Kraljevstva koja su muslimani nešto ranije
preoteli, ali ta postignuća nisu bila dovoljno
osigurana.
Car Fridrik I. Barbarossa se utopio tijekom
pohoda, a na povratku u Englesku Rikarda
I. zarobio je austrijski vojvoda Leopold i
dulje vrijeme zadržao u pritvoru.
Četvrti križarski rat (1202. - 1204.) u organizaciji Mlečana je uvelike
kompromitirao križarsku ideju.
Križarska vojska nije ni stigla do Svete Zemlje, a velikim ju je dijelom
instrumentalizirala mletačka politika za koju je osvojila Zadar (1202.).
Križarsko-mletačka vojska osvojila je i opljačkala Carigrad (1204.) i na
većem dijelu Bizantskog Carstva uspostavila tzv. Latinsko Carstvo, čime je
još više produbljen rascjep između pravoslavaca i katolika.
Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama"
(nazivani još i Vitezovi Templari) je bio kršćanski vojni red osnovan 1118. nakon prvog
križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom
Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži
sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog
osvajanja.
ŽIG VITEZOVA TEMPLARA
Red je osnovao Hugo de Payens.
Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta
gdje je nekad stajao židovski hram,
Templum Salomonis, po čemu je i dobio
ime.
Templari su kao i ostali crkveni redovi
polagali vječni zavjet poslušnosti papi.
U novije vrijeme postoji niz istoimenih
modernih templarskih organizacija koje štuju
duh viteštva i sastavljaju viteška pravila kao i
ceremonije slične templarskima, međutim ni
jednoj od brojnih viteških organizacija nije
priznato
povijesno
nasljedno
pravo
templarskog reda.
Teutonski vitezovi ili Teutonski viteški red, latinski:
Ordo domus Sanctæ Mariæ Theutonicorum
Ierosolimitanorum, "Red teutonskih vitezova doma
svete Marije Jeruzalemske", njemački: Orden der
Brüder vom Deutschen Haus St. Mariens in
Jerusalem ili češće Deutscher Orden, je njemački
rimokatolički vjerski red osnovan krajem 12. stoljeća
u Acri, Palestina.
U srednjem vijeku su bili križarski viteški red i nosili
su bijele ogrtače sa crnim križem. To je sada klirski
red smješten u Beču, Austrija.
Srednjovjekovni red je imao značajnu ulogu na
Bliskom istoku kontrolirajući luku Acra. Nakon što su
kršćanske snage poražene na Bliskom istoku, Red se
premjestio u Transilvaniju 1211. kako bi pomogao u
obrani Ugarske od Kumana. Protjerani su 1225.
pošto su navodno pokušali postaviti se pod papinski,
a ne ugarski suverenitet.
TEUTONCI
Ivanovci (Lat. Iohannites, u Hrvatskoj još i
Božjaci) danas, Malteški Red rimokatolički
je viteški red nastao u Jeruzalemu, a
osnovao ga je blaženi Gerard.
Glavna svrha mu je bila pomagati
bolesnima.
Ime je dobio po prvom samostanu u
Jeruzalemu kraj crkve sv. Ivana Krstitelja.
Odjeća im je bila redovnička halja ili oklop,
a preko toga su nosili crni plašt s bijelim
križem na leđima.
Iako su većina članova ovog reda bili
redovnici, koji su polagali tri tradicionalna
redovnička zavjeta: siromaštvo, poslušnost
i čistoću, u Redu su postojale tri vrste
članova:
• oružani borci
• bolničari
• svećenici.
KRIŽAR
IVANOVAC
Ili na hrvatskom jednostavno utvrda
vitezova, bila je glavno uporište vitezova
ivanovaca u Siriji tijekom križarskih
ratova.