Transcript ovdje - Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak

KNJIŽNICE, KNJIŽNIČARI I KORISNICI
POD OPSADOM U DOMOVINSKOM
RATU
Marica Šapro-Ficović
Dubrovačke knjižnice
C. Zuzorić 4, Dubrovnik
[email protected]
Marica Šapro-Ficović
Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje
Svrha, ciljevi
• Istražiti djelovanje i život knjižnica, knjižničara
i korisnika u nizu gradova koji su bili pod
opsadom za vrijeme Domovinskog rata u
Hrvatskoj 1991-1995:
 Analizirati rad knjižnica u deset većih gradova
 Prikupiti iskaze knjižničara u tim gradovima
 Opisati korisnike i korištenje knjižnica u
uvjetima rata
Marica Šapro-Ficović
2
Svrha, ciljevi ...(nast.)
• Dati doprinos općim istraživanjima o
knjižnicama u kriznim društvenim situacijama
• Doprinijeti raspravi o društvenoj ulozi i
vrijednosti knjižnica
Marica Šapro-Ficović
3
Knjižnice u ratnim prilikama:
međunarodni pregled
• Međunarodna literatura o knjižnicama u
ratnim prilikama:
 većim dijelom: osvrt o brojnim uništavanjima
knjižnica kroz povijest
• kao libricid i memoricid
 mnogo manjim dijelom: rad knjižnica u ratnim
prilikama
• Niz međunarodnih protokola i dokumenata o
očuvanju knjižnica u ratnim sukobima
 s upitnim učincima
Marica Šapro-Ficović
4
Knjižnice u Domovinskom ratu:
priroda i izvori podataka
• pisani i usmeni
1. Istraživanje pisanih izvora: ograničenja
 arhivska građa manjkava, slabo dostupna.
 najviše podataka i literature o uništenju knjižnica - puno
manje o radu knjižnica pod opsadom
2. Istraživanje usmene povijesti (oral history)
 puno podataka iz intervjua s knjižničarima i
korisnicima.
 Važnost ovoga rada : svjedočanstva sudionika
Marica Šapro-Ficović
5
Knjižnice pod opsadom
Grad
Vukovar
Knjižnica
Narodna knjižnica Vukovar
Vinkovci
Osijek
Narodna knjižnica Vinkovci
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, knjižnica
Pedagoškog fakulteta
Slavonski Brod
Sisak
Karlovac
Gradska knjižnica Slavonski Brod
Narodna knjižnica i čitaonica Sisak
Gradska knjižnica „I.G. Kovačić“ Karlovac
Gospić
Zadar
Gradska knjižnica Gospić
Gradska knjižnica Zadar, Znanstvena knjižnica
Zadar, knjižnica Filozofskoga fakulteta
Šibenik
Dubrovnik
Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik
Dubrovačke knjižnice Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
6
Metodologija
• Usmena povijest (oral history) : za skupljanje
podataka
– informirani pristanak → izbor ispitanika →
intervjui → transkript
• Temeljna teorija (grounded theory) : za analizu
podataka
– kodiranje → sažimanje → izbor reprezentativnih
primjera → rasprava
Marica Šapro-Ficović
7
Podaci o intervjuiranim knjižničarima
Grad
Dubrovnik
Broj knjižničara
(KN)
Ukupno vrijeme Ukupan broj riječi u
intervjua
transkriptima
10
12:55:09
102,178
Zadar
8
8:08:33
68,744
Sisak
7
4:26:17
28,910
Osijek
5
4:36:44
37,791
Vinkovci
5
2:12:46
19,389
Karlovac
4
4:24:16
37,707
Slavonski Brod
4
2:25:11
20,252
Šibenik
4
2:43:55
19,417
Gospić
2
1:54:38
15,858
Vukovar
1
1:09:17
8,243
UKUPNO
50
44:56:46
358,489
Marica Šapro-Ficović
8
Podaci o korisnicima
Grad
Broj korisnika Ukupno vrijeme Ukupan broj riječi u
(KR)
intervjua
transkriptima
Dubrovnik
10
6:25:51
57,249
Slavonski Brod
4
1:29:19
11,599
Vinkovci
2
0:45:51
1,948
Gospić
1
0:20:34
1,649
17
9:01:35
76,445
UKUPNO
Sveukupno
Ukupno vrijeme
intervjua
Broj
Ukupan broj riječi
u transkriptima
Knjižničari
50
44:56:46
358,489
Korisnici
17
9:01:35
76,445
SVEUKUPNO
67
53:58:21
434,934
Marica Šapro-Ficović
9
REZULTATI ANALIZE
Sjećanja i stavovi knjižničara
• Prije početka: nije se očekivalo, ali se slutilo ...
Primjer 8.2 – 7:
KN18, Osijek
Marica Šapro-Ficović
”Moram reći da smo bili svjesni toga što se
događa, ali očito nismo htjeli u to povjerovati,
pa kad se to počelo događati, kad su prve
granate, puške i tako dalje, mi smo u to gledali
jako s nevjericom, mali dio je bio onih koji su se
neposredno uključili u neke političke ili ne znam
opcije, pa su bili kroz to više svjesni situacije.
Većina nas normalnih građana na kraju nije
mogla povjerovati da sad po njihovom gradu
padaju granate i da se tu zbilja vodi pravi rat.”
10
Rad knjižnica pod opsadom
• Vukovar: knjižnica razorena, ali radila dok se
moglo (izlaziti vani)
• Vinkovci: knjižnica izgorila, ali nastavila raditi
pod opsadom, u bibliobusu – poseban slučaj
• Sl. Brod: kat knjižnice izgorio, radila na drugim
lokacijama –česta preseljenja
• Sve ostale stalno radile i bile otvorene za
korisnike pod najtežim prilikama i bombama
Jedine kulturne ustanove u svom gradu koje su bile
neprekidno otvorene za stanovnike i pružale usluge
Marica Šapro-Ficović
11
Vinkovci
• Tragičan gubitak važne građe
Primjer 8.3 – 19:
KN41, Vinkovci
Marica Šapro-Ficović
“Izdvajali smo ..zastarjeli fond i oštećeni, nešto što tad više nije
aktualno. Naručili smo u našoj Spačvi drvnoj industriji,
kombinatu, kutije odnosno drvene sanduke u koje smo mislili
spremati određenu važniju građu. No što se dogodilo… prvo
vrijeme, sanduci su poslužili da trenutno ove knjige koje su
odbačene odnesemo dole u podrum. Da bude veće zlo, one su
ostale u podrumu, već u stanju kakvom jesu a bile su
namjenjene za kotlovnicu. Sanduci su poslužili da nosimo
odozgo u podrum te kotlovnice…Onda smo imali strašan napad
…od pojedinih i političara i povjesničara.. I sad eto ta naša
ravnateljica njoj su preko noći dali otkaz samo zato što je ispalo
da smo sačuvali srpske knjige ... a vidite kako, to je tako
spontano ispalo.”
12
Opasnosti,
sigurnost djelatnika i korisnika
Primjer 8.3 – 9: KN47, Zadar
„…nisu imali neko konkretno mjesto gdje su se mogli sakriti, jer to je stara
zgrada koja nema podrumske prostorije. Bili su dosta izloženi i onda kad je
počela uzbuna, onda su nekih 50 metara morali proći do jednog skloništa, koje
je unutar bedema koji okružuje Zadar, međutim to je isto bilo dosta nesigurno
dok ti prođeš ti to taj put, nikad ne znaš kad će krenuti napad, tako da su neki
na kraju odlazili, neki nisu. Smiješno je bilo ono kad bi počeo napad pa su dečki
prvi bježali koji su, prije žena i tako, tako, znali smo se nekom i nasmijati”
Primjer
8.3 – 12:
KN14,
Karlovac
“Zgrada uopće nije sigurna, vidite vi koliko staklenih površina ima. Mi
nismo zaštićene ni u jednom kutu knjižnice.I sad kad su nama dolazili
korisnici mi smo se uvijek jako bojali i uvijek prva pomisao mi je bila,
kad ih je bilo jedno četvero, petero na odjelu, kud s njima ako se što
dogodi..?trebate kroz odjel proći, ovaj stakleni, jedna i druga strana zida
su stakleni, znači ne možete se sakriti nikuda u trenutku tome kad
granata padne, morate odmah reagirati, a mi se nismo imali kud
sakriti.”
Marica Šapro-Ficović
13
Razlozi za ostanak u gradu i rad u
knjižnici pod napadima
• Iznesen je niz razloga- od radne obaveze i straha od
gubitka posla, do prkosa i doprinosa obrani
Primjer 8.5 – 34:
KN14, Karlovac
“Mislim posao. Tada nismo ni razmišljali toliko koliko smo htjeli
pomoći ljudima, jer smo znali ako su nam muški na bojištima,
ako ovaj je zemlja u ratu znači, na koji način mi možemo pomoći
ljudima. Mi smo jednostavno mogli pomoći ljudima
razgovorom, mi smo znali da oni dolaze u knjižnicu, ne samo
da posuđuju knjige, nego da razgovaraju s nama,dolazili bi na
razgovor”
Primjer 8.5 – 39:
KN50, Zadar
Marica Šapro-Ficović
“Ponos je bio sigurno, s ponosom svaki dan evo proživili
smo, bez obzira na sve. Kako nam je, teško nam je bilo,
preživili smo... A jedan je, despet je bio u tebi, nismo im
dali gušta, nećemo posustat dokle god možemo.“
14
A u Sisku...
• potreba za aktivnošću i korisnošću
Primjer 8.5 –
32: KN13
Sisak
Primjer 8.5 –
32a: KN26,
Sisak
Marica Šapro-Ficović
“Mi smo tad svi imali nekakvu dozu adrenalina, jednostavno i da je to
zapravo stalno održavalo našu potrebu za aktivnosti. Ja ne bi imala živaca
biti doma sama. Djeca su bila u ... muž je stalno imao radnu obavezu..
njega isto zapravo uopće nije bilo kod kuće. Da ja ostanem sama u stanu
mislim što bi radila? dojadilo bi mi. Zato kažem bilo je puno bolje prevaliti
taj put od kuće do knjižnice kako god bilo i ovdje nešto raditi smisleno i
ostati nego sjediti doma i čekati dal će sad tu pasti blizu moje zgrade
granata ili će pasti malo dalje....”
“Ja sam imala plaću, bez obzira radila ili ne radila, ali ja sam mislila ako
ostanem još koji dan u kući da ću sići s uma, jer to sjedenje u kući,
kuhanje, spremanje... ne pridonošenje ničega korisnoga ni pametnoga,
bez obzira što su nas ljudi grada Siska zaista primili sa srcem i dali sve
što su mogli, ja se nisam htjela osjećati kao uhoda, kao netko tko
ništa ne pridonosi.”
15
Razlozi za ostanak i uredjivanje... Sisak
• Plaća se morala zaraditi
“Čovjek se iskreno, bojao ostati bez posla. Da budem iskrena, bilo je
vremena kad sam mislila da li ići ili ne ići na posao, čovjek se pita čemu
to i tako ali onda stvarno sam mislila šta ću poslije. Znalo se da će
jednog dana morati bit kraj tome, tko bi ostao bez posla ? ja sam
razmišljala svaki mjesec dal će doći plaća. Nije to bilo ugodno jer
čovjek nije znao oće imat o čega djecu prehranit . Sad je drugo kad je
mir ići ću pa ću tražit neki drugi posao, ali toga nije bilo, ljudi su živjeli
samo od toga.”
“
Primjer 8.5 –
41: KN28
Sisak
• i prkosilo se agresiji - dotjerivanjem
Primjer 8.5 –
61: KN23
Sisak
“Svi smo hodali onak manje više u tenisicama hlačama nešto sportski onda mi
se nekad činilo da bi baš se morala nek preobući ne znam fino srediti. Ja sam
čitala nekad neke romane o Drugom svjetskom ratu i zapravo nije to bilo
bezveze i vidim da su ljudi zaista imali urediti se baš u neko najbesmislenije
doba ko nekakav inat ko nešto mislim si “šta ćeš sad ti tu meni” baš ću
pokazati da se mogu protiviti time…Velim nije to baš imalo previše smisla i
nekad bi mi tako došlo, mislim si sad ću se ja srediti pa šta onda valjda neće
pucat.”
16
Marica Šapro-Ficović
Solidarnost - Sisak
• Zbrinjavanje izbjeglica
Primjer 8.8 – 17: KN23 Sisak
„Kad su ta granatiranja Komareva postala već tak strašna i kad su te
paravojne jedinice došle na granicu znači Mošćenicu a to je vrlo blizu
Sisku, oni su iz Komareva morali otići preko noći. Praktički ne cijelo selo
ali veliki dio sela koji je bio bliže tim položajima. Mato je tada bio i
predsjednik mjesne zajednice i nije znao kud s njima i uglavnom se
sjetio da ih jedino može dovesti u knjižnicu. U gradu nije bilo mjesta
gdje bi se mogli zbrinuti preko noći. U Sisak su dolazili izbjeglice ali ne
odjednom toliko ljudi. Mi smo došli ujutro na posao. Kad smo mi tu
našli puno djece, starijih ljudi, to je bilo prestrašno ja vam to ne
mogu opisati … oni koji su donijeli više tih stvari rekli smo nek
ostave to, pa smo mi to stavili u podrum. Sve smo to nekako
zbrinuli. Jasno je da smo mi njima tada mogli pomoći samo tako da s
njima razgovaramo, da ih tješimo da kažemo da ćemo nazivati sve
njihove rođake i prijatelje koga god tko gdje ima da se služe telefonom.
To je bio onako nekakav šok i nekakav stvarni susret sa tim da sad
17
više nema nazad.“
Marica Šapro-Ficović
Radno vrijeme i radna obveza u
knjižnicama pod opsadom
• Radno vrijeme – prilagođeno ratnim uvjetima
– radilo se svakim danom, osim za uzbuna
• nakon prestanka uzbune dolazilo se na posao
Primjer 8.4 – 1:
KN03 Dubrovnik
Primjer 8.4 – 7:
KN44, Zadar
Marica Šapro-Ficović
Mi nismo radili puno radno vrijeme….koliko se sjećam radili smo samo za
vrijeme danjeg svjetla, jer znamo da nije bilo struje, to je bilo u jutro
mislim od 9 sati do 1, oko 4 sata smo bili zatvoreni, poslijepodne to je već
doba zime , više se nije moglo poslije tri sata. Ovisilo je i o vremenu, ako
je bilo tmurno vrijeme u knjižnici je bilo manje svjetla, ako je bilo sunčano
onda se moglo eventualno raditi do tri sata, da bi se moglo vidjeti za
posluživat stranke , stranke su zaduživane ručno.“
“
”Nitko nije uopće postavljao da ne bi došao raditi i da nije bila radna
obaveza, mi zapravo uopće nismo to osjećali kao radnu obvezu, niti nam
je ikada itko rekao da nam je to radna obveza, nije bilo
rečeno...podrazumjevalo se, ma nije nigdje rečeno to bilo,
podrazumjevalo se da ćemo dolaziti raditi kad god možemo i kad god
vragovi ne napadaju.”
18
Na posao se išlo na vlastiti rizik
• Za veći broj knjižničara nije bilo dileme oko odlaska; oni su odlučili ostati.
Dileme su bile: kojim putem ići do knjižnice? Gdje si manje izložen u
slučaju iznenadne opasnosti?
Primjer 8.5 – 24:
KN14, Karlovac
Primjer 8.5 – 26:
KN46, Zadar
Marica Šapro-Ficović
“…ja sam nekoliko puta doživjela granatiranje na cesti. ..jedanput sam u
noći išla iz knjižnice....onda je počelo ponovno granatiranje, na pola puta
sam doživjela to granatiranje, na cesti sam se našla, padala sam po cesti..
bila sam sva izbezumljena, tako da…, ne mogu to mislim, opisat vam, ne
mogu vjerovat da sam preživjela mislim, da me nije ništa pogodilo..ceste
su bile uništene, veliki krateri su već bili od granata.”
“
“Mjesta kuda sam ja prolazila su bila jako opasna...Išla sam pješke jer mi
se to činilo u to vrijeme najsigurnije…Sjećam se par puta kolega L.M. je
dolazio na posao s autom. Nekoliko puta baš su ono granatirali, pucali, ja i
on bi se vozili u autu u strahu da nas ne pogode…, sve vam je to bilo pod
uzbunom, ta uzbuna je trajala i to je bilo to, znači ti si išao na svoj rizik.”
19
Stručno usavršavanje
• Unatoč ratnih prilika polaganje stručnih ispita
se nastavilo
[iz opkoljenog Dubrovnika se jedino moglo ići brodom do
Rijeke i onda autobusom do Zagreba – preko 25 sati]
Primjer 8.5 – 91:
KN06, Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
“Nas dvije svaka smo uzeli svoju kćer i pošli polagat stručni ispit [u
Zagrebu]. Platila nam je ravnateljica brod i to bez kabine, to smo
doplaćivale i ovaj sjećam se momenta… poslala nas je da tražimo
Stipanova [direktor, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Zagreb] da će
nam on dati dnevnice, nas dvije smo ko dva zbunjena blesana upale u
tajnice i rekle da je nas poslala naša ravnateljica….čovjek se pojavi, i
stvarno nam je dao novac. Psihički meni je bilo lakše učit i radit nego
razmišljati ajme što ću sa sobom. Kad sam gledala tu knjigu [A.
Stipčević, Povijest knjige] znam da sam je s guštom počela čitati i da sam
došla na neku 250 stranicu i shvatila da to ne treba čitat nego naučit.
Zatvorila sam knjigu i vidjela da nemam pojma, a baš mi je bio gušt
čitat.”
20
Rad s djecom
• U nekim knjižnicama obustavljen zbog opasnosti, u nekim
cvjetao
• Karlovački bibliobus (vozač i dvoje knjižničara) nastavio je
redovito obilaziti okolna područja u krugu od 30-35 km od
centra grada; škole gotovo na samoj liniji bojišta
Primjer 8.4 – 52:
KN27, Sisak
Marica Šapro-Ficović
“Tada su to bili posebni programi. Danas ako ćemo govoriti o tim
programima, oni nisu posebni. Ali onda su bili. ’91. smo djeci
pokazivali-kupili smo TV, pa smo video kupili, mogli su gledat crtiće,
imali smo filmove, dječju igraonicu u kojoj su radile dvije stručne
osobe-odgojiteljice koje su radile s njima cjeloviti program kao za vrtić,
iako su to bile miješane grupe, dobne skupine djece. One iste dvije
kolegice, G.P. i T.P. su radile s djecom Korak po korak do oporavka. To je
bio program kojeg smo kasnije dostavljali <Knjižnice grada Zagreba,
UNICEF> koji je imao cilj pokazati psihičko stanje djece u to vrijeme.”
21
Odnos knjižničari - korisnici
• Korisnici su odredili otvorenost knjižnice
U onom trenutku kad je oglašena opća opasnost navodno se nije
kretalo, pa ni išlo ni u knjižnicu… ali morali smo se kretati da bismo
<nabavili> osnovne životne stvari pa smo išli i na posao. I naši korisnici
su u sklopu toga dolazili nama a mi smo se trudili ako smo mi u
knjižnici da je knjižnica otvorena, da korisnici ne nađu na zatvorena
vrata. Nije bio nikakav propis… da se moramo zatvoriti, to je to:
korisnici su dolazili mi smo bili otvoreni.”
“
Primjer 8.4 – 8:
KN18, Osijek
• i knjižničari dolazak korisnika
Primjer 8.6 - 31:
KN16, Karlovac
Marica Šapro-Ficović
„Kad su vidjeli da mi tu radimo onda se nisu ni oni bojali doć znaš,
kao kupit kruh pa usput i otić u knjižnicu.“
22
Upisivanje i korištenje
• Povećano u teškim prilikama
Primjer 8.7 - 1:
KN03, Dubrovnik
23
Marica Šapro-Ficović
„Da, doslovce! [o broju korisnika i obrtaju građe za vrijeme
opsade grada]. Zato što se u gradu smanjivalo stanovništvo
odlaskom običnog dijela građana iz samoga Dubrovnika, a
dolazili su izbjeglice i mještani, tako da se broj obrtaja knjiga
silno povećao. Nikad nismo imali toliku veliku količinu posudbe
i tako velik broj korisnika kao za to vrijeme dok je grad bio
ugrožen, odnosno 91 i 92. I kada je prestala opsada ... i nakon
toga isto duže vrijeme se zadržao tako veliki broj korisnika i
veliki obrtaj.“
Korisnici za vrijeme napada
• Od mladih do starih
Primjer 8.6 - 25:
KN07, Dubrovnik
Primjer 8.6 – 21:
KN50, Zadar
Marica Šapro-Ficović
„Problem su bili ljudi koji su iz skloništa direktno išli u knjižnicu,
korisnici, i njih bi na stotine već čekalo ispred vrata nervozni, gdje smo
mi. Tako da mi nismo baš mogli.. ne možeš iz skloništa onako šporak ić
radit barem malo umit oči ako ništa i presvuć se ...ali mi smo odmah iz
skloništa u knjižnicu... i onda bi oni čekali da vrate knjige da onda oni
mogu ić po vodu.“
„Ja se sjećam jedne stare, naš je korisnik bila jako dugo, ali imala je
jako puno godina, oko 90 godina. Znam kad je počeo rat da je bila u
knjižnici i jako je bila uzbuđena, to nam je nekako ostalo..baš smo se
toga sjećali. Ona je izvadila lančić sa križem i dala jednom našem
vojniku koji je išao na front i rekla je 'sinko, nek te čuva'. Dan nakon
toga, ona je legla u krevet i nećakinja je dolazila po knjige kako bi
mogla čitati. Ja sam bila na odjelu informator, nisam bila za pultom, ali
ona mi je baš ostala u sjećanju.“
24
Nove kategorije korisnika: vojnici
• Vojnici su koristili knjižnice osobnim
dolaženjem u knjižnicu ili dostavljanjem knjiga
na „teren“
Primjer 8.6 - 12:
KN12, Gospić
Primjer 8.6 - 11:
KN50, Zadar
Marica Šapro-Ficović
„Korisnici u to vrijeme bili su pretežno vojnici, Hrvatska vojska. Bilo
je jako mnogo dečki iz Istre, Hrvatskog primorja koji su ovdje došli
braniti domovinu, bilo je domaćih dečki, bilo je vršnjaka moje kćeri
,oni su svi dolazili po knjige i po nove romane koje smo počeli
kupovati 1992. Je da je malo stanovništva bilo, ali pretežno je bila
Hrvatska vojska, tu je bio taj vojni objekt i tu su oni svi bili, tako da su
oni jako puno između sebe dolazili, vojni liječnici.“
„Dolazili su i oni, jer znam da smo njima znali dati više knjiga;
davali smo po dvije knjige onda, a oni bi nas zamolili, jer neće se
vratit nakon mjesec dana ili ne znam dva, znali smo im onda
dati po tri, 4 knjige, oni su imali privilegije“
25
“Njoj je dvoje djece poginulo”
Primjer 8.7 - 6:
KN07, Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
„Ona je uvijek šutjela, uvijek je birala po tri ,četiri,
pet knjiga i nosila. Svako tri dana je dolazila . U dva
dana bi to pročitala i vratila. Ako se sjećaš ono kad su
se sudarila ona Aurora i < 9.5.1992.> njoj je dvoje
djece poginulo i onda je ona ostala u drugom stanju i
dolazila svako dva dana po knjigu. Ona je sve redom
čitala, beletristiku od engleske, američke …mislim da
je pročitala cijelu knjižnicu. Ali ona je uvijek šutjela i
onda ne bi mislim, to je prestrašno uopće ulazit u
rasprave, ali njoj su očito te knjige pomogle u tome.“
26
“Za malu Sabinu smo se uzasno
vezali...”
• Povezanost knjižničara i korisnika u ratu
naročito je došla do izažaja u prisnom odnosu
prema izbjeglicama, naročito djeci
Primjer 8.6 - 29: KN29, Sisak
„Sjećam se jedne male Sabine za koju smo se užasno vezali, koja je ujutro, prije nego
što se knjižnica otvori (radili smo od 8 sati), već oko 7,30 došla u knjižnicu. <...> Ta
curica Sabina mi je donijela zeleni karton na kojem je crvenom kemiskom bilo
napisano: ubijeni otac, majka i brat <...> Ona mi je sve ispričala, zapravo je sve gledala,
i svoje roditelje, i brata, šogorica (bratova žena) je pobjegla kroz prozor s djetetom i
završila u Njemačkoj, a ona je bila u konvoju, pa preko Crvenog križa je pronašao stric
koji živi u Sisku, tako je ona ovdje završila. Kad je god vidim uvijek se toga sjetim. Bilo je
još djece za kojima smo mi plakali, bili smo jako vezani za njih i oni za nas.”
Marica Šapro-Ficović
27
Osvrt unatrag: današnje misli i
osjećaji o tom vremenu
Primjer 8.11 – 9: KN48, Zadar
„Koliko god nije bilo ugodno to proživjeti ja sam ponosan što sam bio
sudionik tog vremena, da nakon toliko stoljeća Hrvatska postaje
slobodna, i da se konačno uistinu odvojimo, ono što sam kao
student 71 godine , da ipak Hrvatska sa svojim susjedima može sama
opstati. I ponosim se na to da se iskoristio trenutak slabosti srpske
vojske, srpskog rukovodstva koje je bilo samouvjereno i
nepripremljeno u osnovi, da se iskoristio taj trenutak i zaustavila
srbizacija jugoslavenskog prostora koja da se nastavila u onom obliku
za 20 godina ne bi trebalo ni osvajati Hrvatsku. Drago mi je da sam
sudjelovao u obnavljanju porušenih ili poluporušenih knjižnica, da
smo ih mogli podići i osposobiti ih za korištenje. I da sam doživio to
da se narod, moj hrvatski, iz ovog mjesta nije povukao niti prema
Italiji ni bilo kojem drugom kraju, da je ostao na terenu.“
Marica Šapro-Ficović
28
REZULTATI ANALIZE
dojmovi i sjećanja korisnika (KR)
• Bojišta i knjige
Primjer 9.3 – 7:
KR06, Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
„Krenuo u rat s početkom na ovom području, probijao blokadu
07.10.91, dolaskom na Lopud, uključio se odmah u obranu Republike
Hrvatske. ...s dolaskom na fiksne čuke, ko' što je bilo u Konavlima,
bilo je vremena, jer mi smo išli tamo 4 dana doma, 4 dana tamo.. ja
sam bio u vezi, a kad je bilo lijepo vrijeme vezisti ne rade ništa, nego
samo kad je grubo vrijeme ili kad se pokidaju linije, ili kad su
neprijateljska djelovanja, tako da sam imo' vremena ponovno za
knjigu. E onda je bilo pola ruksaka knjiga.“
29
Ratne uspomene
• Djeca ko’ djeca
Primjer 9.3 – 21:
KR03, Dubrovnik
„e, a onda smo se i mi igrali rata po ulicama,..sjećam se dasaka, onih
prozora, izloga na Stradunu u daskama ...sjećam se da je bilo ono znaš, sve
prazne ulice i onda nam je bila špica uza zid ovako sve ić', pa gledat hoće li
nas ko pogodit... sjećam se ja poslije rata da nije bilo niti jednog restorana
ni kafića u Širokoj ulici, niti Iza Roka, pa smo se mogli igrat ...stalno smo se
igrali nogometa i svega i baš nam je super bilo“
• Život se nastavlja
“<ja> sam nastojao živjet što je više normalno. Ja sam se išo' i kupat na
Danče i kad nisam imao ta dežurstva, znam da sam čitao Rat i mir. I onda
Primjer 9.3 – 19: sam bio u špilji na Dančama i došo' je jedan poznanik i napao me, govoriKR04, Dubrovnik pa tu je rat, ljudi ginu a ti tu u miru stojiš lijepo i čitaš knjigu... ... a sad, sve
što se to događa sad da je to sve ustvari prolazno, ali da uvijek ima nešto
što ostane, bez obzira.“
Marica Šapro-Ficović
30
Korisnici i knjižnice
• Za vrijeme rata povećan upis u knjižnicu
Primjer 9.5 – 1:
KR14, Slavonski Brod
Primjer 9.5 – 6:
KR07, Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
„Ja sam se učlanio negdje 1992. to je bilo u ratu,.. zapravo sin mi
je prvo bio član pošto je išao u gimnaziju pa je trebala i lektira, kad
bi meni trebala neka knjiga nešto što je mene zanimalo mogao je
sin podići, nije bilo problema, Onda sin otišao na studije u Zagreb
a ja već navikao treba mi i onda što ću..... imam 34 godine staža
pa sam dobio invalidsku mirovinu tako da sam se i učlanio eto 1. 7.
te godine....“
„Ja živim u Orašcu. Do knjižnice nije problem doć u Dubrovniku, blizu
je, sve su knjižnice dostupne, pogotovo u ovo sad poslijeratno doba,
a i za vrijeme rata nije uopće bio problem doć do knjižnica... što je i
mene u ono doba začudilo, s obzirom da je jako mali broj tvrtki i
ustanova radio u to doba, samo nužno, što je bilo potrebno za život
stanovništva, tako da nam je to bilo jedan veliki plus za sve one koji
su izbjegli pogotovo sa područja okolice Dubrovnika...“
31
Način i uvjeti korištenja građe/čitanja
• Prilagođeno vremenu i mjestu – bojište, sklonište
Primjer 9.5 -21:
KR05, Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
„Kako ne, obavezno, to [knjige] sam nosio sa sobom obavezno. Nije
da sam čitao doma, doma sam imao manje vremena nego gore
[bojište]. Gore sam čak imao puno više vremena... naravno, pa to je
normalni dio, nije to ništa strašno. Gore si, to je normalna stvar,
moraš očekivat svaki sekund. A može ne bit ništa, 15 dana, recimo ja
sam se 94. skinuo onda je baš bilo mirno, recimo, 4. mjesec..kako ne,
ma super. Pa pod svijećom, izgubio sam vid pod svijećom čitajući
navečer, recimo, staviš jednu tu, lijepo onaj drveni krevet u bunkeru
dole. Onda bi u autu.., ne znam, gore na brdu, jedino što nisam nikad
znao… ispod Vlaštice dole, znate gdje je otprilike Vlaštica? pa tu
desno, ma mislim super, a super.. Mislim, zašto ne, kako ne, izgubiš
se totalno u drugom svijetu, to je to.“
32
Korištenje knjižnice za vrijeme rata
• Terapija, druženje, čitanje - “duševna korica kruha”
„I mogu vam rijet da svim tim vašijem, što su radili tu, sam se sprijateljio.
„E, znaš, došla je nova knjiga“ „ Je li vraćena? je li ova, ti ovo nijesi
čitao“...jer meni je nakon toliko, čekaj to je 45 godina po
bibliotekama...teško više nać naslov koji me interesira. U bibliotekama si
našao, ja bi to nazvao... nekakvu kao ispovjedaonicu. „Imate li tu i tu
knjigu? Interesira me taj i taj žanr, ne znam tko je napiso, ne znam koji je
naslov, ali o tome i tome se govori... .“ Vi bi se rastrčali unutra kao da si
došao po koricu kruha, defakto jest...duševnu koricu kruha da date tim
ljudima. Ja sam to doživio i mogu vam rijet iz prve ruke.... jednostavno
bila je ko nikad kohezija ovega grada fantastična ...,
Kad je knjiga blizu, jednostavno zaboravite na okolinu.“
Primjer 9.6. – 6:
KR06, Dubrovnik
Primjer 9.5 – 30:
KR16, Vinkovci „Od knjige, od lektira...? Kušan, Ivan Kušan njegove <knjige>, Mato Lovrak.
Zlatko Krilić <Zabranjeno?> ne znam, pismo nešto tako, onda Kušanov Zračni
kauboj, Koko u Parizu, Koko i duhovi, Lažeš Melita a od ovih ... što smo imali
strane sad ne znam točno naziv Enid Blyton, 5 prijatelja sve sam pročitala,
33
sve.“
Marica Šapro-Ficović
Čitateljski interesi po temama
• Od klasike do dječije
Primjer 9.5 – 29:
KR05, Dubrovnik
Primjer 9.5 – 31:
KR11, Gospić
34
Marica Šapro-Ficović
Najviše sam znao uzimati klasike. Pa recimo beletristiku, nekad povijesne
neke stvari. Vrlo malo sam uzimo ratne stvari. Dojmio me se Kosinski, njega
sam čitao, ali opet mi je to bilo malo previše crnila. Pročitao sam njegove
dvije tri knjige ali nisam više htio, jer jednostavno je toliko crnila...To jest
objektivno stanje događanja, ali opet, kad se nalaziš u takvim stvarima
pokušaš se maknut od toga. Znači uzimao sam više tako neke, od
Clavella... čisto da ti odvuče pažnju, odvuče misli i razmišljanja, jer ako si u
tome 200 posto onda poprimaš još više ta razmišljanja, to loše stanje.
Kažem vam, meni je to značilo.., tamo smo imali dosta slobodnog
vremena... To ti je čisto jedan izlaz.“
„
„Dječji odjel je bio drukčiji i znam da je tu, u ovome ćoškiću stajalo '5
prijatelja', to sam obožavala čitati i onda svi su to čitali, a to danas djeca više
uopće ne čitaju, mi smo ih poderali, ne znam koliko kompleta valjda, ja sam
jedan naslov znala pročitat 5 puta i onda sam dolazila svaki drugi dan da
vidim oće li doći onaj naslov koji ja čitam i baš su djeca to puno čitala... Pa ja
sam volila Tajni dnevnik Adriana Molea sve nastavke, to mi je bilo smiješno i
tako... Ja crtam i onda sam dosta i slikovnice, a onda kasnije kad sam bila veća
svašta sam čitala, ljubavne romane...“
Čitateljski interesi po temama
– do ljudskih tragedija
• nakon pogibije sina
Primjer 9.5 – 27:
KR07, Dubrovnik
Marica Šapro-Ficović
„Posebno tim ljubiteljima je nedostajala jedna duševna potpora koju su
mogli nać čitajući knjige, birajući baš teme koje njima tad su bile potrebne
da bi im malo olakšalo to teško stanje ratno u Dubrovniku. Nije bio
problem posudit knjigu ni za dijete, a pogotovo za čovjeka koji je htio
nešto pročitat u to doba da bi sebi olakšo onu bol, one misli, odvojenost
od doma i sve skupa. Znam da je mene tad, u to doba, privlačila ta baš
tematika psihološkog profila da bi mi umirila nekako misli... Kad mi je sin
poginuo, kad smo se vratili doma... ja sam se izolirala od ljudi, jedan
izvjesan broj dana, odnosno čak mjeseci, dva mjeseca sam izbjegavala
kontakt s ljudima....svakako u knjižnici bi onda uzela tako neku tematiku
koja je meni odgovarala da mi olakša malo dušu, da mi bude malo lakše,
sve što je objašnjavalo produljenje čovjekova života, nije ograničavalo na
ovozemaljski, meni je tad to trebalo da mi bude lakše podnijet njegovu
smrt. Ja vam i dalje volim ove filozofske stvari i sve što je okrenuto,
okrenuto čovjeku. To mi je nekako ostalo, a kad sam bila djevojka volila
sam znanstvenu fantastiku i ono, volila sam čitat sve te, to me privlači.“
35
Zaključci
• O knjižnicama
– u svim gradovima, knjižnice su radile pod opsadom
većinu vremena, često pod najtežim uvjetima
• brojne knjižnice su bile teže oštećene u napadima, a u jednom
gradu (Vinkovcima) potpuno uništena
– bile su jedine kulturne institucije koje su u potpunosti
djelovale u svojim zajednicama u to vrijeme
• O knjižničarima
– većina knjižničara je ostala u svojim zajednicama i radila
u knjižnicama iz raznih razloga: sigurnosti radnog mjesta
- da ne izgube posao, profesionalne obveze, osjećaja
dužnosti, ponosa i otpora
Marica Šapro-Ficović
36
Zaključci (nast.)
• O korisnicima i korištenju
– broj korisnika se povećao za vrijeme opsade, a
također i posudbe knjiga
– korisnici su nosili knjige u skloništa, vojnici na
bojišta
– većina posuđenih knjiga je lagana literatura, trileri,
akcijski romani, iako se kod jednog broja korisnika
obnovilo zanimanje za klasiku
– korisnicima je knjiga značila puno više nego prije ili
poslije rata
37
Marica Šapro-Ficović
Vrijednost knjižnica
• Kroz svjedočenja knjižničara i korisnika te kroz
primjere kontinuiranog pružanja usluga pod
teškim uvjetima, knjižnice su dokazale svoju
vrijednost u zajednici
• Knjižnice su postojale i djelovale ne samo kao
knjižnice, nego kao oslonac ljudima u želji za
normalnim životom, potpora da se izdrže
teška vremena
38
Marica Šapro-Ficović
Mišljenje jednog korisnika o
vrijednosti knjižnica
Primjer 9.7 – 14: KR10, Dubrovnik
„Knjižnica je tada jedna bila jedan hram. To je sad jedna nada.
Postojanje knjižnice u tome vremenu je ujedno jedan prkos, držati
otvoreno to jedan duhovni prkos, vi možete nas uništavat međutim
mi ipak i čitamo i dalje u kulturnom jednom prostoru živimo jel to
je. Ja bih usporedio otvorenost knjižare <ie. knjižnice> kao što su
održavanja koncerata u recimo Male braće to je za mene ekvivalent
znate kad dolazi Ruža Pospiš i tako dalje to je isto ta se da znači jesu
jedno strašno jerbo te bombardiraju i tako dalje da je potreba za
kulturom za održanjem svog kulturnog ideniteta na naki način kroz
to literaturom i glazbom se održat.“
Marica Šapro-Ficović
39
Dubrovnik 1991
Marica Šapro-Ficović
40
Život knjižnica pod granatama
Fotografija Ingrid Pavličević, lipanj 1991. Dubrovnik.
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac487.nsf/AllWebDocs/Zivot_knjiznica_pod_granatama_
Marica Šapro-Ficović
41
2006
2012
Marica Šapro-Ficović
42
Obrana dizertacije
18. srpnja 2012.
Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti
Marica Šapro-Ficović
43