Transcript GIS - savetodavstvo

4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
4.1. PRIKUPLJANJE, POHRANA I GEOKODIRANJE PODATAKA
Podatci o prostoru smještaju se u formi digitalnih karata predstavljenih kao niz različitih tematskih
slojeva. Ovo se može približno predstaviti kao klasični planovi nacrtani na prozirnim folijama, pri čemu
svaka folija sadrži samo određene vrste informacija (primjerice putevi, vode, zgrade i ostalo).
Ovaj jednostavan, ali vrlo moćan koncept pokazao se od neprocjenjive vrijednosti u rješavanju raznih
svakodnevnih problema.
Tematski slojevi – izgradnja GIS-a.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
4.4. USPOSTAVA IACS-a I LPIS-a UZ POMOĆ GIS-a U HRVATSKOJ
4.4.1. Obveza uspostave agencije za plaćanje
Hrvatska je dužna prije korištenja sredstava iz strukturnih fondova (SAPARD koji je prošle godine
zamijeniti IPARD i ostali) kao i prije samog ulaska u Europsku Uniju izvršiti uspostavu te nacionalnu
akreditaciju Agencije za plaćanje, kao i akreditaciju od strane Europske komisije.
Uspostava IACS-a (Integrated Administration and Control System; Integrirani sustav administracije i
kontrole)
Prema Regulativi Vijeća EU br. 1782/2003. sve zemlje članice EU trebaju uspostaviti Integrirani
administrativni i kontrolni sustav (IACS). Ovaj Integrirani sustav potrebno je primijeniti na modele
potpore (jedinstveno plaćanje po gospodarstvu i ostale potpore, jer IACS prati proces potpora od
predavanja zahtjeva za potporu pa sve do plaćanja poljoprivrednom gospodarstvu, te kontrolu).
IACS je također potrebno primijeniti pri administriranju i kontroli uvjeta dobre poljoprivredne prakse, u
modulacijskim i financijskim disciplinama i sustavu savjetodavne službe.
Integrirani administrativni i kontrolni sustav (IACS) treba sadržavati sljedeće elemente:
a) računalnu bazu podatka,
b) identifikacijski sustav za poljoprivredne parcele (LPIS),
c) sustav za identifikaciju i registraciju prava na plaćanje,
d) zahtjeve za potporu,
e) integrirani sustav kontrole,
f) sustav za označavanje i identifikaciju svakog poljoprivrednog gospodarstva koje je predalo zahtjev,
g) sustav identifikacije i registracije životinja.
Računalna baza podataka treba bilježiti za svako poljoprivredno gospodarstvo podatke s propisanih
zahtjeva za poticaj.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Uspostava LPIS-a (Land Parcel Information System; Sustav identifikacije poljoprivrednih čestica)
Identifikacijski sustav za poljoprivredne parcele treba ustanoviti na bazi karata ili dokumenata
zemljišnog registra ili drugih kartografskih izvora. Korištenje treba biti napravljeno prema GIS-u,
uključujući ponajprije prostorne ortofoto snimke s homogenim standardom koji jamči točnost najbliže
kartografiji u mjerilu 1:10.000 (Uredba Vijeća br. 1782/2003).
GIS tehnologija je implementirana u većini starih zemalja EU. Prema Uredbi Vijeća EU 796/2004
identifikacijski sustav za poljoprivredno zemljište treba funkcionirati na načelu referentne parcele kao
što je katastarska čestica ili proizvodni blok, koji će osigurati jedinstvenu identifikaciju svake referentne
parcele.
Zemlja članica trebat će osigurati pouzdanu identifikaciju poljoprivredne parcele, a svaki pojedini
zahtjev treba biti potpun i s priloženim dokumentima ovjerenim od strane odgovornog tijela, koji
omogućuju da svaka poljoprivredna parcela bude locirana i da se zna njezina površina.
Republika Hrvatska dužna je uspostaviti Zemljišni identifikacijski sustav (LPIS) baziran na stvarnom
korištenju površina pomoću Geografskog informacijskog sustava (GIS), što znači Zemljišni
identifikacijski sustav (LPIS) baziran na snimkama područja transformiranih u ortofoto snimke u koje je
uklopljeno stvarno korištenje poljoprivrednih zemljišnih jedinica.
U novim zemljama članicama Europske Unije svi registri (Upisnik poljoprivrednih gospodarstava,
Registar životinja, LPIS) nalaze se u Ministarstvu poljoprivrede, dok ih Agencija za plaćanje koristi za
isplatu poticaja povlačeći baze podataka te obavljajući kontrolu.
Propisi Europske Unije zahtijevaju da se LPIS izgradi i vodi uz pomoć GIS tehnologije. Radi se o
centraliziranom sustavu u kojem se procesna snaga i pohrana podataka koncentriraju u središtu, pa je
uz centralne računalne resurse potrebno osigurati komunikacijske veze odgovarajuće propusnosti od
svakog pojedinog područnog ureda do središta. Također je nužno obrazovati određeni broj stručnjaka,
za rad s GlS-om.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
4.4.2. Modeli uspostave LPIS-a uz pomoć GIS-a
Europska Unija osigurava financijsku pomoć poljoprivrednicima kroz sustav potpora. S ciljem da se
administriraju i kontroliraju prijavljena poljoprivredna zemljišta, EU Komisija ustanovila je Integrirani
administracijski i kontrolni sustav (IACS).
LPIS je ključni dio IACS-a, kojim se konkretno prate prijave poljoprivrednih gospodarstava u GIS
okruženju koji osigurava uvid u ažurnost i točnost prijavljenih podataka. U LPIS sustav ulaze dvije
vrste podataka: podatci o geografskoj lokaciji poljoprivredne površine i svi oni podatci koji su potrebni
za poljoprivrednu karakterizaciju te površine, nazivani i tematski podatci.
Poljoprivrednik prijavljuje svoje poljoprivredne čestice, tako da im dodaje interni identifikacijski broj. Da
bi se označio položaj na zemljištu, nužno je uvesti pojam referentne čestice koja se odnosi na stvarno
stanje na zemljištu. Referentna čestica mora imati jednoznačan broj kojim se jednoznačno označava
njezin položaj na terenu.
Sustav zasnovan na poljoprivrednim česticama
Navedeni sustav zamišljen je u skladu sa zahtjevom EZ prema kojem je svako poljoprivredno
gospodarstvo dužno svake godine ponovno obaviti prijave u kojima navode sve svoje poljoprivredne
čestice, što povećava količinu rada te samim time i troškove. Pri tome posjednici moraju ucrtati
granice svake čestice koju prijavljuju i dostaviti ih uz ostale podatke.
Ucrtavanje trebaju obaviti na kartografskoj podlozi (Hrvatska osnovna karta ili HOK M 1:5.000 – HOK
5.000) ili na snimci u boji (iz zraka), odnosno satelita (M 1:5.000).
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Primjer poljoprivredne čestice.
Prednosti: ovo je jedini sustav koji strogo odgovara propisima EU. Ovaj način je moguće provesti u
zemljama koje imaju stalno novelirane kartografske .U slučaju gdje ne postoje ažurne HOK 1:5.000,
svakom gospodarstvu osiguravaju se ortorektificirane i georeferencirane snimke iz zraka ili satelita za
njegovo područje, na kojima poljoprivrednik ucrtava čestice za koje se traži potpora.
Nedostatci: zahtjevi koji se postavljaju za ovaj način predstavljaju teško opterećenje za informacijske
sustave (IACS, LPIS) u smislu svakogodišnjeg održavanja i unošenja granica. Ovakav bi sustav bio
teško primjenljiv u RH (svakogodišnje promjene iziskivale bi izuzetno visoke troškove i znatno vrijeme
za obradu, bez obzira koriste li poljoprivrednici topografske karte ili ortosnimke).
Veliki problem je i razina informatičke i geografske educiranosti poljoprivrednika.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Digitalni satelitski ortofoto (lijevo) i HOK 1:5.000 (desno).
Za uspostavu sustava na ovakav način potrebno je: a) skaniranje i georeferenciranje HOK 5.000
(DGU); b) snimanje i izrada DOF-a za područje RH (digitalni ortofoto i satelit ikonos); c) digitalizacija
u GIS okolišu; d) izrada kartografskog ispisa i e) uspostava IS-a.
Sustav zasnovan na podatcima iz katastra
Mali broj zemalja u EU ostvario je vrlo dobre katastarske podatke (kroz višegodišnji rad i velike
investicije).
Nažalost, zbog starosti i neažurnosti katastarskih planova, ovaj sustav nije primjenljiv u RH, jer
katastarske čestice ne odgovaraju stvarnom stanju i vremenu za koje se radi prva referentna baza
poljoprivrednih čestica.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Primjer katastarske čestice.
Prednosti: katastarski uredi redovito obnavljaju katastarske podatke, pa se može očekivati zadnje
stanje u pogledu identifikacijske evidencijske katastarske čestice, površine i drugih podataka koje
katastri sadrže (što se prije svega odnosi na dobro uređen knjižni dio katastra).
Nedostatci: ovakav sustav bi bio teško primjenljiv u RH (katastarski planovi i evidencije o česticama
nisu u nadležnosti poljoprivredne administracije i ne financiraju se iz sredstava kojima EU pomaže
uspostavu projekta IACS i njegova podsustava LPIS). Katastarski podatci se u najvećem dijelu RH ne
slažu s podatcima u zemljišnim knjigama.
U RH se radi na uspostavi sustava Banke zemljišnih podataka (BZP) koja bi združivala podatke
katastra i gruntovnice te omogućavala korisnicima (kao što je MPŠVG za potrebe LPIS sustava)
korištenje podataka BZP-a na jednostavan i pristupačan način uporabe moderne IT tehnologije..
Potrebni postupci pri ovakvom konceptu su: a) skaniranje katastarskih planova (DGU) - postojeći
katastarski planovi u analognom (djelomično digitalnom) obliku i formatu; b) skaniranje i
georeferenciranje topografskih planova 1:25.000 – TK25 (GDU); c) izrada kartografskih ispisa u pdf
format – A3 format papira, tiskanje i slanje po uredima; d) uspostava IS-a.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Sustav temeljen na katastru.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Sustav zasnovan na blokovima – Common Land Units (ILOT)
U velikom broju zemalja (europskih i izvaneuropskih) usvojena je identifikacija koja se temelji na
kartiranju poljoprivrednih blokova. Blok predstavlja kontinuirano područje poljoprivrednog zemljišta
ograničeno prirodnim granicama, unutar kojeg poljoprivrednici definiraju svoje parcele.
Blokovi se lociraju na topografskim kartama (ako su ažurne) ili ortosnimkama, te se takve šalju na
identifikaciju poljoprivrednicima.
Numerirani blokovi povezuju se podatcima iz registra prijavljenih poljoprivrednika, te rezultiraju
sljedećim informacijama: površina prijavljena od strane poljoprivrednika, površina kalkulirana prema
površini definiranoj okolnim pripadnim granicama i podatak površine kalkuliran koristeći korekcije za
vrijednosti digitalnog modela terena.
Poljoprivrednici identificiraju svoja pojedina polja unutar bloka. Sustav se temelji na stalnim ili gotovo
stalnim granicama određenih (prirodnih) pojava na zemljištu, koje se mogu naći na topografskim
kartama ili ortofotosnimkama, kao što su živice, putovi, ceste, potoci, uređeni stalni kanali, stalni
nasadi i slično. Idealna situacija je kada se potpuna površina, tj. zemljište unutar bloka prijavljuje za
godišnju potporu. Površina bloka je poznata.
Usporedbe mogu pokazati da je:
zbroj prijavljenih površina jednak stvarnoj površini bloka, te da nema neispravnih prijava;
zbroj prijavljenih površina veći od stvarne površine bloka te da postoji vjerojatnost nepravilne prijave
(što se utvrđuje kontrolom svih prijava);
zbroj manji od površine bloka, a tada su možda prijave točne, ali je provjera potrebna.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Primjer blok sustava.
Prednosti: svi blokovi su pod neposrednim nadzorom poljoprivrednih službi, u sustavu su blokovi
stalno održavani, a prijavljivane poljoprivredne površine identificirane su jednoznačno oznakom bloka.
U prijavi se navodi vrsta korištenja, veličina korištene površine, podatci o korisniku i godina za koju se
poticaj traži. Ovaj je sustav najjednostavniji i najjeftiniji za održavanje.
Za uspostavu sustava na ovakav način potrebno je: a) skaniranje i georeferenciranje HOK 5.000
(DGU); b) snimanje i izrada DOF-a za područje RH (aerodigitalni ortofoto i satelit ikonos); c)
digitalizacija u GIS okolišu; d) izrada kartografskog ispisa i e) uspostava IS-a;
Prema regulativama Europske Unije površina se zaokružuje na dvije decimale, što uvjetuje promjene
u Zakonu o poljoprivredi i Zakonu o državnoj potpori u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, kojima se
propisuje način upisa poljoprivrednih gospodarstava u Upisnik i način ostvarivanja prava na potporu.
EU preporuča korištenje blokova zbog jednostavnosti i niže cijene održavanja, jednoznačne
određenosti blokova i egzaktnosti površina koje tako odgovaraju stvarnom stanju.
4. FUNKCIONIRANJE GIS-a
Iskustvo ustanovljenih sustava LPIS u zemljama EU govori da i one zemlje koje su iz povijesnih
razloga započele koristiti katastarske čestice, sada prelaze na sustav fizičkih blokova.
Osnovica sustava blokova morale bi biti satelitske snimke ili nove aviosnimke u boji, i to snimljene u
što kraćem vremenskom razdoblju.
Propisana prostorna točnost odgovara kartama mjerila M 1:5.000 i kreće se 0,5 – 1 m (navedena
odredba zahtijeva ortofoto obradu). Uz snimke koje se moraju obraditi do razine DOF-a, potrebno je
organizirati HOK 5.000 i digitalizaciju blokova koji bi se određivali prirodnim granicama na snimci.
Zbog potrebne brzine snimanja i obrade snimaka, predlaže se kombinacija postojećih aero DOF
snimaka (minimalne starosti 2-3 godine), uz kombinaciju s novim snimanjem koje će se obaviti
IKONOS (Ouick Bird) satelitom. Iako su postojeće karte Hrvatske HOK 5.000 veoma stare, njihova se
primjena ipak preporuča kao okvirni pokazatelj identifikacije pojedine parcele (nazivi naselja, ceste,
kanali...).