Transcript individualni plan promjene za dijete smješteno u udomiteljsku obitelj

IZAZOVI INDIVIDUALNOG
PLANIRANJA ZA POTREBE
DJETETA U UDOMITELJSKOJ SKRBI
– ŠTO NAM GOVORI ISKUSTVO
UDOMITELJA DJECE
doc. dr. sc. Maja Laklija


Unatrag par godina praksa sustava socijalne skrbi
u RH nalaže da se za potrebe svakog dijeta
izdvojenog iz vlastite obitelji pri Centru za socijalnu
skrb pristupa procesu individualnog planiranja.
unatoč zakonskoj obvezi, praksa izrade IPS-a u RH
nije u potpunosti zaživjela zbog brojnih
strukturalnih, procesnih i sustavnih čimbenika
Članak 48.
(1) Centar koji je uputio na smještaj korisnika obvezan je:
– u izradu IPP-a uključiti izabranog udomitelja te korisnika, članove Tima za
udomiteljstvo Centra udomitelja, roditelja, skrbnika …
– upoznati udomiteljsku obitelj tijekom izrade IPP-a s osobinama korisnika
njegovim dotadašnjim životom, zdravstvenim stanjem i potrebama,
problemima koji postoje i koji se mogu očekivati te s ciljevima koji se žele
postići IPP-om
…– pratiti ispunjavanje obveza udomitelja utvrđenih IPP-om te redovito
obilaziti udomiteljsku obitelj i kontaktirati s korisnikom
… (3) Centar koji je smjestio korisnika u udomiteljsku obitelj izvan
područja svoje mjesne nadležnosti, obvezan je dostaviti i Centru udomitelja
rješenje o priznatom pravu na skrb izvan vlastite obitelji s IPP-om…
Članak 49.
…
(2) Voditelj IPP-a udomljenog korisnika planira i predlaže odgovarajuće
postupanje i stručnu pomoć korisniku te neposredno prati udomljenog
korisnika u udomiteljskoj obitelji, uz pomoć članova stručnog tima.
(3) IPPkorisnika sastavlja se u pisanom obliku i sadrži dobro planirane
ciljeve, način praćenja i preispitivanja, rokove i nositelje aktivnosti
kojima se ostvaruje svrha smještaja u udomiteljsku obitelj te ga je
potrebno dopunjavati i po potrebi mijenjati, a najmanje 1 godišnje.
(4) Nakon smještaja korisnika u udomiteljsku obitelj voditelj IPP-a za
korisnika mora koordinirati provođenje plana u suradnji s Timom za
udomiteljstvo Centra udomitelja, korisnikom i njegovom obitelji, a po
potrebi i s drugim pravnim i fizičkim osobama
…
Slika 1. Prikaz faza izrade i praćenja provedbe Individualnog plana skrbi za dijete
smješteno u udomiteljsku obitelj (prilagođeno prema ADHC, 2011.)
Proces izrade i provedbe IPS-a za dijete u udomiteljskoj skrbi sastoji se
od tri faze (ADHC, 2011., prema Laklija i Sladović Franz, 2013.):
a) faza procjene (uključuje aktivnosti prije smještavanja djeteta u
udomiteljsku obitelj, a u slučaju hitnog udomiteljstva neposredno po ulasku
djeteta u udomiteljsku obitelj odnosno tijekom praćenja djeteta u
udomiteljskoj skrbi i revizije plana);
b) faza razvoja (uključuje aktivnosti definiranja ciljeva i željenih ishoda
skrbi, informiranja o postupku izdvajanja i procesu individualnog
planiranja te pripreme djeteta i obitelji za sam čin izdvajanja iz obitelji ili
njezinog premještanja iz institucije u obitelj udomitelja);
c) faza implementacije (uključuje aktivnosti koje trebaju biti provedene po
smještaju te tijekom boravka djeteta u skrbi sukladno definiranim
ciljevima, uključuje praćenje i revidiranje IPS-a i drugih planova).
Članak 49.
(6) Stručni radnik Centra korisnika prati prilike udomljenog djeteta
putem posjeta :
najmanje jedanput tjedno u prvom mjesecu smještaja,
-
jedanput mjesečno nakon mjeseca smještaja te
nadalje najmanje jedanput u tri mjeseca tijekom smještaja, putem
razgovora u Centru udomitelja, posjeta školi i suradnjom s drugim
pravnim i/ili fizičkim osobama koje sudjeluju u ostvarivanju njegovog
IPP-a
-
1 dijete u udomiteljskoj skrbi:
(1 x4)
1
8
8
(1x3)
2h
susreta
16h
Tim za udomiteljstvo?
16
100
djece
1600h
1600
12
mjeseci
133h
133
4
tjedna
33,5h


Što je s ostalim aktivnostima vezanim za faze
individualnog planiranja u kontekstu djece u
alternativnoj skrbi koje bi trebale biti poduzete u cilju
zaštite dobrobiti djece?
??? regrutiranje novih udomitelja; selekciju i edukaciju udomitelja;
provedbu procesa uparivanja udomitelja i djeteta; pružanje brojnih usluga
kao što su davanje pravovremenih informacija o udomljenom djetetu i
njegovoj obitelji; pripreme za smještaj djeteta; omogućavanje pristupanja
izvorima pomoći udomiteljima prilikom skrbi za dijete, kao i adekvatnu
edukaciju i mogućnost konzultacija vezanih uz individualni „tretman“
potreba pojedinog djeteta te veću uključenost i osnaživanje obitelji i djece
Slika 2. Individualno planiranje za dijete u alternativnoj skrbi
(Laklija i Sladović Franz, 2013.)
INDIVIDUALNO PLANIRANJE ZA DIJETE U
ALTERNATIVNOJ SKRBI
Individualni plan
skrbi za dijete u
udomiteljskoj obitelji
Individualni plan
promjena za
udomiteljsku obitelj
Vrste popratnih individualiziranih
planova za djecu u alternativnoj skrbi:
Paralelni plan
Plan izlaska iz sustava skrbi
Plan sigurnosti
Individualni plan
promjena za roditelje
Kako proces izrade IPS-a izgleda u praksi?




Manjak vremena
Manjak resursa (kadrovskih, financijskih, prostornih…)
Pitanje procjene prioriteta
Zakonska nesigurnost
?
Sadržaj i provedba IPS
 Neophodan alat za pružanje kvalitetne skrbi
Što nam govore udomitelji (Laklija, 2009.)




u 59,9% slučajeva udomljenja djeteta nije bilo planirano, ili je došlo do hitnog
udomiteljstva
postotak udomiteljica koje su stupile u kontakt s djetetom prije smještaja u obitelj
57,7% (od čega je 6,8% udomiteljica stupilo u kontakt s djetetom samo jednom),
40,1% udomiteljica nije stupilo u kontakt s djetetom prije smještaja u svoju obitelj.
Većina je osnovne informacije o djetetu dobila prije dolaska djeteta u obitelj, no
23,7% udomitelja osnovne informacije zaprimilo tek po smještavanju djeteta.
IZAZOV! - na koji način je, u okolnostima u kojima se ne radi o “hitnom
udomiteljstvu” bila provedena kvalitetna procjena djeteta, biološke i
udomiteljske obitelji, uparivanje tzv. "matching" udomitelja i djeteta, te
priprema djeteta ali i obitelji na izdvajanje iz obitelji ili premještanje iz
institucionalne skrbi u udomiteljsku obitelj, kao i priprema i informiranja ali i
aktivno uključivanje udomitelja u planiranje smještaja i daljnjeg procesa skrbi.




Prema navodima udomiteljica 21,5% djece za koju skrbe uopće ne
kontaktira sa svojom biološkom obitelji.
Oko ¾ sudionica istraživanja smatra da su kontakti djeteta s biološkom
obitelji u njegovom najboljem interesu, dok ih se oko 1/5 s time ne slaže Udomiteljice koje ne odobravaju kontakte djeteta s biološkim roditeljima
kao razlog tome najčešće navode uznemirenost djeteta zbog kontakta, te loš
utjecaj kako navode problematičnih i nestabilnih roditelja
Oko 19% udomiteljica, navodi potrebu za nekom vrstom pomoći vezano za
udomljeno dijete dok oko 1/3 njih izjavljuje da im je potrebna dodatna
stručna
IZAZOV! Uloga biološke obitelji u procesu IPS-a, podrška
djetetu/roditeljima/udomiteljima – praćenje, odgovornost, poduzimanje
intervencija, …






13% udomitelja navodi da su bili uključeni u proces izrade IPS-a.
Nešto manje od 50% udomitelja se vidi kao partner u suradnji s CZSS-om, dok
se ostalividie u ulozi davatelja usluga ili klijenta - 37,6% osjeća se kao
punopravan član tima, 34,1% kao važan član tima, a 28,3% se osjeća nevažnim
pomoć vezana uz odnose u vlastitoj obitelji po dolasku udomljenog djeteta
oko 57,7% udomiteljica kontaktira s nadležnim CZSS-om vezano uz udomljeno
dijete barem 2-3 puta u 6 mjeseci ili češće, dok ostalikontakte ostvaruju rjeđe
Oko 20,4% udomiteljica navodi da uopće ne kontaktira sa socijalnim radnikom
iz CZSS-a koji je nadležan za područje prebivališta udomljenog djeteta
IZAZOV! potreba modifikacije prakse djelovanja CZSS-a kao i promjene
percepcije udomitelja od strane stručnjaka (partneri, a ne korisnici). Nadalje,
potreba uključivanja udomitelja kao aktivnih članova tima u izradu tzv. IPS-a za
potrebe djeteta u udomiteljstvu u svim fazama njegove izrade, implementacije,
evaluacije i revizije.
Zaključna razmatranja


Ovo su samo neki od nalaza koji ukazuju na izazove udomitelja ali i
stručnjaka CZSS-a u području proces individualnog planiranja, kao i tijekom
implementacije, provedbe, evaluacije i revizije IPS-a.
Ovakvi istraživački nalazi govore i u prilog Također budući se svaki slučaj
udomljavanja djeteta sastoji od tri komponente – djeteta, njegove biološke
obitelji i udomiteljske obitelji važno je da istovremeno u nadležnosti jednog
socijalnog radnika dolazi mali broj slučajeva što zahtjeva promjenu postojeće
kadrovske politike.
Da bi se moglo govoriti o ozbiljnijem pristupanju razvoju udomiteljstva u
našem kontekstu sustava socijalne skrbi, nužno je osigurati :
-
-
-
razvijati stabilniji zakonski okvire te uvjete za implementiranje i provođenje
aktivnosti pomoći i podrške te usluga ranih intervencija djetetu i obitelji
(biološkoj i udomiteljskoj) kroz interdisciplinarno sastavljene timovi/centri za
udomiteljstvo na razinama lokalnih zajednica, poput multidisciplinarnih
specijaliziranih timova za udomiteljstvo pri CZSS-ima neovisnih agencija za
udomiteljstvo ili regionalni centri za promicanje i podršku udomiteljstva.
protok informacija o udomiteljima, obitelji i djetetu kroz stvaranje umrežene
ažurirane baze podataka, kako bi stručnjaci CZSS-a u svakom trenu imali
podatke o tome kako se provode aktivnosti IPS-a, koje su aktualne potrebe na
različitim razinama te kojim resursima u svojoj LZ raspolažu. ..
povezivanje postojećih sustava, institucija i udruženja u LZ, pružanje podrške,
regrutiranje novih udomitelja, provođenje akcijskih istraživanja, planiranje i
provođenje programa vezanih uz udomiteljstvo, vođenje očevidnika i sl.
-
regionalnu rasprostranjenost udomiteljskih obitelji,
-
….


Unapređenje profesionalnih standarda doprinosi unapređenju kvalitete
udomiteljstva i zaštiti dobrobiti djeteta u skrbi.
Ulagati u zapošljavanje i edukaciju stručnjaka!!
Literatura:



Brown, J.D. & Campbell M. (2007). Foster parent perceptions of placement
success. Children and Youth Services Review, 29, 1010-1020.
Laklija, M. (2009): Psihosocijalna obilježja udomitelja i iskustvo udomiteljstva
djece. Doktorska disertacija. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski
centar socijalnog rada, Zagreb.
Laklija, M. & Sladović Franz, B. (2013.) Individualni plan skrbi za dijete u
udomiteljskoj obitelji. Zagreb: Sirius.

Mosek, A. (2004.) Relations in Foster Care. Journal of Social Work, 4(3): 323–
343.

Shonkoff, J. &Phillips, D. (2000.) From neurons to neighborhoods: The science
of early childhood development. Washington, DC: National Academy Press.

Tilbury, C. i Osmond, J. (2006). Permanency Planning in Foster Care: A
Research Review and Guidelines for Practitioners. Australian Social Work, 59
(3): 265-280.
HVALA NA PAŽNJI!