Transcript Stadiji počinjenja kaznenog djela

Stadiji počinjenja kaznenog djela




Mogući, ali ne i nužni, stadiji počinjenja kaznenog
djela
stvaranje odluke (misaoni proces koji se odvija u
psihi čovjeka i ne ispoljava se u vanjskom svijetu);
pripremanje kaznenog djela (poduzimanje
određenih radnji kojima se omogućava ili olakšava
počinjenje djela);
pokušaj (početak ostvarenja kaznenog djela ili
poduzimanje radnje koja neposredno prethodi
radnji počinjenja na način da s njom čini prirodno
jedinstvo);
dovršeno kazneno djelo (ispunjenjem svih obilježja
kaznenog djela)
Granica kažnjavanja u hrvatskom
kaznenom zakonodavstvu




redovni oblik kažnjavanja je dovršeno kazneno djelo za
koje se uvijek kažnjava
pokušaj je kažnjiv u pravilu kod težih kaznenih djela
(ako se za konkretno kazneno djelo može izreći pet
god. zatvora ili teža k.)
pripremanje se kažnjava iznimno kada je to posebno
predviđeno zakonom
jedino i uvijek ne postoji kažnjivost za stvaranje odluke
jer moderno kazneno pravo ne kažnjava za misli
(cogitationes nemo punitur)
Pripremne radnje


djelatnosti (ante portas delicti) kojima se stvaraju
uvjeti za (omogućava ili olakšava) počinjenje
kaznenog djela - ne ulaze u radnju počinjenja
navedenu u biću kaznenog djela, njihovim
poduzimanjem nije ostvareno još niti jedno
obilježje kaznenog djela
tipične pripremne radnje su: nabavljanje ili
osposobljavanje sredstava, uklanjanje prepreka,
stvaranje plana, dogovor s drugima i sl.
Torije o kažnjavanju za pripremanje



dvije teorije: objektivna i subjektivna.
prema objektivnoj teoriji kažnjavanje se vezuje
uz postojanje povrede ili ugrožavanja nekog
pravnog dobra, pa s obzirom da počinitelj
pripremnim radnjama još ništa nije
prouzrokovao ne može se ni kazniti
subjektivna teorija vezuje kažnjavanje uz
manifestaciju zločinačke volje, pa se počinitelj
kažnjava kao da je dovršio kazneno djelo jer je u
jednakoj mjeri pokazao svoju zločinačku volju
bez obzira što nije prouzrokovao posljedicu




Subjektivna teorija nije prihvaćena:
pripremne radnje su načelno manje opasne (ne
predstavljaju izravno ugrožavanje zaštićenog
dobra);
njihovim nekažnjavanjem stimulira se počinitelja
da odustane od počinjenja;
prema svojoj prirodi pripremne su radnje
neutralne ili neodređene, pa postoje poteškoće u
dokazivanju da je neka radnja poduzeta upravo
radi počinjenja djela (npr. netko kupi veliki nož
jer je stvorio odluku da usmrti drugu osobu, ali
on tvrdi da je nož kupio za rezanje pršuta)
Kažnjavanje pripremnih radnji
moderno kazneno zakonodavstvo načelno ne
kažnjava pripremne radnje
 iznimno se zakonom predviđa kažnjavanje za
pripremne radnje i to iz dva razloga:
1. zbog značenja zaštićenog dobra odnosno
nužnosti kažnjavanja već u ranijim stadijima u
nastajanju kaznenog djela, jer bi kažnjavanje
kasnije bilo nemoguće, i
2. kad opasni karakter same pripremne radnje
nedvojbeno ukazuje da je radnja poduzeta baš za
počinjenje djela


Kazneni zakon RH propisuje kažnjavanje za
pripremne radnje na dva načina:
1. kažnjavanje za pripremanje određenog kaznenog
djela (delicta preparata) propisano u čl. 350. KZ-a:
“Tko priprema počinjenje kaznenih djela iz članka 340.,
članka 342. i članka 345. ovoga Zakona...”
- kažnjavanje za pripremanje određenih kaznenih
djela protiv Republike Hrvatske
Čl. 103. KZ:” Tko priprema počinjenje kaznenih djela iz
članka 88. do članka 91. i članka 97. ovoga Zakona...”
- kažnjavanje za pripremanje kaznenih djela protiv
vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom
2. određivanje pripremnih radnji kao posebnih,
samostalnih kaznenih djela (delicta sui generis) jer
opasni karakter same pripremne radnje
nedvojbeno ukazuje da je radnja poduzeta baš za
počinjenje djela
primjeri kažnjivosti pripremanja kao samostalnog
kaznenog djela su navedeni npr. u čl. 283. (izrada,
nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na
uporabu sredstava za krivotvorenje ), 327.
(dogovor za počinjenje kaznenog djela ), 328.
(zločinačko udruženje ), 330. (izrada i nabavljanje
oružja i sredstava namijenjenih počinjenju
kaznenog djela) itd.
Pokušaj kaznenog djela
(čl. 34. i 35. KZ)

Čl. 34. st. 1.:”Tko s namjerom da počini
kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno
i vremenski neposredno prethodi ostvarenju
bića kaznenog djela...”



Počinitelj je s namjerom:
već započeo s ostvarenjem radnje počinjenja djela radnja počinjenja je određeno konkretno ponašanje
kojim se ostvaruje kazneno djelo, ponašanje koje je
sastavni dio bića kaznenog djela - obilježje kaznenog
djela označeno glagolskim oblikom (oduzeti, prisvojiti,
usmrtiti, prisiliti, sudjelovati i dr.) ili je
Poduzeo radnju koja je usko vremenski i prostorno
povezana s radnjom počinjenja na način da s njom
čini prirodno jedinstvo → novi KZ napušta
formalno-objektivnu teoriju prema kojoj počinitelj
mora započeti ostvarivanje nekog obilježja (bića)
kaznenog djela

Pokušaj predstavlja jedinstvo subjektivne i objektivne
pretpostavke: namjera + radnja = pokušaj kaznenog
djela

primjer pokušaja započinjanjem radnje počinjenja:
počinitelj podigne pušku i nišani u žrtvu, ali bude
spriječen u ispaljivanju - započeo ostvarenje kaznenog
djela ubojstva radnjom počinjenja koja se sastoji od niza
različitih radnji koje sve zajedno čine jednu cjelinu
(podizanje puške, nišanjenje, ispaljivanje). Za pokušaj je
dovoljno da je počinjena makar i jedna radnja koja je dio
spomenute cjeline
Primjer pokušaja poduzimanjem radnje koja ne
predstavlja radnju počinjenja, ali je s njom usko
povezana: postavljanje eksplozivne naprave koju će
žrtva sama aktivirati

Pokušaj i oblik krivnje

Samo kod tzv. namjernih kaznenih djela
moguće je kažnjavanje za pokušaj, jer Kazneni
zakon u čl. 34. st. 1. izričito zahtijeva teži
oblik krivnje: “Tko s namjerom da počini
kazneno djelo,….” - namjera je osnovni
element pojma kažnjivog pokušaja (ako je i
moguć pokušaj kod nehajnih kaznenih djela,
što je u teoriji sporno, za takav pokušaj se ne
kažnjava).
Vrste pokušaja




Nedovršeni pokušaj: počinitelj započeo radnju, ali je nije
dovršio (npr. počinitelj je podigao pušku, nanišanio u žrtvu, no
iz nekog razloga je odustao od ispaljenja)
Dovršeni pokušaj: počinitelj ne samo započeo nego je i
dovršio radnju, ali posljedica nije nastupila (npr. počinitelj je
nanišanio i ispalio metak u žrtvu, ali je promašio, te posljedica
nije nastupila)
Važnost razgraničenja - u dva momenta: odmjeravanje kazne
(sud uzima u obzir manju opasnost nedovršenog pokušaja) i
dragovoljni odustanak (čl. 35. st. 1. i 2.)
Kriterij razgraničenja: plan počinitelja → pokušaj je dovršen
kada je počinitelj učinio sve što je prema njegovoj zamisli bilo
dovoljno da kazneno djelo bude dovršeno (kada je počinitelj
tijek zbivanja ispustio iz svoje vlasti)


Neprikladan pokušaj (čl. 34.st.3.): pokušaj kod
kojega su sredstvo počinjenja ili objekt takvi da se
kazneno djelo nije ni moglo ostvariti
1. neprikladan pokušaj s obzirom na sredstvo
počinjenja koje je takvo da se njime ne može
prouzročiti posljedica (npr. počinitelj puca iz prazne
puške), te
2. neprikladan pokušaj s obzirom na objekt koji je
takav da se na njemu ne može izazvati posljedica
(npr. počinitelj puca u mrtvog čovjeka)
Važnost
neprikladnog
pokušaja:
mogućnost
oslobođenja od kazne

Kvalificirani pokušaj: počinitelj pokušajem jednog
kaznenog djela ostvari zakonska obilježja drugog
samostalnog kaznenog djela (npr. počinitelj pokuša
usmrtiti žrtvu ispaljivanjem metka iz vatrenog oružja,
pogodi je i teško tjelesno ozljedi, ali ne nastupi smrt)
- pokušajem kaznenog djela ubojstva (namjera je bila
usmjerena na usmrćenje) ostvarena obilježja
samostalnog kaznenog djela teške tjelesne ozljede
(pokušaj jednog kaznenog djela sadrži u sebi i drugo
dovršeno kazneno djelo, pa će počinitelj odgovarati
za kvalificirani pokušaj ubojstva, ne i za dovršeno
djelo teške tjelesne ozljede, jer je tjelesna ozljeda
konzumirana pokušajem odnosno bila bi konzumirana
počinjenim ubojstvom da je ono dovršeno.


Radi se o težem pokušaju: sud će pri odmjeravanju
kazne uzeti u obzir da je ostvarena i posljedica nekog
drugog kaznenog djela.
Kvalificirani pokušaj nije isto što i pokušaj
kvalificiranog kaznenog djela ! → pokušaj
kvalificiranog kaznenog djela postoji kada je počinitelj u
pokušaju pored obilježja temeljnog djela istodobno
počeo ostvarivati i kvalifikatorna obilježja koja se
odnose na svojstvo radnje (npr. pokušaj teškog ubojstva
iz koristoljublja (čl. 111.točka 4. u svezi sa čl. 34. KZ )
ili je pokušaj temeljnog djela doveo do teže posljedice
(pokušaj kaznenog djela kvalificiranog težom
posljedicom: npr. počinitelj je iz nehaja usmrtio žrtvu
prilikom pokušaja da je otme → čl. 137. st. 3. u svezi sa
čl. 34. KZ)
Kada je pokušaj kažnjiv?




Čl. 34. st. 1. KZ:”...kaznit će se za pokušaj ako se za kazneno
djelo može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna ili
zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.”
Pokušaj težih kaznenih djela prema Kaznenom zakonu kažnjiv je
uvijek,
pokušaj lakših kaznenih djela kažnjiv samo kad zakon to izričito
propisuje
koja su kaznena djela teža, a koja lakša određuje sam zakon
pomoću visine predviđene kazne za svako kazneno djelo: teža su
ona djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet
godina ili teža kazna, a lakša su kaznena djela ona za koja se može
izreći kazna zatvora do pet godina (dovoljno je da je posebni
maksimum pet godina zatvora da bi pokušaj određenog kaznenog
djela bio kažnjiv)
Kako se kažnjava za pokušaj?


čl. 34. st. 2. KZ-a : “Počinitelj pokušaja kaznenog
djela može se blaže kazniti.” → pokušaj je
fakultativni razlog (temelj) za ublažavanje
kazne
sud ima dvije mogućnosti:
a) da počinitelju izrekne kaznu kao za dovršeno
kazneno djelo (utjecaj subjektivne teorije), te
b) da izrekne blažu kaznu od propisane (utjecaj
objektivne teorije)

neprikladan pokušaj je prema čl. 34. st. 3. KZ-a
razlog za fakultativno oslobođenje od kazne:
“Počinitelj koji je iz grube nerazumnosti pokušao
počinjenje
kaznenog
djela
neprikladnim
sredstvom ili prema neprikladnom objektu može
se osloboditi kazne.” → novi KZ ograničava
mogućnost počinitelj postupa “iz grube
nerazumnosti” npr. daje trudnici čaj od kamilice
radi pobačaja. To je opravdano jer postojeća
odredba previše favorizira počinitelja neprikladnog
pokušaja, što je došlo do izražaja i u nekim
slučajevima iz sudske prakse (npr. kod pokušaja
razbojništva u stanu u kojem nije bilo traženog
oružja)


Problem: radi li se tu uopće o pokušaju odnosno
zašto kažnjavati osobu koja je pokušala počiniti
kazneno djelo, a ustvari nije ni mogla prouzročiti
nikakvu posljedicu.
Neprikladan pokušaj je obrnuta zabluda o biću
kaznenog djela (zabluda o biću - poč.pogrešno
misli da ne postoji neko obilježje) dok kod
nepr.pok. počinitelj nije svjestan neprikladnosti
sredstva ili objekta, jer ako postoji svijest o
neprikladnosti nema namjere dovršenja djela, pa
ni pokušaja uopće.

KZ prihvaća obje teorije, objektivnu i
subjektivnu: predviđa kažnjavanje za neprikladan
pokušaj (jer počinitelj i u tom slučaju iskazuje
svoju namjeru), ali s obzirom da je objektivno
manje učinio nego kod podobnog pokušaja
dozvoljava oslobođenje od kazne.
Dobrovoljni odustanak
(čl. 35. KZ)



Čl. 35. st.1.KZ: načini odustajanja od
dovršenog i nedovršenog pokušaja;
Čl. 35. st.2.KZ: dobrovoljni “nekauzalni”
odustanak od neprikladnog pokušaja;
Čl. 35. st.3.KZ: dobrovoljni odustanak
supočinitelja i sudionika (poticatelj i
pomagatelj)
Načini odustajanja od nedovršenog i dovršenog
pokušaja:

“Počinitelj koji je dobrovoljno prekinuo započeto
počinjenje kaznenog djela, iako je bio svjestan
da je prema svim okolnostima radnju mogao
dovršiti ili je nakon dovršetka radnje spriječio
nastupanje posljedice, može se osloboditi
kazne.” (čl. 35.st.1.KZ)

Značajke pravno relevantnog dobrovoljnog odustanka:
1) dobrovoljnost – počinitelj je svjestan da kazneno djelo može
dovršiti na način kako je zamislio ali odustaje od djela temeljem
autonomne odluke (na odustanak nije prisiljen vanjskim
okolnostima) → Frankova formula:”Mogu dovršiti djelo,ali
neću.”
→ motivi odustanka nisu pravno relevantni za ocjenu
dobrovoljnosti odustanka
→ ako počinitelj smatra da djelo ne može dovršiti ne radi se o
D.O., nego o neuspjelom pokušaju → Frankova formula: ”Ne
mogu ostvariti cilj čak i kada bih htio.”
2) konačna odluka
3) djelo je ostalo u pokušaju upravo zbog djelovanja počinitelja




Načni odustajanja od nedovršenog i dovršenog pokušaja:
kod nedovršenog pokušaja D.O. se sastoji u prekidu
daljnje djelatnosti (pasivnost)
kod dovršenog pokušaja D.O. se sastoji u sprječavanju
nastupa posljedice nakon dovršenja radnje, aktivnom
radnjom, izravno ili neizravno (npr. da sam spasi
utopljenika ili da zove druge), spriječi nastupanje
posljedice → ako posljedica nastupi unatoč naporima
počinitelja na sprječavanju njenog nastanka radi se o
neuspjelom odustanku
Dobrovoljni odustanak moguć je samo ako je djelo još u
pokušaju → dok se nisu ostvarila sva njegova obilježja
→ prekid djelatnosti ili pokušaj sprječavanja posljedice
nakon formalnog dovršenja djela smatra se
“djelotvornim kajanjem”, a ne dobrovoljnim
odustankom
Dobrovoljni “nekauzalni” odustanak od neprikladnog pokušaja




“Počinitelj koji je dobrovoljno poduzeo radnju koja bi spriječila
počinjenje kaznenog djela, a ono je ostalo nedovršeno iz razloga
neovisnog od njegove radnje, može se osloboditi kazne.” (čl.
35.st.2.KZ)
Počinitelj poduzima radnju dobrovoljnog odustanka
smatrajući da može proizvesti prekid započetog počinjenja
djela, a zapravo je djelo nedovršeno iz nekog drugog razloga.
Primjeri: počinitelj dade žrtvi nedovoljnu količinu otrova pa
naknadno pozove liječnika (dragovoljni “nekauzalni”
odustanak od neprikladnog pokušaja); počinitelj javi policiji da
je postavio bombu ne znajući da je ona već demontirana.
Ratio legis je honoriranje počiniteljeva povratka na put prava,
po čemu se ove situacije izjednačuju s “kauzalnim”
odustankom. Mora se raditi o ozbiljno poduzetim radnjama.
Dobrovoljni odustanak supočinitelja i sudionika




“Supočinitelj ili sudionik koji je dobrovoljno spriječio
počinjenje kaznenog djela ili je dobrovoljno poduzeo
radnju koja bi spriječila počinjenje kaznenog djela, a
djelo je ostalo nedovršeno iz razloga neovisnog od
njegove radnje, može se osloboditi kazne. “ (čl. 35.st.3.)
Bitno je da netko od njih dobrovoljno intervenira prije
nego što je djelo dovršeno i da spriječi dovršenje djela.
Djelo se mora eliminirati u cijelosti, a ne samo da netko
od njih neutralizira svoj prilog (supočiniteljski, ili prilog
poticanja ili pomaganja).
Pogodnost oslobođenja od kazne vrijedi samo za onoga
supočinitelja ili sudionika koji je dobrovoljno odustao
(neprenosiva okolnost).