Transcript Uvod u edukacijsku psihologiju

Uvod u edukacijsku
psihologiju
Edukacijska psihologija 1
Đeni Zuliani
2011/12.
“Obrazovanje je najvažnije
raspoloživo sredstvo za
poticanje dubljeg i skladnijeg
ljudskog razvitka, a time i za
smanjenje gladi, siromaštva,
izvlaštenosti, neznanja,
ugnjetavanja i rata”.
UNESCO-va Komisija za obrazovanje
O čemu ćemo govoriti

Definiranje
- Edukacijska psihologija kao
grana psihologije
- predmet proučavanja
- učenje

Metode istraživanja
Edukacijska psihologija grana psihologije
danas samostalna psihološka
grana koja sadrži više područja
Primjenjena znanost
Kroz povijest
15. i 16.st.: potreba razumjevanja gardiva; Individualne
osobine djece; Znanstveno educiranje učitelja
17. i 18. st.: organizirajne nastave po razredima i
predmetima; učiti ono što je čovjeku korisno
(Komensky): razvijanje samostalnosti, aktivnosti i
sposobnosti opažanja (Rousseau)
18. i 19. st.: razvijanje dječjeg mišljenja (Pestalozzi);
pažnja, organizacija tematske jedinice (Herbart);
odgajanje i nastavno gradivo prilagođeno
sposobnostima, samoobrazovanje (Spencer);
motivacija, sistematizacija iskustva i znanja djece
prije usvajanja novih znanja (Ušinski); “Alternativna”
škola – sloboda nastavnih oblika, metoda,
individualni pristup (Tolstoj)
Kroz povijest



Hall, Cattel – psihološki laboratoriji (opseg
pažnje, brzina percepcije slova i riječi)
Edward Lee Thorndike: “Educational
Psychology”, 1903.
Prvi program istraživačkog rada na
području problematike učenja – test
inteligencije (vještine + sposobnosti)
Vigotski – proces učenja utječe na psihičko
funkcioniranje, značaj nastave i učenja
Odvojili psihologiju obrazovanja od opće i
razvojne
Kroz povijest




Simon i Binet – skala za identificiranje
mentalno retardirane djece
Claparède – metodološki priručnik za
istraživanja u obrazovanju
Dewey – svrha znanja je prilagodba
potrebama, ciljevima i željama okoline
Glasser – kvalitetna škola
Kod nas: Ramiro i Zoran Bujas; I. Furlan
Podjela prema kriterijima

DOBI

-
p.o. djece
p.o. mladih
p.o. odraslih
p.o. osoba
treće životne
dobi
-
-
-
MJESTU REALIZACIJE
Psi nastave (formalno
obrazovanje
Psi izvan nastavnih
aktivnosti (neformalno
obrazovanje)
PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA
Psihologija učenja
Psihologija poučavanja
Poučavati druge je lako kada se zna.
Znači, prvo treba naučiti.
Pindar, 6. st. p.n.e.
Razmislite i .....



Navedite primjer neke stvari
koju ste nedavno naučili?
Na koji način vam je koristila ili
koristi?
Navedite primjer kada ste
nekoga podučavali, što ste ga
naučili? Koja je bila svrha?
Predmet proučavanja
TEMELJNI PROCES
OBRAZOVANJA
I ODGAJANJA
TRAJNE
PROMJENE
UČENJE
SOCIJALIZACIJA
I HUMANIZACIJA
ČOVJEKA
PRILAGODBA NA
UVJETE I PRILIKE
PRIRODNE I
DRUŠTVENE OKOLINE
Definicija učenja

Proces relativno trajnih promjena pojedinca
nastalih tijekom obnavljanja novih
aktivnosti a koje se očituje u njegovu
izmjenjenom načinu ponašanja

Hilgard (1956): promjena ponašanja kao rezultat
vježbanja i iskustva


Spence (1959): dovodi do promjena u
ponašanju
Neposredni učinak: vještine, navike, znanje
Promjene

Utjecaj maturacije ili sazrijevanja
organizma
pr. hodati, govoriti, upravljati rukama i nogama
Utjecaj novih aktivnosti potaknute
vlastitim potrebama ili potrebama
okoline
Zahtjev okoline
novi slijed reakcija
promjena u nove oblike
ponašanja
ponavljanje
Novostečene
dinamičke strukture
Prilagođena
reakcija u
svakoj takvoj ili
sličnoj situaciji
Značaj učenja

Utjecaj na cijelu strukturu čovjekovih
osobina ---- trajne promjene
Vještine
Vrijednosti i
potrebe

Znanje
Stavovi
Govor
socijalna obilježja,
norme ponašanja
Interesi
Sposobnosti i
sklonosti
Napredovanje i usavršavanje za što
adekvatniju prilagodbu uvjetima i
zahtjevima okoline
Učenje i intelektualni razvoj

-
-
-
Ženevska škola
(Piaget, Inhelder)

Moskovska škola
(Galjperin, Talizina)
Razvoj logičkih
struktura: klasifikacije,
serijacije, pojmovi
konzervacije,
elementarne logičke
strukture
Učenje ovisi o stupnju
razvoja
Proces uravnoteženja
ili ekvilibracije
-
Razvoj ovisi o vanjskim
utjecajima
Organizacija i
oblikovanje aktivnosti
utjecati će na
itelektualni razvoj
Metoda etapnog
oblikovanja
intelektualnih radnji:
praktično iskustvo
prethodi mentalnom
planu
-
-
Temeljni uvjeti učenja


Dovoljno razvijene SPOSOBNOSTI za
učenje (intelektualne, psihomotoričke
funkcije, percepcija, osjetljivost)
MOTIVIRANOST



intrinzična – potrebe, interesi, želje, sposobnosti,
sklonosti, itd.
Ekstrinzična – vanjski poticaji, ciljevi
Odgovarajuće VANJSKE PRILIKE



mogućnost školovanja, sudjelovanje na
predavanjima i vježbama, upute za učenje, itd.
Raspolaganje literaturom, vremenom, prostorom
Metode i tehnike učenja
BRZINA I EFIKANOST UČENJA
USPIJEH I NEUSPIJEH UČENJA
Metode istraživanja
Otkrivanje psihološke zakonitosti
koje djeluju pri učenju i poučavanju
postavljanje modela i teorija u
području obrazovanja
bolje razumjevanje ponašanja
učenika i učitelja
unapređenje rada u grupi ili razredu
Etika i istraživanje: principi

ne smije se ni na koji način
naškoditi ispitanicima

osiguranje tajnosti individualnih
podataka

nema varanja sudionika

roditeljska suglasnost
Planiranje i provedba
istraživanja
IDENTIFIKACIJA I
DEFINIRANJE PROBLEMA
TESTIRANJE
POSTAVLJENIH
HIPOTEZA
PROVJERA ZAKLJUČAKA
1. Identifikacija i
definiranje problema

Izravno povezani sa praksom
Koji su uzroci izostanaka učenika s
nastave u prošlom polugodištu?

Važni za obrazovanje u cjelini
Koja je metoda poučavanja prikladnija za
učenike određenog uzrasta?


Precizno i jasno formuliranje
Uporište u modelu ili teoriji
Hipoteze

Pretpostavke ili provizorni odgovori
na postavljeno pitanje
Odnos između korištenja vizualnih pomagala u poučavanju i
količine gradiva koju su učenici zapamtili.
NUL – HIPOTEZE
- neutralni oblik
- nema povezanosti između
varijabli
- pr. Uporaba vizualnih
pomagala i količine
zapamćenog gradiva nisu u
međusobnom odnosu
AFIRMATIVNA HIPOTEZA
- postoji neki odnos među
varijablima
- temelje se na prethodnim
nalazima ili postavkama
teorije koju treba provjeriti
- pr. Uporaba vizualnih
pomagala dovodi do
povećanja količine
zapamćenog gradiva
2. Testiranje postavljenih
hipoteza
1.Utvrditi istraživački
pristup i definirati
nacrt istraživanja
2. Odrediti uzorak
ispitanika
3. Definirati metode
prikupljanja
podataka
Deskriptivna, Kauzalna,
Razvojna istraživanja
Raprezentativni uzorak
Odabir tehnika i instrumenata:
VALJANOST
POUZDANOST
OBJEKTIVNOST
OSJETLJIVOST
3. Provjera zaključaka

Interpretacija rezultata s
obzirom na postavljene hipoteze
Vrste istraživačkih nacrta:
Deskriptivna istraživanja
Opisuju zatečeno stanje
- ne objašnjavaju odnose među pojavama
- pr. Dječji interesi, koliko se bave
izvanškolskim aktivnostima
Pregledna ili
anketna
istraživanja
-
Korelacijska
istraživanja
-
Komparativna
istraživanja
-
Utvrđuje se veza među varijablama bez da
se na njih utječe ---- pozitivna ili negativna
korelacija
- pr. Odnos straha od ispitivanja i uspjeha na
ispitu; odnos inteligencije i školskog
postignuća
Uspoređuju rezultate dviju skupina ispitanika
- na temelju postojeće razlike pokušavaju
doznati uzroke
- pr. Razlika među učenicima koji pokazuju
visok ili nizak strah od ispitivanja
---- spol, samopoimanje, roditeljska
očekivanja, postupci učitelja, itd.
Vrste istraživačkih nacrta:
Kauzalna ili eksperimentalna istraživanja

Mijenja se nezavisna varijabla
(pr. Nova metoda poučavanja, potkrepljivanje
učenika) i mjerimo utjecaj na zavisnu
varijablu (pr. Uspjeh, motivacija)

Faktorijalni (prisustvo) ili funkcionalni
(količina) eksperiment

Eksperimentalna, kontrolna i
usporedna skupina
Vrste istraživačkih nacrta:
Razvojna istraživanja

Longitudinalni nacrt

Transverzalni nacrt
Pr. Ispitati porast znanja povijesti
tijekom osnovne škole
Vrste istraživačkih nacrta:
Kvalitativna istraživanja




Opažanje
Intervju
Analiza dokumenata
Video zapis ili fotografija
Bitni su proces i rezultati
Hipoteze se ne postavljaju unaprijed
Osjetljivost na kulturni i povijesni kontekst
Pr. Analiza školskih zadaćnica ili udžbenika
Metode prikupljanja podataka:
postupak
SAMOOPAŽANJE
(INTROSPEKCIJA)
-
-
ispitanik simultano
ili retrogradno
opaža vlastite
doživljaje
Rizici: utjecaj
opažanja i
djelovanja;
reinterpretacija
VANJSKO
OPAŽANJE
- opažanje i
mjerenje vlastitog
ili tuđeg vidljivog
ponašanja
- zaključujemo o
psihičkim
procesima u
njihovoj podlozi
Metode prikupljanja podataka:
izvor




Vanjski opažač
Ispitanik o kojem prikupljamo
podatke
Drugi sudionici koji daju svoje
procjene o subjektu istraživanja
Pisani materijal
Vanjski opažač
Strukturirana tehnika
 Definirani cilj i plan opažanja
(koje ponašanje, kada i kako)

objektivno za registriranje, bez
interpretacije opažača
Ispitanik
Upitnik (osobine,
vrijednosti)
Niz pitanja o tome što ispitanik misli,
osjeća ili se ponaša u određenim
situacijama
Testovi (znanja,
sposobnosti)
Izaziva se određena aktivnost da bi se
mjerila i vrednovala;
Usporedba individualnih rezultata
(uspješnost)
Skale procjene
(numeričke,
grafičke,
kombinacija)
Utvrđuje se stav ili mišljenje ispitanika o
nekom objektu (slaganje/neslaganje;
semantički diferencijal: dobar-loš)
Sociometrijski
upitnici
Upoznati socijalne odnose u grupi;
pozitivna i negativna biranja
Procjenjivač koji poznaje
ispitanika



Učitelji
Roditelji
Suučenici
Koriste se skale procjene ili
check-liste (zadani popis
ponašanja)