Transcript Zastita podataka i Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima

ZAKON O ZAŠTITI
OSOBNIH PODATAKA
- Narodne novine 103/03
Vitomir Boić, dipl. iur.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Ovim se Zakonom uređuje:
– zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama
– nadzor nad prikupljanjem, obradom i
korištenjem osobnih podataka
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Svrha zaštite osobnih podataka:
– zaštita privatnog života
– zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda u:
prikupljanju,
obradi i
korištenju osobnih podataka
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Zaštita osobnih podataka u Republici
Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi
bez obzira na:
državljanstvo i prebivalište
rasu, boju kože, spol,
jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje,
nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu,
rođenje, naobrazbu, društveni položaju ili
druge osobine.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Osobni podatak je svaka informacija koja se
odnosi na:
– identificiranu fizičku osobu ili
– fizičku osobu koja se može identificirati (u daljnjem
tekstu: ispitanik);
osoba koja se može identificirati je osoba čiji se
identitet može utvrditi:
– izravno ili neizravno,
– posebno na osnovi jednog ili više obilježja specifičnih
za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski,
kulturni ili socijalni identitet
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Voditelj zbirke osobnih podataka je fizička ili
pravna osoba, državno ili drugo tijelo koje
utvrđuje svrhu i način obrade osobnih podataka.
Kada je svrha i način obrade propisan zakonom,
istim se zakonom određuje i voditelj zbirke
osobnih podataka.
Privola ispitanika je slobodno dano i izričito
očitovanje volje ispitanika kojom on izražava
svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih
podataka u određene svrhe.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
OBRADA OSOBNIH PODATAKA
Voditelj zbirke osobnih podataka smije obrađivati osobne podatke
samo uz uvjete određene ovim Zakonom i posebnim zakonima.
Osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik
upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se
dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu
koja je podudarna sa svrhom prikupljanja.
Daljnja obrada osobnih podataka u povijesne, statističke ili
znanstvene svrhe neće se smatrati nepodudarnom, pod uvjetom da
se poduzmu odgovarajuće zaštitne mjere.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Osobni podaci:
– moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u
većem opsegu nego što je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha.
– moraju biti točni, potpuni i ažurni.
– moraju se čuvati u obliku koji dopušta identifikaciju ispitanika ne duže
no što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje
obrađuju. Odgovarajuće mjere zaštite za osobne podatke koji se
pohranjuju na duže razdoblje za povijesnu, statističku ili znanstvenu
uporabu propisuju se posebnim zakonima.
Za postupanje u skladu s gore navedenim odredbama odgovoran je
voditelj zbirke osobnih podataka.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati:
– uz privolu ispitanika ili
– u slučajevima određenim zakonom.
U slučaju prikupljanja i obrade osobnih podataka uz
privolu ispitanika, osobni se podaci smiju prikupljati i
dalje obrađivati samo u svrhu za koju je ispitanik dao
privolu.
Zakon o zaštiti osobnih podataka
Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje
obrađivati:
– u svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih
podataka, ili
– u svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u
slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj
pristanak, ili
– ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se
izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima
voditelj zbirke osobnih podataka, ili
– ako je ispitanik sam objavio te podatke.
ZAKON O TAJNOSTI
PODATAKA
- Narodne novine 79/07
Vitomir Boić, dipl. iur.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Ovim se Zakonom propisuju:
– pojam, vrste i stupnjevi tajnosti te
– mjere i postupci za utvrđivanje, uporabu i zaštitu
tajnih podataka.
Tajna je podatak koji je zakonom, drugim
propisom, općim aktom ili drugim aktom
nadležnog tijela donesenim na temelju zakona,
određen tajnim.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Podaci u smislu ovoga Zakona su:
– dokumenti te njihov sadržaj i prilozi, predmeti, objekti,
– mjere ili postupci, kao i usmena priopćenja ili informacije povjerljive naravi iznijeti
u radu tijela:
državne vlasti,
jedinica lokalne samouprave i uprave,
ustanova i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnih tijela) te
drugih pravnih osoba.
Dokumenti u smislu ovoga Zakona su svi pisani sastavci (akti, tablice,
grafikoni, nacrti, crteži i slično).
Predmeti u smislu ovoga Zakona su makete, modeli, uzorci, fotografije,
filmovi, mikrofilmovi, te drugi zapisi koji su svjetlosno, zvukovno, strojno,
ručno ili na drugi način zabilježeni na određenoj podlozi.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Dokumenti u smislu ovoga Zakona su svi
pisani sastavci:
– akti,
– tablice,
– grafikoni,
– nacrti,
– crteži i slično
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Predmeti u smislu ovoga Zakona su:
–
–
–
–
–
–
–
makete,
modeli,
uzorci,
fotografije,
filmovi,
mikrofilmovi,
te drugi zapisi koji su svjetlosno, zvukovno, strojno, ručno ili na
drugi način zabilježeni na određenoj podlozi.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Objekti u smislu ovoga Zakona su sve vrste građevnih objekata,
nadzemnih i podzemnih gradnji kao i drugi umjetni ili prirodni objekti:
–
–
–
–
–
zgrade,
ceste, tuneli i mostovi,
jame,
zračne, pomorske i riječne luke i pristaništa,
prostorije u kojima se čuvaju ratna sredstva, tvoriva, planovi, kriptološka
sredstva i dokumenti,
– prirodni podzemni prolazi, prokopi i slično
Mjere i postupci u smislu ovoga Zakona su sve vrste naloga,
zapovjedi, naredbi, uputa, priopćenja i drugih poduzetih radnji
službenih osoba
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
VRSTE TAJNI I OZNAČAVANJE TAJNOSTI
Prema vrsti tajne podaci su:
–
–
–
–
državna,
vojna,
službena,
poslovna ili profesionalna tajna.
Prema stupnju tajnosti podaci mogu biti:
–
–
–
–
državna tajna,
vrlo tajni,
tajni i
povjerljivi.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Na dokumentima koji sadrže tajne podatke označava se
na vidljivom mjestu vrsta tajne i stupanj tajnosti.
Oznake tajnosti dokumenata koji sadrže tajne podatke
imaju i svi njihovi prilozi.
Elektronske baze podataka koje sadrže tajne podatke
moraju biti označene određenom vrstom i stupnjem
tajnosti te osigurane lozinkom od neovlaštenog pristupa.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Državna tajna su podaci koji su zakonom, drugim
propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na
temelju zakona određeni državnom tajnom, te
otkrivanjem kojih bi nastupile štetne posljedice za
nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike
Hrvatske.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Državna tajna, u smislu ovoga Zakona, su naročito podaci koji se
odnose na:
– vojne, političke, gospodarske i druge procjene od osobite važnosti za
obranu, nacionalnu sigurnost ili nacionalne interese Republike Hrvatske,
– planove obrane, mobilizacijske planove i ratni ustroj Republike
Hrvatske,
– planove obrane trgovačkih društava i drugih pravnih osoba koje su od
osobitog značenja za obranu Republike Hrvatske, planovi proizvodnje
oružja, ratne tehnike i streljiva te pobliži podaci o provedbi tih planova,
– vrste, ukupne količine i razmještaj robnih zaliha nužnih u slučaju rata te
na mogućnosti ratne proizvodnje,
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
– stožerne raščlambe i ocjene stanja priprema za obranu Republike
Hrvatske,
– planove priprema i uređenja državnog teritorija za potrebe obrane
Republike Hrvatske,
– objekte od osobitog značenja za nacionalnu sigurnost i obranu
Republike Hrvatske,
– znanstvene i tehničke izume od osobitog značenja za nacionalnu
sigurnost i obranu Republike Hrvatske,
– procjene, raščlambe i pojedine djelatnosti obavještajnih tijela i službi
sigurnosti od osobitog značenja za nacionalnu sigurnost i obranu
Republike Hrvatske,
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
– ustroj sustava kriptološke zaštite, kriptološke sustave, planove,
sredstva, pravila i postupke provedbe kriptozaštite za potrebe
javnih tijela te drugih pravnih osoba od posebnog značenja za
Republiku Hrvatsku,
– podatke o ukupnom stanju rudnih zaliha od strategijskog
značenja za Republiku Hrvatsku - zalihe obojenih, rijetkih ili
plemenitih metala, radioaktivnih elemenata, plina i nafte,
– otkrića i pronalasci koji imaju veliko vojno i znanstveno te
gospodarsko značenje,
– podaci o ustroju, sastavu, brojnosti, opremljenosti i razmještaju
djelatnika obavještajnih službi, oružanih snaga i redarstvenih
vlasti Republike Hrvatske.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
SLUŽBENA TAJNA
Službena tajna su podaci koji su
prikupljeni i koriste se za potrebe javnih
tijela, a koji su zakonom, drugim propisom
ili općim aktom nadležnog tijela
donesenim na temelju zakona proglašeni
službenom tajnom.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Čelnici javnih tijela te ovlašteni dužnosnici Republike
Hrvatske posebnim će rješenjem, u granicama svojih
ovlasti, sukladno zakonu, drugom propisu ili općem aktu
nadležnog tijela utvrditi vrstu i stupanj tajnosti podataka,
odrediti posebne zaštitne mjere, kao i osobe koje će biti
upoznate s tajnim podacima.
Osobe naznačene u članku 13, st. 1. Zakona o zaštiti
tajnosti podataka mogu svoju ovlast prenijeti na svoga
zamjenika ili pomoćnika. Ovlast iz ovoga stavka izdaje
se u pisanom obliku.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
POSLOVNA TAJNA
Poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni
zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili
druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate
istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi
priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za
njezine gospodarske interese.
Općim aktom se ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na
poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom
tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno
interesima te pravne osobe.
Poslovnom tajnom ne mogu se odrediti podaci koji su od značenja za
poslovno povezivanje pravnih osoba niti podaci koji se odnose na zaštićeno
tehničko unapređenje, otkriće ili pronalazak.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Podaci koji se smatraju poslovnom tajnom ne
smiju se priopćavati niti činiti dostupnim
neovlaštenim osobama, ako posebnim zakonom
nije što drugo određeno.
Poslovnu tajnu dužni su čuvati svi zaposlenici
koji na bilo koji način saznaju za podatak koji se
smatra poslovnom tajnom
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
PROFESIONALNA TAJNA
Profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili
obiteljskom životu stranaka koje saznaju:
– svećenici,
– odvjetnici,
– zdravstveni i socijalni djelatnici,
– i druge službene osobe u obavljanju svog poziva.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
DUŽNOST ČUVANJA TAJNE
Svatko je dužan čuvati državnu, vojnu,
službenu, poslovnu ili profesionalnu tajnu,
bez obzira na način saznanja tajnih
podataka ili pribavljanja odnosno stjecanja
mogućnosti uvida u tajne podatke, a
nedvojbeno je da se radi o tajni.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Obveza čuvanja tajnih podataka traje dok osoba ovlaštena za
određivanje tajnosti određenog podatka ne odredi da je prestala
potreba za čuvanjem njegove tajnosti, a za službenu i poslovnu
tajnu obveza može prestati protekom roka od prestanka obavljanja
dužnosti, službe ili zaposlenja osobe kojoj su tajni podaci bili
poznati, ako zakonom ili drugim na zakonu utemeljenim propisom
nije što drugo određeno i to:
– za podatke koji su utvrđeni službenom tajnom - pet godina od dana
prestanka dužnosti, službe ili zaposlenja u tijelu čiji je podatak zaštićen
određenim stupnjem tajnosti,
– za podatke koji su utvrđeni poslovnom tajnom - jednu godinu od dana
prestanka dužnosti, službe ili zaposlenja u tijelu čiji je podatak zaštićen
određenim stupnjem tajnosti
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
VIJEĆE ZA PROVJERU TAJNOSTI
Vijeće za provjeru tajnosti (u daljnjem tekstu:
Vijeće) je savjetodavno tijelo Sabora Republike
Hrvatske, koje na zahtjev predstavnika
sredstava javnog priopćavanja i po vlastitoj
odluci provjerava kod nadležnog tijela državne
vlasti ili pravne osobe koja ima javne ovlasti, je li
određeni podatak utvrđen državnom, vojnom ili
službenom tajnom i da li njegovo objavljivanje
znači kršenje odredaba ovoga Zakona.
Zakon o zaštiti tajnosti podataka
Vijeće se sastoji od 7 članova.
Članove Vijeća imenuje Zastupnički dom
Sabora Republike Hrvatske, s tim da tri
člana imenuje iz sredstava javnog
priopćavanja, vodeći računa o
zastupljenosti radija, televizije i tiska.
KAZNENI ZAKON I ZAKON O
OBVEZNIM ODNOSIMA
Vitomir Boić, dipl. iur.
Medicinom se naziva grana ljudske
djelatnosti kojoj je zadatak:
liječenje,
suzbijanje bolesti,
omogućavanje bolesnicima
povratka u normalni život i rad,
poboljšavanje zdravlja zdravih
osoba.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Sustav zaštite prava pacijenata nije potpuna novina u
hrvatskom zdravstvu. Tako je i prije donošenja posebnog
zakona kojim su trebala biti cjelovito regulirana pitanja
prava pacijenata, prava pacijenata bila su uređena u
brojnim zakonima od kojih se kao najvažniji pojavljuju:
–
–
–
–
–
–
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 121/03, 48/05)
Zakon o liječništvu (NN br. 121/03)
Zakon o stomatološkoj djelatnosti (NN br. 121/03)
Zakon o sestrinstvu (NN br. 121/03)
Zakon o ljekarništvu (NN br. 121/03)
Zakon o lijekovima i medicinskim proizvodima (NN br. 121/03 i
177/04)
– Zakon o zdravstvenom osiguranju (NN br. 94/01, 88/02, 149/02,
117/03, 30/04, 177/04 i 90/05)
– Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu
liječenja (NN br. 177/04).
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Prihvaćanje europskih standarda,
sve veća informiranost pacijenata,
na žalost i najnovija zbivanja, doveli su i do sve
učestalijeg postavljanja pitanja glede
odgovornosti liječnika za pogreške do kojih je
došlo prilikom obavljanja zdravstvene
djelatnosti. Kod zdravstvenih djelatnika ta
situacija dovodi do nesigurnosti, a koja uzročnoposljedično može dovesti i do povećanja broja
grešaka, pa je nužno pristupiti svih mogućim
akcijama koje bi dovele do poboljšanja trenutnog
stanja te vratiti povjerenje pacijenata u
zdravstveni sustav.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Od kada je stupio na snagu Zakon o zaštiti
prava pacijenata pitanje i opseg odgovornosti
liječnika postaju još značajniji, jer se
odgovornost ne odnosi više samo na
pogreške do kojih bi moglo doći tijekom
obavljanja zdravstvene djelatnosti
već i zbog kršenja prava pacijenata koja su
regulirana Zakonom o zaštiti prava pacijenata.
Veliko je pitanje koliko je liječnika, ali i ostalog
medicinskog osoblja upoznato sa sadržajem
Zakona o zaštiti prava pacijenata.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Štete mogu nastati kao:
– posljedica pogreške liječnika,
– pogrešaka drugih osoba u pružanju
zdravstvene zaštite,
– zbog grešaka na instrumentima, odnosno
uporabom tehničkih uređaja u medicini.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
– Štete mogu nastati:
bilo nepravilnim rukovanjem ili neodržavanjem
medicinskih uređaja u ispravnom stanju,
iznenadnim otkazivanjem ili kvarovima,
te zbog nedostatka uređaja bilo u konstrukciji, bilo
u osnovnim svojstvima koja tom tehničkom uređaju
ne osiguravaju pružanje medicinske usluge.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Odštetna odgovornost zdravstvenih djelatnika,
dobiva na važnosti zbog veličine rizika kojom se
ta grupacija osoba bavi.
Uz činjenicu da je pružanje zdravstvene zaštite
humana djelatnost, ona je izravno povezana i s
mogućnošću, odnosno rizikom da u postupku
liječenja dođe do pogoršanja zdravlja a ponekad
i do gubitka života.
Zdravstveni radnici moraju poduzeti sve da bi od
sebe otklonili odgovornost za nepovoljan ishod
liječenja, pa su između ostalog dužni poznavati,
ali i savjesno primijeniti znanje i iskustvo iz
pojedine grane medicine.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Osiguranje odgovornosti zdravstvenih radnika
trebala bi biti uobičajena praksa, jer bi
zaključivanjem polica zdravstveni radnici dobili
nužnu sigurnost prilikom obavljanja svojeg
svakodnevnog stresnog posla koji iziskuje puno
stručnosti i pažnje.
Zasada su zdravstveni radnici ostavljeni bez
ikakve zaštite jer zdravstvene ustanove nemaju
dovoljno financijskih sredstava za plaćanje
premija osiguranja, a nisu svjesni kolikom se
riziku izlažu u slučaju postavljanja opravdanog
odštetnog zahtjeva koji bi se temeljio na nekom
od propusta prilikom liječenja.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti
liječnika pri obavljanju djelatnosti reguliraju
predmet osiguranja kao odgovornost
osiguranika (liječnika) za štete, koje nastaju na
osobama kao posljedice grešaka u obavljanju
privatne zdravstvene djelatnosti,
to osiguranje se odnosi i na odgovornost
osiguranika u obavljanju djelatnosti i za štete
proizašle iz posjeda i primjene aparata i uređaja,
ukoliko su isti priznati u medicinskoj praksi.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Prema podacima Medicinskog instituta
nacionalne Akademije za znanost SAD-a,
godišnje u SAD-u od posljedica
medicinskih grešaka umire oko 98.000
ljudi.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Mnogi ne razlikuju neželjeni ishod medicinskog
postupka od pogreške, te postoje mnogi
potencijalni uzroci neželjenog ishoda
medicinskog postupka koji ne moraju biti u sferi
pogreške, ali se olako propisuju kao greške
liječnika.
Na tragu učestalih i neargumentiranih napisa
Hrvatska liječnička komora sklopila je ugovore
sa dva odvjetnička ureda radi pravne zaštite
svojih članova u kaznenim i imovinskim
sporovima, te u slučajevima napisa koji ih
neargumentirano vrijeđaju, osobno ili kao struku.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
U slučaju da pacijentu bude nanesena šteta,
pacijent može zahtijevati naknadu štete
sukladno općim propisima obveznog prava,
odnosno podnošenjem tužbe nadležnom sudu.
Ovisno o težini i vrsti povreda pravila pod kojima
se obavlja zdravstvena djelatnost postoje i
različite vrste (težine) odgovornosti:
– kaznena odgovornost
– građanska odgovornost
– prekršajna i disciplinska odgovornost.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 2. Kaznenog zakona:
(1) Kaznena djela i kaznenopravne sankcije
mogu se propisivati samo zakonom.
(2) Nitko ne može biti kažnjen niti se prema
njemu mogu primijeniti druge kaznenopravne
sankcije za djelo koje prije nego je bilo počinjeno
nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom
određeno kao kazneno djelo i za koje zakonom
nije bilo propisano kojom se vrstom i mjerom
kazne počinitelj može kazniti.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 3. Kaznenog zakona
(1) Prema počinitelju se primjenjuje zakon
koji je bio na snazi u vrijeme kad je
kazneno djelo počinjeno.
(2) Ako se nakon počinjena kaznenog
djela zakon jedanput ili više puta izmijeni,
obvezno će se primijeniti zakon koji je
blaži za počinitelja.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 8. Kaznenog zakona
(1) Kazneni postupak za kaznena djela pokreće
Državno odvjetništvo u interesu Republike
Hrvatske i svih njezinih građana.
(2) Iznimno za određena kaznena djela može se
zakonom propisati da se kazneni postupak
pokreće privatnom tužbom ili da Državno
odvjetništvo pokreće kazneni postupak povodom
prijedloga.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 10. Kaznenog zakona
Kazneno se zakonodavstvo ne primjenjuje
prema djetetu koje u vrijeme kad je počinilo
kazneno djelo nije navršilo četrnaest godina
života.
Članak 11. istog zakona
Prema mladim počiniteljima kaznenih djela
(maloljetne osobe i mlađe punoljetne osobe)
primjenjuje se ovaj Zakon, osim ako posebnim
zakonom za mlade počinitelje nije drukčije
propisano.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Maloljetne osobe su počinitelji kaznenih
djela koji su u vrijeme izvršenja djela
navršili 14 godina, a nisu navršili 18
godina.
Mlađa punoljetna osoba je počinitelj
kaznenog djela koji je u vrijeme izvršenja
djela navršio 18 godina, a nije navršio 21
godinu.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 39. Kaznenog zakona
Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u
vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, koji je
postupao s namjerom ili iz nehaja, kad je
zakonom propisano kažnjavanje i za taj
oblik krivnje, a bio je svjestan ili je bio
dužan i mogao biti svjestan da je njegovo
djelo zabranjeno.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 43. Kaznenog zakona
(1) Kažnjivo je samo postupanje s
namjerom da se počini kazneno djelo,
osim kad je zakonom izričito propisano
kažnjavanje i za nehaj.
(2) Teža kazna koju zakon propisuje za
težu posljedicu kaznenog djela može se
izreći samo kad je počinitelj glede te
posljedice postupao s nehajem.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Krivnja je neizostavna, zakonom određena
pretpostavka za kažnjavanje.
Javlja se u dva oblika:
– Izravna odnosno neizravna namjera
– Nehaj koji može biti svjesni ili nesvjesni
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Namjera i nehaj su oblici, ali i različiti
stupnjevi krivnje
Namjera je teži, veći stupanj krivnje, nehaj
je blaži odnosno lakši.
Namjera je svjesno i voljno
suprotstavljanje pravu.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Nehaj je nevoljno djelo, nepažljivo
ponašanje.
Namjera je redoviti, a nehaj izniman oblik
krivnje, jer Zakon uvijek kažnjava svako
kazneno djelo izvršeno s namjerom, dok
se nehaj kažnjava samo kad je to posebno
u Zakonu određeno.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 44. Kaznenog zakona
(1) Kazneno djelo može se počiniti s
izravnom ili neizravnom namjerom.
(2) Počinitelj postupa s izravnom
namjerom kad je svjestan svog djela i
hoće njegovo počinjenje.
(3) Počinitelj postupa s neizravnom
namjerom kad je svjestan da može počiniti
djelo pa na to pristaje.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Kazneno djelo ostvareno s izravnom
namjerom kad je počinitelj:
a) svjestan svog djela
b) hoće njegovo počinjenje
Neizravna namjera:
a) kad je svjestan da može počiniti djelo
b) na to pristaje
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Članak 45. Kaznenog zakona
(1) Kazneno djelo može se počiniti sa svjesnim
ili nesvjesnim nehajem.
(2) Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad
je svjestan da može počiniti djelo, ali
lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da
će to moći spriječiti.
(3) Počinitelj postupa sa nesvjesnim nehajem
kad nije svjestan da može počiniti djelo, iako je
prema okolnostima i prema svojim osobnim
svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te
mogućnosti.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Kaznena odgovornost predviđena je kroz nekoliko
kaznenih djela u Kaznenom zakonu. Tako se:
– u čl. 132. KZ, utvrđuje kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja
profesionalne tajne,
– u čl. 240. utvrđuje kazneno djelo nesavjesnog liječenja,
– u čl. 241. samovoljno liječenje,
– u čl. 242. nedozvoljeno presađivanje dijelova ljudskog tijela,
– u čl. 243. nepružanje medicinske pomoći i
– u čl. 316. izdavanje i uporaba neistinite liječničke ili veterinarske
svjedodžbe.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Građanska odgovornost podrazumijeva
naknadu štete.
Prekršajna i disciplinska odgovornost
predviđena je u brojnim posebnim
zakonima kao npr. Zakon o liječništvu,
Zakon o zaštiti prava pacijenata i dr., dok
disciplinska odgovornost može biti
predmet postupanja poslodavca.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Disciplinska odgovornost liječnika predviđena je
u čl. 50. Zakona o liječništvu, te je tako liječnik
disciplinski odgovoran ako:
– povrijedi odredbe Zakona o liječništvu
– povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije
Komore
– obavlja nestručno liječničku profesiju
– svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku
ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije
– ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom
određene članske obveze prema Komori
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Kaznena i prekršajna odgovornost liječnika ili
disciplinska odgovornost u zdravstvenoj
ustanovi, trgovačkom društvu ili drugoj
pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu
djelatnost ne isključuje disciplinsku
odgovornost liječnika pred Komorom.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Građanskopravna odgovornost zdravstvenih
djelatnika za štetu koju u radu počine
pacijentima samo je jedan segment odštetnog
prava, kojim bi se trebala baviti grana prava koja
bi se zvala bilo medicinsko pravo ili eventualno
zdravstveno pravo. Svugdje u svijetu izražen je
trend porasta broja sudskih sporova u ovoj
oblasti, pa je nužno poboljšati i teoretska znanja
o toj problematici.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Zabrana prouzročenja štete jedno je od
osnovnih načela obveznih odnosa
regulirano u članku 8. ZOO/05 u kojem je
navedeno da se je svatko dužan uzdržati
od postupka kojim se može drugome
prouzročiti šteta. No, postoje ljudske
djelatnosti u kojima se svakodnevno
događaju štetni događaji, a pružanje
zdravstvene zaštite nesumnjivo može
rezultirati neželjenim posljedicama.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Usprkos općoj zabrani prouzročenja štete, može doći do
situacija u kojima se drugome prouzroči šteta pa
građansko pravo nameće odgovornoj osobi obvezu
naknade štete.
Postoji više vrsta podjela šteta, a same podjele ovise od
kriterija (osnove) za razvrstavanje šteta.
Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su:
–
–
–
–
–
subjekti obveznog odnosa odnosno odgovornosti za štetu,
štetna radnja štetnika,
šteta,
uzročna veza i
protupravnost.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Kriterij nastanka štete zasniva se na vezi
između štete i štetnikovog postupka, a mogu biti
direktne (neposredne), indirektne (posredne),
simultane i sukscesivne.
Direktna šteta je ona šteta koja je neposredna i
označava se kao isključiva posljedica štetnog
događaja.
Indirektna šteta je ona šteta koja je posredna
posljedica štetnog događaja ili direktne štete.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Simultana šteta je ona koja je počinjena raznim
oštećenicima jednom štetnom radnjom.
Sukscesivna (uzastopna) šteta je ona koja
kronološki nastaje iza jedne druge štete, a bitno
je da su sve posljedica jednog štetnog događaja
ili jedne štetne radnje.
Kriterij izvjesnosti štete temelji se na
vjerojatnosti nastupanja štete i dijeli štete na
postojeće (sadašnje), buduće i eventualne.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Štetne radnje i propusti u medicini koje su
pretpostavke odštetne odgovornosti:
– povreda pravila medicinske struke – liječnička
pogreška
– povreda prava na tjelesni integritet
– povreda obveze pružanja hitne medicinske pomoći
– povreda obveze sklapanja ugovora o zdravstvenoj
usluzi
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Povreda pravila medicinske struke – liječnička pogreška,
kao pojam trpi određene kritike, te bi kvalitetniji izraz bio
„pogreška u tretmanu“ koji izraz bi obuhvaćao uz
pogreške u liječenju i pogreške u drugim fazama
pružanja medicinske skrbi kao npr.:
– pogreške u dijagnozi,
– pogreške u pružanju medicinske skrbi, npr. fizikalne terapije.
– Zakon o zdravstvenoj zaštiti u čl. 120. st. 1., daje
posrednu definiciju liječničke pogreške, te tako navodi
da liječničku pogrešku čini liječnik koji pri pružanju
zdravstvene zaštite ne postupi prema pravilima
zdravstvene struke, te moralnim i etičkim načelima.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Povreda prava na tjelesni integritet očituje se u liječenju
bez pristanka, s obzirom da o volji svake osobe ovisi
hoće li se podvrgnuti liječenju ili ne. Postupanje suprotno
pravu pacijenta na tjelesni integritet dovodi do počinjenja
kaznenog djela iz čl. 241. KZ, SAMOVOLJNOG
LIJEČENJA.
Povreda obveze pružanja hitne medicinske pomoći
utvrđena je kako u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, tako i u
Zakonu o liječništvu, u kojima je navedeno da svaki
građanin ima pravo na hitnu pomoć i neodgodivu
medicinsku pomoć kad mu je potrebna, a povreda te
obveze je kazneno djelo, ako je zbog te povrede došlo
do pogoršanja zdravlja određenog pacijenta, što je
regulirano čl. 243. KZ, kaznenim djelom NEPRUŽANJE
MEDICINSKE POMOĆI.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Odgovornost za liječničke greške prosuđuje se prema
pravilima subjektivne odgovornosti, a što znači da je
krivnja zdravstvenog radnika jedna od ključnih
pretpostavaka odgovornosti. U obzir dolaze dva oblika
krivnje:
– namjera i
– nepažnja
Kod subjektivne odgovornosti za štetu, kod koje se
krivnja štetnika presumira, odnosno pretpostavlja,
obveza je tužitelja (pacijenta) da dokaže uzročnu vezu
između štetne radnje i uzrokovane štete te pretrpljenu
štetu, dok tuženik (zdravstveni radnik) mora dokazivati
da nije kriv, s obzirom da se njegova krivnja presumira.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Pravno je pitanje za koju se nepažnju:
– grubu (krajnju) ili
– običnu nepažnju, odnosno nemarnost, odgovara u slučaju
liječničke greške.
Uvijek se presumira najniži stupanj krivnje, odnosno,
obična nepažnja (culpa lata). Primjenom instituta
subjektivne odgovornosti, tuženik se oslobađa od
odgovornosti ako dokaže da nije kriv za nastalu štetu i
da je tijekom pružanja zdravstvene usluge primjenjivao
pravila zdravstvene struke pažnjom dobrog stručnjaka.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
U našem pravnom poretku, mjerilo pažnje za
zdravstvene djelatnike je pažnja dobrog
stručnjaka, što znači da je prema odredbi čl. 10
st. 2 ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je
u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne
djelatnosti postupati s povećanom pažnjom,
prema pravilima struke i običajima.
Odgovornost za štetu određuje se kao
obveznopravni odnos u kojem jedna strana je
dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Temeljem čl. 1046. Zakona o obveznim
odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine
(obična šteta), sprječavanje njezina povećanja
(izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta). Obična šteta i izmakla
korist su imovinske štete dok je povreda prava
osobnosti neimovinska šteta.
Što se podrazumijeva i što predstavlja povredu
prava osobnosti fizičke i pravne osobe primjerice
i okvirno određuje čl. 19. Zakona o obveznim
odnosima.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
U čl. 19. st. 2. ZOO/05, pod pravima
osobnosti fizičke osobe navode se:
–
–
–
–
–
–
–
pravo na život,
pravo na tjelesno zdravlje,
pravo na duševno zdravlje,
pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime,
pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života,
pravo na slobodu,
te druga prava.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Čl. 240. st. 1. Kaznenog zakona određuje kazneno djelo
NESAVJESNO LIJEČENJE („Narodne novine“ br.
110/97, 27/98, 50/00, 51/01, 111/03, 105/04 i 71/06)
doktor medicine ili doktor stomatologije, koji obavljajući
svoju djelatnost ne primijeni mjere za zaštitu bolesnika
prema pravilima medicinske struke, ili primijeni očito
nepodobno sredstvo ili način liječenja, ili uopće
nesavjesno postupa, pa zbog toga prouzroči pogoršanje
bolesti ili narušenje zdravlja neke osobe
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do
dvije godine
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Bit i sadržaj tog djela je liječničko postupanje sa
štetnom posljedicom za zdravlje bolesnika.
Počinitelj je liječnik ili stomatolog, a radnja
počinjenja je moguća u tri alternativno
predviđena oblika:
– kao nepoduzimanje zaštitnih mjera prema pravilima
medicinske struke
– primjena očito neprikladnog sredstva ili načina
liječenja
– bilo koji drugi način nesavjesnog postupanja što mora
dovesti do pogoršanja ili narušenja zdravlja neke
osobe
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Čl. 243. KZ definira kazneno djelo
NEPRUŽANJE MEDICINSKE POMOĆI
– doktor medicine, doktor stomatologije ili drugi
zdravstveni djelatnik koji ne pruži neodgodivu
medicinsku pomoć bolesniku ili osobi kojoj je
takva pomoć potrebna zbog izravne opasnosti
za njezin život
– kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do dvije godine.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Čl. 316. st. 1. KZ, određuje kazneno djelo
IZDAVANJE I UPORABA NEISTINITE
LIJEČNIČKE ILI VETERINARSKE
SVJEDODŽBE
– doktor medicine, doktor stomatologije ili
veterinar koji izda neistinitu liječničku ili
veterinarsku svjedodžbu
– kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do jedne godine
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Kazneno djelo svojim sadržajem je oblik
intelektualnog krivotvorenja, a objekt delikta je
liječnička svjedodžba. Posljedica je da isprava,
koju izdaje ovlaštena osoba, je po svom
sadržaju neistinita ili netočna.
Počinitelj je jedna od osoba s navedenim
svojstvima koja obavlja privatnu praksu, a ako je
svjedodžbu izdala osoba djelujući u svojstvu
odgovorne osobe u bolnici, klinici i dr. čini se
kazneno djelo iz čl. 312. KZ.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Čl. 241. KZ, regulira kazneno djelo SAMOVOLJNOG LIJEČENJA.
– Tko drugoga bez njegova pristanka liječi, kaznit će se novčanom
kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
– Doktor medicine ili doktor stomatologije koji poduzme kirurški ili
drugi medicinski zahvat na dijelu drugoga bez njegova izričitog i
valjanog pisanog pristanka kaznit će se novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do jedne godine.
– Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovog članka kad je
zakonom propisano prisilno liječenje ili je liječenje, kirurški ili
drugi medicinski zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svijesti
ili je nesposobna za rasuđivanje, a nije dostupan član uže obitelji
ili zakonski zastupnik, a odgodom liječenja ili zahvata bio bi
ugrožen njezin život ili bi došlo do znatnog pogoršanja njenog
zdravlja.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Razlika između inkriminacija u stavku 1. i 2. je u tome da
je u st. 1. riječ o liječničkim djelatnostima koje ne
uključuju zahvat u samu tjelesnu supstanciju pacijenta, u
njegov tjelesni integritet, a što je predmet stavka 2.
Pravo na povjerljivost ogleda se u tome da su svi podaci
o zdravstvenom stanju pacijenta profesionalna tajna i
mogu se davati samo onim osobama koje je pacijent
ovlastio. Postoji mogućnost i zabrane davanja podataka,
pa tako pacijent može zabraniti da se ti podaci daju
drugim osobama. Pod povjerljivim podacima
podrazumijeva se dijagnoza i zdravstveno stanje,
boravak u zdravstvenoj ustanovi i dr.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Zakon o zaštiti tajnosti podataka u čl. 27. regulira
profesionalnu tajnu, pa tako profesionalnu tajnu
predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu
stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i
socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju
svog poziva.
Čl. 132 st. 1 KZ-a uređuje neovlašteno otkrivanje
profesionalne tajne pa tako odvjetnik, branitelj, javni
bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja
ili drugi zdravstveni djelatnik i dr. koji neovlašteno otkriju
tajnu koju su saznali u obavljanju svog znanja kazniti će
se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 6 mjeseci.
Kazneni zakon i Zakon o obveznim odnosima
Tajnu čine istiniti i nepoznati podaci o
činjenicama, postupcima i sredstvima iz
osobnog života, profesionalne ili druge
sfere, a kazneno pravo pruža zaštitu u
slučaju neovlaštenog otkrivanja.
Pravo na privatnost trebalo bi osigurati
pacijentu pri svakom pregledu,
dijagnostičkom ili terapijskom postupku, a
naročito prilikom pružanja osobne njege.
HVALA NA POZORNOSTI