, Hrvatski, Str. 83

Download Report

Transcript , Hrvatski, Str. 83

Grgo Gsmulin
Doprinos trojici naturalista
Na izložbi „ S plitska galerija i n j e n k r u g " ( S t r ossmayerova gaerija, Z agreb 1962.) pobudio j e n a š u p a žnju
ovaj li k „ S v . Je r o l ima" (v . 1 0 5, š. 1 11 c m), n a ž a l ost
sav utonuo u s u m r ak , t a čnije u s a m u d o n j u p o d l ogu
slojeva boje, tako da j e t a nk i n a maz boje na m j e stima
j edva dopuštao ćitanje modelacije i n e ki h d etalja.' V r i jeme i mnoga „ispiranja" očito su uzrok što neki dij elovi
danas izgledaju nejasni, kao npr. podlaktica desne ruke.
Ali neobična invencija isposnika u polufiguri, onako naslonjena lakt im a n a s t o l i s v e l i k i m n a b o r im a c r v ena
p lašta, dj eluj e m o n u mentalno i u k a z u j e na A n t onij a
Zanchija. Crvenkasti ton p ut i n i j e zacijelo oznaka samo
tog slikara, ali ova smirena i suverena organizacija oblika
isključuje Carla Lotha. Kao da su našem slikaru odavna
postale nepotrebne kolorističke eksplozije i s v aka I orsirana dinamika. On operira najjednostavnijim sredstvima
i komponira svog sv . J e r olima u t r i i z l o m l j ene l i n i j e .
Od anatomije zadržao j e s amo n a j potrebnije elemente.
Snažan mlaz s v j etla o b li o j e n a šeg g i ganta o dostraga
i eliminirao onu i gr u m i šića kojoj s e Z anchi u r a n i j i m
razdobljima z nao t ak o s a v jesno posvetiti. D o duše, t aj
stupanj sinteze nalazimo već na , , Muci sv. Bartolomeja"
(oko 1680.) iz privatne zbirke u Este,' no rin i se da naša
slika ipak p r i p ada m n ogo kasnijem v r e menu.
Treba li n a v oditi j o š n eke at r i b u t ivne oslonce? Ruke
debelih prstiju p oput k obasica, takve starce ćelavih glava, česte na Zanchijevim slikama, ili smišljeno izlomljene
nabore> Umjesto tog b i t ć e d o v oljno i s taći odmjerenu
j ednostavnost ove i n vencije, koj a će na m n ašu sl ik u u
ikonografiji sv . J erolima učiniti n a p o seban način značajnom i v r i j ednom.
Drugi p r i log n i j e n i t a k v o g z načenja, ali j e , č in i s e,
i pak sasvim „ u p r o sjeku" s vog a u t ora C arl a L o t ha : t o
je „Muka sv. Ba rtola", ko ja je b i la i z ložena u L j u b l j a ni
na izložbi „ S t ar i t u j i s l i k a rj i I " , g o d . 1 960, a p r i p ada
Ljubljanskom narodnom m uzeju (v . 1 94, š. 145 cm).
To je t i pična slika ovog v enecijaniziranog njemačkog
s likara, naturaliste ve ć „ r a zmekšanih" o b l i ka , k o j i s u
izgubili st r ogu j e dnostavnost k aravaćbsta „pr vog časa",
ali još n emaju s mj elost kasnih m l etačkih seičentista, a
j oš manje klasičnu strogost nekih V enecijanaca s kr aj a
stoljeća. Nije, dakle, bilo teško svečev akt dovesti u vezu
s Jacobovim ak tom n a b e čkoj s l ici „ J a kob b l agoslivlja
s inove",' a n i j e t e ško n aći n i t a k v e p o d udarnosti k o j e
djeluju kao izravni ri t a t i : t ak o l ice i m o delaciju toraksa
krvnika s l j u b l j anske slik e n a lazimo n a s l ic i „ R e beka
na zdencu" u De Young Memorial Museumu u S. Franc iscu,' a u v e necijanskoj se A k a demiji n a lazi „ S t r p l j i v i
J ob" ista l ica kao što ga im a na š sv. B artol. N o sv i s e
t i elemenU u t o l i k o j m j e r i m o g u n a ći u o p u s u C a r l a
Iotha da j e s v ako t r aženje oslonca zaista suvišno.
S tupanj očuvanosti n ij e o s obit, al i č i n i s e d a b i s e
radom restauratora moglo m n ogo t oga postići. Sigurno
je da bi neke vrijednosti naše slike time došle do mnogo
jačeg izražaja.
' K. Prijatelj, Splitska galerija i n j e zin k r u g, katalog izložbe,
Zagreb 1962, str. 13, br. 18.
' A. Riccoboni, Antonio Zanchi, ~Acropoli, 1962, fasc. 1.
' A. Cevc, Stari tuji slikarji I , k atalog, Ljubljana 1960, br. 28,
sl. 18.
' La pittura del Seicento a V enezia, katalog, Venecija 1959,
sl. 186.
83
Antonio Zanchi, SV. JEROLIM Split, Galerija umjetnina
mjeri o p t erećena naturalističkim t r a ženjem e f ekta, št o
nas obično odbij a o d m n o gi h s l i k a A n t o n ij a C a r n ea.
Možda nas upravo to može navesti da jepokušamo kronološki smjestiti prij e one pune zrelosti, koju A ldo Hizzi,
čini se, stavlja u deveti decenij a označava s,.Martirij em
sv. Bartula" ( U d ine, Basilica delle Gr azi e ) , S v . J e r ol in om" (Udine, pr ivatna zbirka) i „ S v . A n d r i j om " F r a n c eschetti.' Im a u n a šem D a v id u n e k a čvrsta konstruktivnost u č i t avoj k o ncepciji s l i ke. a p o gotovo u m o d elaciji l i ca, k oj a g a o d v aj a o d „ A l e g orija " o v o g z r elog
razdoblja,' a d a i n e g o v o r im o o n a m e t l j i vom n a t u r alizmu „Sv. Sebastijana" u z b i rci Destro u P adovi.' Maf-
Friulskom slik aru, k o jeg j e B e n o G e iger sv ojedobno
u veo u u n i v e rzalnu h i s torij u u m j e t nosti, m i sli m d a s
ovim „Davužom" dodajemo jedno djelo vanredne unutrašnje ravnoteže ;dakle baš ono što j e n j e govu opusu,
toliko opterećenom grčevitim traženjem ekspresije, upravo tr ebalo. Ov o m l a d enačko l ic e z r ači n e ko m o š t r om
ž ivotnom energijom, a o p e t s e n a l azi n a g r a n ici n e k e
dvolične ženskosti, o k r u ženo c r no m m a so m k o s e i s
rastvorenim očima, k oj e o d aj u n a i vn u s amouvjerenost.
Ideja ovog oštrog okreta glave i r askritog ramena dolazi
o sobito do izražaja u detalju, ali n i u c j e l in i n ij e m a nj e
' Aldo Rizzi, Antonio Carneo, sl. 62, 63, 64.
z animljiv a u k on t r a st u m l a d enačke l j e pote s a s u r o - " Aldo Rizzi, op. cit., sl. 74, 75, 76.
v om glavom Golij ata. Pa i p ak. n i t a g l av a n i j e u o n o j ' Aldo Rizzi, op. cit., sl. 86.
Carlo Loth, Sv. BARTOL — Ljubljana, Narodna galerija
f eianska otmjenost ovog l i k a , p onešto t r pk a i d v o l i
čna
l jepota, govori n a m đ a se zacijelo radi o v r e m enu ok o
1680. Čini s e d a b i s m o g a n a j l a kše m ogli z a m isliti
blizini anđela s velike slike , Omagmo del Luogotenente
alla Vergine" (1677), no to bi i pak b il o p r erano; najvjer ojatnije b i b i l o p o m išljati n a r a z doblje ok o o b ij u L u krecija i „ N avještenja" Fr anceschetti.' U svakom slu
čaju,
čini mi se da naš „David" v eoma o čito potvrđuje mišljen je Alda R i zzija o M a f f e i j evoj k o m ponenti. M ožda n i g dje dr u gdj e o n a i ni j e t a k o b j e l odana k a o u o v o m
and roginom biću, toliko s l i čnom p o z nati m p a ž evima
s Maffeijevih sl i ka. Plašt k o ji m j e o v i t m o d r e j e b o j e ,
a put im a žućkasti ton z a r a zlik u o d c r v enkasto-sme
đe
Golijatove glave.
O stalo je, d a k le, j o š m n ogo t og a i z „naturaltističke
struje", i t o će se, kao što je poznato, ponovno poja
čati
u dramatici koja se u t ok u r a zvoja diže često do paroks izma i i z n a d n j e ga, d o n e p odnošljivosti. A l i u o v o m
p lemenitom l i k u A n t o ni o C a r neo našao j e s r etnu r a v notežu. Nema hipertrofije, koja nas, čak mimo Strozzija,
t oliko sjeća na Monsu Bernarda. Konstrukcija j e s d i j a gonalama jasna i nenametljiva, nema forsirane dinamike,
a izvanjski se efekat osjeća samo u kontrastu s grubom
g lavom Golijata. Al i i t o ć em o u b rzo zaboraviti, t o l i k o
ć e našu pažnju p r i v ući preciozna ljepota Davida i d j e čačka naivnost njegova izraza.
' Aldo Rizzi, op. cit., sl. 40, 41, 42.
85
CONTRIBUTO A TRE NATURALISTI
Vicli questo dipinto rappresentante S. G i r o I a m o ( a lt . 105,
l argh. 11 1 c m ) p e r l a p r i m a v o l t a a lla most r a » G a l leria d i
Spalato e la sua cerchia« ( G a lleria Strossmayer, Zagabria 1962)
e subito suscito i l m i o i n t eresse la f igura del santo, pu r t roppo
t utta i m m ersa neIl'ombra o , p i u p r e cisamente, negli st r ati i n f eriori cfel colore, cosi che la t enue pennellata in pi u l u oghi permette appena di clistinguere alcuni particolari.' Se certi par ti, ad
esempio I ' avanbraccio d e stro , a p p aiono oggi i n clistinti, o v v i am ente se n e d e v e c e r care l a r a g i one ne l t e m p o e n ei mo l t i
»lavaggi«. T u t t a vi a q u e sta i n c o nsueta i n v enzione d e lI'eremita
rappresentato i n m e z a f i g ur a cosi c h i nato, i g o m it i a p poggiati
s ul t avolo, a v volt o i n a m p i e p i e ghe de l m a n t o r o s so, h a un
non so che cli m o n umentale e r i c orda I' arte d i A n t o nio Zanchi.
surata semplicita d elI'invenzione, clonde r i sultano i l p a r t i colare
i nteresse e il pre g i o c l i q u e st o d i p i n t o neIl'iconografia cli
S. G i ro I a mo.
secondo contributo che p u bblico n o n h a t a l e i m p o r tanza
t uttavia sembra essere nel l a » m e d i a « c le l su o a u t o r e : s i tr a t a
cli q u e st o M a r t i r i o c l i S . B a r t o I o m eo clel M u s eo
n azionale di L u biana ( a lt . 1 94, l a rgh. 145 cm ) c h e f u esposto
a Lubiana all a m o s t r a » S t ar i t u j i s l i k a r j i l a nel 1 9 6 0 .
E un q u adro t i p ico d i q u e sto p i t t or e t edesco venezianizzato,
n aturalista clalle f o r m e g i a »a m m o l l i t e « c h e b a r m o p e rs o l a
rigorosa semplicita clei caravaggisti del »p r imo m o mento« s enza
accluisire ancora I ' arclire clei t a rd i s ecentisti v eneziani e a n c o r
meno i l c l a ssico r i gore cli c e rt i v e neziani al la f in e de l s ecolo.
t ono r o ssastro clell'incarnato n o n e , c e r t o , t r a t t o d i s t i n t i v o
N on er a q u i n cli d i f f i c il e t r o v ar e c o n nessioni t r a i l nu d o c l e l
solo cli q uesto p i t t ore, pero l a p a cata e m a g istrale organizza- santo e quello cli Giacobbe sul clipinto v iennese cli Carlo Loth,
z ione delle f o rm e e sclude Carlo L o th .
E com e se al nostro
G i a c o b b e l> e n e d i c e i f ig l i
cl i G i u s e p p e . "
pittore da lungo tempo fossero divenute superf lue le explosioni
possono anzi t r o vare corrisponclenze che sono t al i cla sembrare
coloristiche, nonche ogni v i o lenta d i n amica. Si serve dei m ezzi
c itazioni clirette: cosi l a f a c cia de l b o i a e l a tnodellazione del
piu semplici e compone il suo S. Girolamo in t r e l i nee spezzate suo torace sul clipinto cfi Lubiana li r i t r o viatmo su quello rappreconservando delI'anatomia gli e lementi i nclispensabili. Un getto
sentante R e b e c c a a I p o z z o cl e Y o u n g Metmorial Museum
violento d i l u c e b a gn a i l n o s t r o g i g ante c li clietro ecl e l i m i n a
a S. F r ancisco,' e n e l l a A c c ademia d i V e n e zia s i t r o v a u n
cluel giuoco d i m u scoli al c l uale Zanchi seppe consacrarsi con Giobbe dal v i s o i clentico a c l uello clel n o stro S . B a r t o lomeo.
tanta ap plicazione nelle su e o p ere a n t eriori . B e nche t r o v iamo
Tutti q u esti e lementi sono p er o t a nt o n u n>erosi nelle opere cli
questo građo cli sintesi gia nel Martirio d i s . Bartolomeo (verso
Carlo Loth ch e o gn i r i c erca d i p u n t i c l 'appoggio e veramente
1680) della collezione privata a E ste,' sembra che i l n o s t ro superf lua.
clipinto appartenga a u n p e r ioclo molto p o steriore.
graclo cli conservazione clel clipinto no n e s o d i sfacente e
E necessario f o r n ire a l cuni p u nt i d ' a p poggio? M ani d a l j e sembra che i l l a v or o cl i u n r i s t a uratore possa ot tenere
molto.
dita grosse come di s a lsicce, vegliardi d aIle teste calve che si
Alcune qualita c e r t amente v e r rebbero m esse m aggiormente i l>
trovano f r equentemente su i d i p i nt i c l i Z a n chi, p i eghe spezzate
eviclenza.
c on r i cercatezza? Invece a t u t t o q u e sto l>astera r i l evare l a mi1. K. Pr ijatelj, S p l i t s k a g a l e r i j a i n j ez in kr u g . C a t alogo
d ella mostra. Zagabria, 1962, pag. 13, n . 1 8
2. A. Riccoboni, A n t o n i o Z a n c h i . » A cropoli«, 19 6 2, f a s c. 1 .
86
3 . A. Cevc, S t a r
i t uj i sl ikar j i
I, kat a l og, L j u b ljana, 1960, n 2 8 ,
pag. 18.
4. L a p i t t u r a c l e I 5 e i c e n t o a V e n e z i a. Cattalogo. Venezia
1959, fig. 186.
Antonio Carneo, DAVID
in molti d i pinti d i A n tonio Carneo e che suscita spesso una
sorta di ripulsione. Forse questo fatto puć indurci a sistemarla
Al pittore friulano, introdotto da Beno Geiger a suo tempo
cronologicamente in un p eriodo anteriore alla piena maturita
nella istoria delI'arte universale, credo di aggiungere con questo
deli'artista che Aldo Rizzi pone nel nono decennio illustrandola
D a v i d e un d i p i nto d i s i ngolare equilibrio interno, qualith con M a r t i r i o d i S . 8 a r t o I o m eo (Udine, Basilica delle
di cui, f orse, si sente maggiormente la m ancanza nelle sue
Grazie), con S. G i r o I a m o (Udine, collezione private) e con
opere, tanto o ppresse da u n 'ansiosa ricerca d i e s pressivita. S . A n d r e a Franceschetti." I I n o stro D a v i d e r i vela u n a
Questo volto giovanile, risplendente un'aspra energia vitale, si
robustezza construttiva in tutto il concetto del quadro, specialtrova nondimeno al limite di un'ambigua femminilita cosi cirmente nella modellazione del volto, che lo distingue daIle Allecondato di una folta chioma nera e con gli occhi spalancati che
gorie del periodo maturo', senza parlare del nudo ostentativo
rivelano un'ingenua temerarieta. L'idea di questa testa impetuo- di S. S e b a s t i a n o nella collezione Destro a P adova.' La
samente voltata e della spalla denudata viene posta in evidenza
distinzione maffeiana della figura, un no n s o ch e d 'aspro e
specialmente nel particolare, ma non č meno interessante il
dipinto i ntiero per i l c o n t rasto tr a l a g i o vanile bellezza di 5. A. Rizzi, A n t o n i o C e r n e o, fig. 62, 63, 64.
Davide e la faccia brutale di Golia. Eppure la figura di Davide
6. A. Rizzi, o, c., fig. 74, 75, 76.
non rivela quella ricerca di effetto naturalistico che si osserva
7, A. Rizzi, o. c., fig. 86.
S7
Antonio Carneo, DAVID
d'ambigno nella sua bellezza, ci induce a pensare al periodo č avvolto č di colore azzuro, I'incarnato e giallastro contrastante
col tono rossastrobruno del viso di Golia.
verso il 1680. S'impone la possibilita d'immaginarla vicino agli
angeli del grande quadro Om a g g i o
d e l L u o g o t e n e nt e
D ella xcorrente naturalisticaa quindi er a r i m asto m o lto e ,
a I I a Ve r g i ne ( 1677.), tuttavia, quanto al tempo, sarebbe come č noto, di nuovo si vedrh I'artista riprenderne le ricerche
ancor troppo presto; il p eriodo piu probabile č quello della di espressivita r i nforzandola di u n ' i ntensa drammaticita che
creazione di a m bedue l e L u c r e z i e e d e l i'A n nu n z i a- andre crescendo fino al parossismo e oltre, fino all'insopporz i o n e Franceschetti.' In ogni caso credo che il nostro D a- tabile. Tuttavia in questa nobile figura Antonio Carneo trovć
un felice equilibrio. N o n c ' e quell'ipertrofia la quale ricorda
v i d e confirmi i l p a rere di A ld o Rizzi sul componente maftanto Monsu Bernardo. La costruzione in diagonali č chiara e
feiano. Forse questo inf lusso non 0 t a nto m anifesto in nes- discreta, non c'e dinamica esagerata e I'eHetto esteriore si sente
sun'altra figura come neil'essere androgino del nostro Davide, solo nei contrasto della brutale testa del Golia. Tuttavia anche
tanto simile ai noti paggi sui dipinti di Maffei, II manto in cui
8. A. Rizzh o. c., fig. 40, 41, 42.
8$
questa sarh ben presto dimenticato, tanoto tutta la nostra attenzione verra attirata daila preziosa bellezza di Davide e daIla
giovanile ingenuith della sua espressione.