Transcript Snjeguljica U davno doba neki je kralj dobio kćerkicu. Lice joj je bilo bijelo kao snijeg, usne crvene kao krv, a kosa crna.

Snjeguljica
U davno doba neki je kralj
dobio kćerkicu. Lice joj je bilo
bijelo kao snijeg, usne crvene
kao krv, a kosa crna kao
ugljen. Zbog toga su kraljevnu
prozvali Snjeguljica.
Uskoro umre Snjeguljičina
majka. Da mala kraljevna ne
bude bez majke, otac se
nanovo oženi.
Ta druga žena bila je vrlo
lijepa, ali sebična i ohola.
Imala je čarobno
ogledalo.
Često se u nj gledala
govoreći:
-Ogledalce, ti na stijeni,
tko je najljepši, reci meni!
Ogledalo bi odgovaralo:
-Kraljice, ti si najljepša na
svijetu!
Snjeguljica je rasla iz
dana u dan, i bivala sve
ljepšom.
Zato je ogledalo jednom
moralo reći:
- Kraljice, ti si nekad
najljepša bila. Sad stoput
je ljepša Snjeguljica
mila.
Čuvši te riječi, kraljica se silno
razljuti i od tog trenutka silno
zamrzi Snjeguljicu. Zakune se
da će je maknuti s ovog svijeta.
Odmah pozove k sebi dvorskog
lovca i reče mu:
- Odvedi Snjeguljicu tako daleko
u šumu, da se ne može vratiti.
Ne želim je više vidjeti!
Lovac se prestraši njene
srdžbe pa odvede
kraljevnu u najdublju šumu
i tamo je ostavi.
Sneguljica je dugo lutala
između stabala, sve dok nije
ugledala neku kućicu.
Ušla je u nju i vidjela u sobi
stolić sa sedam malih
stolica. Stol je bio prostrt.
Na njemu sedam malih
tanjurića, sedam žličica i
isto toliko vilica, noževa i
čašica. Uza zid pružao se
niz od sedam niskih
krevetića.
Snjeguljica pojede malo iz
svakog tanjurića, a onda
legne preko krevetića i zaspi.
Nedugo zatim vratilo se kući
sedam patuljaka. Preko dana
radili su u obližnjem rudniku.
Čim su stigli, primijetili su
da je netko dirao tanjuriće
i jelo. Potom ugledaše
kraljevnu gdje leži na
njihovim krevetićima.
Nisu je htjeli buditi,
nego su tiho
promatrali kako
spava. Divili su se
njezinoj ljepoti.
Kad se drugog jutra
Snjeguljica probudila i
ispričala im što se s njom
dogodilo, smilila se
patuljcima.
Rekoše joj:
- Ako pristaneš na to da
se brineš o nama i o
našoj kućici, možeš
ostati.
Snjeguljica pristane.
Maćeha je vjerovala da je Snjeguljica već
odavno mrtva. Jednog dana ipak upita
svoje čudesno ogledalo:
- Ogledalce, ti na stijeni,
tko je najljepši, reci meni!
Ogledalo joj odgovori:
- Kraljice, ti si nekad najljepša bila.
Sada je ljepša Snjeguljica mila.
Preko sedam gora i sedam proplanaka
ona živi sretna kod sedam patuljaka!
To je tako razljutilo kraljicu da
je odlučila sama usmrtiti
Snjeguljicu. Preodjevena u
staru prodavačicu stigne pred
kuću patuljaka i stane
uzvikivati:
- Kupi lijepu robu, kupi!
Snjeguljica pogleda kroz
prozor i upita.
-Što prodaješ, draga ženo!
- Pojaseve u svim bojama!
Snjeguljica pusti staricu u
kuću i kupi jedan pojas.
- Dođi, reče žena, da ti ga
zakopčam!
Tek što je to rekla, stisne
Snjeguljicu pojasom tako
čvrsto da je jadna kao mrtva
pala na pod. Na sreću, sedam
patuljaka stiglo je na vrijeme
kući. Brzo su odvezali pojas,
a Snjeguljica je došla k
svijesti i ispričala im što se
dogodilo.
Zla maćeha požuri kući da sada
upita ogledalo tko je najljepši.
Ogledalo opet odgovori isto.
Zavidna maćeha uzme otrovni
češalj, odjene druge haljine i
ponovno ode pred kuću sedam
patuljka.
Ni ovaj put Snjeguljica nije
mogla odbiti njezinu
ponudu te kupi češljić.
Prerušena maćeha reče:
- Dođi, lijepo ću te
počešljati.
Uzme češalj i zarine ga
Snjeguljici u kosu tako
čvrsto da je pala na pod.
Na svu sreću, zla
maćeha počinila je
svoje zlodjelo kasno
popodne, upravo kada
su se patuljci vraćali s
posla. Oni su našli
češalj u Snjeguljičinoj
kosi i izvukli ga.
Djevojka se brzo oporavila. A
kad su patuljci čuli što se
dogodilo, zamolili su Snjeguljicu
da više nikome ne otvara vrata.
Za to vrijeme zlobna maćeha
opet je ogledalu postavila isto
pitanje. Gotovo da nije
vjerovala svojim ušima, jer je
odgovor bio isti:
- Snjeguljica je stoput ljepša.
Zlobnica zalupa nogama
vrišteći:
-Snjeguljica mora umrijeti!
Odluči da je otruje jabukom.
Kada je pokucala na
Snjeguljičina vrata, djevojka
joj iznutra dovikne neka ide
dalje, jer su joj patuljci
zabranili da ikome otvori.
-Riješit ću se ja svoje jabuke,
naceri se zla maćeha u sebi, i
naglas reče:
-Imam jabuka. Evo, jednu ću ti
pokloniti. Da vidiš kako tu nema
nikakva zla, sama ću pojesti
pola, a tebi ću dati drugu
polovicu.
Prerušena kraljica zagrize
zdravu polovicu jabuke.
Otrovanu polovicu pruži
Snjeguljici. Tek što je zagrizla
jabuku, lijepa kraljevna padne
mrtva na pod.
Patuljci su predvečer stigli
kući i našli Snjeguljicu mrtvu.
Pokušavali su sve, ali je nisu
mogli oživjeti. Da ne ostanu
bez nje, odluče izraditi
stakleni lijes. Kada je lijes bio
gotov, stave u nj Snjeguljicu i
odnesu je na proplanak blizu
kuće. Dok su drugi bili na
poslu, jedan je od patuljaka
držao stražu na brijegu. Ni
noću je nisu ostavljali samu.
Jednoga dana šumom
doluta kraljević na bijelu
konju. Upravo kada je htio
upitati patuljke kako da
izađe iz šume, spazi
stakleni lijes i u njemu
prekrasnu kraljevnu.
Toliko mu se svidjela da nije
mogao odvratiti pogled od
nje. Zamolio je patuljke da mu
poklone lijes s djevojkom i
obećao im da će Snjeguljicu
čuvati kao najveće blago.
Patuljci teška srca pristanu.
Dok su podizali lijes na kraljevićeva
konja, jedan se od njih spotakne i
padne. Lijes se potrese i uspravi, a
otrovani komadić jabuke iskoči
Snjeguljici iz grla. Ona otvori oči.
- Gdje sam?, upita tihim glasom.
Na to joj patuljci ispričaju što je
uradila zla maćeha. Neizmjerno
sretni što je opet živa, oni pomognu
Snjeguljici da ustane.
Kraljević je sve to
začuđeno gledao, a
onda je kleknuo pred
Snjeguljicu i rekao:
- I mrtvu sam te htio
povesti sa sobom. Sada,
kad te vidim živu, ne
mogu više bez tebe.˝
Poveo je Snjeguljicu u
dvorac i vjenčao se s
njom. Na raskošnoj svadbi
bili su i patuljci.
Kažu da je zla maćeha
umrla od zavisti kad je
čula za Snjeguljičinu
sreću.
M. G.