IZ ŽIVOTA PUSTINJSKIH OTACA

Biti vedar, duhovit i radostan znači misliti na Boga i bližnjega.

“Biti žalostan to znači uvijek misliti na sebe” govorio je otac Hilarion.

Na grobu jednog pustinjaka pisalo je: Ovdje leži otac Serafin, usmrćen magarećim kopitom.

Braća još osjećaju bol.

Pustinjak je popravljao krov svoje ćelije a novak ga je promatrao.

Kad je starcu to dodijalo upita ga: - Što gledaš? Želiš li naučiti kako se zabijaju čavli?

- Ne, želim vidjeti što kaže pustinjak kad se čekićem udari po prstu.

Neki se monah potužio svom duhovniku: - Oče, u ovom samostanu nitko ne obraća pažnju na mene.

- Oprosti, brate, nešto sam se zamislio. Što si ono rekao.

Mladi monah zatraži savjet od oca Mojsija:

- Oče, razumijem kako se može griješiti rukama, očima,

ustima, ušima. Ali kako se može griješiti nosom?

- Gurajući ga u tuđe stvari!

Kad je u pustinju došao mladi obraćenik, upita svoga pustinjaka: - Oče, moram li sada posve napustiti svijet?

- Ne boj se, reče mu starac,

ako tvoj život bude zaista kršćanski svijet će napustiti tebe.

Kad je otac Besarion krenuo u pustinju, seoski mladići mu se rugali:

- Kamo ćeš, Besarione? Đavao je mrtav? - Onda primite moju sućut. - odgovori ovaj.

Neki pustinjak upita starijeg brata: - Što misliš je li bolje slijediti razum ili srce?

- Srce.

- Zašto?

- Srce ti govori koje su tvoje dužnosti,

a razum smišlja kako da ih zaobiđe.

Neki starac upita svog subrata: - Što ti se čini o ocu Marku kao propovjedniku?

- Podsjeća me na velikog oca Antuna.

- Ali otac Antun nije bio propovjednik.

- Zato me i podsjeća na njega.

Monah pokuca na vrata subratove ćelije kad odjednom začuje lavež.

Iz ćelije začuje glas: - Uđi brate.

- A tvoj pas?

- Znaš li da pas koji laje ne grize.

- Znam, ali zna li pas?

U Skitijskoj pustinji živio pustinjak obdaren darom proroštva: Nekome je prorokovao: Slijedećih pet godina imat ćeš težak život.

- A zatim?

- Zatim ćeš se naviknuti.

U jednom asketskom samostanu neki je starac protestirao: - Ne znam čemu služi dnevni red kad monasi uvijek kasne.

- Opat odgovori: Kako bi ti znao da kasne da nema dnevnog reda.

Neki učeni antiohijski monah upita oca Šimuna: - Oče, što je za tebe stvarnost?

- Stvarnost je bila nešto dobro i jednostavno

dok ljudi nisu utuvili u glavu kako moraju protumačiti što je stvarnost. prema knjižici Duhovitost duhovnih monaha Doroteja