Transcript Ćelava pjevačica Eugène Ionesco BIOGRAFIJA  Ionesco je rođen 26.studenog 1909. u rumunjskom gradu Slatini.

Ćelava pjevačica
Eugène Ionesco
BIOGRAFIJA

Ionesco je rođen 26.studenog 1909. u rumunjskom gradu Slatini. Otac
mu je bio Rumunj, a majka Francuskinja grčko-rumunjskog podrijetla.
Mnogi izvori navode njegov datum rođenja kao 1912. no to je greška
nastala iz Ionescove vlastite taštine. Ionesco se 1911. seli u Francusku
gdje ostaje sve do 1922. kada se vraća u rodnu Rumunjsku. Njegovi
roditelji rastavili su se za vrijeme boravka u Francuskoj, 1916. Po
povratku u Rumunjsku, morao je ponovno učiti rumunjski jezik kako bi
mogao normalno pratiti predavanja tijekom školovanja u Bukureštu.
Nakon srednje škole, 1928. počinje studij francuske književnosti na
sveučilištu u Bukureštu. Na sveučilištu je diplomirao 1933. Za vrijeme
studija upoznao se s Emilom Cioranom i Mirceom Eliadeom te su njih
troje postali doživotni prijatelji.
Oženio se s Rodicom Burileanu 1936. U braku su dobili jednu kći za koju je Ionesco
napisao mnogo nekonvencionalnih priča za djecu. Dobivši stipendiju 1938, bježi pred
rumunjskim fašizmom natrag u Francusku gdje je završio svoj doktorski rad. Zbog
izbijanja Drugog svjetskog rata 1939., ostao je ondje, u Marseilleu, no konačno se
nastanio u Francuskoj tek 1942. godine. Nakon oslobađanja Pariza 1944., Ionesco se s
obitelji preselio tamo. Unatoč dugotrajnom boravku u Francuskoj, državljanstvo je
dobio tek 1950. godine. Ionesco je 1970. odlikovan članstvom u Académie française.
Dobio je i mnogo nagrada od kojih su najistaknutije: Nagrada na Tourskom festivalu za
film 1959., Prix Italia 1963., Nagrada Asocijacije kazališnih pisaca 1966., Grand Prix
National za kazalište 1969., Monaco Grand Prix 1969. Austrijska državna nagrada za
europsku književnost 1970., nagrada Jeruzalema 1973., te počasni doktorati na
sveučilištima u New Yorku, Leuvenu, Warwicku, i Tel Avivu. Ionesco je preminuo u
Parizu 28.ožujka 1994. u svojoj 84. godini, a pokopan je na pariškom groblju
Montparnasse.
Iako je Ionesco pisao gotovo samo na francuskom, on je jedan od najviše odlikovanih
rumunjskih umjetnika. (preuzeto s Wickipedia.org)
Teatat apsurda

U modernoj, avangardnoj drami fizička slika svijeta tek je privid iza
kojega se kriju univerzalne istine. Fizička slika likova izgubila je svaku
oznaku identiteta (likovi su potpuno depersonalizirani). Pozornost je
premještena na svjesno i podsvjesno, a oni su zahvaćeni kaosom i
besmislom suvremenog doba – odatle nepovezanost misli, odsutnost
komunikacije među likovima, razbijanje sintakse, „iščašenje“ riječi,
neartikulirani glasovi i sl.

Slika svijeta nakon 2. svjetskog rata, odgovara slici svijeta teatra
apsurda

Rađao se u malim tkz. džepnim kazalištima, koja su se unatoč
siromaštva upuštala u avangardne eksperimentalne projekte. Ionesco
je upravo u takvom teatru predstavio svoje antidrame. U početku su
bile bez razumijevanja od strane gledatelja koje je bilo šokirano, ali
nakon razumijevanja uspješnih ljudi, pisaca i kritičara,osvajaju širok
krug gledatelja. I to traje do danas kada su postavke antidrame
postale dio svakodnevnog realnog života.

Kako bi prikazao usamljenost, odsustvo komunikacije ili komunikaciju
radi komunikacije, strah, izgubljenost, otuđenost građanskog društva,
što je sve vidljivo i dana, Ionesco je primoran rušiti tradicionalnu
formu drame.

ŽIVOT – besmisleno ponavljane automatiziranih radnji

ČOVJEK – rob društvenih konvencija i životnih navika, gubi osobine ljudske
kvalitete: karakter, humanost, misaonost, duhovnost
IONESCO
Ne pišem za kazalište kako bi
prepričao
priču.
Po
meni,
kazališni komad se ne sastoji od
opisivanja razvoja te priče.
Kazališni komad je gradnja
sazdana iz niza stanja svijesti ili
okolnosti koje se pojačavaju,
zbijaju, zatim se zamršuju bilo da
bi se odmrsili, bilo da bi se
završili
u
nepodnošljivoj
nerazmrsivosti.
Za razliku od mnogih zapadnih
intelektualaca, Ionesco ne zatvara
oči pred gušenjem individualnih
sloboda i pred progonima koji se
zbivaju u europskom “istočnom
bloku” (u Rumunjskoj i drugdje) i,
štoviše suosjeća s njihovim žrtvama.
Zbunjuje ga ravnodušnost spram
povijesnog “zla”, zbunjuje ga ta
uporna, tupava “priglupost svijeta”.
Napisao je preko trideset kazališnih
komada, niz ogleda, pripovijetki,
kulturoloških
kritika,
političkih
članaka, refleksivnih bilješki o
vlastitom teatru i jedan jedini
roman, u kojima humor, snovi i
imaginacija čine sretnu protutežu
pesimizmu.
Nastanak Ćelave pjevačice
Ćelava pjevačica napisana je 1948., a izvedena
1950.godine. Kad su ga pitali kako je nastala
Ćelava pjevačica, njegova prva drama, upravo
što je bio povod nastanku Ionesco je odgovorio:
S četrdest godina odlučio sam učiti engleski
jezik koristeći Assimil metodu, metodu brižnog
kopiranja cijelih rečenica kako bi ih zapamtio.
Kada bi ih ponovno pročitao, osjećao sam se
kao da nisam učio engleski, već otkrivao neke
zapanjujuće istine kao npr. da se zovem Eugene
Ionesco, da tjedan ima sedam dana, da ima
dvanaest mjeseci u godini itd. Odnosno stvari
koje sam već znao, a sada su me iznenadno
pogodile kao zapanjujuće koliko su one upravo
neosporivo istinite.
Ovo iskustvo raspadanja klišea i istinitih
činjenica u karikaturu i parodiju kada se i sam
jezik raspada navele su Ionescoa na pisanje ove
drame.

Ćelava pjevačica (francuski
La Cantatrice Chauve).
Premijera je izvedena 11.
svibnja 1950. u Théâtre des
Noctambules
u
režiji
Nicolasa Batailla. Od 1957.
drama je u stalnom postavu
Théâtra de la Huchette.
Izvedba je bila totalni krah i
prošla je neopaženo sve dok
par uspješnih kritičara i
pisaca
nisu
pohvalili
predstavu. Ova drama danas
drži mjesto najizvođenije
predstave u Francuskoj.
SADRŽAJ
Radnja započinje u tipičnom engleskom domu s tipičnom engleskom obitelji - obitelji
Smith. Gospodin Smith čita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog
besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju čitatelje s obitelji Watson, u
kojoj se svi zovu Bobby,a prezivaju Watson.
Tada na scenu dolazi sluškinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno
predstavlja kao njihova sluškinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi
ponavljaju sve što je ona rekla i nadaju se da je dan provela radeći baš to.
Potom dolaze i Martinovi, bračni par, koji ulaze u kuću i sjedaju za stol. Tada Ionesco
započinje s podizanjem tenzija ironizirajući njihov bračni odnos. Martinovi, unatoč
činjenici što su vjenčani, počnu s upoznavanjem i iznošenjem vlastite prošlosti. Nakon
činjenica da su iz istog mjesta, da su iste godine došli u London, da žive u istom stanu i da
imaju istu djecu, njih dvoje shvaćaju da su bračni par.Na scenu se pojavljuje Mary i negira
sve što su Martinovi rekli tvrdeći da to uopće nisu oni te da je sve što su rekli neistinito.
Tada se konačno pojavljuju i Smithovi te počnu razgovarati s Martinovima, no usred
razgovora začuje se zvono na ulaznim vratima. Nakon što se zvono čulo nekoliko puta i na
vratima nije bilo nikog, gospođa Smith odustala je od otvaranja. No kada se zvono čulo još
jednom, gospodin Smith otišao je vidjeti tko je. Na vratima je bio vatrogasni kapetan.
Kapetan nije zvonio prije. On počinje pričati svoje doživljaje, imajući na umu da mora ići čim ga
pozovu. Njegove su priče besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji
uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im još priča. No ponovo dolazi Mary te
se otkriva simpatija između nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga ispraćaju i vraćaju se
na svoja mjesta.
Zatim započinje potpuno razbijanje bilo kakve normalne konverzacije, a kasnije se i rečenice
razbijaju, pa riječi, kako bi na kraju došli do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda.
Drama završava u potpunosti u stilu teatra apsurda. Ionesca česta onesposobljavanje jezika kao
sredstva normalne konverzacije među ljudima, njegovom destrukcijom naglašava apsurdnost.
I na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi ušute, drama počinje ispočetka, no ovaj
put započinje s Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se počinje spuštati zastor.
Kapetan broda tone zajedno s brodom.
Čekam da me vodovod posjeti u mlinu.
Kako ne znate koliko je sati, ja imam točno za tričetvrt sata i šesnaest minuta požar na drugom kraju grada.
Engleski građanski stan, s engleskim naslonjačama. Englesko veče. G. Smit, Englez, u svojoj
fotelji i svojim engleskim papučama, puši svoju englesku lulu i čita engleske novine, kraj
engleske vatre. Ima engleske naočare i male prosjede engleske brkove. Pored njega, u drugoj
engleskoj fotelji, gđa Smit,dEngleskinja, krpi engleske čarape. (duga pauza, engleska šutnja.
Engleski sat otkucava sedamnaest engleskih otkucaja.)
GĐA SMITH: Gle, devet sati. Večerali smo juhu, ribu, krumpir sa slaninom, englesku salatu.
Djeca su pila englesku vodu. Dobro smo večerali večeras. Zato što stanujemo u okolini Londona
i što se
zovemo Smit.
G. SMITH: (nastavljajući čitanje pukne jezikom)
GĐA SMITH: Krumpir je vrlo ukusan sa slaninom, ulje u salati nije bilo užeglo. Ulje prodavača
na uglu mnogo je bolje od ulja prodavača preko puta, čak je bolje i od ulja prodavača dole
ispod brijega. Ali neću reći kako je njihovo ulje loše.
G. SMITH: (nastavljajući čitanje pukne jezikom)
Likovi


Gospodin i Gospođa Smith su
predstavnici
tipične
engleske
obitelji. Čak i njihovo prezime
asocira
na
neidemtificiranost.
Radnja cijele drame smiještena je
u njihovom domu kojeg pisac
opisuje tipično engleskim. Prema
njemu, sve njihovo, pa i oni, su
tipično engleski. Njima u goste
dolaze Martinovi razbijajući im na
taj način svakodnevnu rutinu
engleske
večeri.
Dolazak
vatrogasnog kapetana, još više
pojačava tenzije te razgovor,
odnosno ponavljanje činjenica
prerasta u besmisleno nizanje
Gospodin Donald Martin i
gospođa Elizabeth Martin su
druga engleska obitelj u drami.
Oni na početku drame dolaze
kod Smithovih kao par, no pri
ulasku u dom, oni se ne
poznaju.
Nakon
kratkog
besmislenog razgovora njih
dvoje konačne ustanove kako
žive u istom stanu, odnosno
kako su upravo vjenčani jedno
za drugo.
likovi
Mary je sluškinja Smithovih. ne
pojavljuje često u drami, ali u
svojim
pojavljivanjima
često
nabacuje neke informacije koje su
kontradiktorne onim što su izrekli
Smithovi ili Martinovi
Vatrogasni kapetan je lik koji
samo privremeno dolazi kod
Smithovih na razgovor. Dok je
tamo,
on
Smithovima
i
Martinovima priča svoje događaje i
stalo brine mora li ići. Priče koje
on priča pune su besmislica,
gluposti i neistina, ali dvjema
obiteljima one se jaku sviđaju
SITUACIJA
Najobičnija
večernja rutina
engleske srednje
klase zakomplicirala
je veče gđe. I gosp.
Smith
ĆELAVA
PJEVAČICA
POVRATAK U
PRVOBITNU
SITUACIJU
POVEĆANJE
TENZIJA
Dolazak vatrogasnog
kapetana i gops. I
gđe. Martin dodatak
su pometnji
Martinovi sjede u
dnevnoj sobi i
počinju ponavljati
riječi s početka
teksta
VRHUNAC
TENZIJA
Smithivi i Martinovi
se svađaju, dijalog
postaje žamor i vika
Naslov drame

Iako naslov nosi ime prema njoj, lik ćelave pjevačice se u djelu ne
pojavljuje niti jednom. Autor taj lik nije stavio čak ni na popis likova.
Iako bi taj lik trebao biti među glavnima, lik ćelave pjevačice samo se
spominje u drami, i to samo jednom, u prolazu, tijekom odlaska
vatrogasnog kapatena:

VATROGASNI KAPETAN:(Pođe prema vratima, pa stane) Usput rečeno,
što je s ćelavom pjevačicom?
(Svi zašute u neprilici)

GĐA SMITH: Još uvijek se češlja na isti način.

VATROGASNI KAPETAN:Ah! E pa, onda doviđenja, gospođe i gospodo.

G. MARTIN: Sretan put i dobra vatra!

VATROGASNI KAPETAN: Nadajmo se.
(Vatrogasac izlazi. Svi ga isprate do vrata i vrate se na svoja mjesta.)
APSURD NASLOVA DRAME
Kako u samoj drami ništa nije „normalno”, ne može se
očekivati ni „normalni” naslov. Ne samo što nema ni riječi ni
o kakvoj pjevačici nego je ona još i ćelava. To se apsolutno
slaže sa svim komponentama apsurda. Likovi su
jednodimenzijonalni, nemaju karaktere, ne razgovaraju već
ponavljaju banalne činjenice koje su opće poznate. Stoga ni
pjevačica ne može imati kosu, ali je ipak još uvijek češlja na
isti način.

Sedamnaest “engleskih otkucaja” koji
odzvanjaju sa zidnog sata u predigri
Ćelave pjevačice, sugerira neki otklon
od stvarnog svijeta.Na neki način
scenski prostor kao da gubi na
ozbiljnosti (iako je sve što se događa
vrlo ozbiljno), upućuje da se nešto
sumnjivo događa. Je li trebalo biti
sedamnaest sati? Tijekom drame sat
ide totalno ludo. Čudnovato je
prisutno usred svakodnevnoga.

Kako oni govore sve više besmislica
tako i sat otkucava sve više i više.
Vrijeme nam nosi poruku.
SAT

Ništa nije komično, sve je tragično.
Ništa nije tragično, sve je komično, sve
je stvarno, nestvarno, nemoguće,
pojmljivo, nepojmljivo. Sve je tegobno,
sve je lako.

Imam osjećaj da se vrag zabavlja
preokretanjem svi naših nakana u
njihovu suprotnost. Pa bile te nakane
povoljne ili ne.

Život je istodobno divan i okrutan,
čudo i pakao, i ta dva proturječna
osjećaja, te dvije očite istine tvore
Misli – Eugene Ionesco
autoportret

pozadinu mojeg osobnog postojanja i
mojega književnog djela.
Rađamo se, rastemo u snazi i ljepoti, i
malo pomalo dolazi do sloma i već
smo šepavi, ružni, slabi; kako je to
moguće?
ZDENKA