Transcript Rembrandt
REMBRANDT GLADYS SCHMITT SREĆA Bilo je dovoljno, i više nego dovoljno, što su Španjolci otišli, što se more povuklo na svoje mjesto, što su se potopljene livade i sela opet oporavili. H.G. se smatrao sretnim što posjeduje lijep mlin, dobru kuću i povrtnjak koji je cvjetao na mjestu gdje je bila nekoć poplavljena zemlja... Čaša mu je bila prepuna, čestitost i milost su ga pratile, i on bi smatrao svetogrđem da pored obilja koje je već posjedovao traži još i nešto više. (10) UČENJE I sada na ovom prisnom, sjenovitom mjestu mira nije mu bilo teško da povjeruje ono što si govori već mjesecima – da učitelj ne mora uvijek biti velik (slikar), da se od učitelja može naučiti (samo) osnovna vještina, da čovjek nauči najviše i najbolje sam odstranjujući iz svojih očiju sve pozajmljene slike i zagledavši se bez licemjerja i samosažaljenja u najskrovitije kutke svog vlastitog srca. (23) POREMEĆAJI PREHRANE Hrana ostaje samo hrana, ali dio ugnjetačke tiranije roditeljske ljubavi sastoji se i u tome da hranu uvijek pretvara u nešto drugo, da uvijek podsjeća čovjeka na srce puno ljubavi koje ju je smislilo i na uvele ruke koje su je pripremile, zauvijek je pretvarajući u neku vrstu kućne pričesti. Pritiskivali su ga s tisuću krakova: poželjeti da ode u Amsterdam značilo je zgriješiti protiv mira zajednički provedenih večeri, majčina rada nad ognjištem i posudom za pranje suđa, očeva znoja u mlinu... (31) TIHI PRIJEKOR ...iznenada spozna... da učitelj sjedi tako opušten u visokoj stolici s nježnim rukama položenim na tanana bedra jer je shvatio da je njegov najmiliji učenik spreman na bijeg. Njegove blage smeđe oči, u kojima se prijekor očitovao jedino u njihovoj potištenosti, slijedile su svog učenika dok je pomagao ocu da razdijeli tanjure, slijedile su ga s nekom nježnošću i žaljenjem. (31) KREVET Ona se izvuče iz sigurnosti svoje postelje – bijaše to zaseban svijet, ugrađen u kutu poput ormara – i onda tek odgovori... (34) MUŠKARAC I ŽENA ... počne razmišljati o tome kako muškarčeva snaga kojom se toliko hvališe postaje neobično slaba kad dođe u iskušenje: ona se ne bi bojala stati pred tako blagog čovjeka kao što je njen otac da je na Rembrandtovu mjestu. Ali on nije poput nje očeličen snagom ljubavi, on ne provodi dane u čežnji a noći u grozničavim snima. Zapravo, bilo je i teško zamisliti da on bude zaljubljen u nekoga, on sa svojom dragocjenom samoćom i hladnim sivim očima.. (34) SAN Njegov san o veličini, ma koliko lažan izgledao drugima, bio je dovoljno stvaran u njemu samome, da umre i istrune ne bude li ga mogao ostvariti. Da ga zaniječe, uguši, ubije tamo u mraku – to bi mu, znao je u dubini svoga srca, donijelo samo zemaljsku smrt. (47) EMPATIJA ...nikada prije nije osjetio kako iz svoje vlastite kože prelazi u samu osobu prosjaka. Njegova mu mala glad pomogne da se uživi u veliku glad, njegovo srce, koje se prazno i bolesno od razmišljanja usporilo gotovo do nečujnog kucanja, ujedini se sa srcem izgladnjelim i bez ljubavi. (48) FANTAZMI Crtež je bio dobar, više nego dobar, nešto što treba spremiti za buduću upotrebu. Ovaj bijednik koji prevrće po pijesku u obamrloj pustoši moći će se preobraziti u mnoge druge bijednike – hrome, slijepe, kako traže Kristovu ruku koja iscjeljuje... sina razmetnoga kako traži hranu među svinjama... (49) BRAK I KREVET Od svoje prve bračne noći njih je dvoje ležalo licem u lice u zagrljaju, i sada su već bili prestari da promijene položaj pri spavanju. Mogli su ležati jedino leđa uz leđa, i njemu je nedostajala težina njezine glave na njegovu ramenu, šum njezina daha na njegovu vratu. Osim toga, kada bi povrijedio njene osjećaje, ova mu je promjena pružala manju mogućnosti da se pomire. Između njih je bio hladan, prazan prostor, a postelja je bila neprijateljska bez njihove uzajamne topline, pa je već osjećao zlosutno ubrzanje svog srca. (52) SEPARACIJA Ponovno je žmirnuo i jasno vidio iskreno mlado lice, a ono što je bilo u tim očima, užas i nježnost, reče da mu je Gospodin dao da spozna trajanje svojih dana. “Ništa” – reče on, tužan što mu je prerano ulio spoznaju o smrtnosti koja bi ionako došla dosta rana i po svom prirodnom toku – “osjećam ovdje mali pritisak, mala probavna smetnja..” (55) POMIRBA Pokret je bio tako nenadan da se nije odmah snašao, samo je ukočeno stajao, ruku još uvijek spuštenih uz bokove. A onda poznati miris i toplina odagnaše svu napetost i sav bijes. On položi svoje otvorene dlanove na pognuta leđa, i ovaj se dodir pretvori u čvrst zagrljaj koji sve prašta (56) SPOZNAJA Sve što vidimo bijedan je odraz, iskrivljena sjena vlastitog duha. I onaj tko prodre do biti duha kroz materijalni oklop oko njega, uzdignut će se nad svoju smrtnost, postat će makar samo u času otkrivenja, jedan od bogova. (62) ISTINA Nije u prirodi ljudskih zvijeri – barem ne u većine njih – da im se sviđa istina.. (83) GREŠKE Učinili mi ne znam kakve li pogreške, ne možemo ih izbrisati – moramo ih nekako utkati u tkivo svog života. (108) POŠTENJE I on shvati da to ona govori o sebi, i da to čini iz čistog poštenja, jer mu je, nakon što je zagledala u bolna i sramna mjesta njegova srca, željela pružiti poštenu zamjenu, dopustiti mu da vidi njen bol i njenu sramotu. (108) Ali jučer je povukao posljednji potez na slici Jude, Jude od koga se duša ledila, jude pomahnitala, Jude na koljenima, rastrgane odjeće, zgrčena lica... i danas je bio jedan od onih praznih dana između jednog djela i drugoga, a budući da ništa novo nije započeo našao se na zemlji, u stvarnosti, u sadašnjosti - (142) ŽENIN IZBOR Prezirala je muškarca koji slijedi ženu u kuhinju; Hendrik se pravio smiješnim radeći ženske poslove. Kad bi Jan ostao s njom u kuhinji nikada se ne bi toliko ponizio da uzme krpu za brisanje suđa ili da obriše stol.. (108) STRAH A zašto hoćeš da čekam? – Govorio je vrlo glasno zbog besmislenog bijesa rođenog iz straha. Dovraga s liječnikom, idem gore... (158) SMRT ...ali oduvijek je smatrao nepravednim da trga cvijeće u prvom cvatu. Ove stabljike krvare čistom, hladnom krvi kad ih čovjek otrgne, a svaka stvar ionako dočeka svoj kraj, pa nije potrebno da se požuruje vrijeme... (164) SMRT Odnedavna je postao razdražljiv iako je uvijek bio blag i miroljubiv, pun poštovanja prema višima od sebe i prisan u ophođenju sa sebi ravnima, no sad je osjeća oda ima neko neotuđivo pravo na razdražljivost. Smetao ga je pastor kada je govorio o božjem pravu čovjeka da dugo živi bez rada uživajući plodove svoje žetve; smetao ga je liječnik kad bi ga tapšao po ramenu i govorio da mu srce udara snažno poput bubnja; smetala ga je Neeltje kad je govorila što će njih dvoje raditi iduće jeseni, iduće zime ... (165) SMRT Odnedavna je postao razdražljiv iako je uvijek bio blag i miroljubiv, pun poštovanja prema višima od sebe i prisan u ophođenju sa sebi ravnima, no sad je osjeća oda ima neko neotuđivo pravo na razdražljivost. Smetao ga je pastor kada je govorio o božjem pravu čovjeka da dugo živi bez rada uživajući plodove svoje žetve; smetao ga je liječnik kad bi ga tapšao po ramenu i govorio da mu srce udara snažno poput bubnja; smetala ga je Neeltje kad je govorila što će njih dvoje raditi iduće jeseni, iduće zime... (165) SMRT - NESTAJANJE On ih je vidio sve, žive i mrtve, kao nestalno stalna bića, koja bez prestanka napada trulež, koja neizrecivim snagama otklanja razaranje što im uvijek prijeti... (205) LJEPOTA - RUŽNOĆA Ljepota je jedina stvar koju se isplati posjedovati: ljepoti je sve dopušteno i njome se može postići gotovo sve, rekli propovjednici što god im drago. Samilost, samoprijegor, učenost, skromnost – sve to ništa ne znači i time se ništa ne može postići, čak ni kod onoga koji sam nije lijep... Ljudske su oči slijepe za ljepotu duha. Nikakav duh, ma kako bio lijep, ne može zasjeniti izbuljene oči i pjegave ruke. (221) RAZGOVOR PRIJE BRAKA Ona je mlada i vjerojatno je uvijek bila tako sretna da gotovo i ne zna što je nesreća.... A ja znam da će to život promijeniti – svi mi, pa i najsretniji među nama, dovoljno rano dođu do te spoznaje. A ako dođe kakva nesreća, kao što će sigurno doći, ne očekuj od nje jakosti i nemoj joj zamjeriti što je ona nema. Ona je dijete, a bojim se da će uvijek i ostati dijete.. (271) SREĆA ... a toplina i vedrina, koju je počeo cijeniti više od bilo kojeg drugog raspoloženja, spustila se na njih oboje – njihova vlastita želja i velika zaposlenost navodili su ih da sve više i više žive sami za sebe... (277) BRAK Neka nije znala ništa o domaćinstvu ni o sumornim piscima kojima se bavila Margaret van Meer, ali je zato poznavala njega skroz naskroz i nije joj mogla promaknuti ni najmanja sjenka koja bi prošla preko njegovog lica... (283) TREĆI Prvi put, zureći u njeno pjegavo čelo, zamišljao je što bi ove prostorije mogle značiti bez nje: neće više biti potrebno prigušivati ljubavničke krikove ni ljubavnički smijeh, smjeti će doručkovati kad to sami zažele, pa i goli, smjeti će kršiti nemilosrdne propise koji su određivali točan sat večere, moći će odlaziti na izlete bez obaveznog trećeg... (287) TREĆI Shvatio je što znači ležati osamljen u svojoj sobi dok se drugo dvoje grli u drugoj, shvatio je gorčinu koju čovjek mora osjetiti kad čisti ostatke gozbe pripremljene za užitak drugih, shvatio je što znači biti veselo dočekivan ali nikada željno očekivan, hvaljen ustima ali nikada zaželjen od srca... (289) TUGA Ali bilo što bilo, zašto da joj se unaprijed govori? Što dulje zna, više će trpjeti. Saznat će, neka joj Bog pomogne, dovoljno rano. (307) A on je znao da je kao i on, sleđena od straha. Da ga je izvukla iz kuće samo zato da bi se uvjerila kako je sretna mlada majka poput svake druge koja je prviput izašla u javnost da primi čestitke na sretnom ishodu poroda i ni najmanje zabrinuta što će naći kod kuće kad otvori vrata spavaće sobe. (309) DAR Za tih je mjeseci prvi put shvatio da je samo u činu slikanja, ne u razmišljanju, ne u razgovoru s prijateljima, pa čak niti u aktu ljubavi, sposoban da rastvori plod života i osjeti njegovu najveću slast. (424) Njegove razmirice sa svijetom bile su izborene i smirene u ukrštenim linijama mušketa i kopalja; stari su se jadi izgubili u mirnim oazama sivozelenih sjena, a katkada bi osjetio takvu sreću da je morao glasno zapjevati. (425) BRAK Vino, mlijeko i med tekli su u njima i među njima: našli bi se u zagrljaju iz jednog ili drugog razloga – strasti ili obične pretjeranosti nemoćne nježnosti – čim bi ih dobri krčmar ostavio same. Nakon hladne krutosti dana, poput promjene godišnjeg doba, nastupilo bi blago i mirno bogatstvo noći, a njihovo slavlje obreda ljubavi bilo bi dostojno bračne postelje. Jedina razlika između ovog kasnog procvata i onog mladenačkoga bila je u savršenosti kojom bi sve svršilo kada bi zaista svršilo. (637) STRAST ...sve bi se misli raspršile poput magle koja nestaje na suncu. Ustao bi iz postelje i pošao, bez papuča i napola gol, do stalka da pogleda nije li sušenje preko noći oduzelo jačinu njegovom jučerašnjem radu... jedan dodir kistom po platnu i on bi se opet preobrazio... (637). MAJKA Naranče, smokve, savjeti i poljupci, svjetlo ostavljeno u hodniku, beskrajno strpljivo odgovaranje na pitanja – to su majčina sredstva da uza se vežu djecu...(673). SMRT kad vanjski svijet koji nas zaokuplja izgubi svoj smisao i svoju slast, nije li moguće da smisao i slast nestanu i iz unutrašnjeg svijeta ne ostavivši nam ništa drugo doli niz bezbojnih dana da kroz njih gledamo dok nam uništenje svih spoznaja ne dođe kao radosno olakšanje (704). MLADOST ... od mladih čovjek ne smije očekivati da će potisnuti svoju ljubomoru ili sakriti svoju odanost.. (768). GENIJE Na vršcima prstiju prolazili su ispred vrata radionice, kao da bi njihovi zemaljski koraci mogli uznemiriti neku svetu tajnu, ali nikada nisu shvatili da je ono što on tu radi jednako ljubavnom aktu, da je njegov duh prešao iz njegovog iznemoglog tijela u njegov kist, da on uzima i u potpunosti posjeduje ženu koju više čak i ne posjećuje, da je, kad bi sišavši za stol bio suviše umoran da jede ili razgovara, bio iscrpljen od zadovoljene požude... (780). LIJEČNIK ... a čuo je već taj isti glas kako izriče tužne i utješne riječi da ništa ne može mnogo naškoditi kad dođe do toga da ništa više ne može ni pomoći ... (795).