Transcript Individualizam II

Vrste sociologije
Objašnjenje Razumijevanje
Holizam
Marksizam,
funkcionalizam
Wittgensteinove “igre”
Individualizam
Teorija igara
Etnometodologija
Individualističko “objašnjenje”
Načela teorije racionalnog izbora
• Pojedinci su racionalni djelatnici, a kolektiv je
zajednica racionalnih pojedinaca (metodološki
individualizam)
• Racionalnost se mjeri kalkulacijom ciljeva i
sredstava (troškova i dobiti; ugode i boli)
• Ljudi slobodno donose odluke o svom
ponašanju
• Izbor će se se rukovoditi maksimalizacijom
ugode/koristi za pojedinca (maximin načelo)
• Izbor se može kontrolirati kaznom ili boli –
društveni ugovor.
Primjer: društveni ugovor
•
•
•
•
Sebični interes
Maksimalizacija dobiti
Strah od kazne
Ulog tj. ograničenje suvereniteta/slobode
aprox. jednak koristi
Primjeri II:
teorija racionalnog izbora
• Podjela uloga u braku (Gary Becker)
• “Tragedija seljaka” (Garrett Hardin)
– “racionalizacija potrošnje vode”
•
•
•
•
Nastanak korupcije (rent-seeking behaviour)
Ponašanje kolektiva (stranaka)
Mehanizmi sklapanja koalicija
Isplativost ovisnosti (Becker), rasne
diskriminacije
Popper: “načelo racionalnosti”
• Smisao NR: opća premisa “logike situacije”
• Formulacije:
– "Subjekti uvijek djeluju primjereno postojećoj situaciji“
– "Svaka je akcija racionalni odgovor na neku problemsku
situaciju“
– "Svaka osoba u problemskoj situaciji racionalno odgovara na
nju“
– “u problematičnim situacijama osobe najčešće racionalno
reagiraju na njih“
• Problem s načelom racionalnosti: što je neistinit
Sociobiološka teorija
• Hamiltonovo načelo inclusive fitness
(Dawkinsova teorija sebičnog gena):
– žrtvovanje za srodnike u mjeri genetske srodnosti
(srodnička selekcija)
– Maksimalizacija dobiti za gen: činiti sve da se umnoži
identičan genski pool
• Trivers: “recipročni” altruizam:
– “pozitivno” samo ako donosi korist u budućnosti
– (teorija igara – Axelrod)
Razmjeri objašnjenja na temelju
teorije sebičnoga gena
• spolni dimorfizam
• diferencijalni reproduktivni uspjeh:
– Agresivnost
– altruizam
• Spolna distribucija kriminala (Daly/Wilson)
• Vremenska raspodjela kriminala
• Diferencijalni roditeljski ulog (M/Ž, TriversWillard, pubertet)
• Odnos među braćom, blizancima i sl.
• Udvaranje, ljubomora, brak, silovanje...
Individualističko razumijevanje
• Ljudske socijalne interakcije su iznimno
fleksibilne i raznolike.
• Razlog: mi svjesno interpretiramo svijet
kao smislen – simboličan:: ovisan o
situaciji
Značenja u tumačenju akta ili
događaja
•
Akt
•
Situacija
•
Definicija
•
Stvorena emocija kod žrtve
Pljuska
Otac je ošamario
malo dijete
Dva se čovjeka
Glumci u drami
dijete zbog laži dalo pljusku ocu
svađaju
Uvreda
Bijes i ljutnja
Gluma
Kazna
Nikakva
ili hinjena
Veselje
Stid
Zabava
Tumačenje (hermeneutika)
• Mogućnost tumačenja tuđih djela i namjera: iz pojma
“jastva”, “unutrašnje osobnosti” koja nam dopušta da o
sebi i drugima mislimo kao da su “izvan” nas.
• Taj osjećaj “jastva” (self) omogućuje nam da shvatimo da
i drugi ljudi imaju “ja” i da preuzmemo ulogu drugih u
našoj mašti, da vidimo stvari iz njihove perspektive – i da
predvidimo njihove odgovore na naše akcije.
• “Uživljavanje” (empatija)
• Svaka interakcija je moguća jer se ponašanje može
uklopiti u definicije i očekivanja koja dijelimo s drugima
Simbolični interakcionizam
• Što sve može biti simbol? Sve – ako se ljudi slože – ili ako mogu
priopćiti svoje značenje.
• Interakcionizam: mi ne reagiramo na druge ljude izravno, već
tumačimo svakodnevni život pomoću kategorija i definicija koje nam
je dala naša kultura i koje smo naučili u interakciji s drugima
• Najveći broj takvih interakcija prolazi nezapaženo, jer ih uzimamo
zdravo-za-gotovo.
• Ali svatko ima svoj način izražavanja koji treba uklopiti u širi
kontekst značenja.
• “Self” ili “ja” je različito s obzirom na različite osobe i različite
situacije. Neka su ponašanja svojstvena formalnim prilikama, neka
neformalnim ili pak posve intimnim.
• To ne znači da smo neiskreni: neiskreni smo samo kada se
prikazujemo onakvima kakvi ni sami ne želimo biti.
Simbolični interakcionizam II
• Katkada (štoviše često) mi nismo ni svjesni da
se ponašamo na određeni (ne)konvencionalan
način. Tek kada počnemo razmišljati da nas
drugi vide na određeni način, počinjemo
shvaćati te implicitne konvencije.
• Kako ljudi rade svoje dojmove? –
• Status i uloga: status: muškarca, žene, vozača,
studenta. Tim je statusima pripisana određena
uloga – određen tip ponašanja. Stoga svaka
“javnost” promatra različite “uloge” našeg “ja”.
Simbolični interakcionizam III
• Ponekad su ta ponašanja jasna, a ponekad su dvosmislena ili ih čak
niti nema. Mi često ne znamo kako se ponašati u određenoj situaciji
stoga aktivno kreiramo svoju ulogu, ili zamišljamo različite situacije s
obzirom na to kako nas drugi vide tj. kako mi smatramo da nas drugi
vide.
• Najčešće uzimamo u obzir očekivanja koja drugi imaju o našem
ponašanju. Ta očekivanja stvaraju bezbroj malih pravila o kojima ne
razmišljamo ozbiljno.
• Goffman: primjeri neizrečenih pravila: “građanska nepažnja” prema
strancima: svjesni smo prisutnosti drugih, ali izbjegavamo kontakt
očima i sl.
• Ta pravila vidimo samo kada ih netko prekrši: ako buljimo u nekoga
u liftu, uskoro ćemo vidjeti da smo prekršili neko trivijalno pravilo
prema bijesnoj reakciji drugoga.
• Potpuna slika društva mora uključivati objašnjenje tih nepisanih,
malih pravila, a ne samo onih za koje znamo.
Dramaturški pristup
•
•
•
“Dramaturški pristup” (Goffman): ljude brine tzv. Impression
management: oni pokušavaju kontrolirati dojmove koje čine na druge kako
bi se prikazali u najboljem svjetlu. Oni paze i na konstrukciju “okoline”,kako
bi se njihov “ja” u nju najbolje uklopio. Recimo, paze na odijevanje koje će
se uklopiti u određenu situaciju (s prijateljima, pri zapošljavanju i sl.)
Postoji “prednji” i “stražnji” dio pozornice za naše “ja”. (Konobarica:
glumi jednu ulogu sa kupcima i mijenja svoju ulogu kada dođe u kuhinju.
Roditelji glume pred djecom da se ne svađaju; parovi kada su sami
komentiraju vlastiti i tuđi “učinak” na nekoj zabavi; profesori ne pokazuju
svoj prijezir prema kolegama; politički vođe glume “zadovoljstvo” ili
“samouvjerenost” pred javnošću; )
Katkada predstava ne uspijeva, i ljudi su vrlo sposobni raspoznati tuđu
“glumu”, preko znojenja, lošeg prostornog rasporeda…Unatoč tome, rijetko
izazivamo kredibilitet “glumca”: svi radije održavaju “obraz” drugoga. Loša
“gluma” je neugodna za sve. I stoga participiramo u “pomnom
nepromatranju” potencijalno neugodnih okolnosti (kruljenje u želucu,
kopanje nosa, izgled disfigurirane osobe, loše izgovore itd.) Takozvani
“bonton” nije ništa drugo doli implicitni dogovor da jedni drugima
pomažemo u “čuvanju obraza”.
Etnometodologija
• Proučavanje konstrukcije i konvencionalne definicije
stvarnosti u svakodnevnim interakcijama.
• Razotkrivanje nepisanih pravila ponašanja i konvencija.
• 1. eksperiment: uputa studentima da se prema
roditeljima ponašaju kao prema nepoznatim osobama
(15 minuta). Reakcija roditelja: konsternacija,
začuđenost, bijes, šok, živčanost, nelagoda – ali
očajnički pokušaj da se “situacija vrati u normalu”.
Roditelji se nisu zabavljali, niti smatrali da je takvo
razotkrivanje konvencija posebno poučno.
• 2. eksperiment: razgovor oca i djeteta: “Kuda
ideš”/”Van”/”Što ćeš raditi?”/”Ništa”/”Kad ćeš se
vratiti?”/”Kasnije”
Etnometodologija
• 3. eksperiment (“što misliš…?”): “Pukla mi je
guma”/”Kako to misliš – pukla ti je guma?”/”Kako
to misliš, kako to mislim? Probušena guma je
probušena guma. Upravo sam to i mislio. Ništa
posebno. Kakvog li pitanja.”
• Ili: “Kako si?”/”Kako sam s obzirom na što? Na
zdravlje, financije, rad u školi, moju duševnu
nepomućenost, moj…?”//”Čuj samo sam htio biti
uljudan. Iskreno, uopće me ne zanima kako si!”
Neverbalna komunikacija
(“body language”)
• geste, izrazi, pokreti, gestikulacije licem,
manipulacija fizičkim prostorom među ljudima.
• Edward Hall (“Nijemi jezik”): Za stolom, fizička
“distanca” (do 5cm intimna; do 1m osobna; do
3m socijalna; iza 3m – javna). (Pretpostavka: da
su geste i “distance” kulturno uvjetovane)
• Razlike s obzirom “tko” narušava distancu.
Muškarci sjede odvojenije jedan od drugoga
nego žene; kada prijatelj naruši prostor
reagiramo blaže nego kada ga naruši stranac;
kod distance različitih spolova – reakcija je
različita.
Problematične interakcije
•
•
•
•
•
•
Smisao: uvid u situacije koje ne možemo objasniti “makro” teorijama
H. Becker o korištenju marihuane
Muški liječnik, ženski pacijent (Henslin, Briggs) – formiranje rituala:
kreiranje različitih “scena”: 1. prihvaćanje uloge pacijenta; 2. liječnik pristupa
“profesionalno”, gleda u oči, pažljivo sluša; odlučuje da je ispitivanje nužno i
odlazi; 3. ulazi sestra – pretvaranje “osobe” u “neosobu” – “kliničko
(neosobno) ispitivanje”; tješenje; liječnik je još uvijek odsutan; 4. sestra;
ulazi liječnik; deseksualiziranje interakcije; pružanje “pravnog svjedoka” o
primjerenosti (neosobnosti) situacije; pacijent ne govori, izbjegava kontakt
očima…5. Liječnik izlazi. Sestra pomaže da se uloga neosobe pretvori
ponovno u osobu.
Slučaj ubojstva Kitty Genovese: primjer nevoljkosti da se uplićemo u
problematične situacije – apatija promatrača. Ljudi prvo promatraju
“ključeve tumačenja situacije kod drugih promatrača”. Nitko ne želi
pretjerano reagirati i time “izgubiti obraz”.
Takooshian/Bodinger: lažne provale
Milgramovi eksperimenti s poslušnošću
Fenomenologija:
Socijalna konstrukcija zbilje
• Schutz: danost stvarnosti problematična; ona je
samo interpretacija naših dojmova, i različite
kulture različito interpretiraju svijet
• Berger – Luckman: proces socijalne
konstrukcije:
– 1. eksternalizacija (proizvođenje predmeta, simbola
itd.)
– 2. objektivacija (gubitak svijesti da smo mi stvorili
predmete svijeta);
– 3. internalizacija (navodno “objektivne” činjenice
postaju dio naše “unutrašnjosti” – svijesti)