03. Kablovi - WordPress.com
Download
Report
Transcript 03. Kablovi - WordPress.com
III godina
Informatički smer
Elementi računarskih mreža
Kao osnovne elemente računarske mrežne komunikacije
možemo izdvojiti:
Komunikacioni kanal (vod)
Hardver računara
Operativni sistem
Korisničke procese (aplikacije)
Elementi računarskih mreža
Komunikacija između dva računara može biti neposredna
(direktna veza dva računara) i posredna (preko jednostavnih
ili kompleksnih mrežnih uređaja).
Komunikacioni kanali i elementi koji ih povezuju sa
mrežnim interfejsima računara (ili nekog drugog uređaja)
nazivaju se pasivnom mrežnom opremom.
Mrežni uređaji koji u sebi sadrže i hardver/firmver/softver
sposoban za analizu i modifikaciju nosećih signala nazivaju
se aktivnom mrežnom opremom.
Za uspeđnu komunikaciju između krajnjih članova mreže
potrebno je obezbediti funkcionalnost na svim nivoima.
Pasivna mrežna oprema
Pasivna mrežna oprema predstavlja najjednostavniju
komponentu računarskih mreža. Atribut „pasivna“ potiče od
ciljne karakteristike komponenti ove kategorije da nad
mrežnim saobraćajem ne izvrše nikakvu izmenu.
Pasivne komponente mreže čine:
Utičnice
Kablovi
Paneli za prespajanje i za završavanje kablova (patch panel)
Kablovi za prespajanje (patch cable)
Rek ormani
Kanalice za vođenje kabla
...
Kablovi
Za prenos signala između računara većina današnjih mreža
koristi neku vrstu žica ili kablova koji se ponašaju kao mrežni
prenosni medijumi.
Postoji mnogo različitih tipova kablova koji mogu da se primene
u različitim situacijama. Njihov broj je izuzetno veliki: katalog
firme Belden, jednog od vodećih proizvođača kablova, obuhvata
više od 2200 različitih tipova. Srećom, većina današnjih mreža
koristi tri osnovne vrste kablova:
Koaksijalne kablove
Kablove sa upredenim paricama (twisted pair), u dva oblika: sa
neoklopljenim ili sa oklopljenim paricama
Optičke kablove
Kablovi
Kroz upredene parice i koaksijalne kablove prenose se električni
signali, dok se kroz optička vlakna prenose signali u vidu
svetlosnih impulsa. Za ispravan rad mreže potrebno je da se
kablovski sistem formira od komponenata koje zadovoljavaju
određene tehničke standarde.
Kablovi koji se koriste zavise od više parametara:
Binarni protok
Pouzdanost kabla
Maksimalna dužia između čvorova
Zaštita od električnih smetnji
Podužno slabljenje
Tolerancija u otežanim uslovima rada
Cena i opšta raspoloživost kabla
Lako povezivanje i održavanje
...
Koaksijalni kabl
Koaksijalni kablovi su najrasprostranjeniji mrežni kablovi i
to iz više razloga: relativno su jeftini, laki, fleksibilni i
jednostavni za rad.
Sastoji se od bakarne žice u sredini oko koje se nalaze najpre
izolacija, a zatim sloj od upletenog metala – širm i, na kraju,
spoljašnji zaštitni materijal.
Koaksijalni kabl
Tanki koaksijalni kabl (Thinnet) je debljine 0,64cm.
On odgovara svakom tipu mreže i koristi se za razdaljine do
185m.
Provodnik može biti od punog bakra ili od više upredenih
bakarnih žica.
Koaksijalni kabl
Debeli koaksijalni kabl (Thicknet) se drugašije zove i
Standard Ethernet.
Debljina kabla je oko 1,27cm.
Koristi se za razdaljine preko 500m. Debljina provodnika je
veća.
Koristi se kao kičma mreže na koju se nadovezuje niz manjih
mreža tankim koaksijalnim kablovima (primopredajnik).
Koaksijalni kabl
Povezivanje koaksijalnih kablova na računar je moguće već
poznatim BNC konektorima.
Kabl sa upredenom paricom
Kabl sa upredenom paricom se sastoji od dve izolovane
bakarne žice koje su obmotane jedna oko druge.
Parice se obično nalaze grupisane u zaštitnom omotaču i
zajedno sa njim čine kabl.
Ukupan broj parica varira, a njihovim upredanjem se
poništava električni šum od susednih parica ili ostalih izvora
šuma, kao što su motori, releji i transformatori. (Šum je
ometanje signala)
Kabl sa upredenom paricom
Postoje dva tipa kablova sa upredenim paricama :
UTP (Unshielded Twisted Pair) neoklopljeni kabl sa upredenim
paricama
STP (Shielded Twisted Pair) oklopljeni kabl sa upredenim
paricama
Kabl sa upredenom paricom
Neoklopljeni kabl sa upredenom paricom (UTP kabl) sa
specifikacijom 10BaseT je najpopularnija vrsta kabla i on
postaje najrasprostranjeniji kabl za lokalne računarske mreže.
Maksimalna dužina jednog segmenta kabla je 100 metara.
Tradicionalni UTP kabl se sastoji od dve izolovane bakarne žice.
Odgovarajuće specifikacije određuju koliko će uvoja biti po
jednom metru kabla, a to zavisi od njegove svrhe.
Kabl sa upredenom paricom
Postoje razne vrsta UTP kablova. Na osnovu definisanih
standarda svi UTP kablovi su razvrstani u 5 kategorija:
Kategorija 1 - Tradicionalni telefonski UTP kabl (obična tele-
fonska „parica“) kojim se ne prenose podaci, već samo glas. Većina
kablova koji su postavljeni pre 1983. godine spada u ovu
kategoriju.
Kategorija 2 - UTP kabl za prenos do 4MBps. Oni se sastoje od
četiri međusobno upredene UTP parice (ukupno 8 provodnika).
Kategorija 3 - Ovde spadaju UTP kablovi za prenos do 16MBps.
Sastoje se od četiri upletene bakarne parice, od kojih svaka ima tri
uvoja po stopi.
Kategorija 4 - Kablovi koji omogućavaju prenos do 20MBps. I oni
se sastoje od četiri upredene parice.
Kategorija 5 - Prenos do 100MBps. I ova vrsta kabla se sastoji od
četiri upredene parice bakarne žice
Kabl sa upredenom paricom
Potencijalni problem svih vrsta kablova je preslušavanje
(crosstalk), odnosno mešanje signala jedne linije sa signalima
druge.
UTP kablovi su posebno osetljivi na ovu pojavu, a jedinu
zaštitu predstavlja veći broj uvoja po metru kabla.
Kabl sa upredenom paricom
Oklopljeni kabl sa upredenom paricom (STP kabl) ima
spoljašnji omotač u obliku bakarne mreže (šrim) koji je, u
stvari, oklop daleko efikasniji od standardnog spoljašnjeg
omotača UTP kablova.
Između i oko parova žica postoji i omotač od tanke metalne
folije. Ovi dodatni slojevi kod STP kablova formiraju svojevrstan
oklop koji je u stanju da zaštiti podatke koji se prenose od bilo
kakvog spoljašnjeg mešanja.
Zbog toga STP kablovi omogućavaju veću brzinu prenosa i veće
razdaljine od UTP kablova.
Kabl sa upredenom paricom
Kabl sa upredenom paricom
Kablovi sa upredenim paricama za povezivanje sa
računarima koriste RJ-45 konektore.
Oni podsećaju na telefonske RJ-11 konektore, ali za razliku
od njih malo su veći i imaju 8 provodnika (dok RJ-11 ima 4).
Kabl sa upredenom paricom
Da biste montirali RJ-45 konektor na UTP kabl potrebna su
vam odgovarajuća klešta za krimpovanje.
Kabl sa upredenom paricom
Bitan je raspored žica. Kada pogledate kabl treba da znate da
li je prav (straight through) ili ukršten (crossover). Tu
dolazimo i do najčešćeg pitanja i najčešće greške. Da li se
mogu dva računara povezati kablom bez upotrebe haba?
Mogu, ali nije ista raspodela parica.
Za direktno povezivanje dva računara se koristi crossover
kabl, dok se za vezu računara sa habom ili drugim
mrežnim uređajem koristi straight through kabl.
Kabl sa upredenom paricom
Postavljanje RJ-45 na kabl
zavisi od namene kabla
(mada noviji uređaji
prepoznaju vrstu mreže i
prilagode parice trenutnoj
nameni):
Za povezivanje dva
računara pravi se
crossover veza
Za povezivanje
računara sa mrežnim
uređajem (ruter, hab, ...)
pravi se straight through
veza
Kabl sa upredenom paricom
U komponente koje se koriste u radu sa kablovima sa
upredenim paricama spadaju i:
Razvodne stalaže (distribution rack) i police (rack shelf), koje
se koriste da bi se napravilo više mesta za kablove u manjim
prostorijama. One su dobar način organizacije mreže sa mnogo
kablova.
Paneli za prespajanje (expandable patch panel) mogu imati i
do 96 priključaka ( ili više) i veliku brzinu prenosa (danas i do
1GBps).
Zidne maske mogu da prime dva ili više konektora.
Kabl sa upredenom paricom
Kabl sa upredenom paricom
Optički kabl
Kablovi od optičkih vlakana ne podležu električnim smetnjama
i podržavaju izuzetno velike brzine prenosa podataka. Danas se
signali prenose i na brzinama od 1GBps ovim kablovima. Osim
toga, oni mogu da prenose signale (svetlosne impulse) na
kilometarske razdaljine.
Optičko vlakno se sastoji od izuzetno tankog staklenog cilindra,
koji se naziva jezgro. On je okružen koncentričnim staklenim
slojem, koji se naziva presvlaka. Ponekad vlakna mogu biti
napravljena i od plastike.
Zbog toga što optičko vlakno prenosi signale samo u jednom
pravcu, kabl se uvek sastoji od dva vlakna u odvojenim
omotačima - jedno vlakno šalje signale, a drugo ih prima. Svako
vlakno je obmotano slojem plastike, a dodata su i vlakna od
kevlara što obezbeđuje čvrstinu.
Optički kabl
Sistemi prenosa sa optičkim kablovima se sastoje iz tri
osnovna funkcionalna dela:
Predajnik (izvor svetlosti – LED ili laserska dioda)
Optičko vlakno
Prijemnik (foto senzor)
Optički kabl
Standardni električni signal se dovodi na LED diodu koja vrši
konverziju u svetlost, zatim se svetlost „ubacuje“ u optičko
vlakno na čijem drugom kraju je prijemnik koji vrši optoelektričnu konverziju posle koje se dobija standardni
električni signal.
Princip po kome se informacija prenosi po optičkom vlaknu
bazira se na totalnoj refleksiji. Svako optičko vlakno se
sastoji iz jezgra koga čini staklo određenog indeksa
prelamanja i omotača presvučenog preko jezgra. Omotač je
takođe od stakla, ali ima drugu vrednost indeksa prelamanja.
Svetlost se ubacuje u jezgro pod određenim uglom potrebnim
da dođe do totalne refleksije, zbog koje se zrak neprestano
odbija od granične površine i tako putuje kroz vlakno do
prijemnika.
Optički kabl
Ove kablove treba koristiti kada je potreban medijum koji
omogućava prenos podataka velikom brzinom, na velike
udaljenosti i na vrlo bezbedan način.
Njihovi nedostaci su viša cena, veća stručnost prilikom
postavljanja i povezivanja, kao i krtost i veliki gubitak signala
pri savijanju kabla.
Optički kabl