Transcript Slide 1 - Šta je “psihologos.wordpress.com”

 UČENJE
 Učenje predstavlja relativno trajne promjene
ponašanja stečene iskustvom. To je složen
psihički proces koji se očituje u sticanju
znanja, vještina i navika, a također utiče i na
formiranje ličnosti.

Na učenje pozitivno djeluju:
 Vježba
 Iskustvo
 VRSTE UČENJA
 Učenje nije svojstveno samo čovjeku, samo što je
ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi
od mnogo faktora. Složenost učenja zavisi od vrste
i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Na
osnovu toga učenje možemo podijeliti na
jednostavno i složeno.
 1. Jednostavno učenje je djelimično određeno
evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. Kod
čovjeka dominira složeno učenje, ali on koristi i
jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje
uvjetovanjem i mehaničko učenje.
 a) Učenje uvjetovanjem
 Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih
refleksnih radnji. Naime, čovjek u svom
samoodražanju reaguje na određene spoljne i
unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo
bezuvjetni refleks.
 Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije
svojstven samo čovjeku, jer i druga bića
reaguju na različite podražaja. Npr. pojava
hrane izaziva lučenje pljuvačke kod gladnog
čovjeka i životinje. Draž na koju organizam
reaguje urođeno, automatski, zove se
bezuvjetna draž.
 Ako se prije bezuvjetne draži javi neka
druga draž i to se ponovi više puta, onda će
organizam reagirati na ovu draž kao da je i
ona sama bezuvjetna draž.
 Draž koja je izazvala reakciju kao
bezuvjetni podražaj zove se uvjetni
podražaj a reakcija na takvu draž je
uvjetni refleks.
 Kada se prije uvjetovanog podražaja
(zvona) daje neki drugi podražaj na koji
organizam ne reaguje urođenom reakcijom,
i ako to ponavljamo više puta, organizam će
i na njega reagovati kao na bezuvjetnu
draž.
 Uvjetovani refleks je naučena reakcija, jer
reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i
urođena. Na ovakav način se formiraju nove,
neurođene veze u centralnom nervnom sistemu.
Za formiranje ovih veza potrebno je određeno
potkrepljenje, koje može biti pozitivno (hrana,
nagrada, pohvala) i negativno (kazna, u
eksperimentima sa životinjama elektro šok).
 Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim
refleksima. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje
bilo nagradama i kaznama tako da djeca
zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a
izbjegavaju ono koje se kažnjava. Mnogi oblici
ljudskog ponašanja rezultat su učenja
uvjetovanjem višeg reda. Time se objašnjavaju i
mnogi oblici neurotičnog ponašanja, gdje dolazi do
generalizacije uvjetnog refleksa.
 Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim
refleksima. Roditelji potkrepljuju dječije
ponašanje bilo nagradama i kaznama tako
da djeca zadržavaju ponašanje koje se
nagrađuje a izbjegavaju ono koje se
kažnjava.
 Generalizacija podražaja je pojava da i
podražaji slični uvjetovanom podražaju
izazivaju uvjetovanu reakciju istog
intenziteta.
 B) mehaničko uvjetovanje
 Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje.
Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više
sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u
određenom vremenskom slijedu. Jedan sadržaj je
podražaj, a onaj koji se javlja u određenom
vremenskom slijedu je reakcija.
 Prema Torndajku, za učenje je važna učestalost,
vremenska bliskost i motiviranost subjekta da
nešto nauči.
 Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus
koji je vršio eksperimente sam sa sobom, mjereći
broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. On je
primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji
kako se povećava broj ponavljanja, i to je nazvao
negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja).
Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake,
brojeve i pokrete.
 2. Složeni oblici učenja
 a) učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka
 Za razliku od jednostavnog učenja, gdje su
sadržaji koje treba naučiti jasno zadani, kod
složenih oblika učenja tek treba naći pravi
odgovor kako bismo razriješili određeni
problem.
 Dakle, kod takvog učenja pokušavamo različitim
reakcijama doći do odgovora, pri čemu se prave
i greške, pa se takvo učenje zove učenje na
osnovu pokušaja i pogrešaka.
 I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan
oblik učenja uvjetovanjem, s tim što odgovori
nisu unaprijed dati i pri čemu se formira
jednostavna veza između draži i odgovora.
 Odgovor se treba tek naći, pa su pokušaji i
greške instrumenti da se do njega dođe.
Takvo uvjetovanje se, zbog toga, zove
instrumentalno uvjetovanje. Za
uspješnost u ovakvom učenju značajni su
podsticaji, obično biološki a kod čovjeka
još i sociološki. Znači, da bi se povećao
učinak učenja, potrebno je određeno
pojačavanje motiva nagradama.
 Primjer: eksperiment sa mačkom u kavezu
.
 b) učenje uviđanjem
 Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju
odnosa među predmetima i pojavama.
Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao
najviša intelektualna funkcija kojom se
razrađuju i misaono prerađuju određeni
problemi. Misaoni procesi su uključeni i u
učenje putem pokušaja i pogrešaka, ali samo
kao način manipuliranja postupaka, dok su
kod uviđanja mišljenje osnova učenja.
 Uviđanjem mogu da uče i neke životinje,
posebno čovjekoliki majmuni.
 Čovjek koristi i druge oblike učenja, ali mu je
ovaj svojstven, posebno kada rješava
problemske situacije.
 Poznate su nam četiri faze koje ljudi oriste u
rješavanju problema: upoznavanje, inkubacija,
iluminacija i verifikacija.
 Kada se ljudi nađu pred problemom, prvo treba da
steknu spoznaju o osnovnim elementima problema
(upoznavanje). U sljedećoj etapi problem prividno
miruje. Zapravo u toj etapi se problem rješava,
samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim
procesima dolazi do rješenja (inkubacija).
 Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. "aha"
doživljaj (iluminacija). Konačno rješenje treba
provjeriti u praksi (verifikacija). Ovaj slijed etapa
u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno, jer
ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije, ili pak
nekada ne treba verifikacija, jer je rješenje bez
dvojbe tačno.
 Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno.
 Bitne odlike učenja uviđanjem su :
 rješenje problema dolazi naglo;
 jednom naučeni način rješavanja problema
trajno se pamti;
 stečeno znanje se može primijeniti u
sličnim situacijama;
 učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju
a ne na slučajnom pogađanju.
 Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju
odnosa među različitim pojavama i
stvarima, zbog čega je ono posebno
značajno pri rješavanju nekih problemskih
situacija.
 VERBALNO UČENJE
 To je svako učenje pri kojem se koriste jezički




simboli. Torndajk je ustanovio zakon
učestalosti, prema kojem uspješnost učenja
verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja.
Utvrdio je da čovjek otprilike zapamti oko 8
besmislenih slogova ili brojeva u jednom
ponavljanju. Kada se povećava broj slogova ili
brojeva, potrebno je više ponavljanja, ali taj
odnos nije linearan. Prema njegovom
istraživanju, ispitanici su imali sljedeće
postignuće:
12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja,
24 sloga ili broja - 44 ponavljanja,
36 slogova ili brojeva - 55 ponavljanja.
 Također, broj zapamćenih besmislenih slogova
zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova.
Naime, tada se pri jednom ponavljanju
povećava ukupan broj, ali procenat zapamćenih
riječi opada.
 10 slogova - zapamćeno 7 ili 70%. 49 slogova zapamćeno 17 ili 34,7% , 100 slogova zapamćeno 25 ili 25 %.
Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. Tako
se lakše pamte riječi na početku i kraju, od
onih u sredini.
 Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se
mehanički uči, dok sadržaj koji ima smisla
podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i
brže uči.
 MOTORNO UČENJE
 Motorno učenje predstavlja učenje novih
pokreta i radnji kao i povezivanje ranije
naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. U
proces motornog učenja uključeni su senzorni
i intelektualni procesi, ali prvenstveno motorni
pokreti i radnje.
 Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i
vještine. Sam proces formiranja navika i
stjecanje motornih vještina prolazi kroz
nekoliko etapa:
 Kada se neki pokret nauči do nivoa
automatizma, navike ili vještine se tada
izvode uz veoma malo učešće svijesti. (Vožnja
bicikla, plivanje, skijanje itd. su pokreti
razvijeni do nivoa automatizma.)
 TRANSFER UČENJA
 Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na
kasnije učenje ili aktivosti. Ovaj utjecaj može biti
pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr.
kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira
harmoniku nego neko ko uopće nije svirao.
Negativan transfer je npr. kada neko nauči
pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije
mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće
učio.
 Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga,
transfer je najvažnije područje u psihologiji
učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci
antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika,
muzika i astronomija pomažu spekulativnom
mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je
za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih
predmeta i vještina.
 Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se
razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći.
Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup
neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje,
pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva,
može se uvježbavati.
 Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za
teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se,
prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo
češće vježbali, za što su posebno preporučljivi
predmeti latinski i matematika. Drugim riječima,
vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego
koliko mogu razvijati pojedine psihičke
sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici
imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu
primjenu u životu.
 Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je
zagovarala psihologija moći. Memorirao je
poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je
zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to
mu je trebalo 131 minuta.
 Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan
po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni
raj".
 Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme
"Satir". Za novih 158 stihova sada mu je
trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više
nego što mu je trebalo prije vježbanja.
 Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici.
Ovim eksperimentom je Viljem Džems
dokazao da se učenjem stihova napamet ne
može poboljšati pamćenje.
 Jedna je grupa učila napamet, dok je druga
slušala 76 minuta uputstva kako da uče i
preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta
uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu
metodu, reprodukciju, podvlačenje,
grupiranje, korištenje asocijacija i sl.
 Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test,
trebalo je da mehanički uče stihove, prozu,
turske riječi, datume i slova.
 Grupa koja je vježbala prema uputstvima
imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da
se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom
adekvatnih tehnika učenja.
 Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se:
 uče slični sadržaji ili radnje;
 koriste slične tehnike ili metode u učenju;
 koriste slični principi u radu.
Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom
transferu učenje nikad ne počinje iz početka.