Transcript Najpoznatije *ivotinje pra*ume

Prašuma, što doslovno znači 'stara šuma' , tip je
vegetacije kojim se nazivaju one šume koje su se
od svog nastanka razvijala uz malo (sekundarne)
ili bez utjecaja čovjeka (primarne)
Bogatstva prašume:
prašume podržavaju veliku raznolikost živih
organizama na svijetu. Iako prašume zauzimaju manje od
2% površine na Zemlji, prašume udomljuju više od 50%
biljaka i životinja na svijetu.
Mjesta na kojima prevladavaju
prašume
Uvjeti prašume i prašumska klima
Uvjeti prašume
Prašumska klima
 U tropskim krajevima i njihovim
prašumama, kiše su vrlo obilne. Najveća
prašuma na svijetu je tropska Amazonija,
velika kao Europa, daje 40%
zemaljskog kisika. Na području prašuma
uvjeti su slabi zbog kiše koja ponekad
napravi poplavu i tlo učini
neplodnim.Tamo ujedno prevladava
prašumska klima.Ima ponekad i
zagušujući zrak zbog truljenja
biljaka.Iako pada puno kiša ta voda nije
pitka,ali zato ima vode i za piće.Tamo je i
sunce i kiša,ali većinom kiša zbog
visokih temperatura .
 Prašumska klima nalazi se
od ekvatora do otprilike 10-12
stupnjeva južne i sjeverne geografske
širine. Na područjima s prašumskom
klimom rastu prašume ili tropska
kišna šuma. Dijele se na takozvane
"katove". Prašume čine vazdazeleno
drveće (koje je katkad više od 50 m),
lijane, puzavice, paprati, cvjetnice
i mahovine. Zrak je vlažan i zagušljiv
zbog stalnog truljenja biljnog svijeta.
Najveće prašume nalaze se u slijevu
rijeke Amazonas (Brazil) i u slijevu
rijeke Kongo ili Zaire (Afrika). Slična
područja nalaze se u Indokini,
na Cejlonu, Malajskom otočju,
duž Gvinejskog zaljeva i drugdje.
 U Europi je prašuma stara oko 10 000 godina, što znači da
se pojavljuje nakon ledenog doba koje je tu vladalo prije
15000 godina. Prašume po geografsko-klimatskim
karakteristikama dijelimo na nekoliko vrsta, osnovne
su tropske kišne šume u tropskim područjima (najpoznatija
vrsta), i umjerene (skandinavske, europske i prašume
umjerenih i hladnih zona).
Prašume Amazone
Bengalski tigar
Bengalski tigar je najbrojnija podvrsta
tigra i druga po veličini poslije
sibirskog.
 Mužjak bengalskog tigra dosiže
dužinu od 275 do 295 cm, ali ima i
primjeraka koji i duži od 305 cm.
Ženke su manje i duge su između 240 i
265 cm. Težina im se kreće od 130 pa
do 265 kg, no i tu može biti iznimaka
na više. U ramenima im je visina od
90 cm pa do 1 m.
 Osnovna boja im je crveno zlatna.
Donji dio tijela im je bijel. Relativno
široke crne poprečne pruge se protežu
od glave pa sve do vrha repa, a i noge
su im jednako tako
prugaste.Zanimljivo Bengalski tigrovi
su najbrža podvrsta tigrova koji mogu
doseći brzinu od 90km/h.
 Bengalski tigar živi u Indiji i na
obližnjim otocima, te
u Bangladešu, Butanu, Mianmaru
i Nepalu, pa čak i u Kini. U Indiji
najveća populacija bengalskih tigrova
živi uSundarbanu,
najvećoj šumi mangrova na svijetu, ali
nastanjuje i sjevernu i središnju Indiju.
 Veličina populacije od oko 2.500 jedinki
pokazuje da je bengalski tigar prilično
ugrožen, no ipak nije ni blizu tako
ugrožen kao druge podvrste tigrova. Iako
postoji međunarodna zabrana, trgovinu
tigrovim krznom vode kriminalne
organizacije i vrsta je sve bliže
istijebljenju.
Potrebno mu je oko 9
kilograma mesa dnevno. On
je prašumska životinja, lovi tako
da se skrije iza grmlja i gustog
lišća, te kad lovina prođe kraj
njega, skoči na nju i ugrizom
u grlo ili šiju slama joj vrat.
Bengalski se tigrovi hrane
najčešće bivolima i jelenima,
zna pojesti zmije, žabe, miševe,
dikobraze, ribe a poneki i
ljude[što se rijetko dešava].
Gorile
Gorile su primati iz porodice čovjekolikih majmuna i najveći su
živući primati
.
 Gorile su stanovnici tropskih
kišnih šuma(prašuma) i
brdskih kišnih šuma u
središnjem
dijelu Afrike. Zapadni
nizinski gorila živi na
području koje se prostire od
jugoistoka Nigerije preko Ekv
atorske Gvineje i Gabona do
Republike Kongo.
 Uspravljeni, gorile mogu doseći visinu do
1,75 m, no stvarna dužina tijela im je nešto
veća, jer stoje uvijek malo povijenih koljena.
Raspon ruku im nadmašuje dužinu tijela i
iznosi do 2,75 m. Između spolova postoje
značajne razlike u težini. Dok su ženke teške
između 70 i 90 kg, mužjaci zanju težiti i do
275 kg, dok dobro hranjeni gorile u
zatočeništvu mogu imati čak i 350 kg.
 Boja krzna je uglavnom crna, a s godinama se
kod starijih mužjaka krzno na leđima oboji
srebrno sivkasto. Po tom obilježju ih se često
naziva i "srebrnoleđi" mužjak. Krzno brdskih
gorila ima duže svilenkaste dlake od dlake
nizinskih gorila. Kao i svi čovjekoliki
majmuni ni gorila nema rep. Gorile su
robustno građeni, a lice i uške nemaju dlaku.
Luk iznad očiju im je vrlo izražen.
Gorile su dnevne šumske
životinje. Nizinski gorile žive
u tropskim kišnim šumama
dok brdski gorile žive
uglavnom u sekundarnim
šumama. Brdski gorile žive na
tlu, dok se nizinski gorile, čak i
teški mužjaci, često u potrazi
za hranom penju na drveće i
do 20 m visoko.
Papige[Ara]
Papige, papagaji porodica su ptica iz reda
papigašica.One se sporazumijevaju glasnim
kriještanjem
 Prave papige razlikuju se od
kakadua nedostatkom kukmice
koju mogu uspraviti, što je odlika
svih kakadua. Umjesto toga, niz
vrsta pravih papiga može
uspravitiperje na zatiljku i/ili vratu.
Boja perja ovih ptica jako varira,
od jednobojnih zagasito smeđih,
pa do vrlo živih i sjajnih boja.
Većina vrsta je uglavnom zelene
boje s mrljama izraženih boja,
svijetložute, crvene ili plave.
Druge su većinom bijele i žute, a
nekoliko ih je i plave boje.
U ovu porodicu ubraja se najveći
dio vrsta iz ovog reda, iznimka su
samo kakadui.
Tukan
Tukani su porodica ptica iz reda Piciformes. Imaju izuzetno
velik kljun, a vrsta sa najvećim kljunom je toko
tukan (Ramphastots toco), sa duljinom kljuna od 23 cm. U
bliskom su srodstvu sa barbetima i potiču od zajedničkog pretka.
 Tukani su nezgrapne ptice veličine od
29 cm i 130 g kod vrste Pteroglossus
inscriptus do 63 cm i 680 g kod toko
tukana. Imaju upadljiv veliki kljun koji je
kod mužjaka obično duži. Iako izgleda
težak, vrlo je lagan jer tanka rožnata
prevlaka prekriva šuplju unutrašnjost
kljuna, u kojoj su isprepletene brojne
potporne palice.Ponekada se kljun slomi,
ali neke ptice uspjevaju dugo preživjeti,
pa čak i kada im je slomljen velik dio
kljuna.
 Tukani se hrane uglavnom voćem ali također
i kukcima i nekim kralježnjacima neke vrste i
aktivno love guštere, zmije, ptiće i ptičija jaja
.Tijekom pljačkanja gnijezda veliki kljun
prestraši roditelje ptića i oni ne napadaju
tukana; u napad kreću tek kada tukan odleti i
pokaže svoja nezaštićena leđa. Kljun tukanima
omogućava i da budu dominantni u odnosu na
druge ptice koje se hrane voćem. Imaju dug
jezik i nazubljen kljun i često su im goli
dijelovi kože na licima jarko obojeni. Neke
vrste blijedih očiju imaju tamne šare ispred i
iza crne zjenice te zbog toga izgleda kao da
imaju vodoravni prorez.
 Perje tukana je šareno i postoje razne
kombinacije: crna sa crvenom, žutom i
bijelom, crna i zelena sa žutom crvenom i
kestenjastom bojom itd.
Tukani nastanjuju Južnu
Ameriku od Meksika do
sjeverne Argentine. Staništa su
im prašume i savane. Rijetko ih
se viđa iznad 3650 m nadmorske
visine.
Orangutan
Orangutan (Pongo pygmaeus) je vrsta primata iz
porodice čovjekolikih majmuna. Njegovo ime na malajskom znači
"šumski čovjek". Živi u Jugoistočnoj Aziji i jedini je čovjekoliki
majmun koji živi samotnjački i na stablima najveći dio života.


Već na prvi pogled se orangutan razlikuje od svih
drugih drugih čovjekolikih majmuna cvenkasto
smeđom bojom svog krzna i vrlo dugim rukama.
Odrasla životinja je visoka između 1,2 i 1,5 m,
dok im je raspon ruku do 2,2 m. Mužjaci svojom
težinom od 50 do 90kg su značajno teži od ženki
koje dosežu samo 30 do 50 kg. (Ove vrijednosti
se odnose na životinje koje žive slobodno u
prirodi, dok dobro hranjene životinje koje su na
skrbi ljudi mogu doseći i do 150 kg).
Ruke su im duge i snažne, a kao kod svih
majmuna koji žive na drveću, palčevi su im
zakržljali, a noge su im kratke i relativno slabe.
Lica im obilježava visoko čelo i izbočene vilice.
Osim toga, odrasli mužjaci imaju izrasline na
obrazima koje rastu čitav život, pa te izrasline
kod starih mužjaka djeluju vrlo impresivno.

Orangutani se hrane pretežno voćem, lišćem i
korom, a uz to i kukcima kao na
primjer termitima ,ptičjim jajima i
malenim kralježnjacima
.Širenjem sjemenja pojedenog voća orangutan
je vrlo važna karika u održavanju
raznovrsnosti kišnih šuma. Upravo zato se
orangutan smatra ključnom vrstom za
preživljavanje tropskih kišnih šuma.
Orangutan je
stanovnik tropskih kišnih
šuma i danas živi još samo
na Borneu i Sumatri.
Orangutan je ugrožena vrsta
životinja.
Ljenjivac (tipavac)
Ljenivci nastanjuju isključivo krošnje stabala tropskih kišnih
šuma Srednje Amerike i područja Amazonije pa do južnih
područja Brazila
 Životinje dosižu dužinu tijela od najmanje
pola metra i težinu do 5 kg, dok dvoprsti
mogu težiti i do devet kilograma.
 Prednji udovi su im duži od stražnjih, što je
kod troprstih izraženije nego kod dvoprstih
ljenivaca. Kao što govore njihovi nazivi,
razlikuju se brojem prstiju na prednjim
udovima. Na stražnjim, obje porodice
imaju tri prsta, tako da ovo razlikovanje
može dovesti do zabune. Prsti i prednjih i
stražnjih udova završavaju snažnim i
dugimkandžama oblikovanim
poput srpova. Podlaktice su im dulje od
nadlaktica i tako prilagodljive da se ni ne
moraju okretati kako bi sa grana skinuli
lišće. Stražnje noge su im kratke.
 Ljenivci su najsporiji sisavci na Zemlji.
Najveća brzina kojom se ljenjivac kreće je 1,5
m u 1 minuti. Na tlu ne može uspravno stajati,
već se povlači pomoću kandži.
 Umjesto sedam, koliko ih imaju drugi sisavci,
troprsti ljenivac ima devet vratnih pršljenova.
To im omogućava veću pokretljivost glave
(može ju okrenuti do 270°). Za razliku od
vrata, glava im je kratka a lice okruglasto.
Malene oči su vrlo razmaknute, okrugli nos
nije istaknut, a uške su se sasvim povukle.
 Krzno se sastoji od dva sloja: unutrašnji je
kratak i vrlo gust, dok su duge dlake koje čine
vanjski sloj krzna slamaste i imaju neobične
vrlo tanke uzdužne žljebove . Rep im je
batrljak ili ga uopće nemaju. Smjer rasta dlake
im je obrnut od drugih sisavaca i ide od
sredine trbuha prema leđima. Kako cijeli život
provode viseći na granama, takav rast krzna
omogućuje bolje otjecanje vode s njih.
Gotovo čitav svoj samotnjački
život ljenivac provodi ovješen
svojim kandžama na grani s
leđima prema tlu. Kandže pri
tome djeluju kao kuke. Hrane se
gotovo isključivo lišćem, samo
dvoprsti ljenivci pojedu nekad
neku voćku ili
malenoga beskralježnjaka.
Kapucin
 Kapucin živi u
južnoameričkim šumama.
 Kapucin ima spretno i
okretljivo tijelo te se vješto
penje a ponekad i skače po
granama.Utome mu pomaže i
okretljiv rep.U prihvaćanju
mu mofu pomoći i njegove
nažne pandže.
Poneki ljudi imaju kapucina kao
kućnog ljubimca.
Leopard
Leopard (Panthera pardus) životinja je iz porodice mačaka.
Leopardi su ugrožena vrsta, a žive u Africi i Aziji u
prašumama
 Veličina i težina leoparda je unutar vrlo
velikog područja na kojem su
rasprostranjeni vrlo različita. Tako su
leopardi na jugu Afrike teški između 20 i
30 kg, dok oni koji žive na sjeveru
Afrike mogu biti i teži od 60 kg. U
ramenima su visoki 70 do 80 cm, a pri
tome su mužjaci znatno veći od ženki.
 Leopard ima srednje dugačke, snažne
noge koje završavaju šapama velike
površine. Oči imaju, kao i sve mačke,
usmjerene prema naprijed, a uške su mu
okruglaste.
 Obilježje leopardovog krzna su "rozete". To su
manje-više pravilno prstenasto jedna do druge
složene mrlje, u čijoj je sredini boja malo
tamnija od osnovne boje krzna. Rozete su
složene u redovima, naročito duž leđa. Na
prsima i grlu su umjesto rozeta pjege složene
jedna do druge, tako da podsjećaju na ogrlicu.
Na gornjoj strani repa se rozete nastavljaju
njegovom sredinom. Prema kraju repa rozete
su sve manje izražene i ponekad se mogu
spojiti u više poprečnih pruga. Donji dio repa
je prema kraju sve svjetliji, ponekad sve do
bijele boje. Trbuh i unutrašnja strana bedara
također nema rozete te je bijele, žućkasto
bijele ili sivkasto bijele boje. Vanjska strana
nogu prekrivena je pjegama iste boje kao i
rozete, koje su prema šapama sve manje.
Glava i gornja strana vrata su također
prekrivene pjegama.
U povijesno vrijeme leopard je
nastanjivao cijelu Afriku s obje
strane Sahare kao i velike
dijelove Azije. U Africi živi
kako u središnjim dijelovima u
tropskim šumama, tako i u
brdima, savanama i
polupustinjama od Maroka pa
sve do Rta Dobre nade na
krajnjem jugu. Leopard
izbjegava samo velika, vrlo
suha područja, pa ih tako
nema u Sahari niti u najsušim
dijelovima Namiba.
Crna pantera
Na većim visinama i u kišnim šumama se nerijetko
može naići na crnu panteru
 Kod njih je izražena crna boja
krzna, koja se
nasljeđuje recesivnim genom,
što je pojava koja se
naziva melanizam. To znači da
ova nasljedna osobina može
biti prisutna i kod jednog
standardno obojenog leoparda,
ali i da u jednom leglu može
biti i standardno obojenih
mladunaca i malih crnih
pantera.
ŽiVoTiNjE
Životinje su se
prilagodile načinu života
u prašumama jer su
tamo rođene i tražile
svoj pljen.Od prvog
dana kad su prašumske
životinje počele loviti
upoznale su prašumu i
“svoj teritorij”.Njihovo
krzno,perje se
prilagodilo prašumskoj
klimi i naučene su
živjeti u kišnim i
tropskim uvjetima.