4. Hodimo pod težinom križa, tragom tvojih stopa.

Ustao si u zori Uskrsa, Živi si koji ne umire.

Credo, Domine! Vjerujem, Gospodine!

S poniznima, željnima preporoda, Gospodine, prosimo te: Umnoži nam vjeru!

 Vjerujemo u „jednoga Boga Oca, Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga…“  Kršćanski Bog kojega je objavio Isus Krist jest Bog Otac.

 Ljubi nas očinskom/majčinskom ljubavlju!

 Bog izvor svega što postoji, Onaj koji jest u punini, tj. koji ima puninu bitka (postojanja).

 Njega priznajemo izvorom svega, „vidljivoga i nevidljivoga“.

OBJAVA BOGA KAO TROJSTVA

 „Središnje otajstvo kršćanske vjere i života jest otajstvo Presvetoga Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Kompendij KKC, 44).

 Isusov život je objava trojstvenog Boga : objavljuje sebe kao Sina Božjega ; Boga kao svoga Oca (svoga Tatu) i našega Oca (ali ne našeg Tatu!

); i Duha Svetoga, treću božansku osobu koja proizlazi od Oca i Sina; objavljuje ga kao onoga koji daje život, vodi, nadahnjuje;  Bog jest jedan, i kao jedan je trojstven, u trima osobama.

Pitanje o Bogu

 monoteizam : Bog je jedan i jedini  Drugi element je specifično kršćanski: Bog u kojega vjerujemo je Trojedini Bog  Teologija ide za tim da otajstvo Boga razumije i izreče kao otajstvo.

Bog?!

posljednji, beztemeljni (neutemeljeni) temelj svekolike stvarnosti, koji sve nosi i pokreće najveće dobro na kojem sudjeluju sva ograničena bića koja on samutemeljuje krajnji cilj koji sve upravlja i uređuje

Bog Otac

 iskon, začetnik života; darovatelj, hranitelj i čuvar života; moć, autoritet, životnu potporu i dobrotu, skrb i pomoć  očinstvo i majčinstvo su korelativi  Patrijarhalna slika oca? Negativno iskustvo ljudskog oca? Kako tada govoriti o Bogu Ocu ?

 Papa Benedikt XVI. – nije uvijek lako govoriti o očinstvu, posebno na zapadu,gdje se obitelji sve više raspadaju, radne obveze sve više iscrpljuju čovjeka…

Bog – Otac u Starom zavjetu

 Izrael počinje izričito govoriti o Bogu kao Ocu relativno kasno zbog politeizma okolnih naroda – opasnost za izraelski monoteizam.

 motiv vjerovanja u njegovo očinstvo je izabranje : on je izabrao Izraela i sklopio s njime Savez ; očinska briga.

 Bog je Otac ne zato što bi rađao sinove/kćeri, nego zato što slobodno izabire Izraela kao svoga „sina“.

Hoš 11,1-9; Jer 31,20; Iz 49,15

Bog – Otac u Starom zavjetu

 “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti

za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja

zaboraviti neću.” Iz 49,15  “Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.” Iz 66,13

Bog – Otac u Novom zavjetu Novost Bog je naravni Otac i njegovo očinstvo ne temelji se samo na izabranju nekog naroda ili na savezu, nego je Otac koji ima Sina i taj Sin doista je odvijeka rođen od Boga Oca.

 Bog Otac u jedinstvu sa Sinom i Duhom Svetim

Isus - objavitelj Oca

 Abbà jedinstven odnos, bliskost i „familijarnosti” s Bogom Ocem.

 Bog je sveopći Otac, Otac svih ljudi, ali ipak na poseban način očinski privilegira „posljednje”.

 Božje očinstvo je preobilno i besplatno  Božja milost je “besplatna ali nije na rasprodaju.” „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac, Bog, koji je u krilu Očevu on nam ga obznani.”

Svemogući

 Može sve što mu „dođe na um“???

 Božja svemoć ne očituje se kao automatska i svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i očinskom slobodom.

 Stvarajući slobodna bića, odrekao se dijela svoje moći, ostavljajući moć naše slobode. Tako on ljubi i poštuje slobodan odgovor ljubavi na svoj poziv.

 Svemoć u ljubavi , milosrđu , opraštanju !

 Objava Božje svemoći na križu Isusa Krista.

 K ada kažemo „Vjerujem u Boga Oca svemogućega“ mi izražavamo svoju vjeru u moć Božje ljubavi koji u svome umrlom i uskrslom Sinu pobjeđuje mržnju, zlo, grijeh i otvara nas vječnom životu, životu djece velikoga Oca.

 Bog Otac, Sin i Duh Sveti su u savršenom zajedništvu i jedinstvu (jedna božanska narav), ali i u savršenoj različitosti (tri božanske osobe).

Priprava objave Trojstva

 “Tragovi Trojstva” u: „Načinimo čovjeka nama na sliku i priliku” (Post 1,26); Božja teofanija Abrahamu u liku triju muškaraca (Post 18); Izaijino viđenje anđela pored prijestolja Božjega; Trishagion (trostruki „svet”) serafina (Iz 6,1)? Neodrživo! Bog se tada još nije objavio kao trojstven (progresivnost objave).

 Anđe o Jahvin, Riječ, Mudrost i Duh Jahvin prisutnost starozavjetna slika o Bogu nije – Božja konačna niti dovršena, nego otvorena za konačnu objavu Boga.

Isus Krist i Bog Otac

 Bog koji dolazi ususret čovjeku je Otac Isusa iz Nazareta , Krista:  Isusove molitve  Krštenje  Preobraženje

Duh Sveti

 prisutnost i djelo Duha Svetoga u Isusovu mesijanskom djelovanju.

 Kod sinoptika (Marko, Matej i Luka) Isus je predstavljen kao Mesija, tj. kao Pomazanik Božji na kojem počiva punina Duha.

 U nastupu i djelovanju, u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista prisutan je i djelatan Duh Sveti (Duh Božji, Duh Kristov, Duh Oca i Sina).

 čitava Isusova egzistencija predstavljena je kao krštenje u Duhu, kao trajna prisutnost Duha u Isusu kao Mesiji  Lukine figure pune su Duha: Marija (1,35; Isusovo začeće događa se po Duhu), Ivan Krstitelj (1,51), Elizabeta (1,45), Zaharija (1,67), Šimun (2,25). Poslije uskrsnuća, Duh se „razlijeva” na apostole (Lk 24,48-49; Dj 1,4-8; 2,1-4), a šalje ga Isus od Oca.

U sinoptičkoj tradiciji nalazimo tri važna izričaja o Duhu Božjem: Mk 3,28-30; usp. Mt 12,31 32; • a) „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No, pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.” Mt 12,28 ; Lk 11,20 • b) „Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo kraljevstvo Božje.” k vama Mk 13,11; Mt 24,4-14; Lk 21,10-19 • c) „Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.”

Dakle, prema sinoptičkim evanđeljima, svekoliko Isusovo djelovanje prožeto je Duhom pneumatološka perspektiva    U Djelima Duh obilježava vrijeme Crkve između Kristova Uzašašća i njegova konačnog dolaska. On je darovan Crkvi (Dj 2,1-13) kako bi vodio kršćansku zajednicu.

I prema Pavlovim spisima Duh Sveti ima presudnu ulogu za Crkvu kao zajednicu i za svekoliku kršćansku egzistenciju.

Ivanovo evanđelje i ostali ivanov(sk)i spisi izvor njezine svetosti i posvećenja.

gledaju Duha kao Božju silu koja proistječe iz Uskrsloga i koja je temelj Crkve, Paraklet (Branitelj) i Duh istine

 osobnost Duha Svetoga? nije samo neosobni Božji dar, nego je - prema našem Vjerovanju – osobni darovatelj svih darova, treća božanska osoba.

 Novi zavjet služi se određenim izričajima o Duhu Svetom u strogo osobnim kategorijama: govori se o uzdisajima Duha i o njegovoj molitvi u nama; on nas zastupa 8,26) ; kod Boga i zauzima se za nas (usp. Rim o n je susvjedok darove s našim duhom (usp. Rim 8,16), kako hoće (usp. 1 Kor 12,11), govori dijeli već u Pismu Starog zavjeta (usp. Hebr 3,7; 1 Pt 1,11s; 2 Pt 1,21) i u Crkvi (usp. 1 Tim 4,1), poučava u zajednici (usp. Otk 2,7).

 Otac ga šalje u Isusovo ime, ali on stupa pred Oca također i samostalno (usp. 1 Iv 2,1). Dakle, u svemu tome možemo vidjeti jasne naznake samostojnosti i osobnog razumijevanja Duha Svetoga u Novom zavjetu  U svezi s tim su i novozavjetni trinitarni obrasci (usp. Mt 28,19; 2 Kor 13,13).

Trinitarni izričaji u Pavlovim poslanicama

„Mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. Da, na to vas pozva po našem Evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista” 2 Sol 2,13-14 „Ali kada dođe punina vremena,posla Bog Sina svoga... d a primimo posinjenje. A jer ste zaista sinovi, odasla Bog u vaša srca Duha Sina svoga koji kliče: Abba-Oče!” Gal 4,4-6 „Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima” 1 Kor 12,4-6 „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga neka bude s vama” 2 Kor 13,13

Ivanovi spisi o Duhu Svetom

 U prvom dijelu Ivanova Evanđelja (1-12) središnja tema je: odnos Sina prema Ocu ( prva i druga božanska osoba )  u drugom dijelu (tzv. oproštajni govori: 14-17) radi se o slanju drugog Parakleta (14,16), o njegovu izlaženju od Oca (15,26), o njegovu slanju (poslanju) po Sinu (16,7-15) i o njegovoj zadaći da podsjeća na Kristovo djelo i da ga stalno uprisutnjuje (14,26; 15,26; 16,13).

 Glede trinitarnih izričaja u Ivanovu evanđelju možemo navesti sljedeće: 14,26; 15,26; 16,7-15 i 17 (Isusova velikosvećenička molitva).

 U govorima o Parakletu i ovdje je Duh Sveti opisan na osoban način (kao osoba).

 On izvire, kao dar, od Boga Oca i po Sinu je poslan u srca vjernika.

„On će od mojeg uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zato vam rekoh: od mojeg uzima i navješćivat će vama” (16,14-15)  Ivan naglašava dovršenost i potpunost objave koju je donio Isus. On je „dovršio djelo” koje mu je povjerio Otac (17,4); saopćio je učenicima „sve što je čuo od Oca svojega” (15,15), objavio je ljudima „Božje ime” (17,6. 26). Dakle, ne može se raditi o nekoj novoj objavi po Duhu nego se radi o „podsjećanju” na ono što je Isus rekao (14,26).

Zaključak

 Objava otajstva Presvetog Trojstva u Novom zavjetu je formalna i eksplicitna (izravna), ali u isto vrijeme je implicitna (neizravna) i iznenadna. Bog se objavljuje što i tko on jest: Otac, Sin i Duh Sveti.

 Božja imena u Novom zavjetu objavljena su izravno: Bog odnosno Otac, zatim Sin, te Duh, odnosno Duh Sveti ili Duh Božji ili Duh Kristov.

 U Novom zavjetu nalazimo temelje vjere u Presveto Trojstvo.

 novozavjetna svjedočanstva uvijek ostaju norma i za sva buduća, postnovozavjetna, razmišljanja o kršćanskom Bogu.