Transcript ugroyene
RETKE I UGROZENE VRSTE BILJAKA I ZIVOTINJA • Ugrozene vrste zivotinja su:Dabar,Beloglavi sup,Apolonov leptir,Droplja,Tetreb,Crni dazdevnjak itd… BELOGLAVI SUP • Највећа птица Балкана, са распоном крила и до скоро три метра, уједно је изузетно корисна, јер хранећи се искључиво угинулим животињама, представља незаменљивог „чистача“ природе. У новије доба, крајње угрожен и суочен са реалном опасношћу нестанка, белоглави суп је био пред истребљењем у Србији. Као медитеранска врста, своје уточиште је пронашао у сурим косинама клисуре Увца. Како би се очувало једно од последњих гнездилишта белоглавог супа, и тако заштитила ова врста од нестајања, 1971. године заштићен је мањи део клисуре реке Увац, на месту званом „Павловића Брод“. Даља истраживања, и ангажовање стручњака на заштити белоглавог супа као природне реткости, довела су до успостављања специјалног резервата природе „Клисура реке Увац“ 1995. DABAR • Дабар је водена и копнена животињска врста и највећи глодар северне хемисфере. Једини је представник свога рода. Збијено тело му је покривено густим црвенкасто-смеђим крзном. Има кратке ноге са по пет прстију, који су на задњим ногама спојени пловном кожицом. Реп му је снажан, одозго спљоштен као весло, без длаке и покривен љускама.На глави из масног крзна вире му мале, округле уши. Дужином тела досеже 90 сантиметара, реп му је дуг око 35 центиметара и тежак око 35 килограма. Из скровишта ископаног у обали или саграђеног од грања и стабала са излазом испод површине воде, излази углавном преко ноћи. Веома је опрезна и плашњива животиња. На тлу је спор и тром, па највећи део живота проведе у води. Одлично плива и рони. Живи сам или у мањим групама. CRNI DAZDEVNJAK • Crni daždevnjak (Salamandra atra) je vodozemac iz roda daždevnjaka. Kao i ostali daždevnjaci, duguljastog je tela, s četiri kratke noge podjednake dužine i dugačkim repom. Koža mi je sluzava, jednobojna, najčešće crna, iako može biti i sivkasta ili smeđa. Iza glave imaju vidljivo izražene parotidne žlezde. To su nakupine otrovnih žlezda koji ih čine nejestivima. • Za razliku od većine drugih vodozemaca, ova vrsta je viviparna. To znači, da ženka ne odlaže jaja u vodu gdje bi prolazilipreobrazbu do odrasle životinje, nego na svet donosi jedno do dva potpuno razvijena potomka s razvijenim plućimasposobna za samostalan život na suvom. Životni vek im je najmanje deset godina. • Ugrozene vrste biljaka su:Gorocvet,Panciceva omorika,Batanski bozur,Lincura itd.. PANCICEVA OMORIKA • Pančićeva omorika je endemit područja Podrinja, zapadne Srbije i istočne Bosne (okolinaVišegrada). Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta. Pančićeva omorika je tanko, vitko, do 50 metara visoko četinarsko drvo. • Omoriku možemo smatrati živim fosilom u biljnom svetu, vrstom koja potiče iz tercijara. Gornje grane na stablu ove omorike povijene su naviše, srednje su skoro horizontalne, a donje su povijene ka zemlji, ali su vrhovi okrenuti uvis. LINCURA • • • Koristi se već više od 2000 godina kao izuzetno lekovita biljka. Nekontrolisano branje posle II svetskog rata dovelo je do toga da postane ugrožena i zaštićena vrsta. Najlekovitiji njen deo je rizom kojim se ova biljka istovremeno I vegetativno razmnožava. Raste na jako nepristupačnim, planinskim, kamenitim terenima. Lincura se kao lek koristi preko 2000 godina, ali je njen hemijski sastav upoznat tek u XX veku. U II veku pre n. e. ilirski vladar Gencij je lincuru preporučivao kao lek protiv kuge i trajno po tome ostao zapamćen kroz ime ove biljke. U prvoj godini života stvara samo rozetu prizemnih listova, kasnije iz rozete izrasta stablo, dok se cvet javlja tek treće ili četvrte godine. Cvetovi su grupisani u prividnim štitovima, po 3-10 u pazuhu gornjih listova, sa žutim kruničnim listićima (lat. luteus = žut). Raste na planinskim i visokoplaninskim livadama i Zakonom je zaštićena biljka.