Transcript Americki povratak na svjetsku scenu

AMERIČKI POVRATAK
NA SVJETSKU
POLITIČKU SCENU
Povratak SAD na međunarodnu pozornicu
 Prije 1940. Kongres je izglasao tri zakona o neutralnosti od 1935. i 1937.
Takođe je odobrio američku pomoć Velikoj Britaniji u cilju sprječavanja
uplitanja u rat.
 Japanski napad na Perl Harbor bio je događaj na osnovu koga je
Ruzvelt uspio da izolacionistički nastrojen američki narod, koji evropske
sukobe nije smatrao značajnim za bezbjednost Amerike, uvede u rat.
 Novo angažovanje SAD za razliku od prethodnog, u Prvom svjetskom
ratu, bio je prvi korak ka trajnom prisustvu na međunarodnoj sceni.
 Angažovanje SAD tokom rata održalo je savezništvo i uobličilo
multilateralne institucije koje međunarodna zajednica do danas koristi.
Frenklin Delano Ruzvelt u američkoj istoriji
 Ruzvelt je prema ocjenama istoričara, jedan od predsjednika koji je uz
Abrahama Linkolna načinio najznačajnije promjene u američkoj istoriji.
 Pošto je obnovio nadu u zemlju koju je velika kriza poljuljala, Ruzvelt je
na sebe preuzeo obavezu da brani demokratiju širom svijeta.
 Amerikanci su i dalje gajili misao o sebi, svojoj jedinstvenosti, misiji
Amerike kao stožera slobode, moralne superiornosti i demokratičnosti
spoljne politike, značaju otvorene diplomatije i značaju međunarodnog
konsenzusa oličenog u Ligi naroda, nasuprot evropskoj ravnoteži.
 Odredbe Versajskog ugovora tumačene su kao osvetničke, a reparacije
kao kontraproduktivne.
Brisanje razlika između izolacionista i internacionalista
 Razočaranost ratom okončanim 1918. izbrisala je razlike
između internacionalista i izolacionista.
 Internacionalisti nijesu vidjeli američki interes u održavanju
lošeg poslijeratnog ustrojstva. Ravnoteža snaga nije imala
podršku.
 Internacionalizam se poistovjećivao sa članstvom u Ligi
naroda, a ne sa učešćem u međunarodnoj politici.
 Izolacionisti su napadali Ligu naroda jer je ugrožavala
Monroovu doktrinu.





Monroova doktrina bila je nespojiva sa kolektivnom bezbjednošću koja je
podrazumijevala uključivanje Lige naroda u sporove na zapadnoj hemisferi.
Izolacionizam je takođe bio nespojiv sa sistemom kolektivne bezbjednosti jer je
obavezivao Ameriku da se uključi u sporove izvan zapadne hemisfere.
Podržali su konferencije o razoružanju pošto oružje izaziva rat, a smanjenje
naoružanja doprinosi miru.
Zalagali su se za opšte principe o mirnom rješavanju sporova, bez upotrebe sile
kao što je to predviđao Brijan - Kelogov pakt.
Na Pomorskoj konferenciji u Vašingtonu 1922-1923. određene su granice razvoja
ratne mornarice za: SAD, Veliku Britaniju i Japan. SAD-u je odobrena gradnja
ratne mornarice koja bi bila jednaka britanskoj, a Japanu 3/5 od veličine
američke. SAD su dobile novu ulogu dominantne sile na Pacifiku, koju su dijelile
sa Japanom, a Velika Britanija je dobila drugorazredni značaj.
Ugovor četiri sile
 Englesko-japanski sporazum iz 1902. (Lansdaun) zamijenio je Ugovor
četiri sile sklopljen između Japana, SAD, Velike Britanije i Francuske
koji je predviđao rješavanje sporova mirnim putem (1921. godine).
 Otvoreno je pitanje da li bi, ako jedna od potpisnica Ugovora četiri sile
prekrši njegove odredbe, druge preuzele akciju protiv nje.
 Ugovor četiri velike sile nije predviđao nikakvu ratnu obavezu,
savezništvo, niti pisanu obavezu za uključivanje u odbranu.
 Amerika ni pod kakvim okolnostima nije željela da učestvuje u mjerama
prinude. Američki Senat usvojio je dodatne klauzule da SAD neće biti
obavezne da u slučaju agresije primjenjuju vojnu silu. Ugovor nije bio
ničim obezbijeđen.
SAD i Brijan-Kelogov pakt
 Kelog-Brijanovim paktom 62 države su odbacile (osudile) rat kao način
vođenja nacionalne politike, ali su odbijale da garantuju mehanizam za
njegovu primjenu.
 Pristalice Lige naroda su dokazivale da je rat stavljen izvan zakona.
 Sam državni sekretar Kelog u jednom obraćanju Senatu je istakao da se
poštovanje Pakta nikada neće nametati silom.
 Pakt nije sadržao ni definiciju agresije, a Senat je smatrao da sporazum
ne ograničava pravo na samoodbranu, ili Monroovu doktrinu, niti da
stvara bilo kakvu obavezu za pružanje pomoći žrtvama agresije.
SAD i sistem kolektivne bezbjednosti
 SAD su odbacivale savezništva i ispoljavale sumnje u
efikasnost Lige naroda, tako da se sistem iz Versaja mogao
čuvati jedino „snagom javnog mijenja“.
 I Kelogov nasljednik Henri Stimson kao najbolje sredstvo
protiv agresije nudio je Kelog-Brijanov pakt, koji će podržati
snaga javnog mijenja.
 Za SAD evropski sporovi su bili nejasni. Kao ostrvska sila,
ona nije morala da dovodi u pitanje vlastitu bezbjednost.
Razlike između američkog i brtanskog izolacionizma


Britanska “sjajna“ izolacija iz XIX vijeka i američki izolacionizam iz XX vijeka
su se razlikovali iako su u oba slučaja države bile po strani u odnosu na
probleme Evrope.
Britanska bezbjednost zavisila je od ravnoteže snaga i ona je nastojala da tu
ravnotežu brani tradicionalnim metodama evropske diplomatije.

Nasuprot tome Amerika nije prihvatala ravnotežu i evropski način vođenja
diplomatije. Amerika se jednostavno nije angažovala ili je to činila za opštu stvar.

Evropske zemlje, a naročito Francuska, nijesu prihvatale američke ideje o
kolektivnoj bezbjednosti i međunarodnoj arbitraži, kao ni pravne definicije rata i
mira, a Velika Britanija, nije imala iskustva u vođenju politike na toj osnovi.
Značaj neučešća SAD u sistemu kolektivne bezbjednosti
 Odbijanje SAD da se posveti očuvanju Versajskog poretka bilo je
karakteristično za krize koje su se javljale tridesetih godina.
 Za japansku okupaciju Mandžurije 1931. SAD su kao kaznenu mjeru
odbile da priznaju teritorijalne promjene izvršene silom.
 Ruzvelt je ponavljao izolacionističke stavove pozivajući se na Keloga i
obavezu da ni jedna zemlja neće svojim vojnim snagama stupiti na
teritoriju druge.
 Za eventualno kršenje obaveza osuda javnog mnjenja bila je jedino
raspoloživo sredstvo.
Stav SAD prema razoružanju





Sa istekom važnosti Pomorskog ugovora (1933) SAD su predložile da se njegov
sadržaj proširi kako bi bila predviđena mogućnost uništenja ofanzivnog oružia.
Shodno Brijan-Kelogovom paktu zagovarana je obaveza po kojoj nijedna zemlja
neće dozvoliti svojim vojnim snagama da stupe na teritoriju druge.
Preispitivanjem I svjetskog rata jedan senatski odbor je objavio izvještaj
Džeralda Naja -_Put u rat prema kome su za ulazak SAD u rat optuženi
američki proizvođači oružja.
Kongres je između 1935. i 1937. izglasao 3 zakona o neutralnosti koji su branili
davanje kredita ili bilo kakve druge finansijske pomoći zaraćenim zemljama i
nametali enbargo na oružje svim stranama.
Dok su se u Evropi uveliko pripremali za rat Amerika je ukinula razliku
između agresora i žrtve
Promjena Ruzveltovih političkih stava
 Poslije pobjede na izborima 1936. Ruzvelt je promijenio politiku.
Početak je predstavljao „karantinski govor“ koji je održao 5. oktobra
1937. u Čikagu. U njemu je podržao zapadne zemlje i prvi put upozorio
Ameriku na približavanje opasnosti.
 Ponovna vojna agresija Japana na Kinu, kao i proglašenje osovine
Berlin-Rim uticali su da njegova zabrinutost dobije globalne razmjere.
 Ruzvelt je mogao da oscilira između tri način mišljenja koja su
preovladavala u Americi: podrške svim miroljubivim zemljama, podrške
pod uslovom da se SAD ne uključuju u rat, i većinskog stava koji je
podržavao Zakone o neutralnosti.
Sukob sa izolacionističkim raspoloženjem u zemlji
 U zemlji je vladalo snažno izolacionističko raspoloženje.
 Januara 1938. Predstavnički dom zamalo je usvojio
amandman po kome bi za objavu rata, izuzev u slučaju
invazije na SAD, bio potreban referendum.
 SAD nijesu reagovale na pripajanje Austrije Njemačkoj, a
tokom Minhenske konferencije Ruzvelt je izjavio da se
Amerika neće uključiti u front protiv Hitlera.
 Minhenska konferencija je podstakla Ruzvelta da svrsta
Ameriku uz evropske zemlje, najprije politički, a onda i
materijalno.
Izmjene u vojnoj strategiji

Šest nedjelja poslije Minhenskog sporazuma, Ruzvelt se založio za jačanje američke
odbrane.

U oktobru 1938. britanskom ministru vazduhoplovstva predložio je zaobilaženje Zakona o
neutralnosti otvaranjem britanskih i francuskih pogona za proizvodnju aviona u Kanadi.

Istovremeno je nagovijestio Čemberlenu da bi u slučaju rata sa Hitlerom Britanija imala
iza sebe američke industrijske resurse.

U izvještaju o stanju nacije 1939. Ruzvelt je kao zemlje agresore naveo Italiju, Njemačku i
Japan, a okupaciju Praga i agresiju na manje zemlje označio kao pitanje američke
bezbjednosti. U govoru u Panameričkoj uniji iznio je da interesi bezbjednosti SAD ne
mogu da budu ograničeni Monroovom doktrinom.
Poruka Hitleru i Musoliniju
 Aprila 1939. Ruzvelt je u poruci Hitleru i Musoliniju, koju su oni ismijali,
zatražio da u periodu od narednih 10 godina neće napasti 31 navedenu
zemlju.
 Slične garancije zatražio je od tih zemalja u pogledu Njemačke i Italije i
ponudio konferenciju o razoružanju.
 U govoru u Rajhstagu, Hitler se rugao Ruzveltovoj poruci, a zatim je od
zemalja sa spiska, zatražio da mu odgovore da li se zaista osjećaju
ugroženim.
 Ruzvelt je ipak postigao svoj cilj jer je, tražeći od Hitlera i Musolinija
garancije, njih obilježio kao agresore pred američkim narodom. Da bi
američko javno mnjenje podržalo demokratske zemlje, Ruzveltu je bilo
potrebno da to pitanje pokrene kao borbu nevinih žrtava od zlog
agresora, a ne kao problem ravnoteže.
Nastanak nove startegije




Psihološke promjene koje je izazvao Ruzvelt je uspio da pretoči u strategiju.
Aprila 1939. on je predložio vojnu saradnju SAD sa Velikom Britanijom.
Potpisanim sporazumom britanskoj Kraljevskoj mornarici je omogućio da sve
svoje snage koncentriše na Atlantik, dok su SAD svoju flotu premjestile na
Pacifik.
SAD su preuzele odbranu britanskih posjeda u Aziji od napada Japana.
Kada su poslije napada na Poljsku Velika Britanija i Francuska 3. septembra
1939. objavile Njemačkoj rat, Ruzvelt se pozvao na Zakone o neutralnosti i
istovremeno preuzeo mjere da ih izmijeni, kako bi Velika Britanija i Francuska
mogle da kupuju američko oružje. Prilikom prva tri glasanja njegov prijedlog nije
prošao na Kongresu. Ruzveltov prijedlog o Četvrtom zakonu o neutralnosti
Kongres je usvojio 21. septembra 1939.
Stav prema ratnom angažovanju SAD
 Američki političari su dugo vjerovali da se od njih samo traži materijalna
pomoć. Vladalo je uvjerenje da će Francuska vojska iza Mažino
linije, koju je iz pozadine štitila Kraljevska mornarica, moći da
porazi Hitlera.
 Februara 1940. Ruzvelt je poslao u Evropu državnog podsekretara Velsa,
da ispita mogućnost sklapanja mira, što je Daladje ocijenio kao pokušaj
da se kompromisnim mirom Njemačkoj omogući kontrola nad Srednjom
Evropom.
 Ruzvelt je Velsovom misijom želio da američkom narodu pokaže svoje
opredjeljenje za mir. Velsova misija je prekinuta kada je Njemačka
napala Norvešku u aprilu 1940.
Napuštanje neutralnosti

SAD su napustile neutralnost 10. juna 1940. kada je Francuska padala u ruke
nacističkih okupatora. Ruzvelt je tada jasno stao na stranu Britanije.

U govoru u Šarlotsvilu u Virdžiniji, osudio je Musolinija, čije su snage toga
dana napale Francusku i objavio američku riješenost da pruži pomoć svakoj
zemlji koja se odupre njemačkoj agresiji.

Ruzveltov govor predstavljao je prekretnicu. Mogućnost poraza Velike Britanije,
za svakog američkog predsjednika značila je gubitak bitne komponente koju je za
bezbjednost zapadne hemisfere imala britanska Kraljevska mornarica.

Očekivanje da će SAD postati britanski saveznik bila su jedan od najvažnijih
činilaca za Čerčilovu odluku da Britanija nastavi da se sama bori.
Početak gradnje ratna strategija Ruzvelta.
 Poslije pada Francuske Ruzvelt je snažnije isticao opasnost ugrožavanja
američke bezbjednosti.
 Za Ruzvelta je Atlantik imao isti značaj kao Lamanš za britanske
državnike. Podnoseći izvještaj o stanju nacije 6. januara 1941. američku
bezbjednost direktno je povezao sa opstankom britanske Kraljevske
mornarice.
 Da bi pomogao Britaniji, Ruzvelt je u septembru 1940. dao 50
zastarjelih razarača u zamjenu da ona Americi ustupi baze na osam
britanskih posjeda - od Njufaundlenda do Južne Amerike.
Unutrašnje pripreme za rat
 Ruzvelt je povećao američki budžet za odbranu i uspio da Kongres 1940.
uvede mirnodopsku regrutaciju. Regrutacija je ponovo uvedena 1941. sa
jednim glasom više.
 Ukinute su odredbe Četvrtog zakona o neutralnosti po kome je ratni
materijal mogao da se kupuje samo za gotov novac, i donesen je Zakon o
zajmu i najmu, koji je predsjedniku davao diskreciono pravo da pozajmi,
iznajmi, proda ili trampi, pod uslovima koje je smatrao odgovarajućim,
bilo šta što je potrebno za odbranu SAD.
 Državni sekretar Hal objašnjavao je zakon time da bi bez američke
pomoći Velika Britanija pala, a kontrola nad Atlantikom prešla u
neprijateljske ruke. To je značilo bi Amerika uspjela da izbjegne učešće u
ratu samo ako bi Velika Britanija bila sposobna da sama savlada
Hitlera.
Otpočinjanje izrade planova za američki ulazak u rat
 Britanski i američki načelnici generalštabova, sastali su se radi dogovora
o potrebnim sredstvima i radi izrada planova za trenutak kada se SAD
uključe u rat, mada datum ulaska nije bio utvrđen.
 Nacistički zločini su sve više poništavali razliku između borbe za
američke vrijednosti i borbe za odbranu američke bezbjednosti.
 U januaru 1941. Ruzvelt je američke ciljeve formulisao kao četiri
slobode: slobodu govora, slobodu vjeroispovijesti, slobodu od
siromaštva, slobodu od straha.
Sporazumi sa predstavnikom Danske

Novi korak ka ratu učinjen je 1941. sporazumom Ruzvelta sa predstavnikom
Danske u Vašingtonu po kome su američke snage mogle da zaposjednu Grenland.

Istovremeno je odlučeno da američki brodovi patroliraju sjevernim Atlantikom,
zapadno od Islanda-pokrivajući 2/3 okeana.

Tri mjeseca kasnije, na poziv lokalnih vlasti, američke trupe su se iskrcale na
Island, drugi danski posjed, kako bi tamo zamijenili Britance.

Bez odluke Kongresa Ruzvelt je objavio da cijela oblast između danskih posjeda
Grenlanda i Islanda i Sjeverne Amerike predstavlja dio odbrambenog sistema
zapadne hemisfere.
Vizija o novom poretku u svijetu kao način angažovanja Amerikanaca

Kontrola nad Atlantikom bila je dovoljna da osigura bezbjednost Americi, ali
njeni ratni ciljevi su morali da uključe viziju o novom svjetskom poretku. To nije
bila ravnoteža snaga već svjetska zajednica koja bi se mogla uporediti sa
američkim demokratskim i socijalnim idealima.

Ideju o novom svjetskom poretku sa američkim pečatom izražavala je i izjava
Vinstona Čerčila i Ruzvelta data u 14. avgustu 1941. donošenjem Atlanske
povelje na krstarici u blizini Njufaundlenda.

U Povelji je objavljen niz principa na kojim su zasnivane nade u bolju budućnost
svijeta. Osim „četiri slobode”, uključeni su i ravnopravan pristup sirovinama i
zajednički trud u cilju unaprjeđivanja uslova života širom svijeta.
Atlanska povelja i poslijeratna bezbjednost

Atlanska povelja je problem poslijeratne bezbjednosti izrazila vilsonovskim
izrazima i nije sadržavala ni jedan geopolitički element (sloboda naroda,
odricanja od primjene sile, trajno razoružavanje država agresora...).

Predviđene su dvije kategorije država: „agresorske“, Njemačka, Japan i Italija,
koje će biti trajno razoružane i „miroljubive“, kojim je dozvoljeno da zadrže
smanjene vojne snage. Osnov novog svjetskog poretka bilo je samoopredjeljenje
naroda.

Atlanska povelja je objavljena kada se njemačka vojska približavala Moskvi, a
Japan spremao za rat u jugoistočnoj Aziji. Ćerčil je želio da SAD uđu u rat jer je
znao da Velika Britanija ne bi mogla sama da pobijedi, uprkos učešću SSSR-a i
američkoj materijalnoj pomoći.
Približavanje SAD ratu
 SAD su se veoma približile ratu kada je Ruzvelt naredio da se Britanska
ratna mornarica obavještava o položaju njemačkih podmornica.
 Potapanje američkog razarača „Grir“ 4. septembra 1941. uslovilo je
naredbu ratnoj mornarici o potapanju svake njemačke ili italijanske
podmornice u odbrambenoj zoni SAD, koja se protezala do Islanda. SAD
su time ušla u rat na moru.
 Poslije japanske okupacije Indokine u julu 1941. Ruzvelt je poništio
trgovački sporazum sa Japanom, zabranio je prodaju starog gvožđa i
podstakao holandsku vladu u izbjeglištvu da, iz Indonezije, prekine
isporuke nafte Japanu.
Pregovori sa Japanom i ulazak Amerike u rat

U pregovorima sa Japanom Ruzvelt je zahtijevao povlačenje sa okupiranih teritorija
uključujući Mandžuriju, pozivajući se na ranije američko odbijanje da prizna te teritorijalne
promjene.

Pošto Japan nije prihvatio ponuđene uslove 7. decembra 1941. je napao Perl Harbor i
uništio znatan dio američke pacifičke flote.

Hitler koji je sa Japanom bio u Trojnom paktu 11. decembra 1941. objavio je rat SAD.

Ulazak Amerika u rat bio je vrhunac Ruzveltove politike. Za manje od tri godine on je
SAD opredjeljene za izolacionizam uveo u svjetski sukob. U maju 1940, 64% Amerikanaca
smatralo je da je očuvanje mira značajnije od poraza nacista. 18 mjeseci kasnije decembra
1941. uoči napada na Perl Harbor: 32% je bilo za mir prije nego za preventivnu pobjedu.
Ruzveltov stav prema ratu
 Ruzvelt nije bio naklonjen ratu koliko potrebi poraza nacizma i to je bilo
jedino moralno opravdanje za američko angažovanje.
 Amerikancima se činilo da su rano ušli u rat: jer nijesu imali iskustva u
ratovanju iz bezbjednosnih razloga van svoje hemisfere; jer su vjerovali
da zapadnoevropske zemlje mogu same da pobijede; i na kraju, nije im
bila poznata diplomatska pozadinu japanskog napada na Perl Harbor i
njemačka objava rata SAD.
 Koliko je duboke korijene imao izolacionizam pokazuje to što je tek
bombardovanje Perl Harbora uvelo Ameriku u rat.
 Da se Japan usredsredio na jugoistočnu Aziju, a da Hitler nije objavio
Americi rat, Ruzveltu bi bilo mnogo teže da usmjeri svoj narod u borbu
presudnu kako za budućnost slobode, tako i za američku bezbjednost.