Transcript preuzmite powerpoint prezentaciju drama u kazalištu

Drama u kazalištu
DRAMA
književni rod
namijenjen
izvođenju na
pozornici
Zbog svoje je scenske namjene, književni
dramski tekst podijeljen na:
REPLIKE (ULOGE)
DIDASKALIJE (UPUTE)
• dijelovi teksta koje na sceni
izgovaraju glumci
• dijelovi teksta koji upućuju
redatelja i glumce kako
izvoditi predstavu i
čitateljima omogućuju da
bolje razumije zbivanja i
likove u tekstu
(najčešće pisane kosim
slovima u zagradi)
DIJELOVI DRAMSKE
PREDSTAVE
ČIN
Veći zaokruženi
dio dramske radnje
koji se sastoji od
više prizora
U kazališnoj
predstavi
označava se
dizanjem i
spuštanjem zastora
SLIKA
Dio dramskoga
djela prepoznatljiv
po promjeni
izgleda pozornice
PRIZOR
Dio čina koji se
prepoznaje po
ulasku novoga
lika na
pozornicu
DRAMSKA
RADNJA
Radnja koja se
zasniva na sukobu
među likovima
STUPNJEVI (DIJELOVI)DRAMSKE
RADNJE
• UVOD (EKSPOZICIJA)
•
•
•
•
ZAPLET (SUKOB)
VRHUNAC SUKOBA (KULMINACIJA)
PREOKRET (PERIPETIJA)
RASPLET
(svaka drama ne mora nužno imati sve dijelove)
DRAMSKA SITUACIJA
• trenutak u kazališnoj predstavi koji je
dramatski važan ili istaknut
• prikazuje odnos među likovima u određenom
prostoru i vremenu
DRAMSKE VRSTE
TRAGEDIJA
Vrsta drame u kojoj
sukobi među likovima
dovode na kraju do
smrti glavnog lika
(likova) što kod
gledatelja izaziva
osjećaj ganuća i
potresenosti (katarza)
Nastala je u staroj
Grčkoj iz dionizijskih
svečanosti tj. igara
posvećenih bogu vina i
veselja Dionizu
KOMEDIJA
Dramsko djelo u kojem se prikazuju
smiješne i šaljive strane života.
VRSTE KOMEDIJA:
KOMEDIJA KARAKTERA
(pojedinac je smiješan zbog neke mane ili
pretjerane osjećajnosti)
KOMEDIJA INTRIGE
(zapleti
proizilaze iz nesporazuma, nepažnje i sl.)
KOMEDIJA SITUACIJE
(neočekivani, neobični ili nemogući
položaj u koji dolazi lik tijekom radnje)
KOMEDIJA RAZGOVORA
(duhoviti razgovori, dosjetke i sl.)
DRAMA U
UŽEM SMISLU
dramska predstava
koja obrađuje
prosječne likove
završetak ne mora biti
nužno tragičan
LIKOVI U DRAMI
PROTAGONIST
• glavni lik, nositelj radnje i
pokretač zbivanja
ANTAGONIST
• lik koji je svojim idejama i
postupcima suprotstavljen
glavnom liku
POJMOVI VEZANI UZ DRAMU I
KAZALIŠTE
• AFIŠ – popis lica u kazališnoj
predstavi
• GESTA – pokreti ruku, nogu,
cijeloga tijela
• GLUMA – tumačenje dramskog
teksta na sceni govorom,
mimikom i gestom
• KOSTIMOGRAFIJA –
osmišljavanje, kreiranje i izrada
scenske odjeće i kostima
• MASKA – predmet izrađen za
potrebe predstave kojim se
pokriva lice (obrazina, krabulja,
krinka)
• MIMIKA – pokreti lica, izrazi lica
• MIZANSCENA –raspored glumaca
na scenskom prostoru
• REDATELJ –osoba koja postavlja
predstavu na scenu, bira glumce i
ostale suradnike
• SCENA – pozornica
• SCENOGRAFIJA –oprema
pozornice za predstavu
POZNATE “FACE”
Sofoklo
Euripid
Shakespeare
Držić
Marinković
Krleža
KAZALIŠTE
Zgrada ili prostor u kojem se održavaju kazališne predstave
Grčko kazalište
Grčko kazalište je bilo veoma
cijenjeno. U dvoranama je bilo do
25.000 sjedala, a u. Ateni čak
30.000 sjedala. Sjedala su bila
poredana u polukrugu.
Oblačilo se u razne kostime u čast
grčkog boga vina, Dioniza. U
početku je to bio običan krug
usred neke ravnice u kojem se
pjevalo i plesalo - orhestra.
Gledatelji su stajali sa strane, a da
bi bolje vidjeli uskoro su se počeli
smještati po okolnim brežuljcima.
Tamo su s vremenom počeli graditi
i sjedala, u početku drvena, a
kasnije kamena i tako je nastalo
poluokruglo gledalište ili theatron
Rimsko kazalište
Kazalište Rimljana bilo je vrlo
šaroliko: izvode se
vulgarnizirane komedije, a
popularni su i pantomima,
mim kao i okrutne priredbe
koje svoj vrhunac doživljavaju
u cirkusima i arenama.
Glumci u prvim
kazalištima
Muškarci su igrali i ženske osobe (likove).
Kako je u drami bilo često više od
tri uloge, morali su pojedini glumci igrati
više osoba (likova). Rijetko se uzimao
četvrti glumac. Glumci su nosili maske.
Glumci su mogli biti samo slobodni
građani. Budući su kazališta bila pod
vedrim nebom i velikih dimenzija, glumci
su morali imati jak glas i odličnu dikciju.
Glumci su bili na visokoj cijeni (osobito
protagonisti). Uživali su velike
povlastice. Oslobođeni su poreza i ratne
službe, a bila im je zajamčena
imovinska sigurnost. Za predstave se
brinula država.
Predstave je ocjenjivala ždrijebom
izabrana komisija. Prva je nagrada bila BRŠLJANOV VIJENAC Treća nagrada
bila je jednaka porazu.
Zapisnici o nagradama i pobjedama
spremali su se u državni arhiv, a poslije
urezivali u mramor. Aristotel je zapise o
tome sakupio u djelu DIDASKALIJE
VRSTE KAZALIŠTA
profesionalno
profesionalno
kazalište za djecu
lutkarsko kazalište
amatersko
TKO RADI U KAZALIŠTU
Umjetničko osoblje
su svi sudionici koji
(samostalno ili grupno)
stvaralački sudjeluju u radu
na kazališnoj predstavi. To
su:
•glumac
•redatelj
•dramaturg
•scenograf
•kostimograf
•koreograf
•autor glazbe
Glumac ili glumica
-osoba koja glumi ili igra
ulogu u nekoj umjetničkoj
izvedbi.
Taj se izraz obično odnosi
na ljude koji glume u
filmskoj industriji, na
televiziji, u kazalištu ili na
radiju, a ponekad se koristi
i za ulične zabavljače.
Osim igranja dramskih
uloga, glumci mogu i
pjevati, plesati, raditi samo
na radiju ili "posuđivati
glas".
Redatelj
Kazališni redatelj je
osoba koja idejno i
organizacijski
postavlja kazališni
komad na scenu.
Sudjeluje u
osmišljavanju
scenskog izgleda
predstave te je
odgovoran za sve
vezano za kazališnu
predstavu i rad sa
glumcima.
Dramaturg
Naziv dramaturg označuje
osobu koja odabire kazališne
komade za repertoar i kreira
umjetnički profil određenog
kazališta.
Najčešće je to priznati
književnik ili literarni
stručnjak.
U novije doba koristi se i
naziv dramaturg predstave, a
označava osobu koja sudjeluje
u radu na određenoj kazališnoj
predstavi svojim savjetima,
mijenja dramski tekst te
sudjeluje u redateljevu radu sa
glumcima.
Scenograf
-stvaratelj likovne opreme
predstave.
On, u suradnji sa redateljem,
likovno osmišljava scenski prostor
pri čemu brine i o arhitekturi
prostora, rasvjeti, dekoracijama te
.
svim ostalim vizualnim
elementima pozornice.
Cjelokupno likovno oblikovanje
scenskog prostora nazivamo
scenografija
Kostimograf
bi trebao biti vrstan
poznavatelj stilova i načina
oblačenja u različitim
vremenskim razdobljima.
On crta kostime za kazalište ili
film te nadgleda njihovu
izradu.
Crtanje i kreiranje kostima za
potrebe scenske umjetnosti
naziva se kostimografija.
Kazališno tehničko osoblje
inspicijent
kazališni šaptač
kazališni električar
scenski radnik
rekviziter
kazališni šminker
šef rasvjete
kazališni ton majstor
Inspicijent
je osoba koja se brine da pokus ili
predstava teku bez zastoja,
nadzire i upravlja svim
poslovima iza kulisa.
On daje glumcima znak kad
trebaju izaći na pozornicu,
tehničkom osoblju daje
znakove za promjene scene,
svjetla, muzike i ostalih
scenskih elemenata. Pri tom se
služi inspicijentskom knjigom
u koju su uneseni znakovi i
brojevi svih promjena unutar
jedne kazališne predstave. Za
inspicijenta se ponekad koristi
i naziv voditelj predstave.
Kazališni šaptač
je osoba koja glumcima šapće,
"dobacuje" tekst njihovih uloga na
pokusima i na predstavama. Prvotni
naziv za tu funkciju, sufler, koristio
se tijekom 19. stoljeća. Kazališni
šaptač kao ispomoć koristi tkz.
šaptačevu knjigu u kojoj se nalazi
kompletan tekst predstave kao i
njegove zabilješke i oznaka za
stanke u glumčevoj interpretaciji.
Neke pozornice su na svom prosceniju
zadržale tkz. šaptačevu školjku
unutar kojeg bi šaptač bio skriven
od oka publike te bi mogao šaptati
glumcima no u suvremenom
kazalištu običaj je da se šaptač
smjesti sa strane pozornice, iza
kulisa.
Rekviziter
• je kazališni radnik koji se
brine o predmetima koje
glumci koriste na pozornici, a
potrebni su im za probu ili
predstavu. Za te predmete
koristimo pojam rekviziti, a
skup svih tih predmeta unutar
jedne predstave zove se
rekvizita.
• Kazališni se rekviziter koji
brine isključivo o oružju koje
se upotrebljava u predstavi
ponekad naziva oružar.
Kazališno administrativno
osoblje (kazališna uprava)
• intendant – voditelj kazališta
• impresario – organizator
glumaca i ostalih kazališnih
djelatnika
• kazališni blagajnik
• biljeter
Dijelovi kazališne zgrade
Kazališna dvorana
Pozornica
Gledalište
Pomoćna pozornica (komorna
pozornica)
Garderoba
Predvorje
Radionice
Gledalište
- prostor za gledatelje
Dijelovi:
Parter (parket)
Lože
Mezanin – prizemlje
Balkon
Pozornica
-scenski prostor tj. mjesto
na kojem se odigrava
predstava.
Drugi nazivi za pozornicu
su: scena, bina, prizorište
Danas su kazališne pozornice uglavnom sličnih oblika i razlikujemo ih
po površini i po tehničkoj opremljenosti, ovisno o namjeni. Različite
vrste pozornica su:
•
•
•
•
•
•
•
arena
komorna pozornica
pozornica-podij
pozornica-kutija
šekspirijanska pozornica
kružna pozornica
kabuki staza
Arena
označava scenski prostor
kružnog, polukružnog ili
ovalnog tipa, pretežno na
otvorenom prostoru. Dosta
često se za isti prostor rabi i
termin amfiteatar.
Najpoznatiji i najbolje očuvani
takav scenski prostor kod nas
je Pulska arena.
Pozornica-kutija
je tip pozornice kakav je
nastao u baroknom
kazalištu, a još je i poznat
po nazivima talijanska
pozornica i pozornica
škatulja.
Ima oblik kutije koja nema
jednu stranicu i to onu
okrenutu prema publici.
To je ujedno i najčešći tip
pozornice.
Lutkarsko kazalište
Vrste lutaka
Ginjol – lutka na ruci
Javajka – lutka na štapu
Marioneta – lutka na koncu
HRVATSKA KAZALIŠTA
HNK u Splitu
HNK u Zagrebu
HNK u Rijeci
HNK u Osijeku