Transcript Tema_07_MIS
Tema 07. Sistemi označavanja Menadžment informacioni sistemi Profesor dr Boško Rodić, dipl. inž. 1 od 39 Pitanja 1. Sistemi označavanja – uvod 2. Postupak uvođenja jedinstvenog paralelnog sistema označavanja 3. Tehnike označavanja 2 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod DA BI SE PRAVILNO PRISTUPILO REALIZACIJI POSTUPKA obuhvata osnovnih podataka (tj. definisanju šifarnika), potrebno je prethodno uraditi model podataka u kome će se definisati entiteti (šifarnici). Obuhvat podataka treba da omogući celovito prikupljanje, sigurno čuvanje i brzo pronalaženje informacija o nekom predmetu. U tu svrhu predlaže se paralelni sistem označavanja gde su ugrađena tri elementa: identifikacija, klasifikacija i opis predmeta. 3 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod Paralelni sistem označavanja Identifikacija Klasifikacija Opis ppredmeta 4 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod identifikacija Identifikacija je i u vezi sa jedinstvenim medjunarodnim sistemom označavanje EAN (Europen Article Numbering) kojim se identifikuje: artikle, potrošače, lokacije, dokumenta i dr. EAN sistem je jedinstven medjunarodni standard koji obuhvata numeričko šifriranje objekata tj. simboličko predstavljanje šifara kao i bar kod. Svrha identifikacije je da se predmetu dodeli jedinstveno ime ili broj i pri tom dva proizvoda u svetu nemaju jedinstven bar kod EAN oznaka ima 13 cifara: 2 mesta nacionalno telo, 5 mesta oznaka firme, 5 mesta oznaka objekta i 1 mesto kontrolna cifra. http://opusteno.rs/zanimljivosti-f19/ean-bar-kodzasto-ean-bar-kod-struktura-dimenzije-t14431.html 5 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod identifikacija http://barcode.tec-it.com/ http://fxhelp-en.saicloud.com/3091.htm 6 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod klasifikacija Klasifikacija je sredstvo za grubo pronalaženje i razvrstavanje sličnih predmeta u klase i grupe i vezana je za konkretno preduzeće. Klasifikacija se razvija nezavisno od identifikacije i opisa predmeta i mora imati mogućnost promene i proširenja u bilo kom trenutku. Postupak identifikacije predmeta zahteva da taj predmet bude na neki način opisan. Predmet se opisuje rečima, pozivom na standard, tehničkim crtežom. 7 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod – izračunavanje kontrolne cifre http://www.gs1yu.org/barcodes /support/check_digit_calculat or/temp_index.htm 8 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod Dakle, paralelni sistem označavanja u svojoj strukturi ima: • ■ dva broja - numerička • ■ naziv od jedne ili više reči koji je usaglašen sa važećim standardima. 9 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod Prvi broj je redni broj i ima za zadatak isključivo da identifikuje predmet. Pošto je to redni broj od 0 do n, to znači da je ograničen sa desne strane a slobodan sa leve. Ovaj broj ćemo zvati "ident" broj. Struktura Ident : broj Naziv Klasifika . broj Simbol: ID N KB Primer: 732458 prsten zaptivni 35842 10 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod Drugi broj je klasifikacioni broj, koji predmete razvrstava prema njihovim osobinama. Klasifikacioni broj vrši razvrstavanje tako što prvim brojem (mestom) vrši najopštiju klasifikaciju predmeta, a svakim daljim mestom u desnu stranu vrši detaljnije razvrstavanje. To znači da se klasifikacioni broj razvija sa leve u desnu stranu, tj. levo je ograničen a u desnu stranu raste - ne zatvara se. Struktur a: Ident broj Naziv Klasifik a. broj Simbol: ID N KB Primer: 732458 prsten zaptivni 35842 11 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod Ident i klasifikacioni broj nemaju nikakve vezekada treba neki predmet označiti. Istvremeno, odnosno PARALELNO se dodeljuju oba broja, kao i naziv. Otuda ovaj sistem nosi naziv PARALELNI. 12 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod Praktično bi drugi korak bila klasifikacija ovako obuhvaćenih predmeta poslovanja ako se za to ukaže potreba. Naziv predmeta može imati jednu ili više reči ili neku skraćenicu, simbol, veličinu i sl. Naziv se mora dati po nacionalnim standardima (kao npr. JUS A.A4.001) ili nekim opštim tehničkim propisima ukoliko nema standarda. Izgled paralelne oznake dat je na sledećoj slici. Struktura Ident : broj Naziv Klasifika . broj Simbol: ID N KB Primer: 732458 prsten zaptivni 35842 13 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod - odlike paralelnog sistema označavanja Odlike paralelnog sistema su: ■ apsolutna identifikacija preko ident broja, koji ima najmanji broj znakova i jednak je po dužini i obliku za sve predmete; ' ■ izvodi se klasifikacija po želji, koja se može dograđivati po potrebi; ■ sistem ne "puca" jer je ident broj otvoren sa leve strane, a klasifikacioni broj sa desne strane i to mu je najveća garancija za primenu u svim oblastima obrade podataka; ■ lako se uvodi i održava; ■ jedinstven je za sve predmete u poslovanju i služi kao baza za integralnu obradu; 14 od 39 1. Sistemi označavanja – uvod - odlike paralelnog sistema označavanja Odlike paralelnog sistema su: ■ pogodan je za obradu i manuelnim i kompjuterskim putem; ■ trpi sve moguće integracije, dezintegracije, totalne ili delimične promene programa; ■ opšte karakteristike bi bile; fleksibilnost, funkcionalnost, integralnost i jednostavnost. 15 od 39 2. Postupak uvođenja jedinstvenog paralelnog sistema označavanja Uvođenje nove oznake vrši se postepeno po fazama. Ovo je potrebno iz razloga što se ne želi remetiti normalan rad službi i odeljenja, koja moraju koristiti određene svoje kartoteke. Kako proces uvođenja novih oznaka traje vremenski duže, to je u cilju što bržeg dobijanja rezultata potrebno proći kroz (četiri) sledeće faze: 16 od 39 2. Postupak uvođenja jedinstvenog paralelnog sistema označavanja 1. Faza Identifikacija predmeta i standardizacija postojećih naziva prema standardu JUS A.A0.006 2. Faza Formiranje matičnih datoteka i izlistavanje uporednih pregleda 3. Faza Klasifikacija predmeta 4. Faza Ažuriranje matičnih datoteka i izlistavanje uporednih pregleda 5. Faza Uvođenje novih oznaka u postojeću dokumentaciju 6. Faza Uvođenje „lične karte“ za predmete (magacinska viseća kartoteka) 17 od 39 2.1. Postupak uvođenja jedinstvenog paralelnog sistema označavanja – Prva faza - Identifikacija predmeta i standardizacija postojećih naziva ■ za kadrove, u kartoteci kadrovske službe, ■ za delove, sklopove, proizvode, u arhivu sektora za održavanje, ■ za alate, u arhivu kartoteke knjigovodstva i kartoteke službe za održavanje, ■ za materijale, u kartoteci knjigovodstva, ■ za osnovna sredstva, u kartoteci knjigovodstva, a za kupce, u kartoteci prodajne službe, ■ za dobavljače, u kartoteci nabavne službe. 18 od 39 2.1. Postupak uvođenja jedinstvenog paralelnog sistema označavanja – Prva faza - Identifikacija predmeta i standardizacija postojećih naziva Za konkretne uslove u pojedinim preduzećima mogu se koristiti i neke druge kartoteke.U toku ove faze izvode se tri aktivnosti: ■ identifikacija predmeta poslovanja, ■ utvrđivanje adekvatnosti naziva za date predmete i ■ standardizacija naziva ■ snimanje postojeće oznake i još nekih podataka. 19 od 39 2.1.1. Identifikacija predmeta poslovanja se odnosi na definisanje ident broja Utvrđivanje adekvatnog naziva zahteva analizu postojećih naziva i usvajanje adekvatnog naziva prema postojećoj praksi ili standardima. Pod standardizacijom naziva podrazumevamo prevođenje postojećeg naziva u naziv prema važećim nacionalnim standardima (JUS A.A0.006) ili internacionalnim standardima. Ako nema standarda, onda se naziv prevodi po opštim tehničkim propisima JUS A.A0.006. Istovremeno se vrši priprema podataka za unošenje odgovarajućih podataka u predviđene kućice prema uputstvu. 20 od 39 2.1.2. Identifikacija predmeta Prva faza se odnosi na definisanje ident broja. Način definisanja identnt broja zavisi od budućeg softvera za održavanja šifarnika. 21 od 39 2.1.3. Standardizacija naziva Opis naziva proizvoda, radova i usluga Standardom JUS A.A0.006 definisana su opšta pravila za opis naziva (označavanje) proizvoda radova i usluga (u daljem tekstu predmet poslovanja) i ona imaju samo informativni karakter. Ovim standardom pod predmetom se podrazumevaju sirovine, poluproizvodi, delovi, sklopovi, gotovi proizvodi, postrojenja, uređaji, oprema, poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, metode ispitivanja, kao i radovi na izgradnji, opremanju, uređenju i zaštiti građevinskih i drugih objekata, postrojenja, uređaja i opreme itd. Osnovni elementi za opis naziva su: ■ osnovni naziv predmeta, ■ oznake standarda i ■ izabrane karakteristike. 22 od 39 2.1.4. Osnovni naziv predmeta Osnovni naziv predmeta mora biti što kraći i na najbolji način treba da karakteriše predmet. Ako se naziv predmeta sastoji od više reči, onda je po pravilu na prvom mestu osnovna imenica iz naziva. Npr. pravilno je pisati "Glodalo ugaono" a ne "Ugaono glodalo". Ako je potrebno, naziv predmeta se skraćuje zbog raspoloživog broja mesta za upisivanje. Prilikom skraćivanja naziva uvode se razumljive skraćenice naziva, ali po pravilu osnovna imenica se ne skraćuje. Naziv predmeta treba da obuhvati što više sličnih predmeta. Opisni deo treba da nedvosmisleno omogući raspoznavanje predmeta. 23 od 39 2.1.5. Oznaka standarda Ako je predmet definisan standardom upisuje se broj standarda, a ako je u pitanju nestandardni predmet upisuje se oznaka odgovarajućeg tehničkog dokumenta. 24 od 39 2.1.6. Izabrane karakteristike Izabrane karakteristike, naprimer, sadrže podatke o merama i tolerancijama, izradi, vrsti, tipu, materijalu, površinskoj zaštiti, termičkoj obradi, boji i dr. Na sledećem primeru prikazan je pun naziv predmeta: NAZIV * KARAKTER. * STANDARD Glodalo * 45-B40-HSS * JUS K.D2.093 25 od 39 2.1.7. Snimanje postojeće oznake i još nekih podataka Upisuje se važeća oznaka onakva kakva jeste, bez obzira na njenu kompletnost i korektnost. Uz oznaku se upisuju i drugi najvažniji podaci o predmetu (npr. broj crteža, jedinica mere, naziv, standard itd.) Ovo upisivanje se vrši prema "uputstvu" koje se daje za svaki predmet (delovi,alat, materijal itd.). 26 od 39 2.2. Druga faza - formiranje matičnih datoteka i izlistavanje uporednih pregleda Podaci se prenose u kompjuter i formira se matični slog predmeta. Skup svih slogova dotičnog predmeta čini datoteku istoga. Posle postupka otkrivanja grešaka, od datog ulaza formiraju se matični slogovi svih predmeta, lako kreirane matične datoteke služi za izlistavanje uporednih pregleda. U ovoj fazi vrši se izrada dva pregleda, i to: ■ pregled predmeta po rastućem ident broju i ■ pregled predmeta po nazivima. 27 od 39 2.3. Treća faza – klasifikacija predmeta Za definisanje klasifikacionih grupa, koje su osnovni kriterijum grupisanja i pretraživanja zaglavlja karakteristika, potrebno je izvršiti: ■ tipizaciju, ■ unifikaciju i ■ klasifikaciju predmeta poslovanja. Tipizacija je uži izbor predstavnika skupa koji predstavlja familiju (ili neki logičan red) i koji bi mogao da predstavlja ceo skup. Određuju se kriterijumi za izbor tipa i na osnovu tih kriterijuma vrši se izbor. Zatim se izvrši analiza izabranih tipova sa više aspekata, za određeni nivo, imajući u vidu trend razvoja na tom polju. Ne treba očekivati da se kod prvih izbora tipova dođe do savršenog rešenja. 28 od 39 2.3. Treća faza – klasifikacija predmeta Posle izbora tipova obično se vrši unifikacija da bi tipovi dobili zajedničke karakteristike i da bi se stvorili uslovi za definisanje predloga za standard. Što se skup više sređuje, postavlja se problem korišćenja tipiziranih i unificiranih predmeta i procesa u postojećem načinu rada sa materijalom i podacima. Za novoprojektovane i konstruisane predmete i procese stanje je vrlo povoljno i omogućuje projektantima i konstruktorima brzi, bolji i lakši rad. Zato se uvek posmatra i analizira postojeći tekući proces: kako, kada, na koji način uvesti nova resenja, jer to zahteva ozbiljan rad i povlači troškove. Koristeći uređene preglede iz prethodne faze, definiše se klasifikator, saglasno populaciji predmeta i osobina. 29 od 39 2.3. Treća faza – klasifikacija predmeta Svi predmeti se prema svojim osobinama mogu podeliti na: ■ finansijska sredstva, ■ predmete rada, ■ sredstva rada, ■ kadrove i ■ ostale predmete. 30 od 39 2.3. Treća faza – klasifikacija predmeta U okviru predmeta rada podrazumevamo: ■ predmete za transformaciju, tj. materijale koji se koriste u proizvodnji za izradu proizvoda; ■ predmete za ugradnju gotove po: obliku, strukturi i površini. Ovi predmeti se javljaju kao gotovi delovi, koji su polazni elementi za montažu složenih proizvoda. Od delova se ugradnjom ih" montažom grade viši nivoi: sklopovi, uređaji (mehanizmi, aparati), instalacije, mašine i postrojenja. 31 od 39 2.3. Treća faza – klasifikacija predmeta U okviru sredstava rada treba razlikovati: ■ mašine, uređaje i ostala osnovna sredstva, ■ standardne i njima slične alate, ■ složene - specijalne alate. Iz pojma "ostalih predmeta", kao posebno interesantne treba izdvojiti: ■ kupce, ■ dobavljače, ■ organizacione jedinice. 32 od 39 2.4. Četvrta faza - ažuriranje matičnih datoteka i izlistavanje uporednih pregleda Mogu se javiti greške i posle otklanjanja grešaka, dobijaju se Šifamici koja je spremna da posluži kao osnova za bilo koju korisničku aplikaciju. Na ovom nivou dobijaju se sledeći uporedni pregledi: ■ pregled predmeta po ident broju, ■ pregled predmeta po nazivima, ■ pregled predmeta po klasifikacionom broju, ■ pregled predmeta po starom broju. 33 od 39 2.5. Peta faza - uvođenje novih oznaka u postojeću dokumentaciju U konvencionalnoj obradi podaci se vode u više kartoteka, koje nisu nikada identične. Da bismo mogli da sakupimo sve podatke o jednoj vrsti predmeta mora se u svim kartotekama uvesti jedinstvena oznaka. Nova oznaka se prepisuje iz uporednih pregleda. Uporedni pregled po ident broju služi kao osnov, a ostali kao pomoćno sredstvo da bi se brže pronašao neki karton. Referent na označavanju je ličnost koja ima glavnu ulogu u ovome poslu. On rešava sve sporne probleme. 34 od 39 2.5. Peta faza - uvođenje novih oznaka u postojeću dokumentaciju U konvencionalnoj obradi podaci se vode u više kartoteka, koje nisu nikada identične. Da bismo mogli da sakupimo sve podatke o jednoj vrsti predmeta mora se u svim kartotekama uvesti jedinstvena oznaka. Nova oznaka se prepisuje iz uporednih pregleda. Uporedni pregled po ident broju služi kao osnov, a ostali kao pomoćno sredstvo da bi se brže pronašao neki karton. Referent na označavanju je ličnost koja ima glavnu ulogu u ovome poslu. On rešava sve sporne probleme. 35 od 39 2.5. Peta faza - uvođenje novih oznaka u postojeću dokumentaciju Referent za označavanje će imati tri vrste novih predmeta, i to: a/ predmete koji nisu uvedeni u datoteku a imaju karton u nekoj kartoteci, b/ predmete koji se poručuju prvi put, a do tada nisu postojali u poslovanju, c/ predmete koji su ranije poručeni i ulaze u poslovanje preko prijemnog magacina. 36 od 39 2.6. Šesta faza - uvođenje "lične karte" za predmete (magacinska viseća kartoteka) Neposredno po završetku žeste faze, uvodi se karton koji stoji na licu mesta u magacinu gde se lageruje roba i to: privezan, zalepljen ili okačen karton sadrži sledeće podatke: ■ ident broj; ■ naziv, ■ klasiflkacioni broj, ■ stari broj, ■ jedinicu mere. Ovim se smatra da je uvođenje nove oznake završeno, a označavanje postaje stručni deo posla koji mogu da obavljaju samo referenti za označavanje koji su za to specijlizovani. 37 od 39 2.6. Šesta faza - uvođenje "lične karte" za predmete (magacinska viseća kartoteka) Ident broj Jed.mere Naziv Klasifikacroni broj Stari broj 38 od 39 2.6. Šesta faza - uvođenje "lične karte" za predmete (magacinska viseća kartoteka) Kada je proces uvođenja sistema označavanja okončan, tada se mogu u daljoj budućnosti očekivati dva perioda u njegovoj eksploataciji. Prvi period se odnosi na mirovanje i stabilizaciju, a drugi na period usavršavanja, sa izmenama i dopunama. Održavanje baze podataka je bitan preduslov za razvoj i uvođenje ostalih aplikacija. 39 od 39 3. Tehnologije označavanja 1. Klasične 2. Bar kod 3. RFID IT350-P03-2.doc 40 od 39