Ivan Mažuranić
Download
Report
Transcript Ivan Mažuranić
200. obljetnica od rođenja
Ivana Mažuranića
Zrinka Dobra-Opačić, prof. mentor
Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola Zadar
Prije svega treba
ljubiti svoj narod,
a štovati ostale…
Ivan Mažuranić
O životu i radu
Ivana Mažuranića
Životopis
Politički rad
Književni rad
Jezikoslovni rad
Zanimljivosti
Životopis
Mažuranić se rodio u
Novom Vinodolskom
11. kolovoza 1814. godine.
Bio je potomak težačke, ali i
posjedničke obitelji koja je u Novi
doselila iz okolice Splita.
U Novom Vinodolskom njegova
obitelj postaje ugledna
građansko – težačka obitelj.
U rodnom mjestu Mažuranić je
završio osnovnu školu na
njemačkom jeziku.
Rodna kuća
Ivana Mažuranića
Prva riječka gimnazija
Mažuranić je u Rijeci
završio gimnaziju gdje je,
uz njemački jezik iz
osnovne škole naučio još i
latinski, talijanski i
mađarski jezik.
Uz ove jezike Mažuranić će
kasnije naučiti još i
francuski, engleski, ruski,
češki i poljski jezik.
Ukupno, govorio je deset
jezika!
Ivan
Dežman
Andrija
Mohorovičić
Eugen
Kvaternik
Ivan
Zajc
Matko
Laginja
znanstvenik
književnik
i
političar,
pravnik,
skladatelj
i
pravnik
i političar
meteorolog
i
liječnik
pisac
i
revolucionar
dirigent
seizmolog
Velik broj slavnih osoba, kako učenika,
tako i nastavnika prošlo je kroz riječku
gimnaziju
Kao odličan đak, Mažuranić
školovanje nastavlja u
Zagrebu, a potom u
Samboteliju (prema
gradišćanskohrv. jeziku) u
Mađarskoj.
Tu završava studij filozofije.
Szombathely (Sambotel) je grad u Mađarskoj
u kojem se školuju odgajatelji, učitelji,
nastavnici i profesori na hrvatskom jeziku.
Od listopada 1991. u Samboteliju djeluje
Odsjek za hrvatski jezik i književnost na
tamošnjoj Visokoj školi, a na Pedagoškom
fakultetu u Sambotelu postoji i Katedra
za hrvatski jezik i književnost.
Na školi u Samboteliju 2005. godine je postavljena spomen-ploča
iz koje se vidi da se tu školovao Ivan Mažuranić
Nakon završenog studija
filozofije, Mažuranić odlučuje
upisati još jedan fakultet te je
1837. godine završio i studij
prava na zagrebačkoj
Kraljevskoj akademiji
znanosti.
Grb grada Karlovca
Poslije toga neko kraće vrijeme
radi u Zagrebu kao gimnazijski
profesor, a potom u Karlovcu
otvara odvjetnički ured 1840.
godine.
Godine 1841. Mažuranić se ženi
sestrom ilirskoga književnika
Dimitrija Demetra Aleksandrom i
prelazi u gradsku službu kao
„sirotinjski kurator”*.
Od 1841. do 1848. godine
službenik je u gradskom vijeću
Karlovca.
U ovo vrijeme paralelno se odvija
njegov književni i
društvenopolitički rad.
Dimitrije Demetar
*sirotinjski kurator – pravni
zastupnik za siromašne (tutor)
Politički rad
Kao odvjetnik u Karlovcu Mažuranić
je prvi put iskazao političke ambicije
unutar Ilirskog pokreta.
Također, kao pobornik potpunog
oslobođenja Hrvatske Mažuranić je
u to vrijeme bio glavni ideolog
narodnog jedinstva Hrvata i Srba.
Revolucionarne godine 1848. član
je redakcije Slavenskog Juga, a
iste godine objavljuje svoju brošuru
Hrvati Mađarom u vlastitoj nakladi.
U članku Hrvati Mađarom Mažuranić na
vehementan politički i književno-umjetnički
način iznosi ključni problem hrvatskomađarskih odnosa od 1790. do 1848.
Posebno naglašava mađarsko inzistiranje
na nametanju mađarizacije te hrvatsko
opiranje tome.
Osim odnosa prema Mađarima spis je
ogledalo najdubljih misli hrvatskoga
preporoda, a prema riječima Ive Frangeša
ova brošura predstavlja rječit primjerak
„prve moderne hrvatske proze”
Ivo Frangeš
Važnu ulogu u Mažuranićevu
životu imao je poziv bana
Jelačića 27. travnja 1848.
godine da pristupi
novoosnovanom Banskom
vijeću.
Ban Josip Jelačić
Mažuranić je kao narodni zastupnik rijetko govorio, ali
je u jednom od govora u Saboru, između ostalog,
rekao: „ja ne mislim da će se ikad pomirenje
(s Mađarima) mirnim putem izvesti moći… pa je još i
ustvrdio: „što god je dosad samo na papiru učinjeno,
to Mađar nikad održao nije.”
Pred kraj Bachova apsolutizma, 1858. godine
postaje predsjednik Matice ilirske i na toj dužnosti
ostaje do 1872. godine.
Iako je u početku u politici podupirao Narodnu
stranku, Mažuranić je 1862. godine pokrenuo
osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je
bio na čelu.
Kako je kao političar bio sklon Beču to ga je
dovelo i do banske časti.
Na banskoj dužnosti je bio od 1873. do 1880.
godine, a poznat je kao prvi ban pučanin.
Interesantna je činjenica da je poglavarstvo Novog
Vinodola 1909. godine izdalo potvrdu o plemstvu
roda Mažuranića.
Grb obitelji Mažuranić
Na zlatnoj pozadini
štita nalazi se zelena
stabljika s cvjetovima u
prirodnim bojama.
U jezikoslovnom smislu
prezime Mažuranić
nastalo je od imena
biljke mažuran.
Za vrijeme Mažuranićeva banovanja:
otvoreno Sveučilište u Zagrebu 1874. godine
osnovno školstvo postalo je obveznim
Crkvi je oduzeo pravo nadzora nad pučkim školama
utemeljeni su školski odbori u koje su, uz učitelje i
predstavnike države, ulazili i roditelji učenika
donesen je zakon o slobodi tiska i
uvedena sudska porota.
Zgrada Sveučilišta
u Zagrebu
Mažuranić je bio političar
kompromisa, držao se Austrije jer od
Ugarske ništa nije očekivao.
Zapravo je bio više diplomat nego
političar.
Nakon napuštanja banske dužnosti
živi povučeno baveći se
matematikom i astronomijom.
Ivan Mažuranić je umro 4. kolovoza
1890. godine.
Posljednji govor Ivana Mažuranića u
Saboru 1886. godine.
Inače čakavac, godine 1835.
Mažuranić je pozdravio izlaženje
Danice na štokavskom pjesmom
Primorac Danici, zanosnim
tonom i u klasičnoj maniri.
Nakon toga, on je neke svoje
pjesme poslao Ljudevitu Gaju
koji ih je objavio.
Treba istaknuti da je Mažuranić
bio posebno uzbuđen kada je
čuo da će mu Gaj za to platiti
honorar (vjerojatno prvi u
povijesti hrvatske književnosti).
Ljudevit Gaj
Prvi stihovi
Prve stihove (Vinodolski
dolče, da si zdravo!)
napisao je kao 16-godišnji
đak riječke gimnazije.
U Danici je od samog
početka bio jedan od
najzapaženijih pjesnika.
U periodu od 1835. do
1841. bio je suradnik
Gajeve Danice.
Prvo izdanja Mažuranićevih
pjesama iz 1895. godine.
Mažuranićev pjesnički ugled bio
je toliki da ga je tek osnovana
Matica ilirska izabrala da za
njeno prvo, inauguralno izdanje
dopiše XIV. i XV. pjevanje
Gundulićeva Osmana.
Do tada pošlo je to za rukom
trima pjesnicima koji su se
okušali u tome, a to su: Pjerko
Sorkočević, Marin Zlatarić i
jedan nepotpisani.
Dio originalnog teksta Gundulićeva
Osmana
Nacionalna knjižnica u Zagrebu
Poslije Mažuranića nitko nije ni
pokušavao nadmašiti njegovu
verziju.
Mažuranićeva dopuna Osmana
Dopuna Osmana Mažuranića je predstavila kao velikog
erudita snažnog potencijala.
Toliko se saživio s Gundulićevim tekstom da je usvojio
Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini.
Uspjeh je u javnosti bio tolik da
ga je brat njegove žene Aleksandre
nagovorio da za almanah Iskru
napiše nešto novo.
To novo bio je spjev
Smrt Smail-age Čengića.
Iz pisma Imbre Ignjatovića Tkalca
Mažuranićevu sinu Vladimiru, 1893. g.
„…Pjesmi bila su dva povoda sasvim
različita. Prvi bio je dolaz jednog
Crnogorca u Karlovac, na povratku u
Crnu Goru. Ne sjećam mu se imena. No
jošte mi je pred očima kako je jedne
večeri u našoj staroj čitaonici pričao o
zulumu i smrti Čengića i koliko nam je
srce ganuo svojim živim govorom i
opisom borbe u kojoj je i on
prisustvovao… naravno da je pričanje
ovog čovjeka duboko dirnulo blagu i
umjetničku ćud tvoga oca; tako u
čitaonici kao i u vašoj kući dugo i često
se razgovaralo o ovom Crnogorcu i
mukama jadne raje pod Turcima i ludoj
politici europskoj.”
Mažuranićevi uzori
Veliki uzori Mažuraniću za
stvaranje ovoga epa, tj. spjeva bili
su hrvatski književnici Ivan
Gundulić, Andrija Kačić Miošić i
engleski pisac George Gordon
Byron
Nadahnuće za stvaranje spjeva
Mažuranić je pronašao u istinitom
povijesnom događaju.
Naime, 1840. godine, na Mljetičku
polju, poginuo je, u sukobu s
tamošnjim stanovništvom, turski
feudalac Smail-aga, nadaleko
poznato po svojoj surovosti…
Aga Čengić
Crtež Duška Nikolića
Poetika spjeva (Zašto Byron?)
Mažuranić je bio izuzetno učen čovjek,
puno je čitao, a Byron mu je bio jedan od
omiljenijih pisaca.
U usporedbi s ostalim hrvatskim
renesansnim i baroknim epovima fabula
ovoga djela je kraća, zgusnuta, prikazana
ili ispričana samo kroz najsnažnije prizore.
Radnja se zbiva u kratkom vremenskom
razdoblju, u spjevu nema digresija, sve je
svedeno na nizanje pojedinih slika i
prizora.
Spjev je specifična književna vrsta koju je
u europsku književnost uveo upravo Byron
svojim lirsko-epsko-dramskim djelima.
George Gordon
Byron
O kompozicija djela
(iz osvrta Ive Frangeša na djelo)
Mažuranićevih pet pjevanja zapravo
je pet slika, pet dramatičnih
momenata, neminovne, sigurne
propasti svakog silnika i svake
tiranije. Upravo tako i treba shvatiti
Kob, naoko naivnu i gotovo
grotesknu zadovoljštinu patnjama
pravednika. U stvari „bolesnik na
Bosforu”⃰⃰⃰⃰ dobio je time najpuniju
osudu svoje besmislene i
nepotrebne okrutnosti.
Ruski car Nikolaj I.
*Izraz Bolesnik na Bosforu (Bosporu) – prvi je upotrijebio
ruski car Nikolaj I. koji je sredinom 19. st. tako opisao
Otomansko carstvo
Kompozicija djela
Smrt Smail-age Čengića u osnovi je
scenska tvorevina. Prvi je to opazio
Franjo Marković koji kaže: „Pet
dijelova pjesni: Agovanje, Noćnik,
Četa, Harač i Kob prikazuju se svojim
sadržajem svakomu na prvi mah kao
pet aktova drame.”
Franjo Marković
Naime, kompozicija djela slijedi Aristotelovu poetiku:
5 pjevanja spjeva usporedivo je s 5 činova u razvoju
dramske radnje
U djelu se prožimaju elementi lirskog , epskog i dramskog.
Značenje i smisao spjeva
(Iz osvrta Dunje Fališevac)
Dunja Fališevac
Mažuranićev spjev „Smrt Smail-age
Čengića” u poetološkom i estetskom
smislu bogato je i slojevito djelo, djelo
koje sintetizira sastavnice raznih
književnih epoha europske i hrvatske
kulturne baštine te u hrvatskoj književnoj
kulturi zauzima mjesto klasičnog djela, a
njezin autor poziciju klasika. U
ideološkome, svjetonazorskom smislu
„Smrt Smail-age Čengića” izraz je
modernih demokratskih shvaćanja
mladoga hrvatskog društva.
Neka izdanja djela
Smrt Smail-age Čengića
1980.
1949.
1904.
1922.
1922.
1870.
Omot audio knjige
Glas Dubravko Sidor
Spjev Smrt Smail-age
Čengića je najprevođenije
hrvatsko djelo.
Prevedeno je na pedesetak
jezika, između ostalog, na
mađarski, armenski, poljski,
ruski, albanski, engleski,
talijanski, švedski, latinski,
esperanto, a prevodili su ga
istaknuti strani prevoditelji i
hrvatski iseljenici.
Ovo izdanje objavljeno je
1985. godine u Čileu, a
sadrži i usporedni tekst
hrvatskog izvornika.
Zanimljivost
Manje je poznata povijesna
činjenica da je Dedaga Čengić,
sin Smail-age Čengića, koji je
tada imao 18 godina, osvetio
očevu smrt.
Naime, Dedaga Čengić je
skupio vojsku u siječnju 1841.
godine i potukao Drobnjake i
Moračane, posjekavši 170 glava
i popalivši više sela u Crnoj Gori.
Dedaga Čengić
Jezikoslovni rad
Mažuranić je vjerovao
da je hrvatski jezik
izvanredno prikladan za
pjesništvo, ali premalo
razvijen za uporabu u
gospodarstvu i znanosti
pa je 1842. godine
objavio Njemačkoilirski slovar u suradnji
s Jakovom Užarevićem.
Jakov Užarević
Njemačko-ilirski slovar
Ovaj rječnik u filološkoj se
znanosti drži prvim modernim
hrvatskim rječnikom u 19. st.
Sadrži oko 40 000 riječi i oslanja
se na starije hrvatske rječnike
poput Mikaljina, Stullijeva,
Karadžićeva i dr.
Rječnik posjeduje obilje
novotvorenica koje su ušle u
svakodnevnu uporabu.
Hrvatski dio u rječniku pisan je
latinicom, a njemački goticom
Gotica
Iz predgovora
Njemačko-ilirskom rječniku
Duh nemačkoga jezika različit je jako od
duha ilirskoga jezika. Što nemas kadkada
kaže jednom reči, to mi nemoremo neg s
više; a što mi često jednom reči izgovorimo,
tomu treba u njega kadgod i tri i četiri. A to
se još većma ukazuje u frazah, u poslovicah
itd. S toga nastojasmo, da i u tom razliku
između ova dva jezika pokažemo, u koliko
nam biaše moguće. U obće nastojali smo
prevodit ne samo gole reči, nego i duh od
jezika.
Primjeri iz
Njemačko-ilirskoga rječnika
Kako bi preveo pojedine
njemačke pojmove, skovao je
hrvatske pojmove za mnoga
područja gradske civilizacije i
time utro put Bogoslavu
Šuleku i njegovom Rječniku
znanstvenoga nazivlja iz
1874. g.
Mažuranić je primjerice otac
riječi: računovodstvo,
nosorog, sladoled,
veleizdaja, velegrad ili izraza
tržišno gospodarstvo.
Bogoslav Šulek
Književno obiteljsko stablo
Ivana Mažuranića
VLADIMIR MAŽURANIĆ
pravnik i povjesničar
Autor djela
Prinosi za hrvatski
pravno-povijesni rječnik
MILUTIN
MAŽURANIĆ
VLADIMIR FRAN
MAŽURANIĆ
IVANA
BRLIĆ - MAŽURANIĆ
Priče iz davnine;
Čudnovate zgode
Šegrta Hlapića
Djelo: Život
Matije Mažuranića
Djela: Lišće;
Od zore do mraka
ANKA
MAŽURANIĆ
IVAN MAŽURANIĆ
ANTUN MAŽURANIĆ
Djelo:
Temelji ilirskog i
latinskog jezika
(1814 – 1890)
Autor spjeva
Smrt Smail-age Čengića
MATIJA MAŽURANIĆ
Autor putopisa:
Pogled u Bosnu
IVAN MAŽURANIĆ (otac)
sudac u Novom Vinodolskom i
MARIJA IVIĆ (majka)
Villa Ružić u
Rijeci
Matilda Ružić, praunuka
Ivane Brlić-Mažuranić
U Villi Ružić u Rijeci nalazi se spomenička knjižnica
Ivana Mažuranića.
Naime, knjige su osim Ivana Mažuranića sakupljali Antun
Mažuranić i Matija Mažuranić.
Osim knjiga, u Villi Ružić nalaze se i još neki drugi
predmeti koji su pripadali Ivanu Mažuraniću.
Novica Cerović
Među njima treba istaknuti prstenje Smail-age Čengića
koje je Ivanu Mažuraniću poklonio crnogorski vojvoda
Đorđe Cerović, sin junaka Novice Cerovića koji je ubio
Smail-agu.
Unutrašnjost Ville Ružić
Ivan i Antun Mažuranić kupovali
su, dobivali i sakupljali knjige.
Kada su stvarana dopunska
pjevanja Gundulićevog epa
Osman, crnogorski vladika Petar
Petrović Njegoš poklonio im je
jedan od Gundulićevih rukopisa.
Za stvaranje rječnika Osmana
dolaze Mažuranići u posjed više
rječnika, kao što su Mikaglin,
Stulliev, Della Bellin i
Bellosztenczev Gazophylacium.
Knjižnica sadrži oko 8000 knjiga
većinom iz 19. st.
Mažuranići su bili u
posjedu i nekih
periodičnih izdanja kao
što su Danica ilirska,
odnosno Novine
Horvatzke te jedne od
najstarijih hrvatskih
novina koje su početkom
19. stoljeća u dvojezičnoj
verziji izlazile u Zadru pod
nazivom Kraglski
Dalmatin, odnosno
Il regio Dalmata.
Za one koji žele
znati više
U video prilogu o Villi Ružić,
uz stručno vodstvo, možete
doznati puno o spomen zbirci
Mažuranić – Brlić – Ružić
jer su sve tri obitelji ostavile
dubok trag u povijesti
hrvatskoga naroda.
Unutrašnjost Ville Ružić
Snimka se nalazi na
youtubeu.
25,10 min.
Znanstveni zbornik o Mažuraniću
2011. godine objavljen je
Zbornik pod nazivom Ivan
Mažuranić i Crna Gora.
Na Zborniku od čak 860 stranica
radilo je nekoliko naučnika, a
urednik mu je prof. dr. sc.
Milorad Nikčević.
Zbornik je nastao kao rezultat
velikog istoimenog savjetovanja
što je u organizaciji crnogorskih i
hrvatskih kulturnih, obrazovnih i
državnih ustanova održan u
Cetinju 2009. godine.
Mažuranić kao inspiracija
Djelo Jakova Gotovca
Rizvan – aga op. 19 je
pjesma rugalica za bariton i
orkestar koja je nastala prema
djelu Smrt Smail-age Čengića
Ivana Mažuranića.
Jakov Gotovac
To je pjesma vojvode Bauka
kojemu je Smail – aga u
Haraču naredio da ga proslavi
pjevajući o njemu na guslama,
a Bauk mu otpjeva pjesmu o
junaku koji kasnije pogiba.
Mažuranićev utjecaj
na likovne umjetnike
Grafička mapa (24 grafika)
objavljena je 1990. godine
u ediciji Biškupić pod
nazivom
Sjaj baštine: Hommage á
Ivan Mažuranić 1814. 1890. djelo je naše
istaknute akademske
slikarice Dubravke Babić
s popratnim tekstom Ive
Frangeša.
Dubravka Babić
Kako se Republika Hrvatska odužila ili odužuje
Ivanu Mažuraniću
Danas se njegov lik nalazi na
novčanici od 100 kuna.
Spomen bista postavljena je u
parku Zrinjevac u Zagrebu.
Ove je godine u
knjižnici Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti
predstavljena prigodna
poštanska marka s likom Ivana
Mažuranića, objavljena u seriji
maraka Hrvatske pošte
Znameniti Hrvati povodom
200. godišnjice rođenja
hrvatskog bana, političara,
pjesnika i jezikoslovca.
Rad Rudolfa Valdeca
iz 1911. g.
Zahvaljujem na
pozornosti
i
…vjerujmo u Hrvatsku,
u njezinu prošlost,
u njezinu sadašnjost i
u njezinu budućnost...
Ivan Mažuranić