Transcript Organiziranje i finansiranje socijalne zaštite u BiH

“Organiziranje i finansiranje socijalne zaštite
u BiH”
izborni predmet-seminar
Sarajevo,03.12.2014.
1.Socijalna zaštita – pristup (uvodne napomene)
2.Sistem socijalne zaštite u BiH
2.Organiziranje i finansiranje socijalne zaštite
u BiH



Pojam “socijalne zaštite” je realativno novi pojam,koji
na nivou EU zamjenjuje i, istodobno, obuhvaća stare
pojmove kao što su socijalna sigurnost, socijalno
osiguranje i socijalna pomoć (Berghman, 1996.).
Socijalna zaštita se vezuje za institucionalni set
programa koji je prije bio označavan imenom
“socijalne sigurnosti/obezbjeđenja” u širem značenju.
Srodni pojmovi: socijalno osiguranje i socijalna
sigurnost.

Socijalno osiguranje (social insurance) označava pravo na
novčane naknade i usluge koje se stiču na osnovu zaposlenosti,
odnosno plaćanjem doprinosa od strane osiguranika ili
poslodavaca u fondove socijalnog osiguranja nastale u
bismarckovskom tipu socijalne države.


Socijalna sigurnost (social security) obuhvaća sisteme održanja
dohotka (income maintenance). Radi se o socijalnom osiguranju,
socijalnoj pomoći na osnovi provjere dohotka te univerzalnim
davanjima, koja se dodjeljuju bez dohodovne provjere.
Socijalna sigurnost ne podrazumijeva socijalne usluge, pa je
stoga po obimu uža od pojma socijalne zaštite u suvremenom
smislu riječi.




Socijalna zaštita obuhvaća mjere države i drugih aktera
socijalne politike kojima je cilj zaštita pojedinaca,porodica,čak
i cijelih društvenih zajednica od socijalnih rizika s kojima se
suočavaju.
Radi se o rizicima kao što su: bolest, invalidnost, starost, smrt
hranitelja, nezaposlenost, siromaštvo.
U postmodernom društvu pojavili su se novi socijalni rizici
(socijalna isključenost, dugotrajna nezaposlenost, nemoćna duga
starost i sl.), kojima se također bavi socijalna zaštita.
Osnovne socijalno-zaštitne mjere su:
a) socijalna davanja (novčana ili naturalna), te
b) socijalne usluge.



Socijalna zaštita u smislu socijalne pomoći i
socijalne skrbi je posebno usmjerena na
siromašne i socijalno isključene pojedince i
skupine.
Primarna mreža socijalne zaštite vezuje se
za: zdravstvenu zaštitu, penzijsko-invalidsku
zaštitu, zaštitu od nezaposlenosti, zaštitu
djece i porodica,zaštitu žrtava rata.
“Mreža ispod mreže”: socijalna pomoć i
socijalna skrb.




Socijalna pomoć je „mreža ispod mrêža“ socijalne
sigurnosti.
S. Sipos definira: „Socijalna pomoć uključuje
transfere koji se ne temelje na osiguranju te
institucionalnu skrb za ljude koji se ne mogu starati o
sebi ili ne mogu plaćati takvu skrb.“
U pravilu socijalna pomoć se dodjeljuje nakon
provjere resursa.
Sistem socijalne pomoći međusobno čvrsto uvezan sa
pojmovima siromaštva i socijalne isključenosti.



Siromaštvo je takvo stanje u kojem pojedinci,
porodice / socijalne skupine ne mogu zadovoljiti svoje
egzistencijalne potrebe, pa im je potrebna pomoć
društvene zajednice.
Postoje različite definicije siromaštva, kao što je
apsolutno, relativno ili subjektivno siromaštvo.
Socijalna isključenost je stanje prekida socijalnih
veza, kada pojedinici ili skupine ispadaju iz socijalnih
mreža ili institucija, pa ne sudjeluju u društvenom
životu.

Član 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim,socijalnim i
kulturnim pravima glasi:
“Države članice ovoga Pakta priznaju svakome pravo
na socijalnu sigurnost, uključujući socijalno
osiguranje”.

Pravo na socijalnu sigurnost ima glavnu ulogu u osiguranju ljudskog
dostojanstva za sve osobe (tač.1), te da igra važnu ulogu u
smanjenju siromaštva i sprječavanju socijalne isključenosti
(tač.3)
Pravo na socijalnu sigurnost obuhvata pravo na
pristup i očuvanje beneficija bilo u novčanom
obliku ili u obliku robne pomoći, bez diskriminacije,
a kako bi se osigurala zaštita, inter alia, od
(a) nedostatka zarade putem rada uzrokovanog
bolesti, invaliditetom, majčinstvom, povredom
na radu, nezaposlenošću, starom dobi, ili smrću
člana porodice;
(b) nedostatka sredstava potebnih da se omogući pristup
zdravstvenoj zaštiti;
(c) nedovoljne porodične podrške, naročito za djecu i
odrasle osobe koje zavise od drugih.


U sekciji A. Generalnog komentara 19, Komitet
je istakao nekoliko faktora koje države moraju
primjenjivati u kontekstu socijalne zaštite.To
su:
dostupnost - sistem socijalne sigurnosti mora
biti uspostavljen prema domaćim zakonima,
održiv kako bi osigurao da ovo pravo može biti
ostvarivo kako za sadašnje tako i za buduće
generacije, a odgovornost za uspješno
upravljanje i nadgledanje sistema moraju
preuzeti javne vlasti;


socijalni rizici i nepredviđene okolnosti:
sistem socijalne sigurnosti bi trebao
predvidjeti pokriće za devet osnovnih oblasti
socijalne sigurnosti;
adekvatnost beneficija, bilo u novcu ili robnoj
pomoći, u količini i trajanju na način na koji bi
svako mogao dostojanstveno i bez
diskriminacije ostvariti svoja prava na
porodičnu zaštitu i pomoć,adekvatne standarde
života i adekvatan pristup zdravstvenoj njezi;


pristupačnost na način da se između ostaloga osigura
univerzalno pokriće, sa razumnim, proporcionalnim i
transparentim uvjetima za pristup beneficijama, uz
doprinose koje mogu priuštiti svi bez da
kompromitiraju ostvarenje drugih prava, uz
informiranje svih osoba i organizacija o svim njihovim
pravima na socijalnu sigurnost, uz fizički dostupan
pristup beneficijama i informacijama naročito
osobama sa invaliditetom, migrantima i osobama koje
žive u udaljenim područjima,kao i u oblastima u
situacijama oružanog sukoba.

odnos sa drugim pravima na način da pravo na
socijalnu sigurnost igra značajnu ulogu, ali ne i
jedinu, u pomoći pri ostvarenju mnogih drugih
prava iz Pakta.
(1) Zdravstvena njega - sistemi zdravstvene zaštite moraju biti
uspostavljeni tako da pružaju adekvatan pristup zdravstvenim
uslugama svim osobama;
(2) Bolest - novčane beneficije trebaju biti osigurane onima koji su u
nemogućnosti da rade zbog lošeg zdravlja kako bi im se omogućilo
da pokriju periode gubitka zarade, dok osobe koje duži period pate
od ovakvih bolesti bi trebalo da imaju pristup beneficijama po osnovu
invalidnosti;
(3) Starost - državnim zakonom propisani planovi socijalne sigurnosti
koji osiguravaju beneficije starijim osobama, počevši od određene
starosne dobi, uključujući i osiguranje beneficija koje se ne moraju
ostvariti putem doprinosa za sve starije osobe koje do određene
starosne dobi nisu uspjele osigurati beneficije na drugi način;
(4) Nezaposlenost - pored promocije zapošljavanja, beneficije koje
pokrivaju gubitak ili nedostatak zarade zbog nemogućnosti pronalaska
ili održavanja odgovarajućeg zaposlenja koje se isplaćuju određeni
period nakon čega se nezaposlenoj osobi treba osigurati socijalna pomoć, kao i
pokriće za druge radnike uključujući one koji rade pola radnog vremena, povremeno,
u sezoni, koji su samozaposleni te one koji rade u atipičnim oblicima neformalne
ekonomije;
(5)Povrede na radu - osiguranje zaštite radnicima/cama koji su povrijeđeni/e
tokom zaposlenja ili drugog produktivnog rada i njihovim porodicama
koja podrazumijeva oblike pristupa zdravstvenoj njezi i novčanim
beneficijama, a koja ne smije biti uslovljena dužinom zaposlenja ili
osiguranja radnika/ice;
(6) Podrška djeci i porodici – beneficije za porodice, uključujući novčanu
pomoć i socijalne službe, bez diskriminacije, koje su neophodne za
realizaciju prava djece i zavisnih odraslih osoba i koje su dovoljne za
hranu, odjeću, dom, vodu, sanitacijske potrebe i druga odgovarajuća
prava;
(7) Majčinstvo - osigurano plaćeno porodiljsko odsustvo svim ženama uključujući one
koje su uključene u atipični rad, te medicinske beneficije koje pokrivaju perinatalnu
njegu, porod, postnatalnu brigu i potrebnu brigu u bolnicama za žene i djecu;
(8) Invaliditet - pružiti adekvatnu novčanu podršku osobama sa invaliditetom na
dostojanstven način i odražavajući potrebe za pomoć i druge troškove koji su često
vezani uz invaliditet, a ta pomoć bi trebala pokriti i članove/ice porodce i druge
neformalne njegovatelje/ice;
(9) Preživjeli i djeca bez roditelja - osigurati beneficije koje trebaju pokriti i
troškove sahrane za preživjele i djecu bez roditelja nakon smrti hranitelja/ice koji
je
bio/la pokrivena nekim oblikom socijalne sigurnosti ili imao/la prava na penziju, te im
bez diskriminacije osigurati pristup sistemu socijalnog sigurnosti.




Bosna i Hercegovina je ratifikovala ILO Konvenciju 102 o
minimumu standarda socijalne sigurnosti, te Konvenciju 121 o
naknadama vezanim za povredu na radu.
ILO Konvencija 102 propisuje minimum standarda koje svaka
država, uključujući i BiH, mora da ispuni u pogledu pružanja
socijalne sigurnosti.
Minimum standarda se odnosi na obezbjeđenje zdravstvene njege,
naknade u slučaju bolesti, naknade za slučaj nezaposlenosti,
starosne penzije, porodične naknade, porodiljske naknade,
naknade za slučaj invalidnosti i naknade preživjelim.
Konvencija 121 propisuje uvjete vezane za obezbjeđenje naknade
zbog povreda na radu.
Član 12

Pravo na socijalnu zaštitu
Sa ciljem osiguranja djelotvornog korištenja prava na socijalnu zaštitu, Zemlje
potpisnice preuzimaju obavezu da:
1.
uspostave ili održavaju sistem socijalne zaštite;
2.
održavaju sistem socijalne zaštite na zadovoljavajućoj razini, koja je
kao minimum jednaka onoj koja je potrebna za ratifikaciju Evropskog
kodeksa socijalne zaštite;
3.
nastojati progresivno podizati sistem socijalne zaštite na višu razinu;
4.
poduzeti korake, zaključivanjem odgovarajućih bilateralnih i multilateralnih
sporazuma, ili na druge načine, i pod uvjetima iskazanim u tim sporazumima, čiji
je cilj da osiguraju:
a)
tretman radnika iz drugih Zemalja potpisnica koji je jednak tretmanu koji
uživaju njihovi domaći radnici u odnosu na prava socijalne sigurnosti, uključujući i
zadržavanje beneficija koje slijede iz legislative o socijalnoj zaštiti, kakva god
kretanja zaštićene osobe mogu poduzeti između teritorija ovih Zemalja;
b)
odobravanje, održavanje i ponovno pokretanje prava socijalne zaštite
sredstvima poput akumulacije osiguranja ili radnog staža stečenog prema
zakonima svake Zemlje potpisnice.




Sistem socijalne sigurnosti u BiH obuhvata: socijalno
osiguranje, socijalnu pomoć,porodičnu i dječiju zaštitu,
te boračku zaštitu.
Pravo na socijalnu sigurnost, ne spada u ona prava koja
su direktno zagarantirana Ustavom BiH.
S obzirom na složenost države, oblast socijalne
sigurnosti je gotovo isključivo u nadležnosti
entiteta,odnosno Brčko Distrikta.
Izuzetak su pitanja socijalne sigurnosti koja su
regulirana putem Zakona o radu u institucijama BiH i
Zakona o državnoj službi u institucijama BiH,a koja se
isključivo odnose na uposlenike unutar institucija i
javnih preduzeća BiH.


U oblasti socijalne zaštite u BiH vlada konfuzija.
Razlog je nedostatak socijalnih politika na državnoj
razini, te nerazumijevanje osnovnih pojmova
socijalne zaštite, socijalnog osiguranja, socijalne
pomoći i socijalne potrebe.
Zakoni su doneseni na različitim nivoima vlasti i
postoji nejednakost kako u definisanju prava,
kategorizacije tako i visine novčanih davanja za iste
kategorije socijalno ugroženog stanovništva.


Ustav FBiH garantuje pravo na socijalnu i
zdravstvenu zaštitu (segment socijalne
sigurnosti) u sekciji II, član 2.
Prema Ustavu FBiH, za realizaciju socijalne
politike i obezbjeđenje socijalne zaštite
nadležni su i entitet i kantoni (sekcija III,
član 2 Ustava FBiH).



Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene
novine FBiH“, broj 36/99, 54/04, 39/06,14/09)
Zakon o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad
ustanovama socijalne skrbi u FBiH(“ Sl. novine
FBiH”,broj 31/08)i
kantonalni zakoni
Kantonalni zakoni
1.
Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
porodica sa djecom Kantona Sarajevo (Sl. nov.16/02, 08/03);
2. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
porodice sa djecom,Zeničko-dobojski kanton (Sl. nov.13/07);
3. Zakon o socijalnoj skrbi, Hercegovačko-neretvanski kanton (Sl.
nov. 3/05);
4. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
obitelji sa djecom,Zapadnohercegovački kanton (Sl. nov.16/01,
11/02, 4/04, 9/05);
5. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
porodice sa djecom,Tuzlanski kanton (Sl. nov. 12/00, 05/02,
13/03 i 08/06);
6. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice
sa djecom,Unskosanski kanton (Sl. nov. 5/00, 7/01);
7. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice
sa djecom,Bosansko-podrinjski kanton (Sl. nov. 10/00, /03);
8.Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa
djecom, Kanton Livno ( N. nov. 5/98);
9. Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica
sa djecom Srednjobosanskog kantona (Sl. nov. 10/05, 2/06);
10. Zakon o socijalnoj zaštiti, Posavskog kantona (N. nov. 5/04).



U FBiH svaki kanton ima svoja ministarstva koja su
zadužena za oblast socijalne i zdravstvene zaštite,
zaštite ratnih invalida i njihovih porodica, raseljenih
lica,izbjeglica, rada i zapošljavanja.
Kantoni donose i usvajaju svoje zakone u oblasti
socijalne zaštite koji nisu uvjek usklađeni sa
federalnim propisom. Nedostatak pravnog okvira za
civilne žrtve rata u Neretvansko-hercegovačkom
kantonu rezultira njihovim isključivanjem iz zaštite u
tom kantonu.
Federalno ministrstvo za rad i socijalnu politiku nije
zakonski nadležno za sprovođenje Zakona na cijeloj
teritoriji FBiH. Zakon ne navodi kaznene odredbe za
kantone koji propuste usaglasiti svoje zakone sa
federalnim zakonom, a federalno ministarstvo rada i
socijalne politike ne poduzima mjere prema kantonima
koji ne usaglase svoje zakone sa federalnim zakonom.



Pored razlika u samim zakonima kroz manji ili veći
broj prava koja se omogućavaju ili kategorija koje
se štite kroz zakone na kantonalnom nivou, najveći
problem predstavlja njihova primjena u praksi.
Kantoni raznim odlukama, koje nisu uvijek pravno
zasnovane odgađaju primjenu zakona ili ne donose
podzakonske akte koji će osigurati primjenu
zakona u praksi i/ili dati instrukcije nadležnim
institucijama kao što su na primjer centri za
socijalni rad.
Kantoni ne utvrđuju budžete u skladu sa zakonima
i pravima iz zakona tako da građani, iako imaju
pravo na zaštitu, ne mogu je ostvariti uz
obrazloženje da nema sredstava u budžetu
Ustav RS utvrđuje (čl.43):
Pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu
sigurnost i socijalno osiguranje koje se uređuje zakonom.
 Garantira se pod uvjetima utvrđenim zakonom, pravo na
materijalno obezbjeđenje za vrijeme privremene nezaposlenosti.
 Građani koji su djelimično sposobni za rad obezbjeđuju
se osoposobljavanjem za odgovarajući posao kao i uvjeti za njihovo
zapošljavanje u skladu sa zakonom.
 RS obezbjeđuje pomoć i socijalnu sigurnost građanima koji su
nesposobni za rad i nemaju sredstva za izdržavanje.

Republika Srpska
Zakon o socijalnoj zaštiti
(“Sl.glasnik RS” br.5/93,15/96,110/03,33/08)
 Zakon o dječijoj zaštiti (“Sl.glasnik RS”
br.4/02,17/08,1/09)
 Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata-prečišćeni
tekst (“Sl.novine FBiH”broj 24/10)


Resorno ministarstvo je Ministarstvo zdravlja i
socijalne zaštite.




Sredstva za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite
obezbjeđuju se u budžetu općina i budžetu Republike
Srpske.
Sve općine su obavezne usmjeriti minimalno 10%
budžeta na socijalna davanja.
Općine koje iz opravdanih razloga nemaju mogućnost
da ostvare planirane prihode za ovu oblast u budžetu
imaju pravo na dopunska sredstva za socijalnu zaštitu
iz budžeta RS.
Zaštitu djece i porodice sa djecom reguliše poseban
zakon- Zakon o dječijoj zaštiti kroz koji se za
obezbjeđivanje većine prava stara RS, a općina samo
za dio prava.

U BDBiH socijalna zaštita je regulisana Statutom i
Zakon o socijalnoj zaštiti (“Sl.glasnik Brčko
DBiH” br.1/03, 4/04,19/07,2/08)
 Zakon o dječijoj zaštiti(“Sl.glasnik Brčko DBiH”
br.1/03, 4/04,21/05,19/07,2/08)

Nadležnost pripada Odjelu za zdravstvo i ostale usluge,
a u čijem sklopu djeluje i Centar za socijalni rad.




Direktno ovisna o ciljnoj skupini
titulara/korisnika prava:
Prava općih korisnika socijalne zaštite
Prava civilnih žrtava rata
Prava porodica sa djecom

Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
obavljaju ustanove socijalne zastite ili
općinska služba za upravu.
Ustanove socijalne zaštite imaju svojstvo
pravnog lica.
Na osnivanje i rad ustanova socijalne zaštite
primjenjuju se propisi o ustanovama, ako
zakonom nije drukčije određeno.

Djelatnost socijalne zastite, zaštite civilnih
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom mogu
obavljati i humanitarne organizacije,
udruženja građana, vjerske zajednice i
organizacije koje oni osnivaju, građanin
pojedinac i strana fizička ili pravna lica.

BiH ima model socijalnog osiguranja gdje
zaposlenici i poslodavci uplaćuju doprinose u
fondove s javnim upravljanjem.
Da li je efikasan/neefikasan model
organiziranja i finansiranja?