Transcript Drama - Sofoklo Antigona

Drama
Sofoklo: Antigona
Drama


grč. drahme –
radnja
Drama - u užem smislu
- tragedija
- komedija (intrige,
karaktera,
situacije,
razgovora)




Osobitosti dramskog teksta:
dijalog, monolog, dramatičar,
činovi, sukob, dramski tekst,
popis lica, didaskalije, napetost
Aristotel: jedinstvo mjesta
vremena i radnje
Kompozicija dramske
radnje: ekspozicija, zaplet,
kulminacija, peripetija, rasplet
Dramska se radnja dijeli na
manje cjeline (scene, prizori,
slike) i veće (činovi)
Tragedija





Grč. trāgodiá, trágos –jarac, ode, aoide –
pjesma
Rađanje tragedije: Dionizov kult (jarčeva
pjesma)
Tespis – osnivač tragedije, uvodi masku
u VI. st. prije Krista Tespis je iz skupine
satira izdvojio zborovođu koji je počeo
voditi dijalog s drugim članovima zbora
(kora) i dionizijska pjesma (ditiramb)
dobila je oblik kazališne predstave,
drugog glumca uvodi Eshil, a trećeg
Sofoklo
Opća obilježja tragedije:





Tragični junak
Tragična krivnja
Tragičan završetak
Uzvišeni stil
Katarza – pročišćenje osjećaja
kod gledatelja (Aristotel)
Sofoklo: Antigona



Grčka tragedija doživljava sa Sofoklom (5. st. Pr. Krista) svoj najveći uspon
Sofoklovi likovi sami usmjeravaju svoje postupke i sudbinu
U Antigoni Sofoklo obrađuje sukob između zakona i ljudske savjesti pojedinca
Ukratko o djelu:

Uzroke Antigonine tragične krivnje možemo pronaći u mitu o Edipu. Edipov je
otac Laj zbog jedne otmice navukao na sebe prokletstvo koje je trebalo pratiti i
njega i sav njegov rod do trećeg koljena. Laju je bilo suđeno umrijeti od ruke
vlastitog sina, a taj se sin zatim oženi svojom majkom i s njom izrodi djecu, koja
će također biti prokleta: Antigonu, Izmenu, Eteokla i Polinika.

Poslije smrti Eteokla i Polinika, koji su poginuli u međusobnom sukobu, vlast u
Tebi preuzima njihov ujak Kreont. Polinik je kriv što se borio protiv domovine i
zbog toga mora ostati nepokopan. Onaj tko prekrši tu zapovijed, bit će kažnjen
smrću.

Antigona prekrši Kreontov zakon i pokopa Polinika.
Antigona...


Pošto su je otkrili i zatvorili, Antigona se ubije. Njezin zaručnik Hemon, koji je
Kreontov sin, uzalud traži milost za Antigonu. Dolazi u zatvor, nađe Antigonu
mrtvu i sam se ubija. Čuvši vijest o Hemonovoj i Antigoninoj smrti, ubija se i
Kreontova supruga. Kada se Kreont osvijestio, bilo je već kasno: oskvrnuće
božanskog načela upropastilo je grad i dinastiju.
Sukob Antigone i Kreonta utemeljen je na dva različita svjetonazora,ljubavi i
mržnji (Kreont: “I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim”
Antigona: “ A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet”)
i na sukobu pisanih ljudskih i nepisanih božanskih zakona



Kreontove postupke vode oholost, osvetoljubivost, ljubav prema vlasti, sila
Etička načela koja upravljaju Antigonini postupcima su ljubav, poštenje, čast,
ponos, opraštanja
Neprihvaćanjem zemaljskih (Kreontovih) zakona Antigona svjesno ugrožava
vlastiti život; ona je svjesna posljedica svog čina – Antigona:”Da, mrijet moram, to
dabome dobro znam.”
...Antigona


Antigonin čin je hrabar i
promišljen; zna da mora biti
kažnjena jer Kreont ne smije
ugroziti svoju strahovladu i
ispasti slabić (Kreont: “Zar ne
bih bio žena ja, a ona muž,/ da
drzak njezin čin bez kazne
ostavim.”)
Čitatelj doživljava katarzu,
suosjećajući s Antigoninom
patnjom, pročišćuje i
oplemenjuje vlastite osjećaje
Tragični junak: Antigona
Tragična krivnja: Antigona
sahranjuje brata Polinika sa svim
počastima iako joj to Kreont
zabranjuje
Tragičan završetak: Antigonina
smrt
Antigona umire kao moralna pobjednica
Uzvišeni stil:
Antigona: “A ja za ljubav samo na
taj dođoh svijet.”