Transcript Jezera - Fpmoz.ba

JEZERA







Jezero je (prirodno i umjetno) udubljenje na površini
kopna ispunjeno vodom
Pojam jezera obuhvaća udubljenje i vodu, dva različita
elementa koja čine jedinstvenu cjelinu
Prema FORELU (1901) svako udubljenje na kopnu koje je
ispunjeno vodom, a nema izravne veze s morem, bez
obzira na veličinu i kemijsko-fizički sastav
Raširena su u svim klimatskim zonama na Zemlji
Obuhvaćaju površinu od oko 2 mil km2, a volumen im je
176 000 km3 (91 000 km3 slatka i 85 000 km3 slana
voda)
Slatka jezera predstavljaju 0,26% vode Zemlje
Najčešće se javljaju u grupama i predstavljaju tipično
obilježje krajolika

Prema prostornom rasporedu neravnomjerno su
raspoređena

Prema rasporedu na kontinentima, najviše ih je na
području Sjeverne Amerike (2% površine), a najmanje na
području Australije i Južne Amerike (0,3%)

Europa 0,6%, odnosno oko 500 000 prirodnih i 10 000
umjetnih jezera, a najveće je Ladoško jezero (17 670
km2)

Najviše jezera (na Zemlji) ima u glacijalnim i
periglacijalnim područjima

(Finska zemlja «deset tisuća jezera» stvarno ih ima 80
000 – 100 000, obuhvaćaju 9,6% površine)






Velika jezera Sjeverne
Amerike najveća su površina
(246 481 km2) slatke vode
na Zemlji
Kaspijsko jezero je
površinom najveće (372 000
km2), ali je slano
Najveća jezera nalaze se u
tektonskim rovovima
Najviša jezera nalaze se na
Tibetu (Tengri-nor ili Nam-tso
na 4672 m)
Najviše plovno jezero je
Titicaca (3812 m)
Najnižu razinu vide ima
Mrtvo more (-397 m)








Prema postanku udubljenja,
podrijetlu i fizičko-kemijskim
svojstvima vode ima više od
100 tipova jezera
Svako jezero obilježavaju
posebne geološke,
geografske, fizičko-kemijske i
biološke značajke
Klasifikacija jezera može se
provesti na više načina,
prema postanku udubljenja,
prema svojstvima vode u
jezeru
Prema postanku
udubljenja jezera se dijele
na:
tektonska (Bajkalsko)
erozijska (Skadarsko)
akumulacijska (Plitvice)
umjetna









Prema trajanju ispunjenosti vodom jezera se dijele na:
perenirenda jezera - udubljenja koja su stalno ispunjena
vodom
intermitirenda jezera - udubljenja koja su redovito, ali
periodički ispunjena vodom
epizodična jezera - udubljenja koja su povremeno
ispunjena vodom, specifična jezera ove grupe predstavljaju
pustinjska jezera (šot u Africi, takir u Turkestanu, bair u
Mongoliji)
Prema položaju u riječnoj mreži ili glavnoj tekućici
(odnosno vodni režim) razlikuju se:
riječna (protočna)
izvorišna (odtočna)
završna (dotočna)
jezera bez pritoka i odviraka (bez površinskog otjecanja
– bez odtočna)





Prema razini mora jezero
može biti:
depresija: u slučaju kad je
udubljenje ispunjeno vodom
u cijelosti ispod razine mora
kriptodepresija: je jezero u
kojemu je površina vode
iznad, a dno udubljenja ispod
razine mora
Bajkalsko jezero najveća
kriptodepresija na Zemlji:
površina vode nalazi se na
453 m iznad, a dno
udubljenja mu je na 1286 m
ispod razine mora
Prema postanku općenito se
razlikuju prirodna i umjetna
jezera






Posstanak jezera obuhvaća 4 faze:
Nastanak i oblikovanje jezera –
vegetacija nije prisutna
Zrelo razdoblje jezera – u jezeru i
na obalama se razvija vegetacija,
jezero se puni s anorganskim i
organskim sedimentima, te
suspendiranim materijalom
Zarastanje jezera – jezero postaje
močvara
Izumiranje jezera – jezero u cjelini
postaje močvara
Geološki i geomorfološki
promatrano jezera predstavljaju
kratkotrajnu prirodnu pojavu. Pri
samom nastanku jezera počinju
prirodni procesi smanjivanja
jezerskog udubljenja.



U aridnim područjima jezera postupno zatrpava pijesak
dok je količina oborin manja od isparavanja.
U humidnim područjima tekućice u jezera odlažu
erodirani materijal, te se postupno uz akumulaciju
neorganskih sedimenata i organsku produkciju smanju i
pretvaraju u močvare. U sredjeeuropskom području, s
donešenim materijalom tekućice godišnje smanje dubinu
jezera za oko 2 mm. Uz sedimente iz tekućica na
smajenje dubine jezerskog udubljenja utječe organska
produkcija. Prilikom zapunjavanja i snižavanja jezerskog
dna, odnosno jezerskog udubljenja povećava se količina
svjetla na njemu, što pogoduje njegovom daljem, bržem
zarastanju i konačnom sušenju.
Jezera iz kojih voda otječe, što ima za posljedicu
snižavanje erozijske baze, rezultira smanjenjem
površine.

Jezera također nastaju zbog klimatskih promjena
(smanjenje oborina i povećavanje temperature utječu na
povećanje isparavanja koje može premašiti dotok vode u
jezero).

Jezera bez otjecanja karakteristična su za aridna
područja. Prosječan gubitak vode isparavanjem je
približan dotjecanju vode. Ukoliko se poveća dotok vode,
poveća se i površina jezera, koje prati i povećanje
isparavanja. Ako područje postane sušnije, dolazi do
smanjivanja površine jezera. Za ova jezera začajno je da
je voda u njima slana. To je posljedica donosa otopljenih
tvari tekućicama koje se u njih ulijevaju. Naime, iz jezera
isparava čista voda, dok soli ostaju u njima, te se
postupno povećava njihova količina. Zaslanjivanje jezera
može biti i posljedica antropogenih utjecaja.









KLASIFIKACIJA JEZERA
Za klasifikaciju jezera prvenstveno su važna termička svojstva
vode.
Promjenom temperature uspostavlja se gibanje koje uvjetuje
miješanje, odnosno izmjenu vode.
Voda se u jezerima hladi od površine prema dnu.
Tropska pdručja: temperatura vode smajuje se od površine
prema dnu. To je izravna slojevitost ili direktna stratifikacija.
Polarni predjeli: temperatura opadaod površine prema dubljim
dijelovima. To je obrnuta ili inverzna stratifikacija.
Umjerena područja: tijekom ljeta temperatura vode opaa s
dubinom (izravna slojevitost), a tijekom zime opada (obrnuta
slojevitost), dok je tijekom proljeća i jeseni karakteristična
ujednačena raspodjela temperature od površine do dna ili
izotermija.
Slatka čista voda ima najveću gustoću pri 4º C, te najdublji
dijelovi jezera imaju uvijek temperaturu vode iznad 0º C. Kad se
temperatura vode izjednači, dalje hlađenje se odvija od
površine prema dnu.
Led pluta na toplijoj jezerskoj vodi, istodobno štiteći dublje
dijelove od leđenja.






Umjerene širine
Tijekom ljeta u jezerima se razvija izrazita temperaturna
slojevitost (termička stratifikacija).
U vertikalnom presjeku izdvajaju se tri dijela:
Epilimnion: sloj vode koji je izložen izravnom utjecaju
atmosfere, te se približno jednako zagrije. Debljina ovog
sloja doseže i do 20 m. Preko epilimniona jezero
razmjenjuje tvari i energiju s okolišem.
Metalimnion: prijelazni sloj vode u jezeru u kojem
temeratura naglo opada (i do 10º C). Ovaj sloj utječe na
život u jezeru i spriječava izravan dodir s atmosferom.
Različite je debljine i na različitim dubinama, a može i u
potpunosti nedostajati.
Hipolimnion: najdublji sloj vode u jezeru s temperaturom
od oko 4º C.








Termička klasifikacija jezera
Zasniva se na odnosu temperature i najveće gustoće vode.
Razlikuju se:
Jezera u tropima s uvijek toplom vodom ( viša od 4º C), te
visokom temeraturo vode u epilimnionu (i do 30º C).
Jezera suptropa obiljeđavaju velike promjene temperature
vode tijekom godine.
Jezera umjerenog pojasa obilježava izrvna slojevitost
tijekom toplog dijela godine, a inverzna tijekom hladnog
dijela godine.
Jezera subpolarnih krajeva obilježava slabo izražen
temeraturni skok.
Jezera polarnih krajeva obilježava inverzna stratifikacija.
Temperatura površinskog sloja stalno je manja od 4º C.




Termohidrodinamička svojstva
Za život u jezerima je značajno da li se izmjenavode vrši
u cijelosti jednom ili više puta
Holomiktička jezera: izmjena vode se odvija jednom
tijekom odine.
Meromiktička jezera: izmjena vode je slsbs i odvija se
samo djelomično.








Biološka podjela jezera
Jezerska voda sadrži različite količine otopljenih plinova, soli i
organskih spojeva, koji imaju veću ili manju ulogu za
organizme.
Termički režim utječe na kemijske procese u jezeru.
Vertikalna raspodjela i količina otopljenog kisika je primjeren
pokazatelj ekološkog stanja jezerske vode.
Vodotopljivost kisika je ovisna o temperaturi i zračnom tlaku –
opada s porastom temperature i opadanjem tlaka.
Stupanj primarne proizvodnje ukazuje na bogatstvo i
pomanjkanje hranjivih tvari u jezeru.
Razlikuju se:
Oligotrofna jezera su siromašna hranjivim tvarima, te je
njihovaorganska produkcija slaba. Tijekom cijele godine u svim
slojevima jezerske vode je velika količina otopljenog kisika.
Zbog skromne bioprodukcije prozirnost u jezerima je velika, a
boja je modra do zelena. Ova jezera su u pravilu dublja, bez
plićina i sa strmijim obalama.

Eutrofna jezera su bogata hranjivim tvarima (osobito
fosfor i dušik) i i proizvodima organske tvari. Pokazatelj
trofičnih tvari (intenzivnost primarne produkcije) je
vertikalna raspodjelakisika. Zbog potrošnje njegove
vrijednosti su manje u hipolimnionu, a zbog truljenja
nastaje fini mulj – sapropel. Procesimaeutrofizacije
pogoduju plitk jezera. Eutrofna jezera postupno prelaze u
močvaru, odnosno potpuno se zatrpavaju.

Distrofna jezera su zbog velikih količina humusa smeđe
boje. U dubljim dijelovima taloži se mulj koji prelazi u
treset.



UMJETNA JEZERA
Grade se zbog potreba suvremenog društva u svrhu:
opskrbe vodom, izravnavanje riječnog režima i zaštitu od
poplava, rekreaciju i ribolov
Definiraju se kao spremnici za vodu nastali izgradnjom
nasipa ili upotrebom udubljenja na kojima se može održati
voda
-Razlikuju se dva tipa umjetnih jezera:
 Spremnici za vodu nastali izgradnjom nasipa u riječnoj
dolini
 Spremnici za vodu na slobodnom prostoru
 Spremnici za vodu poznati su izuzetno dugo (Šri Lanka,
Indija), osobito mlinovi, pilane, ribnjaci, za potrebe
tvorničkih pogona





Gradnja većih umjetnih jezera počinje tek početkom 20
st. masovnom primjenom cementa u građevinarstvu, te
mogućnošću prenošenja drugih materijala (zemlja,
kamen, i dr.)
Umjetna jezera grade se u umjerenom i tropskom
području grade se jezera s zapreminom većom od 100
km3 i površinom većom od 1000 km2
Prema međunarodnim kriterijima velikim jezerima
smatraju se ono čija je površina veća od 100 km2 i
dubina od 10 m
Volta – najveće umjetno jezero s površinom od 8730
km2
U novije vrijeme gradnja je usredotočena na manja
jezera







ZNAČENJE JEZERA
-Važan regulator klime (tijekom zime – griju, a ljeti –
hlade okolna područja) i otjecanja vode, posebno na
površini kopna (potrebe navodnjavanje
-Važan izvor života (vodoopskrba posebno kod velikih
gradskih naselja), značajan krajolik, plovni put, posebno
značenje za dobivanje HE (hlađenje pogona TE i NE)
-Značajan izvor sirovina (Mrtvo more – 40 mlrd tona
raznih soli)
-Turizam i rekreacija (osobito na područjima uz alpska
jezera i Blatno jezero)
-Promjene ekosustava uvjetovane izgradnjom umjetnih
jezera,
-Umjetna jezera: moguće je kontrolirati razinu vode;
preduvjet: upoznati što više mogućih kombinacija
(Naserovo jezero: 164 km3 volumena od čega je 30 km3
namijenjeno za taloženje mulja, za natapanje obradivih
površina 90 km3, za prihvat velike vode 44 km3, za
isparavanje 10 km3 i 1 km3 gubitak poniranjem)







-SAD u razdoblju od 30 godina 50% umjetnih jezera se ispuni
nanosom
-Umjetna jezera dublja od 100 m dogu izazvati potrese
(osobito u karbonatnim područjima)
-Riblja groznica na području oko novoizgrađenih umjetnih
jezera na području Afrike i Azije (jezero Volta prije izgradnje
jezera ulov ribe je godišnje bio oko 4000 t, a poslije 60 000 t,
tijekom nekoliko godina 20 000 novih ribara na obali)
-Bolesti:
bilharziosa (na jetri, mjehuru i u crijevima) u tropskim i
suptorpskim predjelima, bolest uzrokovana crvom
Schistosomum koji prenose puževi (boluje oko 200 mil. st)
malarija na području Egipta i Sudana-Alge: brzo se šire u
područjima tropskih jezera te ometaju gospodarske djelatnosti
i brzo zatrpavanje jezera
-Vodnogospodarski značaj jezera je ovisan od geografskog
položaja, površine, volumena i gospodarskog stupnja razvoja
pojezerja
Močvare

Močvara je dio kopna koji je jako zasićen ili prekriven vodom
(slanom ili slatkom) tijekom većeg dijela ili cijele godine.
Također, u močvarama se razvija specifična vegetacija iz koje
nastaje treset.

Prema mjestu nastajanja (nastanka) dijele se u dvije skupine:
Močvare na kopnu koje nastaju u plitkim površinskim
udubljenjima s visokom razinom vode temeljnice,
zarastanjem plitkih jezera (odnosno predstavljaju zadnju fazu
u evoluciji jezera) ili u širokim riječnim proširenjima gdje voda
zaostaje poslije poplava.
Obalne močvare predstavljaju (obalna) vlažna ili poplavna
zemljišta gdje razina vode nije dublja od 6 m za vrijeme
oseke. U obalnim močvarama tropskog i suptropskog
područja razvijena je vegetacija mangrova. Također, oobalne
močvarevrlo često nastaju i u područjima laguna.
1.
2.



Močvarno tlo je dio kopna (zemljišta) koji je prezasićen vodom,
te su uvjeti za nastanak treseta osjetno manji. Razvija se u
svim klimatskim područjima, a osobito u humidnim, u uvjetima
male nagnutosti terena gdje je površinsko isparavanje slabo
kao i infiltracija.
Razlika između močvarnog tla i močvare je prvenstveno u brzini
nastanka i debljini tresetnog sloja.
Nastanak močvara najčešće je posljedica vodonepropusne
podloge (glina!) ili zamrznutog tla u neposrednoj blizini površine
koji sprečavaju poniranje vode; zarastanjem jezera 8zarastanje
jezerskih bregova – zadnja faza u razvoju jezera ili zbog
podizanja razine podzemne vode pri gradnji umjetnih jezera) ili
rijeka (na širokim, ali plitkim dijelovims riječnih dolina koje često
plave, te u mrtvajam) na plitkim obalnim, pješčanim područjima,
plitkim depresijama gdje je visoka razina vode temeljnice koja
također često plavi.

Močvarna vegetacija je prilagođena posebnim životnim
uvjetima slabe prozračnosti. Močvare su karakteristične po
bujnoj vegetaciji, odnosno velikoj organskoj produkciji. Zbog
velike količine biljne produkcije (povećanje organskih
kiselina) smanjuje se količina kisika što sprečava raspadanje
biljne mase, te kao posljedica toga nastaje treset.

Močvare su značajne zbog zadržavanja vode, odnosno
smanjenja rizika od poplava kao i zbog izuzetnog značenja s
obzirom na velik broj biljnih (ali i životinjskih) vrsta.

S obzirom na uvjete vodno-mineralnog hranjenja,
značajke vegetacije i hipsometrijski položaj prema
okolnom području izdvajaju se tri tipa močvara:



Nizinske ili eutrofne močvare: karakteristične su za doline
rijeka, plitka jezerska udubljenja, plavljenim površinama uz
more, jezera i tekućice. Ove močvare stalno dobivaju “svježu
vodu” koja donosi nove soli što pospješuje rast vegetacije.
Zarastanje se odvija (bogatom vrstama), niskom, travnom
vegetacijom (travne močvare) kao što su razne vrste šaša,
trske i zelenih mahovina. Površina im je ravna ili blago
ulegnuta. Postupno, zbog rasta uvjetovanog nepotpunom
razgradnjom organske tvari ove močvare prelaze u drugi tip:
Prijelazne ili mezotrofne močvare: djelomično je smanjeno
hranjenje vegetacije podzemnom vodom. Postupno travnu
vegetaciju zamjenjuju zakržljala stabla
Visoke (mahovinske) ili oligotrofne močvare: središnji dio je
ispupčen i po nekoliko metara (7 do 8 m) od ruba kao
posljedica akumulacije treseta. Rast vegetacije se odvija u
uvjetima slabe prihrane podzemnom vodom (prihranjuje ju
oborinska voda). Broj biljnih vrsta je oskudan, a najznačajnije
su mahovine.






Površina koju na Zemlji prekrivaju močvare i močvarna tla je
oko 5,7 mil km² (prema nekim autorima i do 9 mil km ²) od čega
je površina močvara 2,68 mil km ² ili 2,1 % Zemljine površine.
Najveće površine močvarnog tla se nalaze u poriječju
Amazonasa i Zaira
Najveće površine močvara nalaze se između 50 i 60º s.g.š.,
odnosno u šumskim s dovoljno vlage i topline za razvoj
močvarnog bilja. Najveće površine su u Europskom dijelu
Rusije i Sibiru, te Sj. Amerike.
Bare su za razliku od movara manje po veličini, a debljina
trestnog sloja u njima je vrlo mala.
“. Veljače – međunarodni dan zaštite močvara
Ramsarska konferencija (1971. god): zaključci o potrebi
zaštite močvarnih područja (Crna mlaka, Lonjsko polje, Kopački
rit)

Treset: srednja debljina
treseta doseže do 4,5 m
(prema sjeveru debljina se
smanjuje zbog slabijeg rasta
bilja, a u toplijim tropskim i
ekvatorijalnim područjima
zbog intenzivnog raspadanja
biljne tvari). Računa se da je
volumen svih trestišta na
Zemlji oko 12 070 km³. Treset
se prvenstveno koristi kao
niskokalorično gorivo u
termoelektranama (Upsala –
Švedska, tresetište na površini
od 3500 km²), te za
proizvodnju dušičnih gnojiva i
termoizolacijskih ploča.

Močvare s tresetom