Transcript hemijski i medicinski otpad
HEMIJSKI I MEDICINSKI OTPAD
Tek kada poslednje drvo bude posečeno, Kada poslednja reka bude zatrovana, I kada poslednja riba bude ulovljena, Tek tada ćete shvatiti, Da novac ne može da se jede.„ Proročanstvo Cree Indijanaca
Nastajanje i nalaženje
• • • Opasan otpad najčešće nastaje u industriji, ali i u domaćinstvima, jer se opasne materije nalaze u mnogim proizvodima koji nas okružuju, kao što su iskorišćene baterije, stari lekovi, boje i lakovi, različite hemikalije, otpadno motorno ulje i dr. Takav otpad sadrži materije koje mogu biti toksične, kancerogene, mutagene, infektivne, zapaljive, a koje kroz zemljište i vode ulaze u biološki lanac i mogu uzrokovati oboljevanje ljudi i štetno delovati na ostali živi svet.
Zakon o otpadu je po pitanju opasnog otpada vrlo jasan, ali velike količine takvog otpada još uvek nepotrebno završavaju na komunalnim odlagalištima i u okolini, gde im nije mesto .
Štetno delovanje hemijskog otpada
• • • • • Hemijski otpad može zagaditi zemljište, vazduh, površinske i podzemne vode. Zagađenje zemljišta može ugroziti ljude koji žive na tom području, biljke čije je korenje u njemu kao i životinje koje tu imaju stanište.
Mulj iz gradske otpadne vode može sadržati toksične elemente ukoliko se industrijska otpadna voda meša sa otpadnom vodom iz domaćinstava. Primena ovakvog mulja kao đubriva u ratarstvu direktno kontaminira polja. Toksične supstance koje se ne raspadaju ili čvrsto vezuju za tlo mogu dospeti u biljke a kasnije i u životinje biljojede, tako mogu naći put i do ljudi.
• • • • • •
Štetno delovanje hemijskog otpada
Vazduh postaje kontaminiran direktnim emisijama hemijskog otpada.
Isparavanje toksičnih rastvarača iz farbi i higijenskih agenasa je veliki problem. Vazduh iznad štetnog hemijskog otpada postaje opasno kontaminiran oslobođenim gasom, što je čest slučaj u kućama podignutim na rudničkoj jalovini ili nekadašnjim deponijama. Podrumi kuća izgrađenih na jalovini iz rudnika uranijuma često sadrže visok nivo radioaktivnog gasa radona oslobođenog iz radioaktivnog materijala ispod temelja.
Zagađenje reka i jezera, ukoliko je toksičnost na prevelikom nivou, može za veoma kratko vreme da uništi biljni i životinjski svet u njima ili da ih postepeno razara. Na primer, fluoridi se koncentrišu u zubima i kostima tako da previše fluorida u vodi može da prouzrokuje poremećaje na njima.
Štetno delovanje hemijskog otpada
• • • Jedinjenja kao što su dihlorodifeniltrihloroetan (di-di-ti, eng. skr. DDT), polihlorinatni bifenili (eng. skr. PCB) i dioksini su rastvorljiviji u mastima nego u vodi usled čega imaju tendenciju nagomilavanja u masnim naslagama organizama. Ove supstance mogu u malim količinama biti prisutne u vodi ali se u velikim koncentracijama nalaziti u algama i insektima a čak u još većim u ribljem tkivu. Ptice i ljudi koji se hrane ovakvom ribom su tako izloženi visokim nivoima prisustva štetnih hemijskih supstanci. Kod ptica vrlo često dolazi do poremećaja u formiranju kostiju ili jaja
Štetno delovanje hemijskog otpada
• • • • • Čak i netoksično zagađenje može da ubije. Fosfati i nitrati, obično bezopasni, mogu da izazovu ubrzani rast algi ako ih ima u prevelikoj koncentraciji u reci ili jezeru.
Kako rastu u prisustvu sunčeve svetlosti, alge proizvode kiseonik; međutim, ako rastu preterano brzo ili populacija doživljava eksploziju, alge počinju da konzumiraju ogromne količine kiseonika čak i u odsustvu svetlosti ili u toku raspadanja mrtvog organizma. Nedostatak kiseonika vremenom “guši” druge oblike života a neki organizmi mogu biti otrovani toksinima prisutnim u algama . Proces preteranog razvoja algi zove se životinje. eutrofikacija i može da uništi život u rekama i jezerima a u nekim slučajevima je direktan zagađivač vode za piće koju koriste ljudi i domaće
Štetno delovanje hemijskog otpada
• • • Podzemni zagađivači tamo dospevaju tokovima podzemnih voda. Hemijski otpad u podzemnim slojevima formira naslage kontaminanata (u kojima mogu da budu prisutni čak i toksični metalni joni) koji na površinu mogu dospeti putem izvora ili bunara. Naročito su opasni rastvarači koji eventualno iscure iz podzemnih rezervoara ili se usled nemara raspu po zemlji.
Zašto reciklirati?
• • • • • Zato što reciklažom štedimo sirovinske resurse. Kada upotrebljene materijale recikliramo tako dobijamo nove proizvode i smanjujemo potrebu za korišćenjem novih resursa.
Reciklažom štedimo energiju, jer je daleko veća potrošnja energije pri pravljenju novih sirovina nego kod recikliranja.
Reciklaža doprinosi zaštiti životne sredine, jer su svi procesi u kojima se dobijaju rude i sirovine, potencijalno štetni po životnu sredinu.
Reciklaža doprinosi smanjenju deponija i degradacije tla, zato što se broj ljudi svakodnevno povećava, i srazmerno broju ljudi se povećava i količina otpada.
• • • •
Klasifikacija otpada
Prema međunarodnom standard ISO 14000, pod otpadom se podrazumevaju materijali,energija, proizvodi ili nusproizvodi koji se odbacuju u životnu sredinu kao krajnje odlagalište i mogu biti izvor sekundarnih sirovina.
Još od prvih zajednica ljudi su stvarali otpad ali je on postao veliki problem tek u novije vreme. Razvojem i pretvaranjem društva u potrošačko, vrste i količina otpada su se menjali.
Usled industrijskog rasta i rastuće potrošnje beleži se stalni porast količine nastalog otpada. Delovanje otpada može uzrokovati emisije u vode, vazduh i tlo, koje mogu uticati na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Koliki će taj uticaj biti, zavisi od količine i svojstava otpada te načinu na koji se njime upravlja.
Zato je potrebno pratiti tokove otpada kako bi se na to moglo uticati.
Klasifikacija otpada
• Otpad se klasifikuje prema: • 1. osobinama • 2. mestu nastanka • U zavisnosti od osobina otpada, otpad se može podeliti na opasni, neopasni i inertni otpad.
Opasni otpad
• • • • • • • • • Opasni otpad je svaki otpad koji sadrži supstance koje imaju neko od sledećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, • • • svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih gasova hemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i otpadna vozila svrstavaju se u opasni otpad, ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.
Neopasni otpad
• • Neopasni otpad je onaj koji je po sastavu i osobinama određen kao neopasni, odnosno koji nema svojstva opasnog otpada pa time nije ni štetan po životnu sredinu i zdravlje ljudi.
Inertni otpad je onaj koji ne ugrožava životnu sredinu jer ne sadrži ili sadrži u vrlo malim količinama supstance koje su opasne za životnu sredinu. Ne otapa se, ne stvara supstance opasne za životnu sredinu i zdravlje ljudi.
Po mestu nastanka
• • • • Po mestu nastanka razlikuju se, prema najnovijim klasifikacijama,tri vrste otpada: Komunalni otpad , je otpad koji nastaje u domaćinstvima i u proizvodnim i uslužnim delatnostima a po osobinama je sličan onom nastalom u domaćinstvima. Ovaj otpad nastaje svakodnevno kroz dnevne delatnosti, pa je i postupanje s ovim otpadom najveći problem.
Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, trgovini ili srodnim delatnostima npr. građevinarstvu, rudarstvu, poljoprivredi, hemijskoj industriji itd.
Posebna kategorija otpadu u koju spadaju one vrste otpada čije upravljanje je propisano posebnim pravilnicima i propisima. U tu kategoriju ulazi ambalažni otpad, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vek trajanja, otpadne gume, infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, itd.
Ciljevi postupanja s otpadom
• Prvi i jedan od najvažnijih ciljeva postupanja s otpadom je izbegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada čiji se nastanak ne može sprečiti.
Nastajanje otpada
• • • • Otpad nastaje kada dođe do toga da nam razni proizvodi ili materijali nisu više potrebni ili ne predstavljaju nikakvu vrednost pa ih odbacujemo ili odlažemo.Kako je već u uvodu navedeno otpad se prema mestu nastajanja deli na tri vrste: 1. komunalni otpad, 2. proizvodni otpad 3. posebne kategorije otpada.
• • • • • •
Komunalni otpad
Komunalni otpad je otpad iz domaćinstava, otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz domaćinstava, a koji nastaje u privredi, ustanovama i uslužnim delatnostima. S obzirom da ovaj otpad najviše nastaje tokom naših svakodnevnih aktivnosti to je i rešavanje odnosno postupanje s komunalnim otpadom jedan od najvećih problema jedinica lokalne samouprave. To podrazumijeva uređivanje odlagališta otpada i sanaciju postojećih odlagališta. Sastav komunalnog otpada se menja u zavisnosti od sredini u kojoj nastaje a zavisi od mnogih faktora kao što su: tip naselja u kojem otpad nastaje, životni standard, stepen osveštenosti stanovništva o potrebi selektovanja otpada i stvaranju što manjih količina otpada. Količina komunalnoga otpada trajno raste. U porastu je udeo stanovništva obuhvaćen organizovanim skupljanjem komunalnoga otpada. Količina odvojeno skupljenih vrsta iz komunalnoga otpada je u padu.
Gotovo sva količina skupljenog komunalnog otpada odlaže se na deponije.
• •
Program prevencije
Početna tačka svakog programa prevencije stvaranja otpada i strategije za ponovno korištenje resursa mora biti precizna analiza otpada koji se priprema za odlaganje. Tek tada se može odrediti koje prioritetne korake treba preduzeti.
Na osnovu rezultata merenja može se usvojiti da gradsko stanovništvo generiše prosečno 1 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan, dok seosko stanovništvo prosečno generiše 0,7 kg otpada/stanovniku/dan.
Morfološki sastav
• • Prema morfološkom sastavu otpada (FTN Novi Sad), organski otpad (baštenski otpad i ostali biorazgradivi otpad) zauzima gotovo 50% u masi komunalnog otpada, pri čemu je ostali biorazgradivi otpad sa 37,62% oko tri puta zastupljeniji od baštenskog otpada. Ukupni otpad od plastike čini ukupno 12,73%, dok ukupna količina kartona iznosi 8,23%, zatim slede staklo (5,44%), papir (5,34%), tekstil (5,25%), pelene za jednokratnu upotrebu (3,65%) i metal (1,38%).
• • • •
Proizvodni otpad
Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, trgovini i drugim procesima, a po svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Proizvodni otpad može po svojstvima biti opasni i neopasni. U proizvodni otpad ulazi građevinski i otpad od rušenja, proizvodni rudarski otpad, poljoprivredni otpad, šumarsko drvni otpad, otpad iz naftne industrije, otpad iz tekstilne i kožarske industrije, otpad iz anorganskih i organskih hemijskih procesa, otpadna ulja, otpad iz metalne industrije,opasni otpad itd.
Pod posebnom kategorijom otpada smatra se otpad za kojeg se upravljanje propisuje posebnim propisom. Drugim riječima to su one vrste otpada za čije upravljanje postoji poseban pravilnik o postupanju s istim.
Proizvodni otpad
• Tu ubrajamo: a) ambalažni otpad, b) otpadna motorna ulja, c) otpadne gume, d) električni i elektronski otpad, e) muljevi sa uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, f) otpadne baterije i akumulatori, g) medicinski otpad h) postojani organski zagađivači i) otpadna vozila
Opasan medicinski otpad
• Prema Pravilniku o upravljanju medicinskim otpadom, opasan medicinski otpad, s obzirom na opasna svojstava definiše se posebnim propisom, deli se na: - infektivni, - hemijski otpad koji sadrži opasne materije, - oštri predmeti, - citotoksici i citostatici, - amalgamski otpad iz stomatološke zaštite i - drugi opasan otpad – svaki otpad za koji se pretpostavlja da ima neko opasno svojstvo.
Opasan medicinski otpad
Zdravstvene ustanove infektivni otpad zbrinjavaju na sledeći način: – termičkom obradom u vlastitim postrojenjima za termičku obradu, – samostalnom obradom – sterilizacijom i zatim odlaganjem na komunalnu deponiju – predajom ovlaštenim osobama koje posjeduju uređaje za obradu – sterilizaciju infektivnog otpada.
Postojani organski zagađivači
• Postojani organski zagađivači – Nusproizvodi životinjskog porekla nastaju u klanicama, u objektima za preradu mesa, riba, jaja,mleka, creva, u hladnjačama, skladištima, uzgajalištima jednodnevnih pilića, na pijacama, u prodavnicama mesa, ribarnicama, ugostiteljstvu i drugim objektima javne prehrane, u objektima za uzgoj i držanje životinja, u zoološkim vrtovima, lovištima, lučkim terminalima, graničnim prelazima, u prevozu životinja i proizvoda i na drugim mestima na kojima se životinje čuvaju i uzgajaju, te na mestima gde se proizvode namirnice životinjskog porekla.
u Srbiji
• • • • P rema raspoloživim podacima produkcija otpada životinjskog porekla u Srbiji (klanični konfiskati i leševi uginulih životinja) obuhvata 28.000 t/god. uginulih životinja i 245.000 t/god. klaničnog otpada, od čega se samo oko 20% organizovano prerađuje u kafilerijama.
Ostatak se odlaže bez prethodnog tretmana na deponije i zakopava. Postrojenja za tretman otpada životinjskog porekla otvorenog tipa postoje u Somboru, Beogradu (trenutno nije u funkciji), Ćupriji, Zrenjaninu, Bačkoj Topoli, Sremskoj Mitrovici i Vrbasu. Objekti zatvorenog tipa su u Žitištu i Plandištu.
Radioaktivni otpad
• • • Radioaktivni materijali koji se koriste u različitim primenama postaju vremenom, delimično ili potpuno, neupotrebljivi ali često i dalje sadrže veliki deo radioaktivnosti koju su imali, ili stekli, za vreme upotrebe (npr. istrošeni izvori zračenja ili iskoriščeno nuklearno gorivo). Ako se ne može preraditi za ponovnu ili dalju upotrebu, odnosno ako nakon prerade preostanu neupotrebljive radioaktivne supstance, dobija se radioaktivni otpad. Njegova se radioaktivnost vremenom smanjuje, te može postati neznatna već za nekoliko dana ili meseci, ali otpad može ostati i opasno radioaktivan još mnogo godina .
Radioaktivni otpad
• • • • Osim toga, u procesu koriščenja radio-aktivnih materijala, mogu postati radioaktivni i mnogi obični materijali i predmeti koji sa njima dolaze u dodir ili su u njihovoj blizini. Takvi "obični" predmeti i stvari, čine danas najveći deo radioaktivnog otpada. Najopasniji deo radioaktivnog otpada jeste iskoriščeno nuklearno gorivo, odnosno visokoaktivni otpad koji preostaje nakon njegove eventualne prerade. Iako čini tek nekoliko proenata volumena ukupnog radioaktivnog otpada u svetu, visokoaktivni otpad sadrži više od 90 % njegove radioaktivnosti.
Izloženost
• • • • • • Izloženost niskim dozama prirodnog jonizujućeg zračenja nema uticaja na zdravlje ljudi. Izloženost smrt. visokim dozama jonizujućeg zračenja može uzrokovati opekotine, gubitak kose, mučninu, razne bolesti i Učinak izloženosti zračenju zavisi od količine apsorbovanog zračenja, trajanja izloženosti i polu, starosti i zdravstvenom stanju izložene osobe. Kod osoba koje su bile izložene jonizujućem zračenju pre rođenja može doći do poremećaja mentalnih funkcija. Povećanje doze zračenja rezultira težim posledicama. Izloženost jonizujućem zračenju takođe povećava rizik od pojave karcinoma. Kao i kod ostalih učinaka, vero-vatnoća pojave karcinoma raste sa povećanjem doze zračenja.
Ekstremno velike doze akutne izloženosti mogu uzrokovati smrt u roku od nekoliko sati, dana ili nedelja.
Izloženost
• • • • • Radioaktivna kontaminacija označava prisustvo radionuklida na ili u organizmu u dozama većim od propisanih maksimalnih doza. Te doze su primetno veće od količina koje se mogu smatrati prirodnom radio-aktivnošću nekog područja Od spoljašnje kontaminacije se može zaštititi i znatno je lakša de-kontaminacija. Stoga je spoljašnja kontaminacija znatno manje opasna od unutrašnje pri kojoj se radionuklidi mogu ugraditi u organizam. Putevi unutrašnje kontaminacije su: disajni – inhalacijom, probavni – ingestijom i kroz kožu - perkutalno
Miroljubive delatnosti
• • • • • • Postavlja se pitanje zašto se uopšte radioaktivni otpad iz miroljubivih nuklearnih delatnosti smatra tako velikim problemom? Razloga ima više. Miroljubive delatnosti, za razliku od trke u nuklearnom naoružanju, moraju voditi računa o zaštiti čovekovog zdravlja i okoline, Nuklearne elektrane se nalaze relativno blizu gusto naseljenih urbanih područja kojima je potrebna električna energija. Visokoaktivni materijal koji tu nastaje neposredno bi ugrozio živote velikog broja ljudi u bližoj okolini, kada ne bi bio na odgovarajući način izolovan za vreme upotrebe, odnosno sve dok ne bude otpremljen.
Ali, gde?
Smeštaj
• • • • jedino rešenje da se otpad odlaže na takva mesta gde prirodni procesi neće pogodovati postupnom prodoru radionuklida u biosferu. U tome pogledu zadovoljavajuće dugoročne odlike imaju neki stabilni geološki slojevi u čvrstom tlu, na građevinski lako dostupnim dubinama, udaljeni od podzemnih vodotokova. Za sada se iskorišćeno nuklearno gorivo privremeno čuva u posebnim skladištima kako bi se iskoristilo početno razdoblje brzog opadanja njegove radioaktivnosti i tako pojednostavilo daljnje rukovanje sa njim. Nakon toga, njegov dugoročni smeštaj, odlaganje, planira se stotinama metara duboko pod zemljom, u granitnim stenama, naslagama soli ili drugim stabilnim slojevima, gde će bez nadzora ostati trajno izoliran od okoline mnogo hiljada godina, zahvaljujući prethodnoj obradi, pakovanju i različitim preprekama izgrađenima da spreče njegovo prodiranje u okolinu, a ponajviše zahvaljujući prirodnim svojstvima nepropusnosti odabrane lokacije odlagališta.